Poslovni broj: I Kž-Us-10/2021-6

Poslovni broj: I Kž-Us-10/2021-6

 

 

 

R E P U B L I K A H R V A T S K A

 

R J E Š E NJ E

 

 

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Sanje Katušić-Jergović predsjednice vijeća te dr. sc. Lane Petö Kujundžić i Željka Horvatovića članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Bilušić zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog Ž. R. i drugih, zbog kaznenih djela iz članka 329. stavak 1. točka 5. u vezi članka 243. stavak 5. u vezi stavka 3. i 1. te drugih Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17. i 118/18., dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbama okrivljenih A. V., R. Ž. i A. E. podnesenim protiv rješenja Županijskog suda u Splitu broj Kov- Us-1/2020. od 5. ožujka 2021., u sjednici vijeća održanoj 27. travnja 2021.,

 

 

r i j e š i o   j e

 

 

Odbijaju se žalbe okrivljenog A. V., okrivljenog R. Ž. i okrivljene A. E. kao neosnovane.

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Prvostupanjskim su rješenjem Županijskog suda u Splitu broj Kov-Us-1/2020. od 5. ožujka 2021. odbijeni prijedlozi branitelja okrivljenika A. V., B. M., odvjetnika u S., i L. D., odvjetnika u R., branitelja okrivljenika R. Ž., Ž. O., odvjetnika u S., branitelja okrivljenika L. B., M. Ć., odvjetnika u S., branitelja okrivljenice A. E., E. S., odvjetnika u S., za izdvajanjem zapisnika o ispitivanju ugroženog svjedoka N. (list 1559-1561), kao neosnovani.

 

2. Protiv tog rješenja pravodobnu žalbu podnijeli su okrivljeni A. V., okrivljeni R. Ž. i okrivljena A. E..

 

3. Okrivljeni A. V. podnio je tri žalbe.

 

3.1. U žalbi podnesenoj po branitelju B. M., odvjetniku iz S., žali se zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. i stavak 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12.-Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19., dalje: ZKP/08.) te zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Predlaže Visokom kaznenom sudu Republike Hrvatske pobijano rješenje preinačiti i iz spisa izdvojiti zapisnik o ispitivanju ugroženog svjedoka N. sa listova 1559. do 1561. spisa, a "podredno" pobijano rješenje ukinuti i predmet uputiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

 

3.2. U žalbi podnesenoj po branitelju L. D., odvjetniku iz R., ističe povrede članka 6. stavak 1. i 3. točka c) Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine, Međunarodni ugovori" broj 18/97., 6/99. – pročišćeni tekst, 8/99. – ispravak, 14/02., 13/03., 9/05., 1/06., 2/10. i 13/17., dalje: Konvencija), povrede članka 29. stavak 1., 2. podstavak 3. i 4. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 56/90., 135/97., 8/98. – pročišćeni tekst, 113/00., 124/00. – pročišćeni tekst, 28/01., 41/01. – pročišćeni tekst, 55/01. – ispravak, 76/10., 85/10. – pročišćeni tekst i 5/14., dalje: Ustav), zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08., te zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Predlaže pobijano rješenje preinačiti te iz spisa izdvojiti zapisnik o ispitivanju ugroženog svjedoka N. sa listova 1559. do 1561. spisa, odnosno pobijano rješenje ukinuti i predmet uputiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

 

3.3. U žalbi podnesenoj po branitelju T. M., odvjetniku iz Z., žali se zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08., s prijedlogom pobijano rješenje ukinuti i "vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje".

 

3.4. Ove tri žalbe sadržajno se nadopunjuju, te će se razmatrati kao jedinstvena žalba okrivljenog A. V..

 

4. Okrivljeni R. Ž. žalbu je podnio po branitelju Ž. O., odvjetniku iz S., bez navođenja zakonske osnove. Predlaže ukinuti pobijano rješenje i predmet "vratiti na ponovno suđenje", a "podredno" preinačiti pobijano rješenje na način da se "prihvati prijedlog za izuzimanjem kao nezakonitog dokaza navedenog u izreci pobijanog rješenja".

