- 1 -              Revd 1752/2021-2

Broj: Revd 1752/2021-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Dragana Katića člana vijeća i suca izvjestitelja i Viktorije Lovrić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. S. iz V., OIB ..., kojeg zastupaju punomoćnici J. B. i D. J., odvjetnici u N. G., protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB ..., koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Splitu, Građansko-upravni odjel, radi isplate, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž R-1176/2020-2 od 15. listopada 2020., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr-408/19 od 30. srpnja 2020., u sjednici održanoj 27. travnja 2021.,

r i j e š i o   j e:

Prijedlog za dopuštenje revizije se odbacuje.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž R-1176/2020-2 od 15. listopada 2020. pozivom na odredbu članka 385.a Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 84/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89 /14 i 70/19 - u nastavku teksta: ZPP).

2. Obrazlažući razloge važnosti u odnosu na prvo postavljeno pitanje tužitelj se poziva na odredbu članka 42. stavak 1. Zakona o radu („Narodne novine“, broj 149/09, 61/11, 82/12, 73/13 i 93/14), u odnosu na drugo postavljeno pitanje navodi da je shvaćanje drugostupanjskog suda u pobijanoj odluci različito od shvaćanja zauzetog u odlukama Suda Europske unije u predmetu SIMAP iz 2000. (broj predmeta: C-303/98) i u predmetu Jäger od 9. rujna 2003. (broj predmeta: C-151/02), dok u odnosu na treće pitanje navodi da je Županijski sud u Varaždinu u odluci broj Gž-1085/2009 od 18. studenoga 2009. zauzeo shvaćanje koje je različito od shvaćanja u pobijanoj odluci o tom pitanju.

3. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.

4. Postupajući prema odredbama članka 385.a i članka 387. ZPP-a, revizijski sud je u odnosu na prvo pitanje naznačeno u prijedlogu za dopuštenje revizije ocijenio da nisu određeno izloženi razlozi zbog kojih podnositelj smatra da je pitanje važno u smislu odredbe članka 385.a stavak 1. ZPP-a.

4.1. U odnosu na drugo postavljeno pitanje ocijenjeno je da nije riječ o pitanju važnom za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njihovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, jer pobijana odluka ne odstupa od ustaljene prakse revizijskog suda. Naprotiv, u skladu je s pravnim shvaćanjem izraženim u revizijskoj odluci broj Rev-1925/18-2 od 21. listopada 2020. i brojnim drugima.

4.2. Što se tiče navoda predlagatelja kojima se poziva na odluku Suda Europske unije u predmetu SIMAP broj C-303/98 i u predmetu Jäger broj C-151/02, te na primjenu Direktive Europskog parlamenta i Vijeća broj 93/104/EC o određenim vidovima organizacije radnog vremena, odnosno na Direktivu 2003/88/EZ (kojom je u članku 27. stavak 1. stavljena izvan snage Direktiva broj 93/104/EC, s time da je stavku 2. istog članka propisano da se upućivanje na Direktivu stavljenu izvan snage smatra upućivanjem na ovu Direktivu i tumači se u skladu s korelacijskom tablicom utvrđenom u Prilogu II.), valja istaknuti da je tužitelj policijski službenik na kojeg se primjenjuju odredbe Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike („Narodne novine“, broj 93/08, 23/09, 39/09, 90/10), kroz koje mu je osigurana maksimalna zaštita i koje ni u čemu nisu u sukobu s navedenom Direktivom. Stoga nema potrebe preispitivati sudsku praksu povodom navedenih odluka Suda Europske unije.

4.3. Treće postavljeno pitanje također nije važno za odluku u sporu i osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, u smislu odredbe članka 385.a. stavak 1. ZPP-a, jer je riječ o pitanju činjenične naravi (omjer uspjeha u sporu glede osnove i visine zahtjeva), te odgovor na to pitanje ovisi o okolnostima svakog pojedinog slučaja.

5. Slijedom toga, kako u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz članka 385.a stavak 1. ZPP-a i dopuštenje revizije, to je na temelju odredbe članka 392. stavka 1. u vezi članka 387. stavak 5. ZPP-a, riješeno kao u izreci.

Zagreb, 27. travnja 2021.