1                                    Poslovni broj: 10 UsImio-177/20-20

 

 

 

 

 

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Upravni sud u Splitu, po sutkinji tog suda Danijeli Čipčić Buzov, sucu pojedincu, te Luciji Justić, zapisničarki, u upravnom sporu tužitelja M. V., B., S.., zastupan po opunomoćeniku T. B., odvjetniku u Z., M. c…, protiv tuženika Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Glavnog tajništva, Samostalne službe za drugostupanjski upravni postupak i upravne sporove, Zagreb, Trg Kralja Petra Krešimira IV br.1, zastupanog po službenoj osobi V. D., radi statusa hrvatskog branitelja, nakon nakon neposredne i javne rasprave zaključene 14. travnja 2021. u prisutnosti tužitelja osobno i zamjenice opunomoćenika tužitelja S. B., odvjetnice u Z. i u odsutnosti tuženika, 26. travnja 2021.

 

 

p r e s u d i o   j e

 

1. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev za poništenje rješenje tuženika

Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Glavnog tajništva, Samostalne službe za drugostupanjski upravni postupak i upravne sporove, Klasa: UP/II 561-01/20-01/19, Urbroj: 512M-0201-20-2 od 10. siječnja 2020. i vraćanje predmeta tuženiku na ponovni postupak.

 

2. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog spora.

 

Obrazloženje

 

              Osporenim rješenjem tuženika Klasa: UP/II 561-01/20-01/19, Urbroj: 512M-0201-20-2 od 10. siječnja 2020. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Uprave za ljudske potencijale, Sektora za razvoj i upravljanje ljudskim potencijalima, Službe za poslove obrane, Područnog odjela za poslove obrane Z., Klasa: UP/I 561-01/19-01/576, Urbroj: 512M2-50-19-2 od 20. studenog 2019. (dalje: prvostupanjsko rješenje).

              Prvostupanjskim rješenjem odbijen je zahtjev tužitelja za utvrđivanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata temeljem pripadnosti Narodnoj zaštiti, kao neosnovan.

              U pravodobno podnesenoj tužbi kojom tužitelj pobija zakonitost osporenog rješenja tuženika iz razloga nezakonitog postupanja i nepravilno utvrđenog činjeničnog stanja, u bitnom navodi da tuženik svoju odluku temelji na pogrešnom stajalištu kako tužitelj ne ispunjava uvjete za priznavanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata temeljem pripadnosti Narodnoj zaštiti sukladno članku 3. stavku 2. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji („Narodne novine“ broj 121/17; dalje: ZHBDR-a). Upravo suprotno stajalištu tuženika, tužitelj smatra da ispunjava sve zakonske uvjete za priznavanjem traženog statusa, jer je tužitelj od sredine travnja 1991. do kraja mjeseca prosinca iste godine osobnim naoružanjem stavio na raspolaganje naouružanim odredima Narodne zaštite. Kao pripadnik tih naoružanih odreda tužitelj da je bio upućen u aktivni borbeni sektor na prve crte obrane u Sunji i to u vremenskom razdoblju od sredine kolovoza 1991. do kraja rujna iste godine. Dakle, tužitelj da je nesporno bio pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao aktivni pripadnik borbenog sektora. Nakon završenog djelovanja u borbenom sektoru tužitelj da se vratio u naoružane odrede Narodne zaštite gdje se aktivno pripremao za ponovno upućivanje na prvu crtu i borbeni sektor, što se i dogodilo kada je u siječnju 1992. tužitelj ponovno upućen u jedinice Hrvatske policije, a nakon toga na bojišta po cijeloj Hrvatskoj. Stoga, da je razvidno da je tužitelj u kontinuitetu bio pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite kao i pripadnik borbenog sektora, a sve sukladno odredbama ZHBDR-a. Slijedom navedenog predlaže da su sud usvoji tužbu, poništi osporeno rješenje tuženika i donese odluku kojom se tužitelju priznaje status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata temeljem pripadnosti Narodnoj zaštiti, te obvezati tuženika na naknadu troškova postupka.

              Tužitelj je na ročištu za raspravu održanom 14. travnja 2021. konačno prezirao tužbeni zahtjev na način da se usvoji tužba i tužbeni zahtjev tužitelja, te da se osporeno rješenje tuženika poništi i predmet vrati na ponovni postupak.

