Poslovni broj: K-11/2015-90

 

 

 

 

 

 

Poslovni broj: K-11/2015-90

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda, Dinka Mešina, kao predsjednika vijeća, te sudaca porotnika Ž. D. i S. Đ., kao članova vijeća, uz sudjelovanje Božene Penić, kao zapisničarke, u kaznenom postupku protiv optuženika N. D. i dr., zbog kaznenog djela iz članka 246. stavka 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15 – u daljnjem tekstu: KZ/11), na temelju optužnice Županijskog državnog odvjetništva u Splitu pod poslovnim brojem K-DO-107/06, nakon javno održane i zaključene rasprave 21. travnja 2021., u nazočnosti optuženika N. D., branitelja optuženika N. D., P. B., odvjetnika u S., branitelja optuženika F. D., P. J., odvjetnika u S., i zamjenice Županijskog državnog odvjetništva u Splitu, V. B., a objavljene 26. travnja 2021.,

 

 

p r e s u d i o   j e

 

 

Po članku 453. toč. 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19)

 

 

OPTUŽENICI:N. D. (OIB: …), sin pokojnog J. i I. rođene V., rođen .... u S., gdje i prebiva, na adresi ..., državljanin R. H., po zanimanju magistar ekonomskih znanosti, sa završenom visokom stručnom spremom, zaposlen, oženjen, otac dvoje djece, vlasnik nekretnine na Č., osuđivan

 

F. D. (OIB: …), sin pokojnog I. i pokojne M. rođene K., rođen .... u S., gdje i prebiva, na adresi ..., državljanin Republike Hrvatske, po zanimanju diplomirani ekonomist, sa završenom visokom stručnom spremom, zaposlen, oženjen, otac troje djece, bez imovine, osuđivan

 

 

o s l o b a đ a j u   s e   o p t u ž b e

 

da su u vremenskom razdoblju od 27. studenog 1998. do 16. lipnja 1999. u S. optuženi F. D. kao predsjednik Uprave i jedini udjeličar društva M. š. d.o.o. S., protivno članku 252. stavak 1. Zakona o trgovačkim društvima, iako dužan skrbiti se o interesima navedenog društva pažnjom dobrog gospodarstvenika, u nakani da na štetu društva M. š. d.o.o. sebi pribavi nepripadnu imovinsku korist u velikom iznosu, a optuženi N. D. kao član uprave društva D. C. L. d.o.o. S., svjestan da F. D. postupa protivno navedenom članku Zakona o trgovačkim društvima i da M. š. d.o.o. pričinjava višemilijunsku štetu, u nakani da F. D. omogući pribavljanje nepripadne imovinske koristi u velikom iznosu na štetu M. š. d.o.o., dogovorili da društvo M. š. d.o.o. odobri društvu D. C. L. d.o.o. kredit u višemilijunskom iznosu koja novčana sredstva će proslijediti kao zajam F. D., pa su u svrhu realizacije dogovorenog dana 27. studenog 1998. u naprijed navedenim svojstvima zaključili ugovor kojim M. š. d.o.o. S. odobrava kredit D. C. L. d.o.o. u iznosu od 3.750.000,00 kuna, a potom i ugovor o kratkoročnom zajmu kojim ugovorom društvo D. C. L. d.o.o. F. D. odobrava zajam u istom iznosu s kamatom od 13% i rokom povrata do 27. studenog 2001., bez ugovaranja sredstava povrata zajma, a koji je tim sredstvima u navedenom iznosu istoga dana izvršio dokapitalizaciju društva M. š. d.o.o., čime je za navedeni novčani iznos povećana vrijednost udjela F. D., pa kako bi prikrili pravi izvor sredstava dokapitalizacije i ne vraćanje kredita M. š. d.o.o., neistinito prikazali da su kreditne obveze zatvorene, tako da su dana 16. lipnja 1999. zaključili višestruku kompenzaciju s retroaktivnom primjenom od 2. siječnja 1999. koju su potpisali N. D. u ime društva D. C. L. S. d.o.o., a F. D. kao predsjednik U. M. š. d.o.o. i ujedno kao fizička osoba i korisnik pozajmice, u kojoj su neistinito naveli nepostojeću obvezu M. š. d.o.o. prema F. D., te kroz poslovnu dokumentaciju navedenih društava temeljem takve kompenzacije neosnovano zatvorili obveze povrata novčanih sredstava po ovim kreditima - pozajmicama, čime su na štetu M. š. d.o.o. F. D. pribavili nepripadnu imovinsku korist u iznosu od 3.750.000,00 kuna,

 

dakle, optuženi F. D. u gospodarskom poslovanju povrijedio dužnost zaštite tuđih imovinskih interesa koja se temelji na zakonu i odnosu povjerenja i na taj način sebi pribavio protupravnu imovinsku korist, te time onome o čijim se imovinskim interesima dužan brinuti prouzročio štetu, a kaznenim djelom je pribavljena znatna imovinska korist i prouzročena znatna šteta, a optuženi N. D. drugome s namjerom pomogao da u gospodarskom poslovanju povrijedi dužnost zaštite tuđih imovinskih interesa koja se temelje na zakonu i odnosu povjerenja i na taj način sebi pribavi protupravnu imovinsku korist, te time onome o čijim se imovinskim interesima dužan brinuti prouzroči štetu, a kaznenim djelom je pribavljena znatna imovinska korist i prouzročena znatna šteta,

 

pa da bi time počinili svaki po jedno kazneno djelo protiv gospodarstva i to optuženi F. D. - zlouporabu povjerenja u gospodarskom poslovanju - djelo označeno po članku 246. stavak 2. u svezi stavka 1. KZ/11, a kažnjivo po članku 246. stavak 2. KZ/11, a optuženi N. D. - zlouporabom povjerenja u gospodarskom poslovanju pomaganjem - djelo označeno po članku 246. stavak 2. u svezi stavka 1. i u vezi s čl. 38. KZ/11, a kažnjivo po članku 246. stavak 2. KZ/11.

 

Na temelju članka 149. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku troškovi postupka padaju na teret proračunskih sredstava.

 

Obrazloženje

 

Županijsko državno odvjetništvo u Splitu podiglo je pred ovim sudom optužnicu, pod poslovnim brojem K-DO-107/06 od 20. rujna 2006., protiv okrivljenika N. D. zbog dva kaznena djela protiv službene dužnosti – zlouporabe položaja i ovlasti – iz članka 337. stavka 4. u svezi sa stavkom 3. i 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 110/97, 27/98, 50/00, 129/00, 51/01, 105/04, 84/05, – u daljnjem tekstu: KZ/97) i jednog kaznenog djela protiv sigurnosti platnog prometa i poslovanja – zlouporabe u gospodarskom poslovanju – iz članka 292. stavka 2. u svezi sa stavkom 1. podstavkom 2. i 4. KZ/97, te protiv okrivljenika F. D. zbog jednog kaznenog djela protiv službene dužnosti – zlouporabe položaja i ovlasti – iz članka 337. stavka 4. u svezi sa stavkom 3. i 1. KZ/97. Tužiteljstvo je na raspravi održanoj 16. listopada 2009. (list 454 spisa), kao i na raspravi održanoj 17. veljače 2012. (list 561-562 spisa) uredilo činjenični opis optužnice.

 

Ovaj sud je u predmetu pod poslovnim brojem K-110/06 od 17. veljače 2012. donio osuđujuću presudu protiv optuženika N. D. i F. D., te prema optuženiku N. D. odbijajuću presudu u odnosu na kazneno djelo iz članka 292. stavka 2. u svezi sa stavkom 1. podstavkom 2. i 4. KZ/97, a koja presuda je ukinuta rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske pod poslovnim brojem I Kž 425/12-6 od 17. ožujka 2015. u odnosu na optuženike N. D. i F. D. zbog kaznenog djela iz članka 337. stavka 4. KZ/97 opisanog u točki 1. izreke osuđujuće presude, te je predmet u tom dijelu vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje ( list 646-648 spisa).

