Gž-286/2021-2

1

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P  R  E  S  U  D  A

Županijski sud u Karlovcu, Stalna služba u Gospiću, kao drugostupanjski sud, po sutkinji toga suda Milki Vraneš, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja P. P. iz Z., …, OIB …, zastupan po punomoćniku A. N., odvjetniku u Odvjetničkom društvu N. i drugi, protiv tuženika N. G. iz M., …, s boravištem u Z., …,OIB …, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja, izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Sesvetama, poslovni broj 5 Pn-513/2019-32 od 13. studenog 2020., 27. travnja 2021.,

p r e s u d i o    j e

Djelomično se prihvaća žalba tužitelja kao djelomično osnovana u dijelu kojim pobija odluku o glavnoj stvari i odluku o troškovima postupka sve sadržano u točki I. izreke, uz istovremeno odbijanje žalbe tužitelja u preostalom dijelu, te se preinačuje izreka presude Općinskog suda u Sesvetama, poslovni broj 5 Pn-513/2019-32 od 13. studenoga 2020. na način da sada preinačena glasi:

„I. Nalaže se tuženiku N. G. iz M., …, s boravištem u Z., …, OIB …, da tužitelju P. P. iz Z., …, OIB …, isplati na ime neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti iznos od 5.000,00 kuna (slovima: pet tisuća kuna) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na navedeni iznos od dana donošenja prvostupanjske presude tj. 13. studenog 2020. pa ubuduće do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od jedne godine nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu u iznosu od 25.000,00 kuna, tužbeni zahtjev odbija“.

II. Nalaže se tuženiku da naknadi  tužitelju prouzročeni parnični trošak u iznosu od 2.723,91 kune (slovima: dvije tisuće sedamsto dvadeset tri kune i devedeset jednu lipu) sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude tj. 13. studenog 2020. pa ubuduće do isplate, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja presuđeno je:

Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"Nalaže se tuženiku N. G. da tužitelju P. P. isplati iznos od 30.000,00 kuna zajedno sa zakonskom zateznom kamatom počevši od podnošenja ove tužbe pa do isplate i trošak parničnog postupak zajedno sa zakonskim zateznim kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, a sve po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od jedne godine nefinancijskim trgovačkim društvima izračunata za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku 15 dana pod prijetnjom ovrhe."

2. Protiv navedene presude u pravovremenom roku žali se tužitelj iz svih žalbenih razloga određenih odredbom članka 354. stavak 1. i stavak 2., posebno točka 11. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka US RH, 84/08, 96/08 - odluka US RH, 123/08 - ispr. 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. i 70/19. – dalje: ZPP). U žalbi predlaže da drugostupanjski sud ukine pobijanu odluku kao nevaljanu i protivnu važećim zakonskim odredbama, podredno, da je preinači i usvoji tužbeni zahtjev tužitelja te obveže tuženika da mu naknadi parnični trošak.

              3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

              4. Žalba tužitelja djelomično je osnovana i djelomično neosnovana.

              5. Predmet spora je zahtjev tužitelja prema tuženiku za naknada neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti u iznosu od 30.000,00 kuna (slovima: trideset tisuća kuna) sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom.

              6. Ispitujući pravilnost i zakonitost prvostupanjske presude temeljem odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a, u granicama razloga navedenih u žalbi tužitelja, te pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud nalazi da nije počinjena niti jedna od citiranih bitnih povreda odredaba postupka.

              7. Posebno nije počinjena bitna povreda odredaba ZPP-a iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a na koju ukazuje tužitelj, budući pobijana presuda nema takvih nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati. Razlozi dani o odlučnim činjenicama su jasni i razumljivi.

              8. Nije osnovan ni žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja na koji se poziva tužitelj, a ovo iz razloga jer je sud prvog stupnja u zakonito i pravilno provedenom postupku sukladno članku 7. i 8. ZPP-a raspravio i utvrdio sve odlučne činjenice o kojima ovisi donošenje pravilne i zakonite odluke u ovom sporu.