              U odgovoru na tužbu tuženik u bitnom navodi da tužbeni navodi tužitelja nisu osnovani, te se poziva na odredbu članka 3. stavak 1. i 2. ZHBDR-a i na odredbu članka 179. točke a. istog Zakona, te navodi kako je uvidom u spis predmeta razvidno da Područni odsjek za poslove obrane Z.-Centar-Istok izvršio uvid u službenu dokumentaciju te je utvrđeno da tužitelj nije evidentiran na popisu pripadnika Narodne zaštite općine M.. Sukladno zakonskim odredbama prvostupanjsko tijelo da je pružilo mogućnost tužitelju izjašnjavanja tijekom postupka, te njegova izjava na zapisnik prileži spisu predmeta. Također, prvostupanjsko tijelo da je saslušalo i svjedoke S. Š. i M. G., čije izjave dane na zapisnik prileže spisu predmeta, te svjedoci u bitnom potvrđuju pripadnost tužitelja odredu Narodne zaštite MZ G., međutim navodi kako nisu imali izravnih borbenih akcija u G.. Smatra kako je u žalbenom postupku ispravno utvrđeno kako je prvostupanjsko tijelo, ocjenjujući zahtjev imenovanog, pravilno utvrdilo da tužitelj nije evidentiran na popisu  pripadnika NZ M., te da se u izjavi tužitelja i salušanih svjedoka navodi da je izvršavao zadaće dežurstva i čuvanja vitalnih punktova na pdoručju MZ G.  i dao doprinos u obrani mjesta. Međutim, navedene aktivnosti tužitelja da se ne mogu podvesti pod navedene odredbe Zakona u smislu članka 3. stavka 2. Zakona koji navodi da se pod sudjelovanjem u obrani suvereniteta Republike Hrvatske podrazumijeva oružani otpor agresoru i djelovanje u izravnoj vezi s tim otporom. Tužitelj da ni u tužbi nije ponudio pravnorelevantne razloge za drugačije rješavanje ove upravne stvari osim subjektivnog stava kako smatra da bi mu trebalo priznati status. Slijedom navedenog, predlaže da se odbije tužba i tužbeni zahtjev u cijelosti.

U sporu su održana rasprave 26. kolovoza 2020., 15. listopada 2020., 5. ožujka 2021. i 14. travnja 2021., a čime je strankama u skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 20/10, 143/12, 152/14, 94/16, 29/17; dalje ZUS) dana mogućnost da se izjasne o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora, a na kojima je tužitelj u bitnom ustrajao u tužbi i tužbenim razlozima, precizirao tužbeni zahtjev na način kako je gore navedeno, te istaknuo da je u zahtjevu tužitelja od 2. travnja 2019. a kojim je pokrenut predmetni upravni postupak na zadnjoj stranici istog zaokruženo da je imao obvezu sudjelovanja u pričuvnom sastavu te ispravlja zahtjev u smislu da nije imao obvezu sudjelovanja u pričuvnom sastavu sukladno danom iskazu tužitelja, dok je tuženik ostao kod odgovora na tužbu i obrazloženja osporenog rješenja.

U dokaznom postupku pregledana je cjelokupna dokumentacija sadržana u spisu upravnog spora i pregledan je cjelokupan spis upravnog tijela koji je dostavljen uz odgovor na tužbu, te je izveden dokaz saslušanjem svjedoka S. Š., M. G. i Z. K., te saslušanjem tužitelja kao stranke.

Tužitelj je odustao od izvođenja dokaza saslušanjem predloženog svjedoka R. B. zbog njegovog zdravstvenog stanja, te daljnih dokaznih prijedloga nije bilo.

Tužitelj je priložio pisani popis troška, dok tuženik nije popisao troškove upravnog spora.

Nakon ocjene izvedenih dokaza i razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja sukladno odredbi članka 55. stavka 3. ZUS-a ovaj sud utvrđuje da tužbeni zahtjev nije osnovan.

Predmet ovog spora je u smislu odredbe članka 3. ZUS-a ocjena zakonitosti osporenog rješenja tuženika kojim je odbijena žalba tužitelja izjavljena protiv provstupanjskog rješenja kojim je odbijen zahtjev tužitelja za utvrđivanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata temeljem pripadnosti Narodnoj zaštiti, kao neosnovan.

