Broj: Gž-1508/2016

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

                            Županijski sud u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Ivanke Pilon-Vukelić, kao predsjednice vijeća, Branke Ribičić, kao izvjestiteljice i člana vijeća i Berislava Devčića kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja-protutuženog Z. V., iz P., OIB…, zastupanog po punomoćnici S. P., odvjetnici iz P., protiv I-tužene K. R. iz Z., OIB:…, II-tuženika i protutužitelja Ž. R. iz Z., OIB:…,  III-tužene I. R. iz P., OIB:… i IV-tužene A. M. R. iz Z. V., OIB:.., koje zastupa punomoćnik M. K., odvjetnik iz S. B., radi isplate i naknade štete, te izdavanja tabularne isprave, rješavajući žalbu tužitelja-protutuženika i žalbu tuženih i tuženog-protutužitelja, protiv presude Općinskog suda u Požegi, Poslovni broj: P-203/2015-14 od 13. lipnja 2016. , u sjednici vijeća održanoj 18. prosinca 2018.

p r e s u d i o   j e

Žalba tužitelja-protutuženika Z. V. odbija se kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Požegi, Poslovni broj: P-203/2015-14 od 13. lipnja 2016., u pobijanom dosuđujućem dijelu (točka II. izreke) i odluci o troškovima postupka  (točka III. izreke).

Žalba tuženika-protutužitelja Ž. R. i tuženih K. R., I. R. i A. M. R. odbija se kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Požegi, Poslovni broj: P-203/2015-14 od 13. lipnja 2016., u pobijanom dosuđujućem dijelu  (točka I. izreke).

Obrazloženje

Pobijanom presudom  je suđeno:

I. Nalaže se tuženicima K. R. iz Z.. Ž. R. iz Z., I. R. iz P., i A. R. iz Z. V., da solidarno isplate Z. V. iz P., s osnova najma nekretnine upisane u z. k. ul. br. 1636 k.o. P. koja se sastoji iz k. č. br. 572/2 u naravi kuća i dvorište površine 272 m2 iznos od 26.250,00 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama po eskontnoj stopi HNB uvećanoj za 5% poena počev od dana podnošenja tužbe 06. svibnja 2011. godine do 31. srpnja 2015. godine, a od 01. kolovoza 2015. godine do isplate po stopi po prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za 3% poena.

                            II. Nalaže se tužitelju-protutuženiku Z. V. iz P., da tuženiku-protutužitelju Ž. R. iz G. isplati na ime povrata isplaćene kupoprodajne cijene za nekretninu kč.br. 572/2 kuća i dvorište površine 272 m2 upisanu u zk.ul.br. 1636 k.o. P. u iznosu od 110.000,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom po stopi u visini eskontne stope HNB uvećanu za 5% poena koja počinje teći za iznos od 85.000,00 kuna od 07. svibnja 2008. godine, za iznos od 10.000,00 kuna od 08. svibnja 2008. godine i za iznos od 15.000,00 kuna od 31. svibnja 2008. godine pa do 31. srpnja 2015. godine, a od 01. kolovoza 2015. godine do konačne isplate po stopi po prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za 3% poena.

                            III. Nalaže se tužitelju-protutuženiku Z. V. da tuženicima K. R., tuženiku-protutužitelju Ž. R., I. R. i A. M. R. naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 20.638,50 kn u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

                            Protiv ove presude pravovremeno je žalbu izjavio tužitelj - protutuženi Z. V. (dalje: tužitelj) zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, kao i odluke o troškovima postupka, te je predložio da drugostupanjski sud pobijanu presudu ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovni postupak.

                            Žalbu su protiv dosuđujućeg dijela presude iz točke I. izreke, pravovremeno izjavili i tuženi, te tuženik-protutužitelj Ž. R. (dalje: tuženi) zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka,  pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, te su predložili da drugostupanjski sud pobijanu presudu u odnosu na točku I. izreke preinači na način da odbije tužitelja s tužbenim zahtjevom u cijelosti, podredno da u tom dijelu istu ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

                      U odgovoru na žalbu tuženi osporavaju osnovanost žalbenih navoda tužitelja i predlažu žalbu odbiti kao neosnovanu.

                            Žalbe nisu osnovane.

Suprotno navodima žalbe tužitelja i tuženih, prvostupanjski sud je za svoju odluku dao valjane razloge koji nisu u suprotnosti sa provedenim dokazima i sadržajem isprava, tako da  pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati. Stoga nije počinjena bitna povreda parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. Zakona o parničnom postupku  (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13 i 89/14 dalje u tekstu: ZPP) na koju se žalbama ukazuje, a nisu počinjene ni druge bitne povrede postupka na koje, sukladno članku  365. stavak 2. ZPP-a, drugostupanjski  sud  pazi po službenoj dužnosti.