              9. Iz dokaza provedenih u postupku proizlazi:

              - da je tuženik N. G., politički tajnik političke stranke „M.“ gostujući 15. siječnja 2018. u emisiji N., uživo i javno, dotaknuto se tijekom razgovora i tužitelja, na način da ga je negativno prikazao u javnosti nazivajući ga „otpadna mafija – P.“,

              - da je u predmetnoj emisiji N., na pitanja voditelja emisije gosp. D. N., tuženik, osvrćući se na trenutnu političku situaciju u Republici Hrvatskoj i političkim zadatcima  političke stranke „M.“, tijekom predmetnog intervjua naveo kako je zadatak bilo koje političke opcije, posebno oporbene, ukazivati na nepravilnosti, nezakonitosti i nelogičnosti u hrvatskom društvu, da je tuženik nadalje naglasio kako je snaga političke opcije „M.“ upravo u prozivanju interesnih skupina točnije u proizivanju konkretnih ljudi, za razliku za političke opcije „Ž. Z.“ koja samo općenito govori kako su političke elite uništile Hrvatsku,

              - da je u tom kontekstu tuženik spomenuo tužitelja nazivajući ga „otpadna mafija  P.“,

              - da je tužitelj jedini osnivač i predsjednik uprave tvrtke C. koja se između ostalog bavi i reciklažom djelatnosti druge obrade otpada, djelatnosti oporabe otpada, djelatnosti posredovanja u gospodarenju otpadcom, djelatnosti prijevoza otpada, djelatnosti sakupljanja otpada, djelatnosti trgovanja otpadom, djelatnosti zbrinjavanja otpada, djelatnosti izpitivanja i analize otpada, te gospodarenjem otpadom,

              - da je tužitelj s obzirom na svoje poslovno djelovanje vezano za otpad i reciklažu otpada poznat široj javnosti, te je kao takav poznat i u javnom prostoru,

              - da je tuženik javna osoba i političar,

- da je tužitelj obiteljski čovjek, te unatoč jakoj izloženosti kroz poslovanje svojih tvrtki, on čuva svoju privatnost i privatnost svoje obitelji.

10. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja sud je utvrdio i zaključio da iz provedenog dokaznog postupka  da uznemirenost tužitelja izjavom tuženika u emisiji N. od 15. siječnja 2018. nije bila takvog intenziteta i trajanja da bi bili ispunjeni uvjeti iz članka 1100. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05., 41/08., 75/15., 125/11. i 78/15. dalje: ZOO) koji bi opravdali dosudu pravične novčane naknade. Nadalje, sud u pobijanoj presudi smatra utvrđenim da su prije i poslije izjava tuženika u toj emisiji, u kontekstu otpadne mafije tužitelja stavljale i druge osobe, pa smatra nelogičnim da su opisane tegobe tužitelja – uznemirenost, upit obitelji i poslovnih suradnika uzrokovani upravo izjavom tuženika, te da su zdravstvene probleme koje tužitelj navodi izazvale upravo izjave tuženika, jer isti tijekom postupka ničim nije dokazao, posebno zdravstvene probleme, slijedom čega je sud u cijelosti odbio tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan.

11. Međutim, po ocjeni ovog suda, suprotno zaključku prvostupanjskog suda, osnovan je žalbeni razlog tužitelja u pogledu pogrešne primjene materijalnog prava iz članka 1100. u svezi članka 19. ZOO-a.

12. Naime, sama činjenica da je sud utvrdio da su sporne riječi koje je tuženik izgovorio u televizijskog emisiji N., uvredljive za tužitelja, te posljedično tome iskaz tužitelja da je upravo zbog tih riječi pretrpio povredu svog prava osobnosti, razlog su da se barem djelomično usvoji tužbeni zahtjev tužitelja, za naknadu štete, jer izgovorene riječi tuženika po mišljenju ovog suda, a što ističe i tužitelj u svojoj žalbi, povezuju tužitelja s mafijom, a mafija je u stvari kolokvijalan izraz za organiziran kriminal, pa je sasvim logično da je izgovoreno za tužitelja uvreda koja izaziva duševnu bol.

13. Pored navedenog, ovdje je potrebno istaknuti da je vrlo važno tko izgovori uvredu, a tuženik N. G. je jedan od vrlo poznatih i utjecajnih opozicijskih političara, koji je sasvim sigurno stekao velike simpatije javnosti zbog bespoštedne borbe protiv korupcije i organiziranog kriminala na najvišoj razini. U tom pogledu tuženiku N. G. javnost vjeruje, tim više što on osobno djeluje kao pošten političar. Stoga su riječi i oznaka  „etiketa“ tužitelja kao mafije, posebno odjeknule u javnosti, a posljedično tome sasvim sigurno da je tužitelj trpio određene neugodnosti i duševnu bol.

14. Prema tome, odbijanjem tužbenog zahtjeva u cijelosti, sud je djelomično pogrešno primijenio materijalno pravo na štetu tužitelja, kada ga je u cijelosti odbio s tužbom i tužbenim zahtjevom, iako sam sud zaključuje da je tužitelj poznat široj javnosti, te da je kao takav poznat i u javnom prostoru.