Odredbom članka 3. stavak 1. ZHBDR-a propisano je da je hrvatski branitelj iz Domovinskog rata osoba koja je organizirano sudjelovala u obrani neovisnosti, teritorijalne cjelovitosti odnosno suvereniteta Republike Hrvatske kao: a) pripadnik Oružanih snaga Republike Hrvatske (Zbora narodne garde, Hrvatske vojske, ministarstva nadležnog za obranu, Policije, ministarstva nadležnog za unutarnje poslove i Hrvatskih obrambenih snaga); b) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora najmanje 100 dana u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991.; c) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji nije imao obvezu sudjelovanja u pričuvnom sastavu ili nije regulirao obvezu služenja vojnog roka ako je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora najmanje 30 dana u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991.; d) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora, a koji je pritom umro u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991.; e) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora, a koji je pritom nestao u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991. i; f) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora, a koji je pritom zatočen u neprijateljskom logoru, zatvoru ili drugom neprijateljskom objektu u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991. (stavak 1.).

Stavkom 2. istog članka propisano je da pod sudjelovanjem u obrani neovisnosti, teritorijalne cjelovitosti, suvereniteta Republike Hrvatske, odnosno vrijeme neposredne ugroženosti suvereniteta Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu: obrana suvereniteta Republike Hrvatske), u smislu stavka 1. ovog članka, podrazumijeva se oružani otpor agresoru i djelovanje u izravnoj vezi s tim otporom (odlazak u postrojbu, na borbeni položaj i povratak te obuka i priprema za odlazak na bojište) u vremenu od 05. kolovoza 1990. do 30. lipnja 1996. (stavak 2.)

Odredbom članka 179. stavak 1. točka a) ZHBDR-a propisano je da status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata utvrđuje ministarstvo nadležno za obranu odnosno ministarstvo nadležno za unutarnje poslove po zahtjevu stranke nakon provedenog upravnog postupka ili po službenoj dužnosti na temelju činjenica o kojima vodi evidenciju.

Iz sadržaja spisa upravnog tijela dostavljenog uz odgovor na tužbu razvidno je da je tužitelj dana 2. travnja 2019. podnio zahtjev za utvrđivanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata temeljem pripadnosti naoružanim odredima Narodne zaštite G., M. u razdoblju od 30. lipnja 1991. do 17. kolovoza 1991. i od 18. rujna 1991. do 20. prosinca 1991., te u kojem je naveo da je obavljao poslove dežurstva u mjesnoj zajednici, čuvanja vodospremišta u R. u suradnji s P. policijskom postajom i osiguranje, te da je imao svoje osobno naoružanje i da je obnašao dužnost pripadnika, da mu je neposredni zapovjednik u traženom razdoblju bio S. Š., te je predložio saslušanje svjedoka S. Š. i M. G.. U službenoj bilješki koju popunjava službena osoba Područnog odsjeka, na zadnjoj stranici predmetnog zahtjeva, stoji da je podnositelj zamolbe, ovdje tužitelj, imao obvezu sudjelovanja u pričuvnom statusu.

Iz spisu priležećeg popisa pripadnika odreda Narodne zaštite je razvidno da  tužitelj nije evidentiran na popisu pripadnika odreda Narodne zaštite općine M..

Tijekom upravnog postupka po prijedlogu tužitelja saslušani su svjedoci S. Š. i M. G. (zapisnici o saslušanju svjedoka prileže spisu), te je izveden dokaz saslušanjem tužitelja.

Iz iskaza svjedoka S. Š. danog u upravnom postupku u bitnom proizlazi da je on bio zapovjednik NZ MZ G. od njenog osnivanja i da se je tužitelj odmah po osnivanju Narodne zaštite Mjesne zajednice G., općina M. istoj priključio i bio negdje do prosinca 1991. s prekidima radi aktivnosti u MUP-u, te da je obavljao poslove dežurstva u MZ, na vodocrpilištu u R. i oko škole i da je MZ raspolagala dugim naoružanjem – pumperice i kalašnjikove koje su dužili pripadnici NZ za vrijme dužnosti, te da li je tužitelj imao svoje naouražanje da se ne može sjetiti i da nisu imali pravu borbenu akciju.