 

5. Okrivljena A. E. žalbu je podnijela po branitelju E. S., odvjetniku iz S., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, te zbog "pogrešne primjene" kaznenog zakona. Predlaže ukinuti pobijano rješenje.

 

6. Spis je u skladu s člankom 495. u vezi s člankom 474. stavkom 1. ZKP/08., prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

 

7. Žalbe nisu osnovane.

 

8. Okrivljeni A. V. u žalbi osporava zakonitost pobijanog rješenja te smatra da se pobijano rješenje ne može ispitati jer prvostupanjski sud u pobijanom rješenju "nije dao nikakvo obrazloženje", niti jasne, dovoljne, konkretne, razumljive i neproturječne razloge zbog kojih smatra da dokaz iz izreke pobijanog rješenja ne predstavlja nezakonit dokaz nego daje "površnu argumentaciju" čime da je počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08. Premda žalitelj uvodno navodi povredu članka 6. stavak 1., ali i stavak 3. točka c Konvencije i članka 29. stavak 1., stavak 4., ali i stavak 2. alineja 3. Ustava, iz sadržaja žalbe proizlazi da smatra da je uskratom obrazloženja sudske odluke okrivljeniku povrijeđeno pravo na pravično suđenje, odnosno pravo na obrazloženu sudsku odluku. Nadalje, smatra da "nije pravilno primijenjen članak 39. ZUSKOK i odgovarajuće odredbe ZKP-a" čime da je počinjena bitna povreda kaznenog postupka iz članka 468. stavak 3. ZKP/08. U žalbi se ističe da prvostupanjski sud zanemaruje stajališta i upute Vrhovnog suda Republike Hrvatske iz ranijih odluka (pod poslovnim brojem I Kž-Us- 74/2020. od 10. rujna 2020. i I Kž- Us-121/2020. do 21. siječnja 2021.)

 

9. Premda okrivljena A. E. uvodno navodi da se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka i pogrešne primjene kaznenog zakona, iz sadržaja žalbe proizlazi da smatra da je o njenom prijedlogu za izdvajanje kao nezakonitog dokaza zapisnika o ispitivanju ugroženog svjedoka N. (list 1559-1561) već pravomoćno odlučeno. Okrivljeni R. Ž. u žalbi smatra da je trebalo primijeniti članak 300. stavak 1. točka 5. ZKP/08. uslijed čega da bi navedeni zapisnik trebalo izdvojiti kako nezakoniti dokaz.

 

10. Prema ocjeni Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske prvostupanjski je sud u obrazloženju pobijanog rješenja dao jasne, određene i dostatne razloge o svim odlučnim činjenicama o kojima ovisi odluka o zakonitosti dokaza čije je izdvajanje predloženo, a to što ih okrivljeni A. V. ne prihvaća pitanje je činjenične naravi. Naime, pravilno je prvostupanjski sud iznio utvrđenje do kojeg je došao nakon analize dokumentacije u koju je izvršio uvid i pravilno zaključio da nema osnove za izdvajanje kao nezakonitog dokaza, odnosno da su prijedlozi za izdvajanje kao nezakonitog dokaza zapisnika o ispitivanju ugroženog svjedoka N. (list 1559-1561) neosnovani, jer sud nije našao da bi u konkretnom slučaju bila riječ o dokazu koji je pribavljen suprotno članku 10. stavak 2. točka 2. niti točka 3. ZKP/08. Time je ujedno prvostupanjski sud postupio sukladno uputi iz ukidne odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske jer je jasno iznio utvrđenja o statusu svjedoka N.".

 

10.1. Stoga nije počinjena navedena postupovna povreda iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08., a niti je okrivljenom A. V. uskraćeno pravo na obrazloženu sudsku odluku iz članka 6. stavka 1. Konvencije pa stoga nije ostvarena ni žalbena osnova iz članka 468. stavka 2. ZKP/08. na koju povredu očito smjera ovaj žalitelj kroz povredu prava na obrazloženu sudsku odluku i izvodi je iz bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08.

