1              Poslovni broj: Gž-511/2021-2

 

 

 

 

 

 

 

Poslovni broj: Gž-511/2021-2

 

 

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda i to Marije Šimičić kao predsjednice vijeća, Vedrane Perkušić kao sutkinje izvjestiteljice i mr. sc. Ivana Tironija, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja R. T. (OIB:…) iz Z., B. R., zastupanog po punomoćniku I. Ž., odvjetniku u Z., protiv tuženika 1. E. D. (OIB:…) i 2. O. D. (OIB:…), oboje iz Z., J., oboje zastupani po O. d. S. & V., radi isplate, odlučujući o žalbama tužitelja, te tuženika 1. E. D. protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj 10 P-759/2020-28 od 13. siječnja 2021., ispravljena rješenjem istog suda poslovni broj 10 P- 759/2020-36 od 2. veljače 2021., u sjednici vijeća održanoj dana 27. travnja 2021.,

 

 

p r e s u d i o j e

 

I. Odbijaju se žalbe tužitelja, te tuženika 1. E. D. kao neosnovane i potvrđuje presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj 10 P-759/2020-28 od 13. siječnja 2021. ispravljena rješenjem istog suda poslovni broj 10 P- 759/2020-36 od 2. veljače 2021.

II. Odbijaju se zahtjevi tužitelja, te tuženika 1. E. D. naknadu troškova žalbenog postupka kao neosnovani.

III. Tužitelju, kao ni tuženicima ne dosuđuje se trošak odgovora na žalbe.

 

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom je suđeno:

I.) Odbija se glavni tužbeni zahtjev koji glasi:

"I. Nalaže se tuženicima E. D. iz Z., J., OIB:… te O. D. iz Z., J., OIB: …, isplatiti tužitelju R. T. iz Z., B. R., OIB: …, solidarno iznos od 198.159,77 EUR sa zakonskom zateznim kamatom po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana, nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena i to na iznos od 96.205,89 EUR počevši od 9. prosinca 2015., a na iznos od 101.953,88 EUR od 28. siječnja 2018., sve do isplate, plativo u kunama po srednjem tečaju HNB na dan isplate te sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe."

II.) Odbija se eventualno kumulirani tužbeni zahtjev koji glasi:

"I. Nalaže se tuženicima E. D. iz Z., J., OIB:… te O. D. iz Z., J., OIB: …, isplatiti tužitelju R. T. iz Z., B. R., OIB: …, solidarno iznos od 1.483.801,00 kn sa zakonskom zateznim kamatom po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana, nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena i to na iznos od 726.556,00 kuna počevši od 9. prosinca 2015., a na iznos od 757.245,00 kuna od 28. siječnja 2018. sve do isplate i sve u roku od 15 dana te pod prijetnjom ovrhe."

III.) Nalaže se I. tuženiku platiti tužitelju iznos od 117.073,89 EUR sa zateznom kamatom od 1. srpnja 2019. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena u roku 15 dana.

IV.) Odbija se eventualno kumulirani tužbeni zahtjev u odnosu na I. tuženika u preostalom iznosu od 55.826,11 EUR s pripadajućom zateznom kamatom i zahtjev za isplatom zatezne kamate na iznos od 117.073,89 EUR izvan razdoblja iz stavka III.) izreke.

V.) Odbija se eventualno kumulirani tužbeni zahtjev u odnosu na II. tuženicu koji glasi:

"Nalaže se O. D. iz Z., J., OIB: …, isplatiti tužitelju R. T. iz Z., B. R. , OIB: … iznos od 198.159,77 EUR sa zakonskom zateznim kamatom koja na iznos od 96.205,89 EUR teče od 10. prosinca 2013. do isplate, a na iznos od 101.953,88 EUR od 28. siječnja 2014. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, plativo u kunama po srednjem tečaju HNB na dan isplate".

VI.) Nalaže se I. tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 95.587,50 kuna sa zateznom kamatom tekućom od 13. siječnja 2021. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena u roku 15 dana.

VII.) Nalaže se tužitelju naknaditi II. tuženici parnični trošak u iznosu od 74.300,00 kuna sa zateznom kamatom tekućom od 13. siječnja 2021. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena u roku 15 dana.

2. Žali se tužitelj pobijajući prvostupanjsku presudu u dijelu pod točkama I., II., IV, V., VI. i VII. izreke i to zbog svih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19; dalje u tekstu: ZPP) s prijedlogom da se ista u pobijanom dijelu preinači odnosno ukine. Zatražio je i trošak žalbenog postupka.

3. Tuženik 1. E. D. pobija prvostupanjsku presudu u dijelu pod točkama III. i VI. i to zbog žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavak 1. ZPP-a s prijedlogom da se ista u tom dijelu preinači. Zatražio je i trošak žalbenog postupka. Podnio je i dopunu žalbe.

4. Tužitelj je odgovorio na žalbu prvotuženika protiveći se svim njenim navodima i s prijedlogom da se odbije kao neosnovana. Zatražio je i trošak odgovora na žalbu.

