Baza je ažurirana 04.03.2026. zaključno sa NN 150/25 EU 2024/2679

 

Pristupanje sadržaju

              - 1 -              Revd 1746/2021-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

 

 

 

 

 

Broj: Revd 1746/2021-2

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Viktorije Lovrić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja R. K. (OIB: ...) iz S. G., kojeg zastupa punomoćnik J. B., odvjetnik iz N. G., protiv tuženice Republike Hrvatske, Ministarstva unutarnjih poslova, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u S., radi isplate, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije, protiv presude Županijskog suda u Splitu, poslovni broj R-1306/2020-2 od 11. prosinca 2020., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pr-274/19 od 25. rujna 2020., u sjednici održanoj 27. travnja 2021.,

 

r i j e š i o   j e :

 

Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije se odbacuje.

 

Obrazloženje

 

1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu, poslovni broj R-1306/2020-2 od 11. prosinca 2020., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pr-274/19 od 25. rujna 2020. zbog slijedećih pravnih pitanja:

 

- Primjenjuje li se na tužitelja, kao službenika pomorske policije, definicija radnog vremena iz odredbe čl. 42. st. 1. Zakona o radu (Narodne novine broj 149/2009, 61/2011, 82/2012,)?

 

- Može li se odmorom smatrati vrijeme provedeno na radnom mjestu na raspolaganju poslodavcu u aktivnom dežurstvu, zanemarujući jasnu zakonsku definiciju radnog vremena?

 

1.1. U odnosu na postavljena pitanja tužitelj, kao razloge zbog kojih pitanja smatra važnima za odluku o sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, navodi da je shvaćanje drugostupanjskog suda u pobijanoj odluci različito od shvaćanja zauzetog u odlukama Suda Europske unije u predmetu SIMAP iz 2000. (broj predmeta: C-303/98) i u predmetu Jaeger od 9. rujna 2003. (broj predmeta: C-151/02).

 

2. Tuženik nije odgovorio na prijedlog tužitelja.

 

3. Postupajući sukladno odredbama čl. 385., 385.a i 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP), revizijski sud je ocijenio naznačena pitanja nisu važna za odluku o sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, jer je riječ o pitanjima glede kojih pobijana odluka ne odstupa od ustaljene prakse revizijskog suda u brojnim odlukama (Rev-1925/18 od 21. listopada 2020., Revr-753/09 od 17. studenog 2009., Rev 1082/2016 od 20. srpnja 2016, Revr-908/16 od 29. lipnja 2016., Revr-1508/13 od 20. prosinca 2016.), koje je potvrđeno i odlukama Ustavnog suda Republike Hrvatske (broj: U-III/859/2019, broj: U-III/860/2019 i broj: U-III/861/2019), a ne postoje ni razlozi za preispitivanje prakse ovoga suda.

 

4. Slijedom navedenog, u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz čl. 385.a st. 1. ZPP i dopuštenje revizije, to je na temelju odredbe čl. 387. st. 5. ZPP, riješeno kao u izreci.

 

Zagreb, 27. travnja 2021.

 

              Predsjednik vijeća:

              Ivan Vučemil, v.r.

 

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu