- 1 -              Revd 1806/2021-2

Broj: Revd 1806/2021-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Viktorije Lovrić predsjednice vijeća, Ivana Vučemila člana vijeća i suca izvjestitelja i Jasenke Žabčić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja zavoda, Z., protiv 1. tuženika H. d.d. Z., i 2. tuženika T. d.d. Z., kojeg zastupa punomoćnica M. Z. V., odvjetnica u odvjetničkom društvu M. i L. d.o.o. u Z., radi isplate iznosa od 38.474,24 kn, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije, protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-3581/2019-2 od 30. listopada 2020., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-137/2016 od 21. veljače 2019., u sjednici održanoj 27. travnja 2021.,

r i j e š i o   j e :

              Prijedlog za dopuštenje revizije se odbacuje.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-3581/2019-2 od 30. listopada 2020., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-137/2016 od 21. veljače 2019., uz tvrdnju da pravna shvaćanja drugostupanjskog suda iznesena u predmetnoj presudi odstupaju od pravnih shvaćanja revizijskog suda.

2. Odgovor na prijedlog nije podnesen.

3. Prijedlog je nedopušten.

4. Postupajući sukladno odredbama čl. 385., čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11 - proč. tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP), revizijski sud je utvrdio da su u prijedlogu za dopuštenje revizije određeno postavljena dva pravna pitanja, za koje predlagatelj smatra da su važna u smislu odredaba čl. 385.a st. 1. ZPP-a, te su izneseni razlozi važnosti tih pitanja, pozivom na odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-x 479/16-2 od 26. travnja 2017., Rev-x-456/14-2 od 23. rujna 2014., te odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-II-7687/2014 od 28. listopada 2015.

5. 1. Prema ocjeni ovoga suda pitanje jesu li isprave koje je tužitelj dostavio iz svoje baze podataka na koju ima pravo kao pravno tijelo u vršenju javnih ovlasti, a da bi dokazao visinu i osnovanost tražbine, štetnu radnju, protupravnost i uzročnu vezu štete i štetne radnje, u skladu s odredbom čl. 230. ZPP-a, nije pitanje od kojeg zavisi odluka u ovoj pravnoj stvari, niti je važno pitanje za pravilnost primjene materijalnog prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni jer se radi o regresnom potraživanju tužitelja koje proizlazi iz štetnog događaja, konkretno prometne nezgode, a da bi tužitelj uspio u parnici dužan je dokazati sve pretpostavke za naknadu štete u odnosu na osiguranika tuženika iz predmetnog štetnog događaja i to: štetu, štetnu radnju, protupravnost i uzročna veza između štete i štetne radnje, a teret dokazivanja postojanja navedenih pretpostavki je na tužitelju.

5. 2. Isprava na koju se odnosi postavljeno pitanje tužitelj je, prema utvrđenjima nižestupanjskih sudova, povukao iz baze podataka MUP-a, te se radi o njihovoj evidenciji prometnih nesreća, a iz koje proizlazi da se ... dogodila prometna nezgoda u J. i u kojoj su sudjelovali V. Č., M. Z. i D. S. To što u predmetnoj bazi prometnih nezgoda stoji kraj imena „V. Č. – vozač = krivac, ne dokazuje krivnju V. Č., niti je predmetna isprava izdana na tu okolnost, a niti je u nadležnosti MUP-a utvrđivanje krivnje sudionika prometne nezgode.

5. 3. Prema navedenom nižestupanjski sudovi su utvrdili da je tužitelj propustio dokazati da je V. Č. skrivljenim ponašanjem uzrokovala prometnu nezgodu u kojoj je osiguranik tužitelja zadobio tjelesne ozljede, te su primjenom pravila o teretu dokazivanja odbili tužbeni zahtjev kao neosnovan (čl. 221.a ZPP-a), te kako se postavljeno pitanje ne odnosi na pravilnost primjene pravila o teretu dokazivanja već na to je li predmetna isprava, na koju se pozvao tužitelj, isprava iz čl. 230. ZPP-a polazi od pogrešne pretpostavke da ni odluke ovoga suda na koje se predlagatelj poziva ne daju postavljenom pitanju značenje važnosti u smislu citirane odredbe ZPP-a.

6. Pitanje, može li se djelomična uplata duga smatrati konkludentnom radnjom kojom se priznaje pravna osnovanost potraživanja, u smislu čl. 240. st. 2. ZOO-a, nije važno jer u odnosu na postavljeno pitanje nižestupanjski sudovi nisu iznosili bilo kakvo pravno shvaćanje već su odbili tužbeni zahtjev tužitelja primjenom čl. 221.a ZPP-a.

7. Slijedom navedenog, u ovoj pravnoj stvari u odnosu na sadržaj prijedloga za dopuštenje revizije, nisu kumulativno ispunjene pretpostavke iz čl. 387. st. 3. ZPP-a, to je na temelju odredbe čl. 392. st. 1. i 6. ZPP-a, riješeno kao u izreci.

Zagreb, 27. travnja 2021.