 

Nadalje, tužiteljstvo je na raspravi održanoj 10. listopada 2016. uredilo optužnicu, i to činjenični opis, pravni opis i pravnu kvalifikaciju kaznenog djela koje se optuženicima D. i D. stavlja na teret u ovom postupku, pa se tako nakon uređenja optužnice optuženiku N. D. na teret stavljalo kazneno djelo protiv gospodarstva – zlouporaba povjerenja u gospodarskom poslovanju – iz članka 246. stavka 2. u svezi sa stavkom 1. KZ/11, a optuženiku F. D. kazneno djelo protiv gospodarstva – pomaganje u zlouporabi povjerenja u gospodarskom poslovanju – iz članka 246. stavka 2. u svezi sa stavkom 1. i u svezi sa člankom 38. KZ/11 (list 746-747 spisa).

 

I na kraju, na raspravi održanoj 10. ožujka 2017. tužiteljstvo je uredilo činjenični opis optužnice (list 783-784 spisa).

 

U međuvremenu je optuženik N. D. postao nedostupan pravosudnim tijelima Republike Hrvatske, pa je rješenjem ovog suda pod poslovnim brojem Kv I-12/2019 od 7. ožujka 2019., a koje rješenje je postalo pravomoćno 8. svibnja 2019. odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske pod poslovnim brojem I Kž 218/2019-4, određeno suđenje u odsutnosti za optuženika N. D.

 

Potrebno je navesti kako su policijski službenici PU Z., Odjela za potrage, na temelju tjeralice suca izvršenja Ž. suda u S. dana 16. veljače 2021. optuženika N. D. priveli u C. za dijagnostiku u Z. (list 865 spisa).

 

Prilikom iznošenja obrane na kraju dokaznog postupka, optuženik N. D. se očitovao i o uređenoj optužnici, te je naveo kako se ne smatra krivim zbog počinjenja kaznenog djela iz članka 246. stavka 2. KZ/11.

 

Prilikom očitovanja o optužnici, optuženik F. D. izjasnio se kako se ne smatra krivim zbog počinjenja kaznenog djela iz članka 246. stavka 2. i dr. KZ/11 i kako će svoju obranu iznijeti na kraju dokaznog postupka.

 

Na raspravi održanoj 21. travnja 2021. branitelj optuženika F. D. je zatražio odgodu rasprave jer njegov branjenik ima zdravstvenih problema, a za što je priložio i liječniku dokumentaciju.

 

Sud je odbio prijedlog branitelja optuženika F. D. kojim se tražila odgoda rasprave.

 

Vijeće je smatralo kako je ovakav prijedlog branitelja optuženika D. usmjeren samo na odugovlačenje ovog postupka. Naime, nesporno je kako optuženik D. ima zdravstvenih problema, a kojih je imao i tijekom cijelog postupka, ali prema liječničkoj dokumentaciji koja je priložena u spis ne radi se o nekakvoj bolesti zbog koje optuženik nije mogao pristupiti na raspravu.

 

Isto tako, potrebno je navesti kako je prošla rasprava odgođena jer je optuženik završio na bolničkom liječenju, ali sada to nije slučaj, tako da nema razloga za odgodu iste.

 

I na kraju, potrebno je navesti kako su tijekom dosadašnjeg postupka izvedeni svi dokazi, te kako optuženik D. nije imao nikakvih drugih dokaznih prijedloga, te je na raspravi samo trebalo uzeti obranu optuženika, tako da nije bilo nikakvih razloga za odgađanje rasprave.

 

Rasprava je održana u nenazočnosti optuženika F. D. u smislu članka 404. stavka 3. Zakona o kaznenom postupku imajući u vidu da je optuženik prethodno upozoren kako mu se može suditi u odsutnosti, a o optužnici se očitovao u nazočnosti branitelja.

 

Ovaj sud je ocijenio kako prisustvo optuženika F. D. nije potrebno na raspravi kada je ista zaključena, a iz razloga jer se tijekom postupka očitovao o optužnom aktu, te je na tijekom postupka u više navrata iznosio obranu.

 

Nadalje, optuženik F. D. je na kraju rasprave održane 15. veljače 2021. upozoren kako se sljedeća rasprava može održati i u slučaju njegovog nedolaska, a što proizlazi i iz zapisnika s te rasprave (list 860 spisa), kao i kako mu je isto upozorenje naznačeno i u pozivu za raspravu zakazanu za 21. travnja 2021.. Isto tako, optuženik D. je tijekom postupka imao branitelja, i to temeljem punomoći, koji je bio nazočan na svakoj raspravi, pa tako i na posljednjoj kada je rasprava zaključena i na kojoj optuženik nije bio, te tako njegova prava na niti koji način nisu bila povrijeđena, točnije ista je zastupao njegov branitelj, kao i kako u tom smjeru niti jedna od stranaka nije stavljala bilo kakve prigovore ili primjedbe, pa tako niti branitelj optuženika.

 

Sud je odbio prijedlog tužiteljice da se na raspravu ponovno pozovu stalni sudski vještaci financijske struke.

 

Naime, u spisu postoje dva vještačenja, pa i ono treće sada pokojnog vještaka K., te je između vještačenja vještaka S. K. i vještakinje S. G. bilo određenih razlika, međutim na raspravi održanoj 15. veljače 2021. stalna sudska vještakinja S. G. je navela kako ostaje kod svog vještačenja, ali i da se u razlikama usuglašava s navodima vještaka S. K., pa tako u spisu imamo dva vještačenja koja nakon usuglašavanja više nemaju razlike.

 

Ukoliko je tužiteljica na takvo usuglašavanje imala takvih primjedbi onda je na raspravi mogla postaviti pitanje vještacima, a kako bi svoje nedoumice razjasnila, s tim što bi se unatoč svemu ranije navedenom pozivanje stalnih sudskih vještaka ovaj postupak samo nepotrebno odugovlačio, a istome ubrzo prijeti i nastupanje zastare.

 