 

10.2. Doista je pravo na obrazloženu sudsku odluku neizostavan aspekt prava na pravično suđenje zajamčenog člankom 29. stavkom 1. Ustava i člankom 6. stavkom 1. Konvencije. Ono podrazumijeva obvezu suda na obrazlaganje odluke i pažljivog ispitivanja navoda stranke, što ima osobitu važnost i to ne samo kad je u pitanju korištenje prava na djelotvoran pravni lijek, već i iz razloga što predstavlja povredu časti i dostojanstva osoba o čijim se pravima i obvezama odlučuje. Budući da niti jedna okolnost iz prvostupanjskog rješenja ne upućuje na takvu povredu, jer su njime, kao što je već istaknuto, izneseni jasni, određeni i valjani pravni razlozi to nisu osnovani žalbeni navodi kojima okrivljeni A. V. upire na citirane odredbe.

 

10.3. Osim toga, Visoki kazneni sud Republike Hrvatske ispitao je pobijano rješenje i sukladno članku 494. stavka 4. ZKP/08. i nije utvrdio da bi bila počinjena neka od povreda na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

 

11. Nisu osnovani žalbeni navodi okrivljene A. E. da je o njenom prijedlogu za izdvajanjem zapisnika o ispitivanju ugroženog svjedoka N. već odlučeno. Naime, u povodu prijedloga ove okrivljenje da se izdvoje "i svi ostali dokazi koji se nalaze između dokaza označenih brojevima 1. i 240. optužnice", a nakon donošenje prvostupanjskog rješenja, Vrhovni je sud Republike Hrvatske svojom odlukom pod poslovnim brojem I Kž-Us-74/2020. od 10. rujna 2020. ukinuo prvostupanjsko rješenje u odnosu na dokaz - zapisnik o ispitivanju ugroženog svjedoka N. i u tom dijelu predmet uputio prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje, a u preostalom dijelu potvrdio prvostupanjsko rješenje kojim je odlučeno o ostalim prijedlozima obrane za izdvajanje dokaza. Zapisnik o ispitivanju ugroženog svjedoka N. je dokazni prijedlog pod rednim brojem 180. optužnice. Okrivljena A. E. je ponovila svoj prijedlog za izdvajanjem dokaza na sjednici optužnog vijeća 29. listopada 2020., ali i 5. ožujka 2021. Bez obzira što je okrivljena tada ponovila: "predlažem kao do sada" prvostupanjski sud je pobijanim rješenjem adekvatno odgovorio na traženje okrivljene A. E..

 

12. Neslaganje okrivljenog A. V. s razlozima iznesenim u pobijanom rješenju, kojima obrazlaže i žalbenu osnovu iz članka 470. ZKP/08., u suštini predstavlja pokušaj osporavanja navedenog zaključka da nema osnove za izdvajanje spomenutog zapisnika kao nezakonitog dokaza. Ovaj žalitelj tvrdi da nije potpuno i jasno utvrđeno koji je procesni status svjedoka „N.“, u kojem statusu je ispitan i je li uopće mogao dobiti status tzv. "krunskog svjedoka". Iznosi svoje viđenje da svjedok N. ne može biti krunski svjedok niti u tom svojstvu ispitan zbog čega da je taj iskaz nezakoniti dokaz. Ujedno ističe da je svjedok N. s obzirom na način ispitivanja i sadržaj ispitivanja ispitan kao "ugroženi svjedok" jer je uskratio odgovor na pitanje pa je takvim ispitivanjem došlo do povrede "odredaba ZKP-a i ZUSKOK-a i iskaz je rezultat nezakonite radnje". Time da je okrivljenom A. V. povrijeđeno pravo na pravično suđenje, a iz tog izvlači i bitnu povredu kaznenog postupka iz članka 468. stavak 3. ZKP/08.