5. Tuženici su odgovorili na žalbu tužitelja protiveći se svim žalbenim navodima i s prijedlogom da se odbije kao neosnovana, a istima obistini trošak odgovora na žalbu.

6. Žalbe nisu osnovane.

7. U konkretnom slučaju tužitelj je temeljem odredbe članka 188. stavak 2. ZPP-a istaknuo više tužbenih zahtjeva, dakle, da sud sljedeći od tih zahtjeva prihvati ako nađe da onaj koji je ispred njega istaknut nije osnovan (eventualna kumulacija).

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja prema tuženicima za povratom zajma.

9. U postupku je utvrđeno:

- da je tužitelj pozajmio prvotuženiku ukupan iznos od 172.900,00 EUR-a, a koji iznos mu je isplatio u tri navrata i to: 9. prosinca 2013. iznos od 80.000,00 EUR, 28. siječnja 2014. iznos od 60.000,00 EUR i 28. siječnja 2015. iznos od 32.900,00 EUR,

- da za davanje zajma su se dakle, koristile devize,

- da se drugotuženica obvezala vjerovniku (tužitelju) uz dužnika (prvotuženika) tako da je stupila u obvezu prema vjerovniku uz dužnika,

- da je u potvrdama navedena veća svota novca od one što je prvotuženik primio,

- da je prvotuženik djelomično ispunio svoju obvezu vraćanja zajma odnosno vratio je tužitelju dio primljenog i to: 8. prosinca 2014. iznos od 9.600,00 EUR, 8. prosinca 2015. iznos od 10.000,00 EUR, 27. siječnja 2016. iznos od 8.000,00 EUR, 27. siječnja 2017. iznos od 13.200,00 EUR, 27. siječnja 2018. iznos od 13.000,00 EUR, te neposredno nakon podnošenja tužbe još 2.026,11 EUR (ukupno 55.826,11 EUR), pa obzirom na devizna sredstva koja su mu na temelju tog ugovora predana, ostao je u obvezi još vratiti iznos od 117.073,89 EUR,

- da je prvotuženik bio pošten stjecatelj.

10. Osnovom tako utvrđenog činjeničnog stanja sud prvog stupnja je odbio glavni zahtjev (za ispunjenje ugovora o zajmu u deviznom iznosu), prvi eventualno kumulirani zahtjev (za ispunjenje ugovora o zajmu u kunskom iznosu), dok je djelomično prihvatio drugi eventualno kumulirani zahtjev i to prema prvotuženiku (stjecanje bez osnove u slučaju ništetnosti ugovora o zajmu zbog ugovaranja zajma u stranoj valuti protivno prinudnom propisu).

11. Na temelju navedenih činjeničnih utvrđenja prvostupanjski sud pravilno zaključuje, a kako su se u predmetnom slučaju devize koristile za davanje zajma, da je takav ugovor u smislu odredbe članka 322. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, dalje: ZOO) ništetan, jer je protivan prisilnim propisima važećim u vrijeme sklapanja ugovora (Zakonu o deviznom poslovanju, „Narodne novine“, broj 96/03, 140/05, 132/06, 150/08, 92/09, 133/09, 153/09, 145/10, 76/13), te da se u pogledu vraćanja isplaćenog primjenjuje odredba članka 323. stavak 1. ZOO-a.

12. Prvostupanjski sud pritom ispravno cijeni da ne ispuni li ni jedan suugovaratelj preuzetu obvezu, nijedna strana ne može od druge zahtijevati  ispunjenje ugovorne obveze, jer je ugovor ništetan, tj. ne postoji pravna osnova za postavljanje takvog zahtjeva.

13. Primi li jedna ili druga strana djelomično ili u cijelosti obvezu druge strane iz ništetnog ugovora, obvezna je vratiti sve ono što je primila na temelju takvog ugovora i to upravo ono što je primila (načelo povratka u prijašnje stanje). To je opće temeljno pravilo koje proizlazi iz činjenice da je ništetan pravni posao zabranjen, pa ako je nešto u ispunjenju takvog ugovora učinjeno, treba uspostaviti stanje prije sklapanja ugovora (načelo retroaktivnosti poništenja, članak 332. ZOO-a).

14. Glede povrata (restitucije) primjenjuju se pravila o stjecanju bez osnove.

15. Navedenim, kako je posljedica da je svaka ugovorna strana dužna vratiti drugoj sve ono što je primila po osnovi takvog ugovora, tužitelj ima pravo od prvotuženika zahtijevati povrat upravo onoga što je u ispunjenju tog ugovora primio (dakle, isplatu u EUR-ima) odnosno iznos od 117.073,89 EUR, budući se radi o iznosu primljenom u ispunjenju tog ugovora, a koji nesporno nije vraćen.

16. Polazeći od toga da tužitelju iz prijepornog odnosa s tuženicima pripada samo ono što je ovome po ništetnom ugovoru o zajmu dao, odnosno da je svaka stranka ništetnog ugovora dužna vratiti sve ono što je primila po osnovi takvog ugovora, pravilno je sud prvog stupnja cijenio da nema mjesta obvezivanju drugotuženice na vraćanje, jer je utvrđeno da ista po osnovi ništetnog ugovora od tužitelja ništa i nije primila.

