- 1 -              Rev 147/2021-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 147/2021-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila, predsjednika vijeća, Jasenke Žabčić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Viktorije Lovrić, Marine Paulić i Dragana Katića, članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice T. K. iz J., OIB ..., koju zastupa punomoćnik D. B., odvjetnik u Z., protiv tuženika S. D. iz D. B., OIB ..., kojeg zastupa punomoćnik A. M., odvjetniku u Z., radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Velikoj Gorici broj Gž-125/2019-2 od 4. ožujka 2020., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalna služba u Zaprešiću, poslovni broj P-30/17-40 od 14. studenog 2018., u sjednici održanoj 27. travnja 2021.,

 

 

p r e s u d i o  j e :

 

 

              Preinačuju se presuda Županijskog suda u Velikoj Gorici broj Gž-125/2019-2 od 4. ožujka 2020. i presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalna služba u Zaprešiću, poslovni broj P-30/17-40 od 14. studenog 2018. i sudi:

 

              I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

 

„I. Utvrđuje se da je tužiteljica T. K. iz J., OIB: ..., vlasnica 595/1752 dijela nekretnine upisane u zk.ul.br. 4202, k.o. P. B., koja se sastoji od kčbr. 6499, vinograd C. u K., od 482 čhv, a tuženik S. D. iz D. B., OIB:..., vlasnik 1157/1752 dijela te iste čestice, pa je tuženik dužan trpjeti da tužiteljica izvrši cijepanje te iste čestice linijom A-B nalaza geodetskog vještaka J. Ž., dipl. ing. iz Z. od 21.11.2013. godine, radi formiranja nove čestice u površini od 595 m2, nakon čega se tužiteljica ovlašćuje da temeljem ove presude i parcelacijskog elaborata zatraži i ishodi uknjižbu prava vlasništva novoformirane čestice u zemljišnim knjigama na svoje ime, sve u roku od 15 dana.

              II. Tuženik je dužan tužiteljici naknaditi troškove parničnog postupka u iznosu od 21.837,50 kn, u roku od 15 dana.“.

 

              II. Nalaže se tužiteljici da tuženiku naknadi parnične troškove u iznosu od 16.725,00 kn u roku od 15 dana.

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Presudom suda prvoga stupnja suđeno je:

 

„I. Utvrđuje se da je tužiteljica T. K. iz J., OIB: ..., vlasnica 595/1752 dijela nekretnine upisane u zk.ul.br. 4202, k.o. P. B., koja se sastoji od kčbr. 6499, vinograd C. u K., od 482 čhv, a tuženik S. D. iz D. B., OIB:..., vlasnik 1157/1752 dijela te iste čestice, pa je tuženik dužan trpjeti da tužiteljica izvrši cijepanje te iste čestice linijom A-B nalaza geodetskog vještaka J. Ž., dipl. ing. iz Z. od 21.11.2013. godine, radi formiranja nove čestice u površini od 595 m2, nakon čega se tužiteljica ovlašćuje da temeljem ove presude i parcelacijskog elaborata zatraži i ishodi uknjižbu prava vlasništva novoformirane čestice u zemljišnim knjigama na svoje ime, sve u roku od 15 dana.

              II. Tuženik je dužan tužiteljici naknaditi troškove parničnog postupka u iznosu od 21.837,50 kn, u roku od 15 dana.

              III. Odbija se tuženik sa traženim troškom parničnog postupka u iznosu od 12.887,50 kn, kao neosnovanim.“.

 

2. Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tuženika i potvrđena je prvostupanjska presuda.

 

3. Protiv drugostupanjske presude tuženik podnio je prijedlog za dopuštenje revizije.

 

4. Rješenjem ovog suda broj Revd-2187/2020-2 od 8. rujna 2020. tuženiku dopuštena je revizija protiv drugostupanjske presude u odnosu na pitanje:

 

“Može li se u slučaju kada su ispunjene pretpostavke za stjecanje prava vlasništva realnog (fizičkog) dijela nekretnine dosjelošću tražiti utvrđenje prava suvlasništva razmjerno utvrđenom omjeru za cijelu nekretninu, odnosno može li se posjedovanjem određenog (fizičkog) dijela nekretnine povećati na temelju dosjelosti suvlasnički (idealni) dio jednog suvlasnika, uz smanjenje suvlasničkog dijela drugog suvlasnika, tako da potonji ostane (u smanjenom omjeru) suvlasnik na cijeloj nekretnini?ˮ

 

5. Protiv navedene presude tuženik podnio je reviziju pozivom na odredbu čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 – dalje: ZPP) i to zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da ovaj sud preinači nižestupanjske presude na način da tužbeni zahtjev kao neosnovan odbije, podredno da ih ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

6. Na reviziju nije odgovoreno.

 

7. Revizija je osnovana.

 