 

13. Međutim, postupak stjecanja svojstva krunskog svjedoka propisan je u Zakonu o Uredu za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta ("Narodne novine" broj 76/09., 116/10., 145/10., 57/11., 136/12., 148/132. i 70/17., dalje: ZUSKOK) kao i da odluku o tom statusu na prijedlog Glavnog državnog odvjetnika donosi sud. Takva procedura u ovom predmetu je provedena i sud prvog stupnja je to jasno u pobijanom rješenju utvrdio, nakon što je izvršio uvid u spis Županijskog suda u Splitu pod poslovnim brojem Kv-t-us-1/19. (detaljno opisano na osmoj stranici pobijanog rješenja, 4. - 7. odlomak).

 

13.1. Uvidom u spis Županijskog suda u Splitu pod poslovnim brojem Kv-t-us-1/19. ta utvrđenja u cijelosti prihvaća i drugostupanjski sud. Dakle, Županijski sud u Splitu, u vijeću, postupajući na temelju članka 40. ZUSKOK-a odlučilo je o zahtjevu na temelju isprava priloženih uz zahtjev, kako to proizlazi iz spisa Kv-t-us-1/19. ne nalazeći da bi postojale okolnosti iz članka 39. ZUSKOK-a zbog kojih svjedok (za kojeg je kasnije određen pseudonim N. ne bi mogao dobiti status krunskog svjedoka. Rješenje od 1. travnja 2019. kojim je dodijeljen takav status je pravomoćno, pa žalbeni prigovori okrivljenog A. V. kojima polemizira da nisu ispunjeni uvjeti za davanje takvog statusa N. nisu relevantni jer je preispitivanje tog rješenja bespredmetno. Dakle, svjedok N. ima status krunskog svjedoka kao što je pravilno i jasno zaključio prvostupanjski sud. Neosnovan je stoga žalbeni navod okrivljenog A. V. da "nije razriješena osnovna dilema" i neosnovano ovaj žalitelj upire na bitnu postupovnu povredu iz članka 468. stavak 3. ZKP/08.

 

14. Nadalje, po ocjeni Visokog kaznenog suda, nakon što je izvršen uvid u spis Županijskog suda u Splitu pod poslovnim brojem Kir-t-Us-19/19., jasno je prvostupanjski sud u pobijanom rješenju utvrdio da je rješenje pod brojem Kir-t-Us-19/19. od 27. svibnja 2019. sastavljeno sukladno članku 295. stavak 5. ZKP/08. (detaljno opisano na devetoj stranici pobijanog rješenja 7. odlomak). Iz obrazloženja tog rješenja suca istrage je vidljivo iz kojih zakonskih razloga je tom istom svjedoku koji već ima status krunskog svjedoka određen pseudonim N. i određen poseban način sudjelovanja u postupku i poseban načina ispitivanja pa se svojstva "ugroženog svjedoka" u konkretnoj situaciji odnose se samo na način sudjelovanja i ispitivanja krunskog svjedoka. Pri tome, status krunskog svjedoka ne isključuje mogućnost posebnog načina sudjelovanja u postupku i posebnog načina ispitivanja istog svjedoka sukladno zakonskim uvjetima iz članka 295. ZKP/08.

 

14.1. Stoga, pravilno je svjedok N. prilikom ispitivanja pred sucem istrage 30. svibnja 2019. (list 1559-1561) upozoren sukladno članku 47. ZUSKOK-a, a sve s obzirom da ima status krunskog svjedoka i ta utvrđenja prvostupanjskog suda u cijelosti prihvaća i drugostupanjski sud. Okolnost što je pri sastavljanju zapisnika o provođenju radnje ispitivanja pred sucem istrage propušteno na zapisniku označiti da je riječ o ispitivanju krunskog svjedoka nije od značaja jer ta okolnost nije odlučna za sam sadržaj navedenog dokaza jer je riječ o ispitivanju krunskog svjedoka, uz istovremeno prikrivanjem osobnih podataka i prikrivanjem izgleda i glasa te korištenje pseudonima, pa je neosnovan žalbeni prigovor okrivljenog A. V. i okrivljenog R. Ž. da je isključivo riječ o ispitivanju "ugroženog svjedoka".