U dokaznom postupku, na temelju članka 431. stavka 1. točke 2. Zakona o kaznenom postupku, pročitan je iskaz stalnog sudskog vještaka Z. K. od 10. prosinca 2010. (list 479-481 spisa) i od 27. rujna 2011. (list 532-533 spisa), a na temelju članka 431. stavka 1. točke 5. Zakona o kaznenom postupku pročitan je iskaz svjedokinje S. M. od 13. listopada 2010. (list 475-476 spisa), dok su na temelju članka 431. stavka 1. točke 8. Zakona o kaznenom postupku pročitani iskazi svjedoka, i to M. R. od 22. studenog 2009. (list 456-457 spisa), D. R. od 19. listopada 2015. (list 677 spisa), M. N. od 19. listopada 2015. (list 676-677 spisa), D. Č. od 20. studenog 2009. (list 458 spisa), Z. Š. od 20. studenog 2009. (list 457-458 spisa), Z. M. od 16. ožujka 2010. (list 465-466 spisa), Z. A. od 16. ožujka 2010. (list 466-467 spisa), P. K. od 10. ožujka 2010. (list 781 spisa). Nadalje, u dokaznom postupku pregledani su i pročitani ugovori o kratkoročnom zajmu sklopljeni između N. D. kao korisnika, te D. C. l. kao kreditora (list 21-22 spisa), ugovor o upućivanju (asignaciji) sklopljen između N. D. kao uputioca i D. C. l. kao upućenika (list 23-24 spisa), aneks ugovora o kratkoročnom zajmu sklopljen između N. D. i D. C. l. (list 25 spisa), višestruke kompenzacije sklopljene između trgovačkih društava R. t., G. š., D. C. l. i dr., te N. D. (list 26-30 spisa), izvodi iz poslovnih knjiga D. C. l. (konto kartice i dr. list 31-32, te list 36-43 spisa), ugovor o kratkoročnom zajmu sklopljen između F. D. kao korisnika kredita i D. C. l. kao kreditora (list 33 spisa), ugovor o upućivanju (asignaciji) sklopljen između F. D. kao uputioca i D. C. l. kao upućenika (list 34 spisa), izjava o prijeboju-kompenzaciji broj 06/99 sklopljena između F. D., M. š. i D. C. l. (list 35 spisa), odluka D. C. l. o storniranju kamata obračunatih po ugovoru o kreditu sklopljenom s N. D. (list 44 spisa), ugovori o kratkoročnom kreditu sklopljeni između G. š. i trgovačkog društva I. kao korisnika kredita (list 46-47,52,56,60 i 61 spisa), aneksi ugovora o kreditu sklopljeni između G. š. i trgovačkog društva I. kao korisnika kredita (list 48-51, te list 53-55,57-59,62-64 spisa), izvodi iz poslovnih knjiga-konto kartice trgovačkog društva R. c. (list 128-130 spisa), izvodi iz poslovnih knjiga-konto kartice trgovačkog društva R. t. (list 131-132 spisa), ugovori o izvođenju građevinskih radova sklopljeni između tvrtke I. i G.Z.R. Š. (list 134-141 spisa), račun tvrtke I. dostavljen Z. Š. (list 142 spisa), ugovor o kratkoročnom kreditu G. š. te Z. Š. kao korisnika kredita (list 143 spisa), okončana situacija koju je izdao G.Z.R. Š. kao izvođač radova za naručitelja I. d.o.o. (list 144 spisa), troškovnik radova za okončani obračun koji prikazuje izvođač radova Š. (list 145 spisa), troškovnik uređenja okoliša kojeg prikazuje Š. (list 147-148 spisa), rekapitulacija radova bazena koje prikazuje Š. (list 149-150 spisa), rekapitulacija radova vanjskog centralnog čvora koju prikazuje izvođač radova Š. (list 151-152 spisa), troškovnik elektromontažnih radova koje prikazuje izvođač radova Š. (list 153-155 spisa), troškovnik vanjskih električnih instalacija koje prikazuje Š. 156 spisa), sveukupna rekapitulacija koju prikazuje izvođač radova Š. (list 157 spisa), ugovor o ustupanju potraživanja sklopljen između tvrtke I. kao dužnika i G.Z.R. Š. kao vjerovnika (list 158 spisa), obrazloženje poslovnog odnosa građevinskog obrta Š. i tvrtke I. S. (list 159 spisa), pregled ulaznih računa građevinskog obrta Š. ispostavljen I. (list 160 spisa), saldo konti podružnice 344 G. š. (list 162-167 spisa), pregled žiro računa po matičnom broju podružnica-poslovnica G. š. (list 168 spisa), saldo konto D. C. l., te pregled žiro računa po matičnom broju D. C. l. (list 169-170 spisa), saldo konti obrta Š. (list 171-174 spisa), pregled žiro računa po matičnom broju za obrt Š. (list 175 spisa), saldo konti R. t. (list 176-178 spisa), saldo konto R. c. (list 179 spisa), pregled žiro računa po matičnom broju za tvrtku R. t. (list 180 spisa), pregled žiro računa po matičnom broju za tvrtku R. c. (list 181 spisa), pregled žiro računa po matičnom broju za tvrtku I. (list 182 spisa), saldo konti za tvrtku I. (list 183-185 spisa), saldo konti za tvrtku I. (list 188-192 spisa), pregled žiro računa po matičnom broju za tvrtku I. (list 193 spisa), saldo konti za tvrtku T. (list 195-198 spisa), pregled žiro računa po matičnom broju za tvrtku T. (list 199 spisa), računi trgovačkog društva P. izdani tvrtki D. C. l. (list 201-202 spisa), račun koji je tvrtka B. dostavila tvrtki D. C. l. (list 207 spisa), financijska kartica za tvrtku D. C. l. (list 208 spisa), račun koji je H. registar brodova izdao tvrtki D. C. l. s prilozima (list 212-214 spisa), izviješće S. B. o naplati iz inozemstva za H. registar brodova (list 215 spisa), račun koji je tvrtka S. o. dostavila tvrtki D. C. l. (list 218 spisa), računi koje je tvrtka O. " dostavila tvrtki D. C. l. (list 220-224 spisa), obračun zateznih kamata koje je M. financija P. uprava P. ured S. ispostava S. dostavilo za poreznog obveznika tvrtku D. C. l. (list 226-244 spisa), izvod iz registra T. suda u S. za M. š. (list 301-307 spisa), izvod iz registra T. suda u S. za G. š. (list 308-313 spisa), izvod iz registra T. suda u S. za tvrtku D. C. l. (list 314-318 spisa), izvod iz registra T. suda u S. za tvrtku T. (list 319-320 spisa), izvod iz registra Trgovačkog suda u S. za tvrtku B. (list 321-323 spisa), izvod iz registra T. suda u S. za tvrtku S. o. (list 324-326 spisa), rješenje T. suda u S. o otvaranju te istovremenom zatvaranju stečajnog postupka nad D. C. l. (list 327 spisa), rješenje Ministarstva financija Porezne uprave Područnog ureda S. o obustavi prekršajnog postupka protiv N. D. zbog prekršaja iz članka 29. stavka 1. i 2. točke 5. Z. o porezu i dr. (list 355-356 spisa), prijava za upis u sudski registar smanjenja temeljnog kapitala M. š. (list 359-361 spisa), prijava za upis u sudski registar smanjenja temeljnog kapitala G. š. (list 369-370 spisa), odluka skupštine G. š. od 11. lipnja 1999. o pojednostavljenom smanjenju temeljnog kapitala (list 373 spisa), rješenje T. suda u S. o odbacivanja prijedloga H. N. B., Z. za pokretanje stečajnog postupka nad dužnikom G. š. d.o.o. S. (list 376-378 spisa), rješenje Visokog Trgovačkog suda RH kojim se odbija kao neosnovana žalba predlagatelja i žalitelja H. N. B., Z. na prije citirano rješenje o odbacivanju prijedloga za pokretanjem stečajnog postupka nad G. š. u S. (list 379-382 spisa), prijava za upis u sudski registar smanjenja temeljnog kapitala za G. š. (list 383-385 spisa), zapisnik H. N. B. S. za nadzor i kontrolu dijela poslovanja M. š. S. iz ožujka 1999. godine (list 442-447 spisa), rješenje H. N. B. kojim se ukida rješenje o odobrenju za rad š. M. S. (list 434-436 spisa), zapisnik H. N. B., Sektora za nadzor i kontrolu, Direkcije za izravni nadzor banaka i š. o kontroli poslovanja š. M. S. iz siječnja 2001. godine (prilog A uz str. 488 spisa), spis Trgovačkog suda u Splitu oznake XST 87/99, (prilog B uz str. 488 spisa) spis Ministarstva financija Područnog ureda S. O. za prekršajni postupak Broj: Klasa: UP/I-740-04/03-02/1524 (prilog C uz str. 488 spisa), materijali dostavljeni od Trgovačkog suda u Splitu, i to povijesni izvadak za TD D. C. l. (list 504-505 spisa), te rješenje broj Tt-04/741-2 od 22. ožujka 2004. koje se odnosi na brisanje navedenog društva iz sudskog registra (list 526 spisa), kao i spis Trgovačkog suda u Splitu oznake Tt 99/1287, a koji se odnosi na prijavu za upis u sudski registar G. š. d.o.o. S. (list 506-522 spisa), dopis od 8. travnja 1999. s prilozima (list 601-605 spisa), dopis HNB-a od 13. travnja 1999. s prilozima (list 606-611 spisa), te financijsko vještačenje od 6. rujna 2006. izvršeno po stalnom sudskom vještaku Z. K. (list 399-416 spisa), financijsko vještačenje od 14. prosinca 2015. izvršeno po stalnoj sudskoj vještakinji S. G. s prilozima (list 681-727 spisa), dopuna financijskog vještačenja od 13. prosinca 2016. izvršeno po stalnoj sudskoj vještakinji S. G. s prilozima (list 759-772 spisa), financijsko vještačenje od 23. siječnja 2020. izvršeno po stalnom sudskom vještaku S. K. (list 839-847 spisa). Na kraju dokaznog postupka pregledan je izvadak iz kaznene evidencije za optuženika N. D. (list 494 spisa) i za optuženika F. D. (list 495 spisa).