Neosnovano tužitelj u žalbi ukazuje  da je počinjena relativno bitna povrede  postupka iz članka 2. ZPP-a, jer da sud nije odlučivao u granicama njegovog tužbenog zahtjeva, odnosno da je prvostupanjski sud tužitelju dosudio iznos od 26.250,00 kn, dok nije odlučio o ostatku tužbenog zahtjeva.

Suprotno navodima žalbe sa zahtjevom iznad dosuđenog iznosa od  26.250,00 kn, tužitelj je već pravomoćno odbijen presudom prvostupanjskog suda br. P-292/11-40 od 22. kolovoza 2013.

Naime, protiv navedene presude tužitelj nije izjavio žalbu, tako da je u odnosu na odbijajući dio tužbenog zahtjeva sadržanog u točki I. stavku 2. izreke navedene presude ista postala pravomoćna, a kako to proizlazi i iz presude i rješenja Županijskog suda u Slavonskom Brodu Stalne službe u Požegi br. Gž-1901/2013 od 16. travnja 2015.

                        Isto tako neosnovano tužitelj ukazuje na bitnu povredu postupka iz članka 354. stavka 1. ZPP-a, u vezi sa člankom 8. ZPP-a, jer je suprotno navodima žalbe tužitelja prvostupanjski sud ocijenio sve izvedene dokaze, te utvrdio odlučne činjenice na koje je pravilno primijenio materijalno pravo odlučujući tužbenim zahtjevima parničnih stranaka.

Suprotno navodima žalbe tužitelja, prvostupanjski sud je osnovano odbio dokazne prijedloge tužitelja radi utvrđenja činjenica vezanih za postojanje nekih obvezno pravnih odnosa između stranaka, jer te poslovne odnose tijekom postupka tužitelj nikada nije jasno precizirao, već je samo uopćeno navodio da su stranke tijekom više godine bile u raznim poslovnim odnosima iz kojih  ima potraživanja prema tuženima.

                      Budući je tužitelj-protutuženik Z. V. u tri navrata, tijekom mjeseca svibnja 2008. primio od tuženog Ž. R. iznos od 110.000,00 kuna, kako to proizlazi potvrde sačinjene po tužitelju na listu papira sa memorandum T. V., te iskaza tuženika Ž. i K. R., kao i samog tužitelja, a kako je osnova zbog koje je novac dan (za kupnju kuće Ž. R.) nedvojbeno otpala, a tužitelj nije dokazao drugu pravnu osnovu temeljem koje bi bio ovlašten zadržati primljeno, osnovano je sud temeljem članka 1111. Zakona o obveznim odnosima (NN br. 35/05,41/08,125/11 i 78/15 dalje u tekstu: ZOO) obvezao tužitelja tuženiku-protutužitelju isplati navedeni iznos.

                        Glede žalbenih navoda da je novac tužitelju predala K. R., ovaj sud ukazuje kako je obzirom na utvrđeno, za obvezu tužitelja da tuženom protutužitelju isplati navedeni iznos od 110.000,00 kuna, posve irelevantno tko je fizički predao navedena novčana sredstva tužitelju.

                         Stoga ovaj sud žalbu tužitelja nalazi neosnovanom.

                         Što se tiče žalbe tuženih izjavljene protiv dijela prvostupanjske presude kojom je naloženo tuženima da tužitelju isplate iznos od 26.250,00 kn sa pripadajućim zateznim kamatama, kako ovaj sud  prihvaća utvrđenje prvostupanjskog suda iz kojeg proizlazi da  su tuženici predmetnu kuću, nakon što ju je tužitelj kupio na dražbi, koristili za stanovanje, te su je predali u posjed tužitelju tek kada je to rješenjem suda naloženo, osnovano je prvostupanjski sud ocijenio da očito nije došlo do dogovora po kojem bi tuženi bez ikakve naknade kuću koristili, te tužene obvezao na plaćanje novčanog iznosa za korištenje kuće u spornom razdoblju.

                                     O troškovima postupka prvostupanjski sud je pravilno odlučio prema uspjehu stranaka u cjelokupnom sporu po tužbi i protutužbi, radnjama koje su stranke opravdano imale u smislu članka 155. ZPP-a, te primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN br. 142/12, 103/14 i 107/15).

                       Radi svega iznesenog valjalo je žalbe odbiti kao neosnovane i temeljem članka 368. stavka 1. ZPP-a odlučiti kao u izreci.                           

Požega, 18. prosinca 2018.