 

14.2. Protivno žalbenim navodima okrivljenog A. V. pravilno je prvostupanjski sud zaključio da navedeni propust u pisanju zapisnika o ispitivanju svjedoka N. ne utječe na zakonitost radnje ispitivanja i pravilno je zaključio da se na ispitivanje krunskog svjedoka ne primjenjuje odredba članka 286. stavka 1. ZKP/11. i da svjedok N. prilikom ispitivanja nije mogao uskratiti odgovor na niti jedno postavljeno pitanje. Potpuno su neosnovani navodi da prvostupanjski sud time "relativizira odredbe ZKP-a".

 

15. Iz zapisnika od 30. svibnja 2019. (list 1559-1561) doista proizlazi da svjedok N. nije odgovorio na jedno postavljeno pitanje od strane obrane, a da ga pri tome nije upozorio sudac istrage koji je provodio ispitivanje da je u obvezi odgovoriti i na to pitanje.

 

15.1. Ispitivanjem krunskog svjedoka N. u fazi istrage na način kako je to provedeno pred sucem istrage 30. svibnja 2019. prema ocjeni ovog suda, nije narušeno zakonsko, konvencijsko ni ustavno pravo okrivljenika na pravično suđenje. Sve navedeno, imajući u vidu da se kazneni postupak u svjetlu pravičnog suđenja mora sagledavati kao jedinstvena cjelina. Tek tada se ocjenjuje je li uspostavljena normalna funkcionalna ravnoteža između suprotstavljenih stranka u postupku. Upravo zato ostvarenje stožernog načela kaznenog postupka iz članka 6. stavka 1. Konvencije i članka 29. Ustava treba promatrati u odnosu na cjelokupni kazneni postupak, a ne na jednu izdvojenu cjelinu kako to čini žalitelj A. V.. Tome u prilog govori i praksa Europskog suda za ljudska prava (dalje: ESLJP) iz koje jasno slijedi da se pravičnost postupka procjenjuje u cjelini (Taxquet v. Belgium i mnoge druge). Ako je obrana u nekoj fazi postupka stavljena u nejednaki položaj prema tužitelju, onda moraju postojati činitelji protuteže koji će nadoknaditi otežani položaj u kojem je bila obrana ako u ranijoj fazi postupka nije mogla djelotvorno ispitati svjedoka optužbe. Dakle, niti način kako je u fazi istrage provedeno ispitivanje ne krši pravo na pravični postupak kako je ono postavljeno u članku 6. Konvencije i članku 29. Ustava pa su neosnovani takvi žalbeni navodi okrivljenog A. V.. U mogućem kasnijem stadiju kaznenog postupka (rasprava), ako do tog dođe, funkcionalna nejednakost optužbe i obrane iz istrage može biti nadoknađena postupovnim jamstvima obrane.

 

16. Nisu osnovani žalbeni prigovori okrivljenog A. V. i okrivljenog R. Ž. da treba primijeniti članak 300. stavak 1. točka 5. ZKP/08. jer upozorenje iz članka 288. stavak 3. ZKP/08. nije ubilježeno u zapisnik smatrajući da je riječ o ispitivanju "ugroženog svjedoka" koji nije pravilno upozoren prilikom ispitivanja niti je to ubilježeno u zapisniku. Članak 300. stavak 1. ZKP/08. propisuje kada se i u kojim situacijama iskaz svjedoka ne može upotrijebiti kao dokaz u postupku. Okolnosti na koje se poziva okrivljeni A. V. u svojoj žalbi ne predstavljaju niti jedan od taksativno navedenih slučajeva iz ove odredbe zbog kojih se iskaz svjedoka N. ne bi mogao upotrijebiti kao dokaz u postupku. S obzirom da je svjedok N. kao krunski svjedok pravilno upozoren i ta upozorenja ubilježena na zapisnik u konkretnoj situaciji ne dolazi do primjene članka 300. stavak 5. ZKP/08., kako pogrešno tumače okrivljeni A. V. i okrivljeni R. Ž..

 

17. U žalbi okrivljeni A. V. navodi da se prvostupanjski sud upustio u ocjenu (ne)važnosti pitanja na koje je svjedok N. odbio odgovoriti, a što nije od značaja za (ne)zakonitost dokaza pa da su takvi izneseni razlozi prvostupanjskog suda neprihvatljivi i nejasni. Ujedno tvrdi da je riječ o važnom pitanju za utvrđenje je li uopće taj svjedok mogao dobiti status krunskog svjedoka.