 

Stranke nisu imale primjedbi na tijek dokaznog postupka, niti drugih dokaznih prijedloga.

 

Iznoseći obranu pred istražnim sucem Županijskog suda u Splitu 9. veljače 2006. (list 353-354 spisa), optuženik N. D. je naveo kako je on bio vlasnik G. š., a F. D. je bio vlasnik M. š., kako su se, obzirom na zakonske promjene, dogovorili te dvije š. udružiti i osnovati banku s ukupnim temeljenim kapitalom od 40.000.000,00 kuna, ali kako Trgovački sud u Splitu nije potvrdio dokapitalizaciju M. š., dok je G. š. dokapitalizacija potvrđena i krenulo se s postupkom udruživanja, a koji postupak je zaustavljen zbog tada teške bolesti F. D. Nadalje, optuženik D. je naveo kako zbog nastalih okolnosti dokapitalizaciju M. š. nije bilo moguće napraviti i kako su nastali dužničko-vjerovnički odnosi koji su se stornirali, kako su novčana sredstva trgovačkog društva D. C. l. koja su kao pozajmica dana F. D., a u svrhu povećanja temeljnog kapitala M. š., vraćena navedenoj tvrtki, budući da nije došlo do dokapitalizacije, pa kako stoga i nema prisvajanja tih sredstava od strane D., odnosno kako nema štete za trgovačko društvo D. C. l., a kako je tvrtka D. C. l. osnovana samo za jedan posao tj. za opremanje putničkog broda M. a nakon obavljanja tog posla da je firma likvidirana.

 

U obrani koju je iznio na raspravi održanoj 17. siječnja 2012. (list 557-559 spisa), optuženik N. D. je ostao kod ranijih navoda, te je dodao kako se on nakon demokratskih promjena u R. H. počeo baviti privatnim biznisom, pa da je tako do 1996. osobno ili sa svojim partnerima osnovao sedam tvrtki, kako je prva od novoosnovanih tvrtki bila je I. a zadnja G. š., koju š. je osnovao kao fizička osoba. Nadalje, optuženik D. je naveo kako su njegove tvrtke pozitivno poslovale s tim da bi osobito istakao djelatnost tvrtke I. koja se, između ostalog, bavila i građevinarstvom, kako je navedena tvrtka izgradila ili je sudjelovala u gradnji, odnosno rekonstrukciji poznatih hotela u D., zatim hotela u B., itd, te kako dok su sve njegove tvrtke pozitivno poslovale se sa svojim poznanikom F. D., kao osnivačem i vlasnikom M. š., dogovorio kako će osnovati jednu "jaču" financijsku instituciju tj. banku sa srednjim ovlastima. O. D. je naveo kako je osobiti razlog osnivanja takve institucije bio u činjenici što su u toj banci mogli držati i depozite pravnih osoba, dok je š. mogla imati samo depozite fizičkih osoba, kako je temeljni kapital za financijsku instituciju koju su namjeravali osnovati morao biti minimalno 40.000.000,00 kuna, a koji novac oni nisu imali. Isto tako, optuženik D. je naveo kako su u smislu realizacije dogovora između njega i F. D. skupštine G. š. i M. š. donijele odluke o dokapitalizaciji svake od tih financijskih institucija, kao i kako je on osobno imao vlastitog kapitala u G. š. i po osnovu dobiti od nekih 4.500.000,00 do 5.000.000,00 kuna, a koju dobit nije uzimao iako je na to imao pravo. Nadalje, optuženik D. je naveo kako je preuzeo obvezu traganja za sredstvima kojima će se dokapitalizirati M. š., a iz razloga jer vlasnik te š. F. D. nije imao mogućnosti pristupa kapitalu, kao i kako je s M. N. bio suvlasnik tvrtke D. C. l. koja tvrtka je opremila brod M. a koji brod je naručitelj platio sredstvima koja su sjela na račun tvrtke D. C. l., a što je bilo tijekom 1998. godine, odnosno prije događanja koja se opisuju u optužnici. Naveo je kako je suvlasnik D. C. l. M. N. u lipnju 1998. godine izišao iz tvrtke, pa da je on ostao kao jedini udjeličar i direktor te tvrtke, kako je D. C. l. imala značajna financijska sredstva, a imajući u vidu poslovne namjere koje je trebao ostvariti s F. D. da je u dogovoru s istim odlučio sredstva za dokapitalizaciju njihovih š., a onda i sredstva za osnivanje nove banke, pribaviti putem kredita koji će im odobriti tvrtka D. C. l. Optuženik D. je naveo kako su točni navodi u optužnici da je on kao odgovorna osoba, i to kao direktor D. C. l. odobrio kreditna sredstva najprije F. D. za dokapitalizaciju M. š., a onda i sebi kao fizičkoj osobi za dokapitalizaciju G. š., kako su te provedene radnje u navedenom smislu bile transparentne, a o čemu svjedoče posebni ugovori o upućivanju gdje su on i F. D., kao korisnici kreditnih sredstava, izdali naloge da D. C. l. sredstva od odobrenih kredita direktno uplati na žiro račune š., što je i učinjeno. Isto tako, optuženik je naveo kako nije točan onaj dio optužnice gdje se navodi da su krediti bili odobreni bez sredstava osiguranja, te kako nije točno da sredstva nisu vraćena kreditoru tj. tvrtki D. C. l., jer je nakon plasiranja kreditnih sredstava na žiro račune G. š. i M. š. i nakon donošenja odgovarajućih odluka na razini navedenih š., su ove dvije š. imale temeljni kapital u iznosu po 20.000.000,00 kuna, odnosno ukupno su imale 40.000.000,00 kuna, što je bilo dovoljno za realizaciju poslovne namjere. Nadalje, naveo je kako je procedura bila takva da su se on i F. D. morali obratiti H. N. B. kao kontrolnoj instituciji, a koja banka je trebala dati licencu za rad nove banke, te kako je H. N. B. u postupku kontrole utvrdila da je G. š. propisno dokapitalizirana, dočim je za M. š. utvrđeno kako je dokapitalizacija bila nepropisna i kako su se kod takvog stanja stvari on i F. D. našli u novoj situaciji, a uz to se F. D. teško razbolio, koji je inače trebao biti glavni operativac u novoj banci, tako da osnivanje te nove banke nije imalo nikakvog smisla. Optuženik je naveo kako je za sredstva koja su bila namijenjena za dokapitalizaciju logično bilo da su ta sredstva nakon odluke G. š. vraćena njemu kao ulagaču, a koja sredstva su u istoj proceduri, kada je u pitanju M. š. i vraćena F. D., a u odnosu na obveze njega i F. D. kao fizičkih osoba po osnovu potrebe vraćanja kredita koje su dobili od D. C. l. kako su ta sredstva uredno vraćena. Isto tako, optuženik je naveo kako je povrat sredstva D. C. l. uredno prikazan kroz poslovne knjige višestrukim kompenzacijama, kako je D. C. l. bila dužna neka sredstva tvrtkama R. t., I. i tvrtki T. kada je u pitanju njegov slučaj, a te su tvrtke dugovale njemu kao fizičkoj osobi, koji vjerovničko-dužnički odnosi su namireni, odnosno riješeni kroz višestruke kompenzacije, a kada je u pitanju potraživanje D. C. l. prema F. D. da mu je poznato kako je i to potraživanje riješeno kroz višestruke kompenzacije, ali ne zna tko je sve sudjelovao u tim kompenzacijama. Optuženik je naveo kako je prijedlog za pokretanje stečajnog postupka odbijen na prvostupanjskom sudu s tim što je ta odluka potvrđena i u žalbenom postupku, kako je ovaj neuspjeli pokušaj HNB-a za pokretanjem stečaja došao je do javnosti ,pa tako i do štediša G. š. i dogodilo se ono što se uvijek događa u sličnim situacijama, G. š. je izgubila povjerenje svojih klijenata, koji su počeli povlačiti uloge, dok je dio sredstava, kojima je raspolagala G. š. bio plasiran u uobičajene djelatnosti š. Optuženik D. je naveo kako ne zna koja je sudbina sredstava što ih je F. D. dobio od D. C. l., a koja sredstva mu u konačnici nisu mogla poslužiti za dokapitalizaciju M. š., kako je D. ta sredstva najvjerojatnije negdje plasirao, a je li ih plasirao D. C. l. da mu nije poznato, točnije kako mu je jasno da je F. D. predmetna sredstva u iznosu od 3.796.141,86 kuna plasirao prema D. C. l., pa je u tom smislu M. š. imala potraživanje od D. C. l.

