- 1 -              Revd 898/2021-2

Broj: Revd 898/2021-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila, predsjednika vijeća, Jasenke Žabčić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Viktorije Lovrić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja I. P. iz Z., OIB: ..., koga zastupa punomoćnik Z. S., odvjetnik u Z., protiv I. tuženika C. d.o.o. Z., OIB: ... i II. tuženika F. L. iz Z., OIB: ..., koje zastupa punomoćnik Z. G., odvjetnik u Z., radi naknade štete, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru broj Gž-889/2020-2 od 24. rujna 2020. kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalna služba u Samoboru, broj P-4452/2015-75 od 27. veljače 2020., u sjednici održanoj 27. travnja 2021.,

r i j e š i o   j e:

I. Odbacuje se prijedlog za dopuštenje revizije kao nedopušten.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda Bjelovaru broj Gž-889/2020-2 od 24. rujna 2020. kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalna služba u Samoboru, broj P-4452/2015-75 od 27. veljače 2020.

2. U prijedlogu za dopuštenje revizije tužitelj je postavio dva materijalnopravna i jedno postupovnopravno pitanje koja smatra važnima za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, a u obrazloženju važnosti postavljenih pitanja pozvao se odluke revizijskog suda broj Rev-1444/11 od 5. listopada 2016., Revt-122/02 od 14. kolovoza 2002. i Rev-x-980/17 od 24. listopada 2017.

3. Tuženik je podnio odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije u kojem je predložio prijedlog odbaciti te je zatražio trošak odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije.

4. Postupajući sukladno odredbama čl. 385., 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11-proč.tekst, 25/13, 89/14 i 70/19 – dalje: ZPP) vijeće revizijskog suda je ocijenilo da prijedlog nije dopušten.

5. Predmet spora je zahtjev za naknadu štete koji tužitelj temelji na tvrdnjama da su mu tuženici nesavjesnim postupanjem u izvršavanju ugovornih obveza prouzročili povećane troškove gradnje obiteljske stambene zgrade.

5.1. Odbijanje tužbenog zahtjeva drugostupanjski sud temelji na zaključku da tužitelju štetu ne predstavlja trošak gradnje radi drugačijeg temeljenja zbog konfiguracije terena koja je naravi, jer bi taj trošak tužitelj svakako imao, a da je, osim toga, tužitelj prema odredbi čl. 608. Zakona o obveznim odnosima imao pravo na otklanjanje nedostatka projektne dokumentacije i zbog toga nedostatka pravo na naknadu štete, a ne i na troškove gradnje koji bi svakako nastali zbog konfiguracije terena.

5.2. Budući da, a kako to proizlazi iz drugostupanjske presude, nema uzročne veze između postupanja I. i II. tuženika i povećanih troškova gradnje koji su nastali zbog konfiguracije terena, to o naznačenim materijalnopravnim pitanjima ne ovisi odluka u sporu, jer tužitelj postavljajući ta pitanja polazi od pretpostavke da je šteta nastala zbog propusta od strane II. tuženika kao nadzornog inženjera (prvo pitanje) odnosno zbog  nedostataka u projektnoj dokumentaciji (drugo pitanje).

5.3. Treće pitanje se odnosi na postojanje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točke 11. ZPP-a u situaciji kada  utvrđenja i zaključci drugostupanjskog suda nisu utemeljeni "na ispravama i izvedenim dokazima u prvostupanjskom postupku ili su čak u izravnoj suprotnosti s tim ispravama i dokazima". Tužitelj pri tome ukazuje na utvrđenja drugostupanjskog suda da je II. tuženik upozorio tužitelja na potrebu pribavljanja dopune građevinske dokumentacije, da je tužitelj sam odstupio od traženja nadzornog tijela i sagradio još jedan podrum te da konfiguracija terena ne odgovara dokumentaciji koju je dostavio sam tužitelj. Navedena utvrđenja nisu od odlučnog značaja budući da drugostupanjski sud odbijanje tužbenog zahtjeva temelji na zaključku da bi tužitelj trošak gradnje radi drugačijeg temeljenja (zbog konfiguracije terena koja je u naravi) svakako imao, pa stoga o postavljenom postupovnopravnom pitanju, a kojim se sugerira da pobijana presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, ne ovisi odluka u sporu. Pri tome treba dodati da tužitelj u prijedlogu za dopuštenje revizije iznosi tvrdnju da se ne bi uopće upustio u izgradnju takvog objekata na tom dijelu parcele da je imao ispravnu projektnu dokumentaciju, a tužbeni zahtjev nije temeljio na takvim tvrdnjama.

6. Slijedom navedenog, u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene zakonske pretpostavke za intervenciju revizijskog suda u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP-a i dopuštenje revizije. Stoga je valjalo na temelju odredbe čl. 392. st. 1. ZPP-a u vezi s čl. 387. st. 1. i 5. ZPP-a riješiti kao u izreci.

7. Zahtjev tuženika za naknadu troška odgovora na prijedlog nije prihvaćen jer se ne radi o trošku koji je bio potreban za vođenje postupka (čl. 155. st. 1. u vezi s čl. 166. st. 1.  ZPP-a).

Zagreb, 27. travnja 2021.

Predsjednik vijeća:

Ivan Vučemil, v.r.