1

Poslovni broj: 28 Gž-1538/2021-2

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: 28 Gž-1538/2021-2

 

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

R J E Š E N J E

 

              Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sutkinji toga suda Ines Smoljan, kao sucu pojedincu, u pravoj stvari I-tužiteljice A. V., M. R., …, OIB: …, II-tužiteljice Ž. V., S. N., …, OIB: …, III-tužiteljice B. Š., S., …, OIB: …, IV-tužitelja Z. Ž., M. R., …, OIB: … i V-tužitelja M. Š., M. R., …, OIB: …, svi zastupani po punomoćnici I. B., odvjetnici u S., …, protiv I-tuženika D. V. iz M. R., …, OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik T. N., odvjetnik u Z., … i II-tužene M. V., M. R., …, OIB: …, zbog smetanja posjeda, odlučujući o žalbi I-tuženika protiv rješenja Općinskog suda u Novom Zagrebu od 5. ožujka 2021. poslovni broj Psp-1/2020-44, dana 27. travnja 2021.,

 

r i j e š i o   j e

 

              I. Odbija se kao neosnovana žalba I-tuženika i potvrđuje dio toč. 1. izreke rješenja Općinskog suda u Novom Zagrebu od 5. ožujka 2021. poslovni broj Psp-1/2020-44, kojom je utvrđeno da je I-tuženik D. V. smetao I-tužiteljicu A. V., II-tužiteljicu Ž. V. i III-tužiteljicu B. Š. u njihovom posljednjem mirnom posjedu dijela kčbr. 164 k.o. R. time što je:

- 2. travnja 2016. od stupa dotadašnje ograde (na kčbr. 164 do kčbr. 169/3 i kčbr. 170/1) postavio željezna vrata i željeznu ogradu u dužini od 2,19m i 3,37m, onemogućivši im prolaz,

- 16. travnja 2016. pokosio travnati dio kčbr. 164 između postojeće žičane ograde na kčbr. 163/1 i puta,

te mu se zabranjuje svako takvo i slično smetanje i nalaže uspostava prijašnjeg posjedovnog stanja na način da ukloni metalnu ogradu, dva stupa i vrata.

 

              II. Uvažava se žalba I-tuženika, preinačava dio toč. 1. izreke pobijanog rješenja i odbija kao neosnovan zahtjev:

- tužitelja na utvrđenje da ih je I-tuženik smetao na način da je 2. travnja 2016. na dio puta uz kčbr. 170/1 k.o. R. postavio vozilo F. E. plave boje bez registarskih oznaka, zabranu svakog takvog i sličnog smetanja i obvezu uspostave prijašnjeg posjedovnog stanja uklanjanjem vozila F. E. plave boje bez registarskih oznaka;

- IV-tužitelja Z. Ž. i V-tužitelja M. Š. na utvrđenje da ih je I-tuženik smetao u posjedu dijela kčbr. 170/1 i kčbr. 164 postavljanjem željeznih vrata i ograde, zabranu daljnjeg smetanja i nalog za uspostavu prijašnjeg posjedovnog stanja.

 

III. Uvažava se žalba I-tuženika, preinačava toč. 4. izreke pobijanog rješenja (kojim je I-tuženiku naloženo da tužiteljima naknadi parnične troškove od 2.000,00 kn) i rješava na način da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

 

              IV. Nalaže se tužiteljima da I-tuženiku naknade trošak žalbe od 225,00 kn u roku od osam dana.

 

V. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troška odgovora na žalbu.

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskim rješenjem je:

- toč. 1. izreke utvrđeno da je I-tuženik smetao tužitelje u posljednjem mirnom posjedu dijela kčbr. 170/1 i kčbr. 164 k.o. R., time što je 2. travnja 2016. na dio puta uz kčbr. 170/1 k.o. R. postavio vozilo F. E. plave boje bez registarskih oznaka, a od stupa dotadašnje ograde na kčbr. 164 preko dijela kčbr.164, kčbr. 169/3 i kčbr.170/1 postavio željezna vrata i željeznu ogradu u dužini od 2,19m i 3,37m onemogućivši im prolaz. Osim toga je smetao i tužiteljice A. V., Ž. V. i B. Š. u njihovom posljednjem mirnom posjedu dijela kčbr. 164 k.o. R. time što je 16. travnja 2016. pokosio travnati dio kčbr. 164 između postojeće žičane ograde na kčbr. 163/1 i puta, te mu je zabranjeno svako takvo i slično smetanje i naložena uspostava prijašnjeg posjedovnog stanja (da ukloni navedeno vozilo i metalnu ogradu, dva stupa i vrata),

- toč. 2. izreke pravomoćno je odbijen opisani tužbeni zahtjev u dijelu koji se odnosi na onemogućen provoz, a toč. 3. izreke odbijen navedeni zahtjev u odnosu na II-tuženu M. V.;

- toč. 4. izreke naloženo I-tuženiku D. V. da naknadi tužiteljima parnične troškove od 2.000,00 kn;

- toč. 5. izreke odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troška od 8.750,00 kn.

