- 1 -              I Kž 494/2018-11

 

 

 

 

 

Broj: I Kž 494/2018-11

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Damira Kosa kao predsjednika vijeća, te dr. sc. Zdenka Konjića i Perice Rosandića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Martine Setnik, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog I. Š., zbog kaznenog djela iz članka 110. u vezi članka 34. Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj 125/11. i 144/12. - dalje u tekstu: KZ/11.) i dr., odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i optuženog I. Š., podnesenima protiv presude Županijskog suda u Varaždinu od 16. svibnja 2018. broj K-6/18, u sjednici održanoj 27. travnja 2021., u prisutnosti u javnom dijelu sjednice branitelja optuženika, odvjetnika D. S.

 

 

r i j e š i o   j e:

 

I. Prihvaća se žalba državnog odvjetnika, ukida se pobijana presuda u osuđujućem dijelu u odnosu na kazneno djelo iz članka 110. u svezi članka 34. KZ/11. te u oslobađajućem dijelu u odnosu na kazneno djelo iz članka 139. stavka 2. KZ/11. te se predmet upućuje prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku pred potpuno izmijenjeno vijeće.

 

II. Uslijed odluke pod I., žalba optuženog I. Š. je bespredmetna.

 

 

Obrazloženje

 

1. Pobijanom presudom Županijskog suda u Varaždinu optuženi I. Š. je pod točkom 1.) oglašen krivim da je na način i pod okolnostima opisanim u izreci te točke presude počinio kazneno djelo ubojstva u pokušaju iz članka 110. u svezi članka 34. KZ/11., te je na temelju istog zakonskog propisa, a uz primjenu članka 48. stavak 1. u svezi članka 49. stavak 1. točka 2. KZ/11., osuđen na kaznu zatvora u trajanju dvije godine i šest mjeseci, u koju mu je, na temelju članka 54. KZ/11., uračunato vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 28. rujna 2017. do 16. svibnja 2018.

 

2. Nasuprot tome, optuženi I. Š. je, na temelju članka 453. točka 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12., 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. - dalje: ZKP/08.) oslobođen od optužbe da bi na način i pod okolnostima opisanim u točki 2.) izreke počinio kazneno djelo prijetnje iz članka 139. stavak 2. KZ/11.

 

3. Na temelju članka 79. stavak 2. KZ/11. od optuženika I. Š. je oduzet revolver marke „IND. BRAS. ROSSI“, tvorničkog broja: ..., srebrne boje, 4 komada streljiva call. 38 special, te 1 čahura call. 38. Special, ranije oduzetog na temelju potvrde o privremenom oduzimanju predmeta ... od 28. rujna 2017.,  koji će, na temelju članka 51. stavak 2. Zakona o oružju („Narodne novine“, broj 70/17.) nakon pravomoćnosti presude biti dostavljen Ministarstvu ... na daljnje raspolaganje.

 

4. Na temelju članka 161. stavak 3. ZKP/08. optuženiku I. Š. vraćeni su predmeti pobliže navedeni u izreci presude, ranije oduzeti na temelju potvrde o privremenom oduzimanju predmeta Policijske postaje Č. od 28. rujna 2017., broj ..., dok su žrtvi S. O.1 vraćeni predmeti pobliže navedeni u izreci presude, ranije oduzeti na temelju potvrde o privremenom oduzimanju predmeta Policijske postaje Č. od 28. rujna 2017. broj ...

 

5. Na temelju članka 148. stavak 1. ZKP/08. optuženom I. Š. je naloženo plaćanje troškova kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točka 1. ZKP/08. i to na ime troškova za svjedoke i vještake u ukupnom iznosu od 5.467,15 kuna, na ime troškova iz članka 145. stavak 2. točka 6. ZKP/08. u paušalnom iznosu od 1.000,00 kuna, kao i troškove iz članka 145. stavak 2. točka 8. ZKP/08. na ime nagrade i nužnih izdataka punomoćnika žrtve odvjetnika Ž. P., o čijoj visini će biti donijeto posebno rješenje, sve u roku od petnaest dana.

