- 1 -              Revt 585/2017-2

 

 

 

 

 

Broj: Revt 585/2017-2

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

 

R J E Š E N J E

 

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, dr.sc. Jadranka Juga člana vijeća, Branka Medančića člana vijeća i Slavka Pavkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja P. - T. d.d., OIB ..., kojeg zastupa punomoćnica K. Č., odvjetnica u Z., protiv tuženika 1. H. P. P. d.o.o., OIB ..., Z., kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici iz Odvjetničkog ureda S. i partneri d.o.o. Z., 2. H. I. d.o.o., OIB ..., Z., 3. H. C. d.o.o. OIB ..., kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici iz Odvjetničkog ureda S. i partneri d.o.o. Z., radi isplate iznosa od 258.710,18 kn, odlučujući o reviziji 1. i 3. tuženika protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-9945/13-4 od 11. studenoga 2015. kojom je preinačena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1390/07 od 14. listopada 2008., u sjednici održanoj 27. travnja 2021.,

 

 

r i j e š i o   j e :

 

Ukida se presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-9945/13-4 od 11. studenoga 2015. te se predmet vraća tome sudu na ponovno suđenje.

 

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom u točki I. izreke ukinut je platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi Trgovačkog suda u Zagrebu broj Ovrv-12748/03 od 31. svibnja 2004. te je odbijen kao neosnovan tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 258.710,18 kn s pripadajućim zateznim kamatama. Točkom II. izreke presude naloženo je tužitelju da naknadi tuženiku H. V. v. d.o.o. parnični trošak u iznosu od 20.130,00 kn te tuženiku H. I. d.o.o. parnični trošak u iznosu od 3.030,00 kn.

 

2. Drugostupanjskom presudom suđeno je:

 

„Preinačuje se presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1390/07 od 14. listopada 2008. u dijelu u kojem je odbijen kao neosnovan tužbeni zahtjev i sudi:

„I. Nalaže se tuženicima da u roku od osam dana tužitelju solidarno isplate iznos od 258.710,18 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja po stopi od 15% godišnje teče na iznos od 116.027,16 kn od 9. rujna 2002., na iznos od 32.323,04 kn od 12. rujna 2002., te na iznos od 110.359,98 kn od 28. travnja 2002. sve do 31. prosinca 2007., od 1. siječnja 2008. do 30. lipnja 2011. po stopi od 17% godišnje, od 1. srpnja 2011. do 31. srpnja 2014. po stopi od 15% godišnje, a od 1. kolovoza 2015. do isplate po stopi od 10,14% godišnje, a u slučaju promjene referentne kamatne stope po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotna poena.

 

II. Nalaže se tuženicima da u roku od osam dana naknade tužitelju parnični trošak u iznosu od 108.630,80 kn.

 

III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadom troška sudskih pristojbi po odluci suda.“

 

3. Protiv drugostupanjske presude, 1. i 3. tuženici su podnijeli reviziju iz čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine” broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 - dalje: ZPP) i to zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP učinjene pred drugostupanjskim sudom i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlažu da revizijski sud preinači pobijanu odluku podredno da ju ukine i predmet vrati na ponovno suđenje.

 

4. Tužitelji nisu odgovorili na reviziju.

 

5. Revizija je osnovana.

 

6. S obzirom da je drugostupanjski sud pobijanu presudu donio uz primjenu odredbe čl. 373.a ZPP, iako se pogrešno poziva na odredbu čl. 373. st. 1. ZPP, protiv te presude dopuštena je redovna revizija iz čl. 382. st. 1. ZPP.

 

7. Revizijski sud je pobijanu drugostupanjsku presudu ispitao u smislu odredbe čl. 392.a st. 1. ZPP, dakle samo onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatom cijene s osnove isporučenih vatrogasnih aparata i rezervnih dijelova pravnom predniku tuženika.

 

9. Prvostupanjski sud je utvrdio:

- da su stranke bile u dugogodišnjem poslovnom odnosu,

- da tužitelj tvrdi da mu tuženik na temelju više računa za isporučene vatrogasne aparate i opremu duguje ukupno 258.710,18 kn,

- da su predmetni računi izdani na „H. f. i k.“ te su ovjereni po tužitelju, te je na njima navedeno da je nabavni nalog kupca revers od određenog datuma, te da je način isporuke otprema tužitelja kamionom,

- da je iz otpremnica razvidno da je na njima kao narudžba naveden revers od određenog datuma te da je u rubrici skladište također navedeno revers,

- da je na predatnicama priloženim računima navedeno da se roba predaje skladištu na revers,

- da je vještak financijsko knjigovodstvene struke u svom nalazu i mišljenju naveo da tužitelj u korespondenciji s tuženikom nije koristio adekvatnu dokumentaciju, da su računi izdavani znatno kasnije i to 8-14 mjeseci od nastanka poslovnog događaja, da knjigovodstvene isprave nisu sačinjene sukladno pozitivnim propisima, da uvidom u predatnice (reverse) nije moguće ocijeniti tko je robu isporučio i tko ju je preuzeo pa iste ne mogu služiti kao vjerodostojna knjigovodstvena isprava, da je proknjižen jedino račun za iznos 7.612,80 kn za koji je tužitelj tvrdio da nije podmiren, da je korištenje predatnice kao knjigovodstveno- financijske isprave na način kako je to radio tužitelj i isporuka robe na način da nije isporučena u skladište nevjerodostojno, da nema dokaza o predanoj količini robe isporučene tuženiku.