 

Prilikom iznošenja obrane na raspravi održanoj 10. ožujka 2017. (list 782-783 spisa), optuženik N. D. je ostao kod ranijih navoda, te je dodao kako su on i D. "vrtili" kako bi pronašli sredstva za namjeravanu dokapitalizaciju M. š., pa kako je u tom smislu M. š. dala kredit D. C. L. a koja sredstva i u istom iznosu su odmah kao kredit odobrena F. D. N., optuženik D. je naveo kako je F. D. odmah ta sredstva nalogom o asignaciji doznačio na račun M. š., te kako se radilo o dokapitalizaciji iz vlastite likvidnosti, a što je u to vrijeme bilo uobičajeno, a kada je HNB nakon provedene kontrole sastavila zapisnik i izdala nalog o poduzimanju mjera u smislu otklanjanja nepravilnosti da je F. D. sastavio akt kojim su trebale biti otklonjene te nepravilnosti i dao ga njemu kao direktoru "DCL-a" na potpis, koji dokument je on i potpisao. i stoga smatram da ni ja ni F. nismo počinili kaznena djela za koje se teretimo. Na kraju obrane optuženik je naveo kako on i D. nisu vidjeli nikakve probleme u vezi sredstava koje je F. D. povratio na ime kredita, kako je riječ o istim sredstvima koja su prethodno bila plasirana od strane M. š., a koja su u konačnici vraćena M. š., što je sve napravljano jer je to naložila HNB, kao i kako su sredstva u iznosu od 3.750.000,00 kuna, koja su trebala poslužiti za povećanje temeljnog kapitala M. š., vraćena su, odnosno uplaćena su na račun M. š. i dalje su korištena u redovne svrhe.

 

Na raspravi održanoj 21. travnja 2021. (list 883 spisa), optuženik N. D. je naveo kako je razumio o čemu se sastoji uređenje optužnice koje je bilo 10. ožujka 2017., te kako ostaje kod ranijeg očitovanja o krivnji, a to je da se ne smatra krivim zbog počinjenja kaznenog djela koje mu se u ovom postupku stavlja na teret. Nadalje, optuženik D. je naveo kako je od ovog događaja zaista prošlo dosta vremena, tako da se sada više i svih detalja ne može sjetiti, tako da u cijelosti ostaje kod svih ranijih navoda iz svojih obrana, te je dodao kako u njegovom postupanju nije bilo nikakvog kaznenog djela, a da je to naknadno potvrdila i odluka HNB-a.

 

Iznoseći obranu pred istražnim sucem Županijskog suda u Splitu 15. veljače 2006. (list 357-358 spisa), optuženik F. D. kako je s J. P. i M. A. bio suvlasnik M. š. s tim da je suvlasništvo s istim razvrgao u prosincu 1998. godine, te kako je potom stupio u kontakt s N. D. od kojeg je imao namjeru kupiti G. š., a zatim dokapitalizacijom osnovati banku s temeljnim kapitalom od ukupno 40.000.000,00 kuna. Nadalje, optuženik D. je naveo kako mu je za to trebala suglasnost H. N. B., kao i kako su mu nedostajala financijska sredstva da je od tvrtke N. D. zatražio pozajmicu, a koja pozajmica je odobrena, i to na njegovo ime, kako je u razgovoru sa službenikom H. N. B. došao do zaključka kako to nije dobar potez, pa je podnesen zahtjev za smanjenje temeljnog kapitala na iznos od oko 8.700.000,00 kuna što je inače bio temeljeni kapital M. š. Isto tako, optuženik D. je naveo kako je pozajmljena financijska sredstva, a koja su služila za dokapitalizaciju M. š. vratio tvrtki koja mu ih je i pozajmila, i to putem kompenzacija na način da je M. š. novac vratila njemu, a on je ta sredstva vratio D. tvrtki koja je ujedno vratila kredit prema M. š. u istom iznosu. Na kraju obrane optuženik je naveo kako je ova sredstva, dobivena kao kredit od D. tvrtke, unio u temeljni kapital š., a koja sredstva su naknadno kao kredit plasirana D. firmama, te kako su naknadne kompenzacije i cesije bile samo način zatvaranja međusobnih kreditnih odnosa.

 

U obrani koju je iznio na raspravi održanoj 17. siječnja 2012. (list 559 spisa), optuženik F. D. je naveo kako se u cijelosti slaže sa svim onim što je iznio N. D., te kako njegovu obranu u osnovi smatra i svojom obranom, kako ništa nezakonito nije napravio, te da nije točno da bi za sebe nešto neosnovano pribavio. Nadalje, naveo je kako kredit od tvrtke D. C. l., a u svrhu dokapitalizacije M. š. je podigao i kako je taj kredit vraćen, kako je njihova namjera bila stvaranje jedne srednje banke, a iz razloga jer po propisima više nisu mogle egzistirati š., pa kako je to trebao biti modus njihovog daljnjeg poslovanja sa financijskom institucijom, ali kako se u tome nažalost nije uspjelo. Optuženik D. je naveo kako je kupnja G. š. od strane M. š. ustvari trebala biti samo forma stvaranje jedne nove financijske institucije, kako je dokapitalizacija M. š. poništena od strane H. N. B. iz razloga kojeg je naveo N. D., ali kako to nije bio jedini razlog, jer je dokapitalizacija poništena i stoga jer prema propisima ta dokapitalizacija nije smjela iznositi više od 10% onih sredstava koje su imali osnivači, a u konkretnom slučaju pokušaj dokapitalizacije je bio sa sredstvima koja su premašivala 10% uloženih sredstava osnivača. Optuženik je naveo kako je kao jednu od mjera koje je M. š. povodom pokušaja dokapitalizacije, a koja dokapitalizacija je poništena, trebala provesti je ta što je HNB naložila M. š. da kroz poslovne knjige š. isknjiži ova sredstva koja su bila namijenjena za dokapitalizaciju, a što je u cijelosti i učinjeno, što je dokaz kako je on kao fizička osoba imao stvarna i formalna potraživanja od M. š.