Iz iskaza svjedoka M. G. saslušanog tijekom upravnog postupka proizlazi da je od početka ljeta, lipanj 1991. pristupio NZ MZ G., da je na početku bio pripadnik, a da je u rujnu 1991. postao zapovjednik voda NZ MZ G., da ne može točno definirati kada se je tužitelj priključio NZ, da je s njima bio na određenim mjestima i određenim aktivnostima, da je bio pripadnik rezervnog sastava MUP-a, a u slobodno vrijeme da je imao aktivnosti u NZ, da je tužitelj obavljao poslove dežurstva kod vodospreme u R., kod osnovne škole, u prostorijama MZ i na jednom punktu za izviđanje neprijateljskih aviona za vrijeme uzbuna, te da za vrijeme dok je on bio zapovjednik da nisu imali izravnih borbenih akcija u G., jednom da su imali uzbunu, ali da se ništa nije dogodilo.

Iz iskaza tužitelja danog tijekom upravnog postupka proizlazi da je pristupio odredima Narodne zaštite MZ G. od njezinog formiranja, a misli da je to bilo u proljeće 1991. odnosno travnju 1991., da je bio pripadnik odreda NZ, da je obavljao poslove dežurstva u prostorijama MZ G., čuvao vodospremište u R., osiguravao objekte, da je imao pištolj CZ 7,65 mm u osobnom vlasništvu, za koji i danas ima oružani list, te da je od NZ zaduživao razne puške koje su bile u MZ (lovačke, automatske), te da nije bilo borbe prsa o prsa u njihovoj MZ i sa navedene aktivnosti obavljali povremeo i po pozivima, te da je u to vrijeme bio zaposlen u H. Z., ali da nije išao stalno na posao, a da je primao plaću kao da je na poslu.

Osporeno rješenje tuženika se u bitnom obrazlaže time da je uvidom u spis predmeta razvidno da je Područni odsjek za poslove obrane Z.-Centar-Istok izvršio uvid u službenu dokumentaciju te je utvrđeno da tužitelj nije evidentiran na popisu pripadnika Narodne zaštite općine M.. Sukladno zakonskim odredbama prvostupanjsko tijelo da je pružilo mogućnost tužitelju izjašnjavanja tijekom postupka, te njegova izjava na zapisnik prileži spisu predmeta. Također, prvostupanjsko tijelo da je saslušalo i svjedoke S. Š. i M. G., čije izjave dane na zapisnik prileže spisu predmeta, te svjedoci u bitnom potvrđuju pripadnost tužitelja odredu Narodne zaštite MZ G., međutim navode kako nisu imali izravnih borbenih akcija u G.. Nadalje, se navodi kako je pravilno prvostupanjsko tijelo, ocjenjujući zahtjev tužitelja, utvrdilo da tužitelj nije evidentiran na popisu  pripadnika NZ M., te da se u izjavi tužitelja i saslušanih svjedoka navodi da je izvršavao zadaće dežurstva i čuvanja vitalnih punktova na području MZ G.  i dao doprinos u obrani mjesta, međutim, navedene aktivnosti tužitelja da se ne mogu podvesti pod navedene odredbe Zakona u smislu članka 3. stavka 2. Zakona koji navodi da se pod sudjelovanjem u obrani suvereniteta Republike Hrvatske podrazumijeva oružani otpor agresoru i djelovanje u izravnoj vezi s tim otporom.

Tijekom ovog upravnog spora po prijedlogu tužitelja izveden je dokaz ponovnim saslušanjem svjedoka S. Š. i M. G., kao i tužitelja, radi dodatnog razjašnjavanja činjenica i okolnosti bitnih za utvrđivanje tužiteljevih  prava koji su predmet ovog postupka, te je izveden dokaz i saslušanjem svjedoka Z. K..