 

17.1. Po ocjeni drugostupanjskog suda u konkretnom slučaju prvostupanjski sud se pogrešno upustio u analizu važnosti postavljenog pitanja (odnosno odgovora koji je uskraćen) kao i činjenice što nije bilo primjedbi obrane na kraju zapisnika. Takva ocjena, ako optužnica bude potvrđena, je isključivo u nadležnosti raspravnog suda nakon provedene rasprave prilikom donošenja presude. Prvostupanjski sud, a ni drugostupanjski sud u ovom stadiju postupka na to nije ovlašten. Međutim, to ne utječe na pravilnost i zakonitost pobijanog prvostupanjskog rješenja pa nisu osnovani ovi žalbeni navodi okrivljenog A. V.. Bespredmetni su žalbeni navodi o važnosti postavljenog pitanja (na koje je uskraćen odgovor) u svjetlu ocjene dobivanja statusa krunskog svjedoka, a s obzirom na razloge iznesene u odlomku 13.1.

 

18. Iz svih naprijed navedenih razloga i ovaj drugostupanjski sud prihvaća pravilan stav prvostupanjskog suda da je u odnosu na zapisnik o ispitivanju ugroženog svjedoka N. (list 1559-1561) riječ o dokazu koji se može upotrijebiti u kaznenom postupku, odnosno da nije riječ o nezakonitom dokazu, kako to bezuspješno pokušava prezentirati žalitelj A. V..

 

18.1. Prema tome, niti jedan od istaknutih prigovora okrivljenog A. V. ne može se podvesti pod sadržaj odredbe članka 10. ZKP/08., a koja jasno propisuje pretpostavke da bi određeni dokaz doista bio nezakonit. Žalbeni prigovori ovog žalitelja odnose se i na pitanje prihvatljivosti i vjerodostojnosti iskaza svjedoka N. što znači da su u tom smislu usmjereni na činjeničnu materiju i, slijedom toga, na pitanje osnovane sumnje na počinjenje kaznenih djela, koje se, međutim, ne razmatra u okviru instituta nezakonitosti dokaza. To je, sasvim drugo pitanje o kojem će, ako optužnica bude potvrđena, voditi računa raspravni sud prilikom ocjene dokazne snage iskaza svjedoka N. i činjenica koje iz tog iskaza proizlaze. Dakle, iskaz krunskog svjedoka N. od 30. svibnja 2019. je zakoniti dokaz i u mogućem kasnijem stadiju kaznenog postupka, ukoliko se održi rasprava, bit će podložan ocjeni kao i svi ostali dokazi čije se provođenje predlaže u ovom postupku.

 

19. Nije u pravu okrivljeni A. V. kada parcijalno citirajući obrazloženje pobijanog rješenje navodi da to što "branitelj nije stavio primjedbu na zapisnik ne dovodi do konvalidacije nezakonitog dokaza" jer je pravilno prvostupanjski sud utvrdio da je riječ o zakonito provedenoj radnji ispitivanja svjedoka N. pa nije ni primijenjena konvalidacija izvorno nezakonitog dokaza.

 

20. U odnosu na žalbene primjedbe koje se pozivaju na niz odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske i ESLJP, smatrajući da je riječ o sličnim situacijama, napominje se da je već odgovoreno na žalbene prigovore o povredi prava na pravično suđenje, a činjenični argumenti iz drugih predmeta ne mogu biti relevantni za odluku u ovom predmetu.

 

21. Slijedom navedenog, budući da žalbama okrivljenog A. V., okrivljenog R. Ž. i okrivljene A. E. nije dovedena u sumnju osnovanost pobijanog rješenja, niti su pobijanim rješenjem ostvarene povrede na koje sud drugog stupnja, sukladno članku 494. stavak 4. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 494. stavak 3. točka 2. ZKP/08., odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

 

U Zagrebu 27. travnja 2021.