 

6. Protiv ove presude žalbu je podnio državni odvjetnik, u odnosu na osuđujući dio presude zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni, a u odnosu na oslobađajući dio presude zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači na način da se optuženika oglasi krivim zbog počinjenja kaznenog djela ubojstva u pokušaju iz članka 110. u vezi članka 34. KZ/11. s izravnom namjerom, kao i da ga se oglasi krivim za kazneno djelo prijetnje iz članka 139. stavak 2. KZ/11. te da mu se izrekne jedinstvena kazna zatvora u adekvatnom trajanju, podredno da se pobijana presuda ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.

 

7. Žalbu je podnio i optuženi I. Š. i to po branitelju odvjetniku M. S. te po branitelju odvjetniku V. M., zbog bitnih povreda odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, povrede kaznenog zakona te odluke o kazni, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i optuženika oslobodi optužbe ili da se preinači u pogledu pravne oznake kaznenog djela iz točke 1.) pobijane presude ili da se preinači u odluci o kazni, podredno da se ista ukine i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku. S obzirom na to da se žalbe optuženika sadržajno nadopunjuju, iste su razmotrene kao jedinstvena žalba optuženika. U žalbi je zatraženo da se o održavanju sjednice vijeća izvijeste optuženik i njegovi branitelji.

 

8. Optuženik je, ujedno, podnio i odgovor na žalbu državnog odvjetnika po branitelju odvjetniku M. S. kao i po branitelju odvjetniku V. M., sa istovjetnim prijedlogom da se žalba državnog odvjetnika odbije kao neosnovana.

9. Na temelju članka 474. stavak 1. ZKP/08., spis je dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

 

10. Postupajući prema zahtjevu branitelja optuženika u žalbi, u smislu članka 475. stavak 2. ZKP/08., o sjednici vijeća izviješteni su optuženi I. Š., branitelj odvjetnik M. S., branitelj odvjetnik V. M., kao i državni odvjetnik. Sjednici je neposredno bio nazočan branitelj optuženika odvjetnik D. S., dok uredno izviješteni optuženik, branitelj odvjetnik M. S., branitelj odvjetnik V. M., kao i državni odvjetnik sjednici nisu nazočili, pa je u odnosu na njih, sukladno članku 475. stavak 4. ZKP/08., sjednica održana u njihovoj odsutnosti.

 

11. Žalba državnog odvjetnika zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja u odnosu na obje točke pobijane presude je osnovana, uslijed čega je žalba optuženika, za sada, bespredmetna.

 

12. Državni odvjetnik podnesenom žalbom ponajprije dovodi u pitanje zaključak prvostupanjskog suda da je optuženik kazneno djelo ubojstva u pokušaju iz članka 110. u vezi članka 34. KZ/11. iz točke 1.) pobijane presude počinio s neizravnom namjerom. Potom, upire da je i u odnosu na kazneno djelo prijetnje iz članka 139. stavak 2. KZ/11. iz točke 2.) pobijane presude zaključak prvostupanjskog suda da optuženik nije počinio ovo kazneno djelo pogrešan i protivan rezultatima provedenog dokaznog postupka.

 

U odnosu na točku 1.) pobijane presude:

 

13. Analizirajući dokaze koje je prvostupanjski sud izveo u tijeku postupka te zaključke koje je iznio u pobijanoj presudi, ovaj drugostupanjski sud polazi od stajališta da su prihvatljive ocjene prvostupanjskog suda u pogledu izvedenih dokaza, i to kako provedenih vještačenja, tako i iskaza svjedoka, pa i iskaza oštećenog S. O.1, koje dokaze u pretežnom dijelu prihvaća. Međutim, Vrhovni sud Republike Hrvatske nalazi kako državni odvjetnik s pravom dovodi u pitanje zaključak prvostupanjskog suda da je optuženik kazneno djelo ubojstva u pokušaju na štetu žrtve S. O.1 počinio s onim oblikom krivnje koji se naziva neizravnom namjerom.