Iz iskaza svjedoka S. Š. danog na zapisnik pred ovim sudom dana 14. travnja 2021. proizlazi da je on odmah na početku Domovinskog rata sudjelovao kao osnivač Odreda narodne zaštite u mjesnoj zajednici G., dakle da je bio pripadnik  i zapovjednik iste, te da mu je poznato da je od samog formiranja Odreda NZ se u istu uključio tužitelj, da su bili naoružani i držali stražu na raznim punktovima, dežurali na vodocrpilištu, osiguravali škole, vrtiće, držali stražu na položaju kod P. policijske postaje, te obavljali poslove u suradnji s istom. Navodi da su osnovali Odred NZ odmah početkom rata, u to vrijeme da nije bila formirana Hrvatska vojska, te je to bio jedini način obrane, da je bilo uključeno oko 480 ljudi, te da su se koristili sa svim raspoloživim naoružanjem, pa tako i tužitelj, te je naveo da se tužitelj odazvao na svaki poziv. Tužitelj da je bio pripadnik navedenog Odreda NZ dok nije dragovoljno otišao u H. p., te se kasnije ponovno vratio u Odred NZ ali se ne sjeća s obzirom na protek vremena kaka je to točno bilo. Poslove koje je naveo da su obavljali, da su ih obavljali na području njihove mjesne zajednice ili na području koje je bilo obuhvaćeno Centrom M.. Nadalje, na upite opunomoćenice tužitelja svjedok je naveo da misli da je bilo ljeto 1991. kada je došlo do osnivanja Odreda NZ, te je naveo da mu je poznato da tužitelj nije evidentiran u evidencijama kao pripadnik naoružanih odreda NZ, te je istaknuo da su imali spiskove sa imenima svih pripadnika, da su isti ispunjavali upitnike koje je čuvao u Mjesnoj zajednici, a koje je nakon odlaska u rad ostavio predsjedniku mjesne zajednice i da misli da neku dokumentaciju posjeduje predsjednik Mjesne zajednice, i da mu je poznat još koji slučaj da netko tko je bio pripadnik Odreda NZ da nije bio evidentiran i to da se radi o M. G., koji dakle nije bio evidentiran ali mu je u konačnici priznat status. Nadalje, na upite je naveo da je tužitelj bio pripadnik Narodne zaštite Mjesne zajednice G. od samog početka, odnosno od njenog osnivanja pa do odlaska u H. p., te da sjeća u svezi borebnog djelovanja tužitelja da je tužitelj došao u Mjesnu zajednicu i rekao da se dragovoljno prijavio u H. p. i da ide u S.. Na upit suda je li za vrijeme dok je on bio zapovjednik Odreda NZ Mjesne zajednice G. je li tužitelj sudjelovao u oružanom otporu odnosno u izravnoj vezi s istim, svjedok je naveo da u Z. nije bilo izravnih oružanih sukoba odnosno nije bilo pucanja, te je istaknuo da su oni osiguravali M. i kasarnu B. te da su istu osiguravali u trajanju od 10 do 15 dana i to prije, za vrijeme predaje i nakon predaje neprijateljske vojske, te da su sortirali oružje.

Iz iskaza svjedoka M. G. danog na zapisnik pred ovim sudom dana 14. travnja 2021. proizlazi da poznaje tužitelja dugo vremena s obzirom da su susjedi te mu je poznato da je tužitelj odmah početkom Domovinskog rata odnosno ranije od njega krenuo u aktivnosti s obzirom da je isti bio u rezervnom sastavu H. p.. Od osnivanja Odreda narodne zaštite naše Mjesne zajednice G. oboje da su odmah pristupili u istu te su više puta zajedno sudjelovali u aktivnostima dežurstva i straže koje su odredili njihovi nadležni te mu je poznato da je tužitelj kasnije s policijom otišao u S., te da je po povratku se ponovno uključio u NZ. Još da se sjeća da su nakon oslobađanja vojarne B. pozvani da pomognu i da su tužitelj i on zajedno vozili oružje u N. G.. Na upite opunomoćenice tužitelja, svjedok je naveo da mu je poznato da tužitelj nije evidentiran kao pripadnik Narodne zaštite Mjesne zajednice G., ali da je tužitelj bio ravnopravni pripadnik iste, te da i on također nije bio evidentiran pripadnik Odreda NZ, ali da je 2007. u upravnom postupku dokazao svoju pripadnost istom, da je do saznanja da nije evidentiran kao pripadnik Odreda NZ došao prilikom upisa kćerke na fakultet kada nije mogla podignuti potvrdu da je on dragovoljac Domovinskog rata i to iz razloga jer isti nije bio na popisu pripadnika a koji popise je gospodin Š. koji je bio raniji zapovjednik Odreda NZ dostavio sada pokojnom R. P., šefu Mjesne zajednice te da mu je on rekao da kada je zatražen popis pripadnika NZ nakon njihovog gašenja da mu je rečeno da ima previše ljudi na popisu tako da je mogao prijaviti svega oko 80 ljudi, a da u pravilu nije prijavio one koji su nastavili sudjelovati u Domovinskom ratu. Nadalje, na upite opunomoćenice tužitelja svjedok navodi da je on bio pripadnik Odreda NZ od osnivanja početkom ljeta 1991. pa do 6. prosinca 1991. kada je mobiliziran u Hrvatsku vojsku i da je kroz to vrijeme i tužitelj bio pripadnik Odreda NZ. Na upit suda koje poslove odnosno zadaće su kao pripadnici Odreda NZ obavljali, svjedok navodi da su držali stražu kod vodospremnika, važnih punktova, škola, Mjesne zajednice, na raskrižjima cesta, da su kontrolirali da li se poštuju mjere zamračenja, da su pomagali pri pretovaru oružja, te da su se priključili susjednoj Mjesnoj zajednici u osiguranju vojarne B., te da su istu okruživali 10ak puta da je to bila borbena akcija odnosno da su pucali jedni prema drugima. Na upit opunomoćenice tužitelja koliko je trajalo osiguravanje vojarne B. svjedok navodi da je isto trajalo ukupno 20ak dana, a da su oni išli 10ak puta u različitom trajanju od nekoliko sati, a najviše 5 do 6 sati.