17. Stoga je pravilnom primjenom materijalnog prava tužbeni zahtjev prema drugotuženici odbijen.

18. Kako iz činjenica utvrđenih u postupku proizlazi da je prvotuženik bio pošten stjecatelj, ispravno prvostupanjski sud cijeni kako je isti zateznu kamatu dužni platiti od dana podnošenja zahtjeva u smislu odredbe članka 1115. ZOO-a. Pritom je za ukazati i na pravno shvaćanje izraženo u odluci Vrhovnog suda RH poslovni broj Rev 1534/2002 od 16. ožujka 2002. da ugovorne strane iz ugovora o zajmu koji je ništetan iz razloga što su njime ugovorne strane protuzakonito ugovorile zajam u stranoj valuti treba smatrati savjesnima sve do podnošenja zahtjeva.

19. Neosnovano prvotuženik ističe da je u pogledu početka tijeka zastarnog roka pogrešno primijenjeno materijalno pravo na njegovu štetu.

20. Naime, prema pravnom shvaćanju sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Su-IV-47/2020-2 od 30. siječnja 2020., zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva iz članka 323. stavak 1. ZOO, kao posljedice utvrđenja ništavosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništavost ugovora.

21. Isto tako, protivno žalbenim tvrdnjama ovaj sud zaključuje kako pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ista ne bi moglo pravilno ispitati, a nema ni proturječnosti između razloga presude i sadržaja u predmetu izvedenih dokaza. Razlozi presude u pogledu pravno odlučnih činjenica nisu međusobno proturječni.

22. Inače, žalbeni navodi žalitelja u biti su prigovori činjenične naravi kojima isti iznose svoju ocjenu provedenih dokaza, različitu od ocjene na kojoj je osporena odluka zasnovana, te kojim sugeriraju prihvatiti činjenično utvrđenje koje oni nalazi istinitim.

23. Međutim, kod toga valja imati na umu da sud ima ovlast ocjenjivati provedene dokaza prema odredbi članka 8. ZPP-a i ovlast odlučivanja o dokazima koje će provesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica (članak 220. stavak 2. ZPP-a), pa postupanjem prema toj ovlasti odnosno time što žalitelji ocjenom dokaza nisu zadovoljni i smatraju da je iz provedenih dokaza istinitim valjalo prihvatiti samo ono što oni tvrde i njihovo tumačenje istinitog, prvostupanjski sud nije povrijedio niti jedno pravo žalitelja.

24. Prema ocjeni ovog suda obveza suda ostaviti tuženiku vrijeme za pripremu raspravljanja po preinačenoj tužbi nije bezuvjetna, kako to pogrešno tumači prvotuženik, već obveza suda postoji tek onda ako tuženik nije imao dovoljno vremena za pripremu raspravljanja po preinačenoj tužbi.

25. Kako se u konkretnoj procesnoj situaciji radilo o preinačenju tužbe kojom se i po prethodno formuliranom i po preinačenom zahtjevu u suštini tužbom žele ostvariti iste posljedice i kako se u konkretnoj pravnoj situaciji prvotuženik od početka protivio tužbenom zahtjevu, to sud prvog stupnja nije počinio bitnu povredu pravila parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. ZPP-a u svezi s člankom 190. ZPP-a.

26. Pobijana odluka o troškovima postupka temelji se na ispravno izvršenom obračunu u primjeni odredbe članka 154. i članka 155. ZPP-a, te prema mjerodavnoj vrijednosti predmeta spora. Ovaj sud nalazi da je ista opravdana kako po osnovu tako i po visini dosuđenih troškova.

27. Pri odlučivanju koje će troškove naknaditi sud prvog stupnja je jasno naveo koje radnje je prihvatio kao opravdane i nužne za vođenje ovog spora (članak 155. stavak 1. ZPP-a), te koliko bodova pripada za svaku pojedinu poduzetu radnju, sve sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15, dalje: Tarifa) i prema priloženim troškovnicima.

28. Nadalje, vodio je računa radi li se o ročištu na kojem se raspravljalo o glavnoj stvari ili se pak samo raspravljalo o procesnim pitanjima, kao i je li u pitanju obrazloženi podnesak ili je to podnesak čije sastavljanje spada u ostale podneske.

29. Kako dakle, prvostupanjskom presudom, kao ni postupkom koji joj je prethodio nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka, dok je sud prvog stupnja na utvrđeno činjenično stanje ispravno primijenio materijalno pravo, valjalo je pozivom na odredbu članka 368. stavak 1. ZPP-a odbiti žalbe kao neosnovane i potvrditi prvostupanjsku presudu.

30. Zahtjeve za naknadu troškova žalbenog postupka trebalo je odbiti pozivom na odredbu članka 166. stavak 1. u vezi s člankom 154. stavak 1. ZPP-a, jer žalitelji nisu uspjeli sa svojim žalbama.

31. Trošak odgovora na žalbe nije obistinjen u pretpostavkama iz odredbe članka 155. stavak 1. ZPP-a, jer nije bio nužan.

 

U Splitu, 27. travnja 2021.