 

13.1. Ponajprije, ovaj sud drugog stupnja, nalazi kako je prvostupanjski sud ispravno otklonio obranu optuženika kao neuvjerljivu i ničime potvrđenu, očito usmjerenu na izbjegavanje kaznene odgovornosti. Naime, optuženik se branio da je za revolverom, koji mu je bio za pasom, posegnuo tek kada je oštećenik postajao sve agresivniji, odgurnuo ga u prsa, te kada je, kako navodi, vidio da mu prilaze i drugi Romi, pri čemu je čuo kako govore „ubi ga“. No, takva obrana optuženika nema potvrde u ostalim provedenim dokazima iz kojih proizlazi kako nema govora o tome da bi ga oštećenik napao ili bio agresivan, kao što nema temelja niti za zaključak da bi u dvorištu, gdje se desio inkriminirani događaj, bio netko tko bi „poticao“ oštećenika da ubije optuženog. Upravo suprotno tome, a što proizlazi iz iskaza oštećenika S. O.1, te svjedoka S. O.2 i Lj. I. (koji su bili neposredni očevici jer su se nalazili u kabini kamiona vučne službe u istome dvorištu), optuženi i oštećeni su bili sami u trenutku kada je inkriminirani događaj započeo, i to time što je optuženik, nakon kraćeg razgovora, oštećenoga udario revolverom u glavu, od čega je oštećenik zateturao. Prema onome što je prvostupanjski sud utvrdio, a potom tako i izmijenio činjenični opis kaznenog djela, nakon udarca pištoljem u glavu „oštećenik je optuženog rukama odgurnuo u području prsa“.

 

13.2. Optuženik se dalje branio kako je revolver držao u visini svojega pojasa, te da je ispalio hitac isključivo kao znak upozorenja. Naveo je također i da uopće nije gledao u smjer u kojem je pucao, sugerirajući time da nije vidio niti da puca u smjeru oštećenog S. O.1. No, i u ovome dijelu je sud prvog stupnja ispravno isključio obranu optuženika da je on hitac ispalio u svrhu upozorenja, i to stoga što je s tom namjerom mogao nesmetano podići ruku u zrak, a to nije učinio. Osim toga, u pravu je prvostupanjski sud kada zaključuje da je optuženik radnju opaljenja poduzeo svjesno i voljno, da je bio svjestan i gdje se točno u odnosu na njega, a i na cijev revolvera, nalazio oštećenik, no unatoč tome ispaljuje hitac.

 

13.3. Međutim, a na što pravilno upućuje državni odvjetnik, pogrešan je stav prvostupanjskog suda kako dinamika i način ispaljenja hica ne upućuju na zaključak da je optuženik žrtvu htio usmrtiti (izravna namjera), već samo da je optuženik bio svjestan da u konkretnim okolnostima ispaljeni metak može pogoditi žrtvu i u dijelove tijela gdje se nalaze vitalni organi, između ostalog i u glavu, te time izazvati i njegovu smrt, pa je na takvu posljedicu pristao (neizravna namjera).

 

13.4. Naime, kako to ispravno tvrdi žalitelj, a što prihvaća i ovaj sud drugog stupnja, neupitno je da je optuženik u trenutku voljnog i svjesnog opaljenja hica iz revolvera stajao sučelice žrtvi, na udaljenosti 30 do 50 cm, te je revolver držao usmjeren prema žrtvi na način da je cijev revolvera bila usmjerena od dolje koso prema gornjoj desnoj strani tijela oštećenog. Ispaljujući u tim okolnostima hitac iz takve blizine, optuženik je mogao biti potpuno siguran da će pogoditi žrtvu u bilo koji gornji dio tijela, u prsa, vrat ili glavu, koji dijelovi su nesporno od vitalne važnosti za čovjekov život, pa pogodak u bilo koji od tih dijelova nosi pogibeljne posljedice, kojih je optuženik nesumnjivo svjestan kada vrši ispaljenje hica.

 

14. Obzirom na izloženo, čini se da je upravu državni odvjetnik kada upućuje da okolnosti konkretnog slučaja navode na zaključak da je optuženik kazneno djelo ubojstva u pokušaju počinio s izravnom namjerom jer je bio svjestan svih obilježja kaznenog djela i htio njihovo ostvarenje, a ne, kako to pogrešno utvrđuje i obrazlaže prvostupanjski sud, s neizravnom namjerom, dakle da je bio svjestan da može ostvariti obilježja kaznenog djela pa na to pristaje.

 

U odnosu na točku 2.) pobijane presude:

 

15. Osporavajući utvrđeno činjenično stanje u odnosu na kazneno djelo prijetnje iz članka 139. stavak 2. KZ/11., počinjeno na štetu žrtve S. O.2, s pravom državni odvjetnik upućuje kako je na temelju provedenih dokaza prvostupanjski sud pogrešno zaključio kako nema dokaza da bi optuženik počinio ovo kazneno djelo.