Iz iskaza svjedoka Z. K. danog na zapisnik pred ovim sudom dana 14. travnja 2021. proizlazi da je jednako kao i tužitelj pristupio u Narodnu zaštitu Mjesne zajednice G. od osnivanja, misli tamo negdje 6. ili 7. mjesec 1991., te je bio u istoj do 10. kolovoza 1991. kada odlazi u K. te da se je vratio 8. rujna 1991. a kad se vratio u Odred NZ poznato mu je da je tužitelj tada bio  S. i zna da se kasnije i tužitelj opet vratio u Odred NZ Mjesne zajednice ali da se ne sjeća kada je to bilo. Navodi da su obavljali poslove naoružanog dežurstva, straže te utovara oružja, a na području njihove Mjesne zajednice tada da nije bilo izravnog djelovanja. Na upit opunomoćenice tužitelja svjedok je naveo da mu je poznato i još neki slučaj da je netko bio pripadnik Odreda NZ Mjesne zajednice a da nije evidentiran, te da upravo i on nije evidentiran iako je bio pripadnik Odreda NZ mjesne zajednice. U svezi s tim svjedok je još istaknuo da mu je zapovjednik pokojni R. P. rekao da je prilikom dostave popisa pripadnika Odreda NZ Mjesne zajednice G. mu rečeno da može prijaviti oko 80 pripadnika iste, a da je njih bilo puno više.

Iz iskaza tužitelja saslušanog kao stranke tijekom ovog upravnog spora proizlazi da je sudjelovao kao pripadnik Odreda narodne zaštite Mjesne zajednice G. od njezinog formiranja u proljeće odnosno ljeto 1991. pa sve do 15. kolovoza 1991. kada odlazi u S. kao pripadnik H. p. gdje da je ostao preko mjesec dana i za što mu je priznato sudjelovanje u Domovinskom ratu kao pripadnik borbenog sektora, a nakon čega da se je vratio u rujnu 1991. te ostao pripadnik Odreda NZ Mjesne zajednice sve do iza Nove godine nakon čega odnosno u siječnju da se vratio u policiju. Za vrijeme dok je bio pripadnik Odreda NZ da su obavljali poslove čuvanja škole, vrtića, spremnika vodovoda koji je pokrivao trećinu grada, te da u samoj Mjesnoj zajednici nije bilo izravnog oružanog otpora, međutim ozbiljna situacija da je bila kod osiguravanja kasarne B. gdje da su stajali sa naoružanjem u smjenama a sve je skupa trajalo preko mjesec dana nakon čega da su rasparčavali oružje te da je on isto zajedno sa M. G. prevozio oružje za N. G.. Na upit opunomoćenice tužitelja je li u vrijeme sudjelovanja u Narodnoj zaštiti imao obvezu sudjelovanja u pričuvnom sastavu tužitelj navodi da nije imao obvezu sudjelovanja u pričuvnom statusu, te da je njegov odlazak u S. bio dobrovoljan, te da je prijevoz oružja za N. G. tužitelj trajao misli oko 3 do 5 dana, a da se ne može točno sjetiti, a da je to bilo sve povezano sa padom kasarne B..