8. Tužiteljica tužbenim zahtjevom koji je prihvaćen, polazeći od činjenične tvrdnje da je, iako je u zemljišnim knjigama upisana kao suvlasnica, nakon izvršene diobe, dosjelošću stekla točno određeni dio kčbr.6499 k.o. P. B. u površini od 595 m2, zahtijeva utvrđenje prava suvlasništva na kčbr. 6499 u omjeru od 595/1752 slijedom čega da se tuženiku naloži trpljenje cijepanja čestice linijom A-B nalaza vještaka, radi formiranja nove čestice u površini od 595 m2, nakon čega se tužiteljica ovlašćuje da temeljem prvostupanjske presude i parcelacijskog elaborata zatraži i ishodi uknjižbu prava vlasništva novoformirane čestice u zemljišnim knjigama na svoje ime.

 

9. U žalbenom postupku, između ostaloga bilo je sporno može li se u situaciji kada su ispunjene pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću točno određenog dijela nekretnine, zahtijevati utvrđenje prava suvlasništva razmjerno utvrđenoj površini u odnosu na cijelu nekretninu.

 

10. Očitujući se na žalbeni navod tuženika da se dosjelošću može stjecati vlasništvo samo na realnim dijelovima nekretnine, a ne i na idealnim dijelovima, drugostupanjski sud je naveo:

 

              „Valja ukazati da se može tražiti utvrđenje suvlasništva idealnog dijela nekretnine, ali ne u slučaju kada tužitelj uživa točno određeni dio nekretnine, kao što je to ovdje slučaj. Tužiteljica svoj zahtjev temelji na činjenici da je u samostalnom posjedu točno određenog dijela predmetne nekretnine pa slijedom toga, uz ispunjenje ostalih (općih) uvjeta za stjecanje prava vlasništva dosjelošću, osnovano može zahtijevati utvrđenje prava vlasništva samo na tako točno određenom dijelu, slijedom čega je tužbenim zahtjevom i tražila utvrđenje točno određenog suvlasničkog dijela, a zatim je i točno opisala u čemu se taj suvlasnički dio sastoji, a koji suvlasnički dio tako pravilno identificiran je dokazala da je stečen dosjelošću. Drugim riječima, rečeno opseg posjeda određuje opseg dosjelosti (tako i VSRH u odluci Rev-260/82).“.

 

11. Navedeno obrazloženje je proturječno i u suprotnosti s odredbama Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09 i 143/12 - dalje: ZVDSP) koje definiraju pojam vlasništva i pojam suvlasništva.

 

11.1. Vlasništvo je definirano kao stvarno pravo na određenoj stvari koje ovlašćuje svoga nositelja da s tom stvari i koristima od nje čini što ga volja te da svakoga drugoga od toga isključi, ako to nije protivno tuđim pravima ni zakonskim ograničenjima (čl. 30. ZVDSP).

 

11.2. Suvlasništvo, s druge strane definirano je kao vlasništvo više osoba na nekoj stvari tako da svakoj osobi pripada dio tog vlasništva, računski određen razmjerom prema cijelom pravu vlasništva te stvari (čl. 36. st. 1. ZVDSP).

 

12. U postupku je utvrđeno da je tužiteljica stekla sve pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću točno određenog i fizički omeđenog dijela sporne nekretnine, a ne prava suvlasništva u odnosu na cijelu nekretninu, koje pravo suvlasništva je ranije, ali u drugačijim omjerima i zajedno sa svojim prednicima imala. U takvoj situaciji tužiteljica ne može zahtijevati utvrđenje prava suvlasništva razmjerno utvrđenoj površini zemljišta koji se nalazi u isključivom posjedu tužiteljice u odnosu na cijelu nekretninu. Ovo tim više što u konkretnom slučaju suvlasništvo u omjeru navedenom u tužbenom zahtjevu nikada nije egzistiralo.

 

13. Osnovana je stoga tvrdnja revidenta da su nižestupanjski sudovi pogrešno primijenili materijalno pravo kada su unatoč činjeničnim tvrdnjama tužbe i svom utvrđenju da je tužiteljica dosjelošću stekla pravo vlasništva točno određenog dijela nekretnine utvrdili pravo suvlasništvo stranaka u navedenim omjerima.

 

14. Slijedom iznesenog valjalo je na temelju čl. 395. st. 1. ZPP preinačiti nižestupanjske presude te tužbeni zahtjev odbiti kao neosnovan.

 

15. Nakon izmijenjenog uspjeha stranaka u postupku valjalo je preinačiti i odluku o troškovima postupka.

 

16. Tuženik u cijelosti uspio je u parnici te mu je dosuđen pravilno zahtijevan trošak postupka te trošak žalbe i revizije, u ukupnom iznosu od 16.725,00 kn (čl. 166. st. 2., 154. st. 1. i 155. st. 1. ZPP).

 

 

Zagreb, 27. travnja 2021.

 

 

Predsjednik vijeća:

Ivan Vučemil, v.r.