 

Prilikom iznošenja obrane na raspravi održanoj 10. ožujka 2017. (list 783 spisa), optuženik F. D. je ostao kod ranijih navoda, te je dodao kako je on Trgovačkom sudu u Splitu prijavio smanjenje temeljenog kapitala 28. prosinca 1999., a sve sukladno nalogu HNB-a, kao i kako su sredstva za ovu dokapitalizaciju najprije krenula od "DCL-a" s tim da su u konačnici ta sredstva vraćena onome, tj. "DCL-u", koji ih je i plasirao, kako su svi virmanski nalozi izdani istog dana, kako nikome šteta nije počinjena i kako nije bilo namjere pribavljanja nepripadajuće materijalne dobiti, a kako je i stalna sudska vještakinja u svom vještačenju potvrdila kako nikome nije nanesena šteta, niti se tko okoristio. Nadalje, optuženik D. je naveo kako do provedbe smanjenja temeljnog kapitala u registru Trgovačkog suda u Splitu ipak nije došlo jer baš u to vrijeme je teško obolio i nastupilo je dugotrajno liječenje, kao i kako je ubrzo nakon toga, i to sredinom 1999. godine HNB-e pokrenula i stečajni postupak u odnosu na M. š. pred Trgovačkim sudom u Splitu, ali kako stečajni postupak nije otvoren jer je prijedlog bio neutemeljen. Na kraju obrane optuženik je naveo kako kada je otvoren stečajni postupak on se nije prijavio s nikakvim svojim potraživanjima prema stečajnoj masi jer takva potraživanja nije imao, kako je temeljni kapital M. š. iznosio 8.000.000,00 kuna, od čega je 5.000.000,00 kuna bio njegov udio, a ostalo da je predstavljalo jamstveni kapital.

 

Nakon ovako provedenog postupka ovaj sud smatra kako nije dokazano da je optuženik F. D. počinio kazneno djelo zlouporabe povjerenja u gospodarskom poslovanju - djelo označeno u članku 246. stavku 2. u svezi stavka 1. KZ/11, a optuženik N. D. kazneno djelo pomaganja u zlouporai povjerenja u gospodarskom poslovanju - djelo označeno u članku 246. stavku 2. u svezi stavka 1. i u vezi sa člankom 38. KZ/11, koja kaznena djela im se u ovom postupku stavljaju na teret i kako je to odlučeno u izreci presude.

 

Potrebno je istaknuti kako je u vrijeme počinjenja kaznenog djela koje se optuženicima N. D. i F. D. stavlja na teret na snazi bio Kazneni zakon (KZ/97). Naime, tijekom postupka donesen je novi Kazneni zakon (KZ/11), koji je stupio na snagu 1. siječnja 2013., pa je ovaj sud je utvrdio kako postoji pravni kontinuitet kaznenog djela zlouporabe položaja i ovlasti iz članka 337. stavka 4. u svezi sa stavkom 1. KZ/97 koji se nalazi u kaznenom djelu zlouporabe povjerenja u gospodarskom poslovanju djela opisanog u članku 246. stavku 2. u svezi s stavkom 1. KZ/11.

 

Tijekom postupka nije bilo prijeporno kako je optuženik F. D. u vremenskom razdoblju od 27. studenog 1998. do 16. lipnja 1999. bio predsjednik Uprave i jedini udjeličar društva M. š. d.o.o. S., a kako je optuženik N. D. bio član uprave društva D. C. L. d.o.o., S.

 

              Nadalje, tijekom postupka nije bilo prijeporno kako su se optuženici D. i D. dogovorili da društvo M. š. d.o.o. S. odobri društvu D. C. L. d.o.o. S. kredit u višemilijunskom iznosu koja novčana sredstva će proslijediti kao zajam F. D., pa su u svrhu realizacije dogovorenog dana 27. studenog 1998. u ranije spomenutim svojstvima zaključili ugovor kojim M. š. d.o.o. S. odobrava kredit D. C. L. d.o.o. S. u iznosu od 3.750.000,00 kuna, a potom i ugovor o kratkoročnom zajmu kojim ugovorom društvo D. C. L. d.o.o. S. optuženiku F. D. odobrava zajam u istom iznosu s kamatom od 13% i rokom povrata do 27. studenog 2001., a koji je tim sredstvima u navedenom iznosu istoga dana izvršio dokapitalizaciju društva M. š. d.o.o. S.

 

Ranije navedeno utvrđeno je na temelju dokaza izvedenih tijekom dokaznog postupka, s tim kako nitko do stranaka na niti koji način nije osporavao ranije spomenuta utvrđenja.

 

Ono što je tijekom ovog postupka bilo prijeporno jest je li optuženik F. D. svojim postupanjem na štetu M. š. d.o.o. S. sebi pribavio nepripadnu imovinsku korist u velikom iznosu, a optuženik N. D. optuženiku F. D. omogućio pribavljanje nepripadne imovinske koristi u velikom iznosu na štetu M. š. d.o.o. S., kao i jesu li na taj način oštetili M. š. d.o.o. S. za iznos od 3.750.000,00 kuna.

 

Optuženici N. D. i F. D. u svojim obranama negiraju počinjenje kaznenog djela koje im se u ovom postupku stavlja na teret, te navode kako nisu poduzimali nikakve nezakonite radnje, te kako su poduzeli sve da nitko ne bude oštećen, pa da tako na kraju M. š. d.o.o. S. nije oštećena i kako je dug prema njoj podmiren.

 

Tijekom postupka ispitani su svjedoci M. R., Z. Š., D. Č., Z. M., Z. A. i M. N. koji nisu vezani za kazneno djelo koje je predmet ovog postupka, već su bili bitni za drugi dio postupka, a u kojem dijelu je presuda postala pravomoćna.

 

Svjedok D. R., koji je bio direktor G. š. je naveo kako mu je bilo poznato kako je za potrebe dokapitalizacije M. š., G. š. odobrila istoj kredit od 3.750.000,00 kuna, kako je ovaj kredit vraćen tako što je M. š. smanjila svoj temeljni kapital kad nije uspio projekt da se ujedinjenjem te š. i G. š. stvori jedna jača financijska institucija gdje bi prema propisima temeljni kapital trebao iznositi 40.000.000,00 kuna, kao i kako je povrat tog kredita, kao i u slučaju povrata kredita G. š., prošao kroz višestruke kompenzacije (list 467 spisa).

 

Nadalje, svjedok R. je naveo kako mu nije poznato jesu li u podlozi tih kompenzacija bili neki stvarni poslovni odnosi, kako je G. š. trebala vratiti ona sredstva u iznosu od 9.200.000,00 kuna, kao i druga sredstva po uputi H. N. B. jer se radilo o rizičnim plasmanima, te kako je temeljni kapital G. š. smanjen kroz poslovne knjige, a što je trebalo provesti i kroz odgovarajući registar Trgovačkog suda u Splitu, ali kako postupak registriranja smanjenja temeljenog kapitala nije proveden do kraja jer je upravo u tijeku te procedure H. N. B. Trgovačkom sudu u Splitu podnijela zahtjev za otvaranjem stečajnog postupka nad G. š., kako je taj zahtjev za otvaranjem stečajnog postupka sud odbio kao neutemeljen, pa je H. N. B. uložila žalbu na Visoki Trgovački sud, a koji sud je potvrdio prvostupanjsku presudu (list 467 spisa).

 

Isto tako, svjedok R. je naveo kako je nad G. š. otvoren rješenjem Trgovačkog suda u Splitu od 5. listopada 2001., koji je trajao nekoliko godina, te kako su tijekom stečajnog postupka namireni su svi vjerovnici G. š. osim što nisu namirena dugovanja š. u iznosu od oko 600.000,00 kuna, od čega je iznos od 400.000,00 kuna predstavljao potraživanja djelatnika G. š., a preostali iznos odnosio se na potraživanje H. š., kao i kako postoji potraživanje M. š. prema stečajnoj masi G. š. u iznosu od nekih 7.000.000,00 kuna bez kamata, a koje potraživanje nije namireno (list 468 spisa).

 

Svjedokinja S. M. je navela kako je ona bila stečajna upraviteljica G. š. u. s. i kao takva da nema neposrednih saznanja u svezi utuženih događaja, ali kako joj je poznato da su između G. š. i D. C. l. postojale višestruke kompenzacije s tim da ona, kao stečajna upraviteljica, te kompenzacije nije osporavala kao eventualnu štetu za G. š., kao i kako optuženik N. D. tijekom stečajnog postupka nije prijavio sva moguća potraživanja prema stečajnom dužniku G. š. u stečaju, a kako ona inače nije ispitivala je li on imao kakvih potraživanja (list 476 spisa).