Polazeći od podataka spisa predmeta upravnog tijela u kojem je doneseno osporeno rješenje tuženika, te cijeneći dokaze provedene tijekom ovog spora, po ocjeni ovog suda osporenim rješenjem tuženika nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja.              Naime, citiranim odredbama ZHBDR-a propisano je i taksativno navedeno kojim kategorijama osoba se omogućuje utvrđivanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata te je nužno da se kumulativno utvrdi institucionalna pripadnost borbenom sektoru naoružanih odreda Narodne zaštite najmanje 100 dana u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991. te u tom periodu i kontinuirano  sudjelovanje u obrani suvereniteta Republike hrvatske.

              Iz iskaza svjedoka S. Š. i M. G., danih u upravnom postupku, a jednako tako i danih u ovom sporu, kao i iz iskaza svjedoka Z. K., nedvojbenim proizlazi da je tužitelj od osnivanja odreda Narodne zaštite Mjesne zajednice G. bio njezin pripadnik, a što navodi i tužitelj u svojim iskazima danim tijekom upravnog postupka i ovog spora.

              Nadalje, tužitelj je u predmetnom zahtjevu naveo da je obavljao poslove dežurstva u mjesnoj zajednici, čuvanja vodospremišta u R. u suradnji s P. policijskom postajom i osiguranja,  a što u bitnom potvrđuju u svojim iskazima danim tijekom upravnog postupka svjedoci S. Š. i M. G. koji navode da je tužitelj obavljao poslove dežurstva u Mjesnoj zajednici, na vodocrpilištu u R. i oko škole, a što potvrđuje i tužitelj u svom iskazu danom tijekom upravnog postupka, te svjedok Z. K. u iskazu danom u ovom upravnom sporu, te su ujedno u svojim iskazima navedeni svjedoci i tužitelj naveli da nije bilo izravnog borbenog djelovanja.

              U iskazu danom pred ovim sudom svjedok S. Š. je u svezi obavljanja poslova odnosno dužnosti naveo da su bili naoružani i držali stražu na raznim punktovima, dežurali na vodocrpilištu, osiguravali škole, vrtiće, držali stražu na položaju kod P. policijske postaje, te obavljali poslove u suradnji s istom, te da nije bilo izravnih oružanih sukoba odnosno da nije bilo pucanja, te je istaknuo da su oni još osiguravali M. i kasarnu B., u trajanju od 10 do 15 dana i to prije, za vrijeme predaje i nakon predaje neprijateljske vojske, te da su sortirali oružje.

              Svjedok M. G. je u svom iskazu danom pred ovim sudom u svezi poslova koje su obavljali naveo da su držali stražu kod vodospremnika, važnih punktova, škola, Mjesne zajednice, na raskrižjima cesta, da su kontrolirali da li se poštuju mjere zamračenja, da su pomagali pri pretovaru oružja, te da su se priključili susjednoj Mjesnoj zajednici u osiguranju vojarne B., te da su istu okruživali 10ak puta, da je to bila borbena akcija odnosno da su pucali jedni prema drugima, te je naveo da je to trajalo ukupno 20ak dana, a da su oni išli 10ak puta u različitom trajanju od nekoliko sati, a najviše 5 do 6 sati, te da su nakon oslobođenja vojarne B. on i tužitelj zajedno vozili oružje u N. G..

Tužitelj je u svom iskazu danom pred ovim sudom u svezi poslova koje su obavljali naveo da su obavljali poslove čuvanja škole, vrtića, spremnika vodovoda koji je pokrivao trećinu grada, te da u samoj Mjesnoj zajednici nije bilo izravnog oružanog otpora, međutim ozbiljna situacija da je bila kod osiguravanja kasarne B. gdje  da su stajali sa naoružanjem u smjenama a sve je skupa trajalo preko mjesec dana nakon čega da su rasparčavali oružje te da je on isto zajedno sa M. G. prevozio oružje za N. G., te da je taj prijevoz trajao 3 do 5 dana.