 

10.Na temelju ovako utvrđenog stanja prvostupanjski sud smatra da je tuženik doista primio robu od tužitelja međutim da provedeni dokazi ne dokazuju da konkretno potraživanje sporno u ovom predmetu doista postoji u svom osnovu i visini kako to tvrdi tužitelj.

 

11. Drugostupanjski sud preinačio je prvostupanjsku odluku i prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja.

 

11.1. Sud drugog stupnja smatra da se prema provedenim dokazima zaključuje da je pravni prednik tuženika zaprimio robu koju je tužitelj fakturirao, neovisno o knjiženju tog poslovnog odnosa u poslovnim knjigama stranaka. Po stavu drugostupanjskog suda tužitelj je tu odlučnu činjenicu dokazao u smislu odredbe čl. 219. i 221. a. ZPP te da ista proizlazi iz dostavljene dokumentacije u vidu računa, narudžbenice, otpremnica i potpisanih predatnica te iz iskaza saslušanih svjedoka, dok visina tužbenog zahtjeva proizlazi iz računa kao vjerodostojnih isprava.

 

12. Pozivajući se na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a revidenti navode da je prvostupanjski sud detaljno obrazložio zbog čega tužitelj nije dokazao osnovanost svog tužbenog zahtjeva, dok da drugostupanjski sud smatra da je tužitelj dokazao osnovanost svog zahtjeva obrazlažući takvo svoje stajalište samo iskazom svjedoka P.

 

13. Osnovano se 1. i 3. tuženik, iznoseći navedene prigovore, pozivaju na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11., kao i onu iz čl. 354. st. 1. u svezi sa čl. 8. ZPP-a. To stoga što drugostupanjska presuda ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama pa ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, te stoga što u odnosu na iznesena stajališta i zaključke suda prvog stupnja nije iznio zbog čega ih ne prihvaća i zbog čega i na temelju kojih dokaza utvrđuje drugačije činjenično stanje i iznosi drugačije pravno shvaćanje.

 

13.1. Naime, drugostupanjski sud je u obrazloženju svoje presude naveo kako nije pravilno isključivo oslanjanje suda na nalaz i mišljenje vještaka financijsko knjigovodstvene struke, te kako je odlučna činjenica u ovom postupku da li je pravni prednik tuženika predmetnu robu zaprimio koju je tužitelj fakturirao, neovisno o knjiženju tog poslovnog odnosa u poslovnim knjigama stranaka, te da je tu odlučnu činjenicu tužitelj dokazao dostavljenom dokumentacijom u vidu računa, narudžbenice, otpremnica i potpisanih predatnica te iskaza svjedoka. Međutim sud je bio dužan detaljno obrazložiti razloge zašto ne prihvaća nalaz i mišljenje vještaka financijsko knjigovodstvene struke koji svoj nalaz i mišljenje temelji na istoj dokumentaciji koju navodi drugostupanjski sud te ju ocjenjuje kao vjerodostojnu.

 

14. Pravilno u navedenom pravcu 1. i 3. tuženici navode da je drugostupanjski sud kritički morao obrazložiti zašto navedenu dokumentaciju koju vještak knjigovodstvene struke ocjenjuje kao neadekvatnu i nevjerodostojnu knjigovodstvenu ispravu, sud prihvaća kao vjerodostojne isprave. Po ocjeni ovog suda nije dovoljno obrazložiti preinačenu odluku navođenjem da osnovanost tužiteljevog zahtjeva proizlazi iz dostavljene dokumentacije u vidu računa, narudžbenice, otpremnica i potpisanih predatnica te iz iskaza saslušanih svjedoka, te da visina tužbenog zahtjeva proizlazi iz računa kao vjerodostojnih isprava.

 

15. Drugostupanjski sud je morao dati razloge iz kojih činjenica i na temelju kojih dokaza je nedvojbeno utvrdio da je tužitelj dokazao osnov i visinu svog tužbenog zahtjeva, te detaljno obrazložiti svaki pojedini račun, narudžbenicu, otpremnicu i predatnicu kao i iskaze svjedoka na temelju kojih je donio pobijanu odluku.

 

15.1. Stoga će u nastavku postupka drugostupanjski sud otkloniti navedene nedostatke vodeći računa o svemu navedenom.

 

16. Slijedom navedenog trebalo je drugostupanjsku presudu ukinuti i predmet vratiti na ponovno odlučivanje, sve na temelju odredbe čl. 394. st. 1. ZPP.

 

Zagreb, 27. travnja 2021.

 

                                                                                                  Predsjednica vijeća:

                                                                                                  Katarina Buljan, v. r.