 

Svjedok P. K. je naveo kako je bio stečajni upravitelj M. š. d.o.o. S., te kako mu kao takvom nisu poznati odnosi optuženika F. D. i M. š. d.o.o. S. sa tvrtkom D. C. l. d.o.o. S., ali kako mu je poznato da je njihova š. imala potraživanje, i to u iznosu od oko 7.000.000,00 kuna prema G. š. (list 476 spisa).

 

Nadalje, svjedok K. je naveo da kada je otvoren stečajni postupak nad G. š. je M. š. d.o.o. S. prijavila svoja potraživanja, a koja nisu namirena iz stečajne mase jer nije bilo dostatno sredstava, kao i kako je M. š. d.o.o. S. zbog promjene propisa trebala povećati svoj temeljni kapital i kako se M. š. d.o.o. S. trebala spojiti sa G. š. u jednu financijsku instituciju, ali da mu pojedinosti oko toga mu također nisu poznate (list 476 spisa).

 

Na kraju, svjedok K. je naveo kako mu nije poznat osnov, odnosno struktura potraživanja M. š. d.o.o. S. u iznosu od oko 7.000.000,00 kuna prema G. š., kao i kako ne može očitovati o tome je li se M. š. smatra oštećenom u odnosu na optuženike F. D. i N. D., ali kako će naknadno pogledati svu dokumentaciju, pa da će u slučaju potrebe postaviti imovinskopravni zahtjev, a koji imovinskopravni nije postavljen (list 476 spisa).

 

              Stalni sudski vještak za financije Z. K., a koji je u međuvremenu preminuo, za potrebe ovog postupka izradio je pisani nalaz i mišljenje, te je na raspravi ispitan u dva navrata.

 

Tako je na raspravi ostao kod svog zaključka iz pisanog vještačenja (list 399-416 spisa), a to je kako je trgovačko društvo D. C. l. d.o.o. S. oštećeno za iznos odobrenih pozajmica N. D. od ukupno 9.200.000,00 kuna i F. D. od 3.750.000,00 kuna, te kako je prilikom utvrđivanja konačnog iznosa štete u obzir uzeo iznose koji su uvećani za dio obračunatih kamata, sve prema svotama navedenim u izjavama o prijeboju odnosno proknjiženim na kontu potraživanja za odobrene pozajmice u glavnoj knjizi trgovačkog društva D. C. l. d.o.o. S. (list 479 spisa).

 

Nadalje, stalni sudski vještak K. je naveo kako su u studenom 1998. godine od strane D. C. l. d.o.o. S., kao zajmodavca, plasirana sredstva putem dva ugovora o kratkoročnom zajmu optuženiku N. D. u iznosima od po 4.600.000,00 kuna, odnosno ukupno 9.200.000,00 kuna, te je jedna pozajmica u iznosu od 3.750.000,00 kuna optuženiku F. D., kako su sredstva u ugovoru o upućivanju uplaćena G. š. u ukupnom iznosu od 9.200.000,00 kuna, što se odnosi na pozajmicu odobrenu optuženiku N. D., dok je ona pozajmica odobrena optuženiku F. D. ugovorom o upućivanju uplaćena M. š. (list 479 spisa).

 

Isto tako, stalni sudski vještak K. je naveo kako je kao svrha uplate sredstava navedeno povećanje temeljenog kapitala odnosno dokapitalizacija G. š., te dokapitalizacija M. š., kako prema raspoloživoj dokumentaciji proizlazi da je zahtjev za smanjenjem temeljnog kapitala G. š. podnesen nadležnom Trgovačkom sudu, ali kako smanjenje kapitala nije provedeno (list 480 spisa).

 

I na kraju, u konkretnom slučaju stalni sudski vještak Z. K. nije ulazio u ocjenjivanje međusobnih dužničkih-vjerovničkih odnosa, osim u lancu potraživanja koje je kod višestrukih kompenzacija G. š. imao optuženik N. D. prema G. š., a po osnovu smanjenja temeljenog kapitala, te višestrukog prijeboja u slučaju M. š. u kojoj je navedeno potraživanje koje bi optuženik F. D. imao prema M. š. po osnovu povrata sredstava dokapitalizacije, kao i kako je potraživanja optuženika N. D. od G. š. i optuženika F. D. od M. š. ocijenio s aspekta nepostojanja vjerodostojnih knjigovodstvenih isprava (list 532-533 spisa).

 

U vještačenju stalne sudske vještakinje S. G. navedeno je kako je transakcije dokapitalizacije M. š., kao temeljna za sve ostale poslovne događaje, ujedno i vezana transakcija sa svim ostalim transakcijama, i to zajmom koji je D. C. L. odobrio optuženiku D., a uplatio u korist računa M. š., te kreditom koji je M. š. odobrila D. C. L. u istom iznosu (list 699 spisa).

 

Nadalje, navedeno je kako su provođenjem naloga H. N. B. sve transakcije istovremeno stornirane pomoću multilateralne kompenzacije koja ugovornog oblika zatvaranja tražbina i obveza, kako je to rezultiralo zatvaranjem zajma, kredita i dokapitalizacije u poslovnim knjigama D. C. L. i M. š. bez potrebe da se provede novčani tijek povrata u korist računa D. C. L. obzirom da je istim pravnim poslom zatvorena obveza D. C. L. iz osnova kredita, slijedom čega za D. C. L. nije nastupila šteta, točnije kako istovremeno zatvaranje tražbina i obveza kod istog subjekta ne zahtjeva novčani tijek (list 699 spisa).

 

Stalna sudska vještakinja S. G. ispitana je na raspravi održanoj 19. srpnja 2019. te je navela "….međutim, u ovom trenutku mogu ukazati na sadržaj podataka koji se nalaze u prilozima vještačenja, a označeni kao prilog "7" gdje se u prvoj tablici prikazuje kako je D. na dan 31. prosinca 1998.g. ukupno izložena odnosno dužna M. š. 3.738.000,00 kuna. Nadalje, mogu ukazati i na zapisnik HNB-a iz ožujka 1999.g. o obavljenoj kontroli djela poslovanja M. š. i to na stranici 10 ovog zapisnika gdje se navodi da je š. odobrila, a D. iskoristio kratkoročni kredit u iznosu od 3.750.000,00 kuna uz godišnju kamatnu stopu od 13%.....", kao i "….mislim kako u osnovi, a što se tiče činjeničnih pitanja nema razlike između vještačenja kojeg sa ja izradila i onog vještačenja kojeg je izradio pokojni kolega Z. K.…." (list 742 spisa).

 

Stalna sudska vještakinja S. G. u postupku je izradila i dopunu nalaza i mišljenja, te je u istom navela "…. Za M. š. d.o.o. u vrijeme kada su provedeni svi opisani događaji u ovom predmetnu nastupila je šteta zbog umanjenja njene imovine, točnije novčanog odljeva od 3.750.000,00 kn u vidu rizičnog plasmana trgovačkom društvu D. C. L., bez ikakvog osiguranja povrata kredita od strane D. C. L.….", kao i "….Nezakonito provedenom dokapitalizacijom ostvarila bi se imovinska korist za imatelja udjela, ovdje F. D., u visini povećanja nominalnog iznosa udjela, a u visini povećanja temeljenog kapitala od 3.750.000,00 kn…." (list 767 spisa).

 

Kod ovakvih navoda stalna sudska vještakinja G. ostala je i na raspravi održanoj 11. siječnja 2017. (list 776-777 spisa) i održanoj 18. studenog 2019. (list 834 spisa).