 

              2. Protiv toč. 1.i 4. izreke je žalbu izjavio I-tuženik iz svih zakonom predviđenih razloga s prijedlogom uvažavanja žalbe i naknadu troška žalbe.

 

              3. Tužitelji su u odgovoru na žalbu predložili da se kao neosnovana odbije i zatražili naknadu troška.

 

              4. Žalba je djelomično osnovana.

 

5. U ovoj fazi postupka je sporan zahtjev tužitelja za pružanjem zaštite od smetanja posjeda dijela kčbr. 170. i kčbr. 164 k.o. R., počinjenog od strane I-tuženika koji je:

- 2. travnja 2016. na dio puta uz kčbr. 170/1 k.o. R. postavio vozilo F. E. plave boje bez registarskih oznaka, a od stupa dotadašnje ograde na kčbr. 164 preko dijela kčbr.164, kčbr. 169/3 i kčbr.170/1 postavio željezna vrata i željeznu ogradu u dužini od 2,19m i 3,37m, kojim radnjama je onemogućio prolaz svim tužiteljima,

- 16. travnja 2016. pokosio travnati dio kčbr. 164 između postojeće žičane ograde na kčbr. 163/1 i puta, čime je smetao prednika I-III-tužiteljica (sada pok. B. V.).

 

6. I-tuženik prigovara u žalbi ponovljeno tvrdeći da je prekoračen rok za zaštitu posjeda (čl. 21. st. 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima - „Narodne novine“, br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08 i 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, dalje ZV) jer je vozilo parkirano 1. ožujka 2016., a da je ograda postavljena još 2013. Uvezi košnje trave upućuje na sadržaj svog iskaza na zapisniku od 23. listopada 2020. da su kčbr. 164 održavale druge osobe.

 

7. Prvostupanjski sud je utvrdio da je 2. travnja 2016. I-tuženik:

- parkirao navedeno vozilo na dijelu puta kčbr. 170/1 k.o. R., prema skici lica mjesta vještaka dipl. ing. geod. B. K. (list 66), a od stupa dotadašnje ograde na kčbr. 164 preko dijela kčbr. 164, kčbr. 169/3 i kčbr. 170/1 postavio željezna vrata i željeznu ogradu u dužini od 2,19m i 3,37m,

- kojim putem su tužitelji godinama prolazili kao (kraćim) javnim putem (iako postoji dulji put) da preko kčbr. 164 dođu do svojih zemljišta, a čime da su stekli posjed prava stvarne služnosti prolaza (čl. 16. st. 1. ZV), koji je onemogućen postavljanjem metalne ograde i vrata te automobila na mjestu prolaza, tužiteljicama 1. do 3. kao pravnim slijednicama pok. B. V. (čl. 17. st. 1. ZV), tako i 4. i 5. tužiteljima.

 

8. Daljnje je utvrđenje da je I-tuženik 16. travnja 2016. pokosio travnati dio kčbr. 164 između postojeće žičane ograde na kčbr. 163/1 i puta, čime je smetao prednika tužiteljica 1. do 3. u njegovom zadnjem i mirnom posjedu tog dijela kčbr. 164.

 

9. Stoga je prihvatio tužbeni zahtjev.

 

10. Sud prvog stupnja je pravilno otklonio prigovor žalitelja da je tužba podnesena izvan prekluzivnog roka od 30 dana iz odredbe čl. 21. st. 3. ZV koji tvrdi da su ograda i automobil postavljeni 1. ožujka 2016., a istovremeno se poziva i na iskaz I-tužiteljice da je to bilo tri godine ranije. Ovo stoga što se odluka prvostupanjskog suda zasniva na iskazima svjedoka, a osobito na potvrdi PP S. od 5. travnja 2016. o intervenciji policije na licu mjesta 2. travnja 2016. u 22,35 sati (list 7), kada su sporna metalna ograda i automobil postavljeni. Paušalnim prigovorom da podnošenje prijave 2. travnja 2016. ne znači da se čin smetanja dogodio toga dana, nije doveo u sumnju utvrđenje suda koje se temelji na javnoj ispravi (čl. 230. Zakona o parničnom postupku -"Narodne novine", br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19, dalje ZPP).