 

16. Prvostupanjski sud oslobađajuću presudu u ovome dijelu temelji prvenstveno na činjenici da nitko drugi, osim oštećenoga S. O.2, nije čuo da bi mu optuženik uputio riječi „Sve ću vas poubijati“. Pri tome se poziva na iskaz svjedokinje S. O.3 koja se nalazila unutar kuće u čijem dvorištu se desio inkriminirani događaj (a i događaj opisan u točki 1.) pobijane presude). Naime, sud utvrđuje kako ova svjedokinja, iako u prostoriji otvorenih vrata na dvorište, nije čula inkriminirane riječi, pa stoga nije našao dokazanim da je optuženik doista i prijetio oštećeniku.

 

17. Međutim, prvenstveno valja navesti, a što niti prvostupanjski sud ne odriče, da su svjedoci S. O.2, S. O.1 te Lj. I. vidjeli optuženika da je uperio revolver u S. O.2, i to neposredno nakon što je u njegovog sina, S. O.1, ispalio hitac u glavu. Već se i tom konkludentnom radnjom, u konkretnim okolnostima, ispunjavaju sva bitna obilježja kaznenog djela prijetnje jer je nesumnjivo da je usmjeravanje revolvera u tijelo žrtve dovoljno da izazove opravdan strah za vlastiti život. To tim više što je ista osoba, netom prije, uporabila taj revolver na način da je pucala u glavu sina oštećenika. Da je oštećeni S. O.2 doista bio u stanju šoka i straha za vlastiti život, prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda, proizlazi i iz činjenice da je oštećenik, nakon što je optuženik u njega uperio revolver, pobjegao u kuću te ostavio teško ranjenog sina S. O.1 sa nepoznatim muškarcem koji ga je neposredno prije ranio u glavu.

 

17.1. Prvostupanjski sud, u kontekstu inkriminiranog događaja, očito pretjerani značaj daje verbalizaciji prijetnje, tvrdeći da nema dokaza o prijetnji iz razloga što nitko nije potvrdio navode oštećenika da je optuženik rekao „Sve ću vas poubijati“. No, prvostupanjski sud pri tome gubi iz vida da je svjedok S. O.1 bio teško ranjen u glavu, svjedok Lj. I. nalazio se u kabini kamiona, dok svjedokinja S. O.3 nije čula niti raniji razgovor sa dvorišta između S. O.1 i optuženika, koji je prethodio pucnju iz revolvera, pa temeljiti na tim okolnostima pomanjkanje dokaza za verbalizaciju prijetnje, ukazuje se neodrživo.

 

18. Na temelju svega izloženoga, i u ovome dijelu se čini da je u pravu državni odvjetnik kada tvrdi da je pogrešan zaključak prvostupanjskog suda kako nema dovoljno dokaza iz kojih bi se moglo zaključiti da je optuženi I. Š. počinio i kazneno djelo prijetnje iz članka 139. stavak 2. KZ/11. opisano u točki 2.) pobijane presude.

 

19. Stoga je žalbu državnog odvjetnika zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja u odnosu na obje točke pobijane presude trebalo prihvatiti, te ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti sudu prvog stupnja koji će novu raspravu održati pred potpuno izmijenjenim vijećem.

 

20. U ponovljenom postupku prvostupanjski će sud voditi računa o okolnostima na koje mu je ovdje ukazano, te će provesti sve do sada izvedene dokaze, ali i nove ukoliko ih ocijeni opravdanim. Prvostupanjski sud će potom nakon provedene svestrane analize i ocjene rezultata dokaznog postupka iznova ocijeniti ima li pouzdanih dokaza o učinu terećenih kaznenih djela te će donijeti novu, na zakonu osnovanu presudu koju će, sukladno odredbi članka 459. stavka 5. ZKP/08., potom i valjano obrazložiti.

 

21. Iz naprijed navedenih razloga, na temelju članka 483. stavak 1. ZKP/08. i članka 484. stavak 1. ZKP/08., valjalo je riješiti kao u izreci.

 

Zagreb, 27. travnja 2021.