 

U predmetu je naloženo i treće financijsko-knjigovodstveno vještačenje po stalnom sudskom vještaku S. K. koji je naveo kako je potraživanje M. š. d.o.o. prema D. C. L. na dan 16. lipnja 1999. iznosilo 4.018.458,90 kuna (glavnica 3.750.000,00 kuna i ugovorena kamata od 268.458,90 kuna), te kako izjave o prijeboju – kompenzaciji koja se mogla zaključiti između M. š. d.o.o., D. C. L. i optuženika F. D. na dan 16. lipnja 1999. je mogla iznositi 3.750.000,00 kuna, kao i kako obveza optuženika F. D. prema D. C. L. nakon ove kompenzacije iznosi 327.519,85 kuna /4.018.458,90 kuna minus 3.750.000,00 kuna/ (list 846-847 spisa).

 

Nadalje, stalni sudski vještak S. K. je naveo kako je istom ovom kompenzacijom D. C. L. je zatvorio svoju obvezu po kreditu prema M. š. d.o.o. u iznosi od 3.750.000,00 kuna čime je zatvorio obračunatu ugovornu kamatu i najveći dio glavnice, te kako je preostala nepodmirena obveza D. C. L. prema M. š. d.o.o. u visini od 268.458,90 kuna, kao i kako je iz ranije navedenog obračuna razvidno kako je učinjena šteta D. C. L. u visini od 327.519,85 kuna zbog nepodmirenog potraživanja prema optuženiku F. D., a kako bi siti da nije bilo štete vratio dugujući iznos M. š. d.o.o. S. jer to ionako nije bio kredit za njegove poslovne obveze (list 847 spisa).

 

Prema tome, a uzimajući u obzir navode stalnog sudskog vještaka S. K. razvidno je kako je preostala nepodmirena prema M. š. d.o.o. ostala u iznosu od 268.458,90 kuna, a koji iznos bi se odnosio na ugovornu kamatu, dok bi glavnica bila isplaćena.

 

Kod ovakvih navoda stalni sudski vještak S. K. je ostao i na raspravi održanoj 18. veljače 2020. (list 853 spisa), kao i na raspravi održanoj 15. veljače 2021. (list 840 spisa).

 

Međutim, na raspravi održanoj 15. veljače 2021. stalna sudska vještakinja S. G. se priklonila navodima stalnog sudskog vještaka S. K., pa je tako navela "….. ista navodi kako se može suglasiti s onim što je naveo kolega S. K.….", kao i "…. ja sam se suglasila s navodima kolege K. pa tako i u odnosu na štetu koja bi bila predmet ovog postupka…." (list 840 spisa).

 

Dakle, sada imamo dva usuglašena vještačenja iz kojih proizlazi kako je iznos štete koji je naveden u optužnici od 3.750.000,00 kuna podmiren, koji se odnosi na glavnicu, te kako je ostao dug u iznosu od 268.458,90 kuna, a koji iznos bi se odnosio na ugovornu kamatu, s tim kako se optuženicima uređenom optužnicom ne stavlja na teret da su oštetili M. š. d.o.o. S. za iznos kamata, već samo glavnice u iznosu od 3.750.000,00 kuna, koji iznos je na kraju plaćen.

 

Prema tome, tijekom postupka nije dokazano da bi optuženici D. i D. postupili na način kako je to opisano u optužnici i na taj način oštetili M. š. za iznos od 3.750.000,00 kuna.

 

Optuženicima se ne stavlja na teret da bi M. š. bila oštećena za kamate, već samo za glavnicu (iznos od 3.750.000,00 kuna), pa sud nije mogao precizirati optužnicu na taj način jer bi došlo do prekoračenja na štetu optuženika budući da bi im na teret stavio nešto što im tužiteljstvo ne stavlja na teret u ovom postupku.

 

Branitelji optuženika u završnom govoru predložili su da se donese odbijajuća preuda zbog nastupa zastare.

 

Potrebno je navesti kako u ovom postupku prije donošenja nepravomoćne presude nije nastupila zastara.

 

Naime, optuženicima D. i D. na teret se stavlja da su kazneno djelo počinili „ u vremenskom razdoblju od 27. studenog 1998. do 16. lipnja 1999.“, a radilo bi se o kaznenom djelu iz članka 246. stavka 2. KZ/11, za koje djelo je propisana kazna od jedne do deset godina.

 

Obzirom na zakonom zapriječenu kaznu za kazneno djelo iz članka 246. stavka 2. KZ/11, zastara kaznenog progona nastupa protekom roka od 20 godina od počinjenja kaznenog djela, sukladno odredbi članka 81. stavka 1. točke 3. KZ/11, a koji datum bi bio 16. lipnja 2019.

 

Međutim, u ovom predmetu je ranije donesena presuda (K-110/06), koja je ukinuta u odnosu na kazneno djelo koje je predmet ovog postupka, pa je tako zastrani rok produljen za daljnje dvije godine sukladno članku 81. stavku 3. KZ/11, pa tako zastara u ovom predmetu nastupa 16. lipnja 2021.

 

Nadalje, branitelj optuženika F. D. u završnom govoru je naveo kako su izmjene optužnice uslijedile u postupku nakon ukidanja prvostupanjske presude i kako je ta presuda ukinuta isključivo po žalbi optuženika F. D., na koju se Državno odvjetništvo žalilo samo zbog sankcije, pa kako na taj način navedene izmjene otvaraju pitanje je li u ovom slučaju povrijeđeno načelo zabrane preinačenja na gore sadržano u članku 13. Zakona o kaznenom postupku

 

Ovo vijeće kako u ovom slučaju nije povrijeđen članak 13. Zakona o kaznenom postupku budući da se na ukinutu presudu žalilo i Državno odvjetništvo, tako da se takva povreda nije mogla napraviti, kao i kako je Državno odvjetništvo „gospodar“ optužnice i može do kraja rasprave urediti optužnicu na način na koji smatra da je potrebno, a sud je taj koji će prilikom donošenja presude odlučiti jesu li na taj način povrijeđene odredbe Zakona o kaznenom postupku.

 

Prilikom donošenja presude, sud je proveo sve dokaze koji imaju značaja za donošenje odluke u ovom predmetu. Niti jedan dokaz izveden tijekom dokaznog postupka ne upućuje na to da je optuženik F. D. u gospodarskom poslovanju povrijedio dužnost zaštite tuđih imovinskih interesa koja se temelji na zakonu i odnosu povjerenja i na taj način sebi pribavio protupravnu imovinsku korist, te time onome o čijim se imovinskim interesima dužan brinuti prouzročio štetu, a kaznenim djelom je pribavljena znatna imovinska korist i prouzročena znatna šteta, a optuženik N. D. drugome s namjerom pomogao da u gospodarskom poslovanju povrijedi dužnost zaštite tuđih imovinskih interesa koja se temelje na zakonu i odnosu povjerenja i na taj način sebi pribavi protupravnu imovinsku korist, te time onome o čijim se imovinskim interesima dužan brinuti prouzroči štetu, a kaznenim djelom je pribavljena znatna imovinska korist i prouzročena znatna šteta, kako ih se tereti optužnim aktom.

 

Imajući u vidu sve naprijed navedeno, budući da tijekom postupka nisu izvedeni dokazi koji bi upućivali na suprotan zaključak, ovaj sud smatra kako nije dokazano da je optuženik F. D. kazneno djelo zlouporabe povjerenja u gospodarskom poslovanju iz članka 246. stavka 2. u svezi stavka 1. KZ/11, a optuženik N. D. kazneno djelo pomaganja u zlouporabi povjerenja u gospodarskom poslovanju iz članka 246. stavka 2. u svezi stavka 1. i u vezi s člankom 38. KZ/11, koje i na koji način im se u ovom postupku stavlja na teret, pa su isti po članku 453. točki 3. Zakona o kaznenom postupku oslobođeni optužbe za ovo kazneno djelo, a kako je to navedeno u izreci presude.

 

Na temelju članka 149. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku, a obzirom da je u ovom postupku donesena oslobađajuća presuda, troškovi postupka padaju na teret proračunskih sredstava.

 

U Splitu 26. travnja 2021.