 

11. Međutim, s obzirom na nespornu činjenicu da je pravni prednik I-III-tužiteljica bio u posjedu dijela kčbr. 164 je utemeljeno prihvaćen njihov zahtjev da su postavljenjem ograde i vrata onemogućene u pristupu, a time i smetane u posjedu navedene čestice, za razliku od IV-tužitelja Z. Ž. i V-tužitelja M. Š. koji nisu niti tvrdili da su bili u tome onemogućeni, zbog čega je sud neosnovano udovoljio njihovom zahtjevu, koji je trebalo odbiti.

 

12. Daljnje utvrđenje suda da je tuženik parkirao svoje vozilo F. na dijelu puta kčbr. 170/1 (čemu se prigovara sadržajem žalbe) ne odgovara stanju spisa, odnosno skici lica mjesta (list 66), niti jasnom zaključku vještaka da se vozilo nalazi isključivo na travnatom dijelu kčbr. 169/3, što predstavlja put odnosno cestu koja pripada Gradu S. (list 63 i 64). Navedenu činjenicu potvrđuju i tužitelji u odgovoru na žalbu. Ali, unatoč povredi odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. u vezi sa čl. 381. ZPP su odlučne činjenice utvrđene iz navedenih dokaza u spisu, temeljem ovlaštenja iz odredbe čl. 373.a ZPP.

 

13. Budući da je vozilo tuženika parkirano na kčbr. 169/3, koja je na tom mjestu široka najmanje 8,5 m (prema nalazu vještaka sa skicom lica mjesta i priloženim fotografijama), parkiranjem navedenog vozila svakako nije onemogućen provoz/kretanje tužitelja do nekretnine kčbr. 164, niti je time počinjeno smetanje. Ovo tim više što je odbijen dio zahtjeva za provoz.

 

              14. Žalitelj neosnovano osporava da je pokosio dio kčbr. 164 pozivom na sadržaj svog iskaza. Ovo stoga što se iskazom stranke dokazuju sporne odlučne činjenice, a tuženik tijekom postupka nije niti poricao tvrdnje tužitelja s tim u vezi, te svojim iskazom kao stranka nije dokazao činjenicu koju sugerira (da nije on počinitelj, nego netko drugi). Iz navedenih razloga sud nije povrijedio procesne odredbe kada je „ignorirao“ njegov iskaz u navedenom dijelu.

 

              15. Stoga je primjenom odredbe čl. 380. toč. 2. i 3. i čl. 383.a ZPP odbijena žalba kao neosnovana i potvrđeno prvostupanjsko rješenje u dijelu toč. 1. izreke, a u preostalom dijelu uvažena žalba i preinačeno rješenje na način određen izrekom.

 

              16. Imajući u vidu da je udovoljeno dijelu zahtjeva I-III-tužiteljica u odnosu na postavljanje vrata i ograde i na košenje trave, a odbijen zahtjev svih tužitelja za parkiranje, te zahtjev IV i V-tuženika u vezi ograde i vrata, djelomični uspjeh stranaka u sporu u približno jednakim dijelovima opravdava odluku da svaka stranka snosi svoje troškove postupka (čl. 154. st. 4. ZPP).

 

              17. Za sastavljanje žalbe protiv rješenja odvjetnik ima pravo na 50%naknade od iz Tbr. 7. toč. 1. i Tbr. 10. toč. 5. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", br. 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15), što prema vrijednosti predmeta spora (5.000,00 kn) iznosi 250,00 kn, te sa troškom zatražene i plaćene pristojbe na žalbu od 200,00 kn rezultira sa 450,00 kn, a razmjerno polovičnom uspjehu u sporu iznosi 225,00 kn, kako je odlučeno izrekom.

 

              18. Zahtjevu tužitelja za naknadu troška odgovora na žalbu nije udovoljeno, jer navedena radnja nije ocijenjena potrebnom.

 

 

U Zagrebu 27. travnja 2021.

 

            Sutkinja:

        Ines Smoljan