15. Naime, suprotno zaključku prvostupanjskog suda, tužitelj nije javna osoba, dok je pak s druge strane tuženik javna osoba – političar i njegov istup u odnosu na ovako neprimjerene riječi za tužitelja, je uvredljiv, jer tužitelj ima pravo na čast i dobar glas, te nije dopustivo da  javne osobe na ovakav način vrijeđaju nejavne osobe u konkretnom slučaju tužitelja, budući svako vrijeđanje osobnosti, a posebno vrijeđanje navođenjem tako teških optužbi (mafija) je uvredljivo za osobu o kojoj se to navodi i postoji odgovornost osobe koja to izgovara u konkretnom slučaju odnosno postoji odgovornost tuženika.

16. Slijedom navedenog, osnovan je žalbeni navod tužitelja da je sud prvog stupnja pogrešno primijenio odredbu članka 1100. u svezi članka 19. ZOO-a, kada tužitelju nije dosudio pravičnu novčanu naknadu.

17. Po mišljenju ovog suda, tužitelju temeljem odredbe članka 1100. stavak 1. i 3. ZOO-a u svezi članka 19. ZOO-a pripada naknada od 5.000,00 kuna na ime neimovinske štete zbog povrede ugleda i časti, jer su riječi izgovorene od strane tuženika prema tužitelju neprimjerene i uvredljive za tužitelja, budući isti kao nejavna osoba ima pravo na ugled, čast, dostojanstvo i ime, a navedena i dosuđena naknada je pravična satisfakcija imajući u vidu sve okolnosti konkretnog slučaja.

18. Pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sukladno odredbi članka 1100. stavak 2. ZOO-a ovaj sud je vodio računa o svim okolnostima konkretnog slučaja, ali je o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom, pa je stoga ostali dio tužbenog zahtjeva tužitelja za iznos od 25.000,00 kuna ocijenio neosnovanim.

19. Predmet žalbenog postupka je i odluka o parničnom trošku, te je i u tom dijelu žalba tužitelja osnovana. Stoga je potrebno istaknuti da je u ovoj pravnoj stvari prvenstveno bila sporna odgovornost tuženika, pa je vodeći računa o utvrđenoj visini neimovinske štete dosuđene tužitelju, a imajući u vidu činjenicu da je tuženik dao povoda predmetnoj tužbi, ovaj sud ocijenio kvalitativni i kvantitativni uspjeh tužitelja u ovom sporu u visini od ukupno 66,66%, (50% na ime osnova i 16,65% u odnosu na visinu tužbenog zahtjeva), (5.000,00 : 30.000,00 = 16,66%), slijedom toga uspjeh tuženika je u visini 33,34%, pa je sukladno tome valjalo odlučiti o parničnom trošku u smislu odredbe članka 154. stavak 2.  i članka 155. stavak 1. ZPP-a u svezi sa Tarifom o nagradma i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj 142/12, 103/14 i 118/14: - dalje: Tarifa).

20. U ovom sporu tužitelj je imao trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku i to trošak za sastav tužbe u iznosu od 1.000,00 kuna, trošak sastava podneska od 26. lipnja 2018. u iznosu od 1.000,00 kuna, trošak zastupanja na ročištu od 10. srpnja 2018. u iznosu od 1.000,00 kuna, trošak sastava podneska od 3. veljače 2020. u iznosu od 500,00 kuna, trošak zastupanja na ročištu od 6. srpnja 2020. u iznosu od 1.000,00 kuna, te trošak zastupanja na ročištu od 13. listopada 2020. u iznosu od 1.000,00 kuna što ukupno iznosi 5.500,00 kuna uvećano za 25%na ime PDV-a u iznosu od 1.375,00 kuna, što ukupno iznosi 6.875,00 kuna. Tome trošku treba pribrojiti trošak sudskih pristojbi na tužbu u iznosu od 650,00 kuna i trošak sudskih pristojbi na žalbu u iznosu od 650,00 kuna, a što sveukupno iznosi 8.175,00 kuna.

21. Kada se sukladno odredbi članka 154. stavak 2.  ZPP-a od postotka tužitelju koji je u većoj mjeri uspio u parnici (66,66%) oduzme postotak uspjeha tuženika u parnici (33,34%), dobije se postotak od 33,32% u kojemu omjeru tužitelju pripada parnični trošak. 33,32% od 8.175,00 kuna iznosi 2.723,91 kunu, koji trošak je tužitelju i dosuđen ovom presudom.

22. Slijedom svega navedenog valjalo je pozivom na odredbu članka 373. stavak 1. točka 1. – 3. ZPP-a i članka 368. stavak 1. ZPP-a, žalbu tužitelja djelomično prihvatiti kao osnovanu, i djelomično odbiti kao neosnovanu, te odlučiti kao u izreci ove presude.

U Gospiću 27. travnja 2021.

Sutkinja

Milka Vraneš, v.r.