Stoga, polazeći od citiranih odredbi ZHBDR-a te svega prethodno izloženog, a posebno od iskaza saslušanih svjedoka danih na zapisnike, kao i iskaza tužitelja, po ocjeni ovog suda, tužitelj ne ispunjava uvjete propisane naprijed citiranom odredbom članka 3. stavka 1. točke b) i stavka 2. ZHBDR-a, a kako je to pravilno utvrdio i tuženik u osporenom rješenju, s obzirom da je za ispunjavanje uvjeta za priznavanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata temeljem pripadnosti naoružanim odredima Narodne zaštite G., M. za traženo razdoblje od 30. lipnja 1991. do 17. kolovoza 1991. i od 18. rujna 1991. do 20. prosinca 1991., a kako je to prethodno navedeno, potrebno kumulativno utvrditi institucionalnu pripadnost borbenom sektoru naoružanih odreda Narodne zaštite najmanje 100 dana u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991. te u tom periodu i kontinuirano  sudjelovanje u obrani suvereniteta Republike Hrvatske, a što ovdje nije slučaj.

              Naime, dužnosti koje je obavljao tužitelj, a o kojima govori u svom zahtjevu i iskazu danom na zapisnik, a što u bitnome potvrđuju i saslušani svjedoci (obavljanje dužnosti držanja straže na raznim punktovima, dežuranje na vodocrpilištu, osiguravanje škole, vrtića, držanje stražu na položaju kod P. policijske postaje, na raskrižjima, kontroliranje da li se poštuju mjere zamračenja, pomaganje pri pretovaru oružja) nisu dužnosti kakve ima u vidu odredba članka 3. stavka 2. ZHBDR-a.

              Glede navoda u svezi aktivnosti vezanih uz vojarnu „B.“ iznesenih u ovom sporu gdje svjedok M. G. u iskazu danom pred ovim sudom navodi da su se priključili susjednoj Mjesnoj zajednici u osiguranju vojarne B., te da su istu okruživali 10ak puta, da je to bila borbena akcija odnosno da su pucali jedni prema drugima, te je naveo da je to trajalo ukupno 20ak dana, a da su oni išli 10ak puta u različitom trajanju od nekoliko sati, a najviše 5 do 6 sati, te iskaza svjedoka S. Š. da su osiguravali M. i kasarnu B., u trajanju od 10 do 15 dana i to prije, za vrijeme predaje i nakon predaje neprijateljske vojske, te da su sortirali oružje, a o čemu iskazuje i tužitelj u svom iskazu danom pred ovim sudom, s tim da navodi da je isto trajalo preko mjesec dana, a koji iskaz u tom dijelu sud ne može prihvatiti kao vjerodostojan, s obzirom na suglasne iskaze gore navedenih svjedoka da je isto trajalo 10 do 15 dana, odnosno da su išli 10 ak puta, za navesti je da ukoliko bi isto i predstavljao izravno borbeno djelovanje kako to navode tužitelj i svjedoci, tužitelj ne ispunjava kumulativni uvjet od najmanje 100 dana izravne angažiranosti kao pripadnik borbenog sektora propisane naprijed citiranom odredbom članka 3. stavka 1. točke b) ZHBDR-a.

Nadalje, glede navoda tužitelja da isti nije imao obvezu sudjelovanja u pričuvnom sastavu, te navoda da je u zahtjevu tužitelja od 2. travnja 2019., a kojim je pokrenut predmetni upravni postupak, na zadnjoj stranici istog zaokruženo da je imao obvezu sudjelovanja u pričuvnom sastavu te da ispravlja zahtjev u smislu da nije imao obvezu sudjelovanja u pričuvnom sastavu sukladno danom iskazu tužitelju na ročištu, za navesti je kako slijedi.

Iz spisu priležećeg zahtjeva tužitelja od 2. travnja 2019. kojim je pokrenut predmetni upravni postupak, je razvidno da je na zadnjoj strani istog sadržana službena bilješka koju popunjava službena osoba Područnog odsjeka, a u kojoj stoji da je podnositelj zamolbe, ovdje tužitelj, imao obvezu sudjelovanja u pričuvnom statusu.

U navedenom, kako se radi o službenoj bilješci, a ne o zahtjevu tužitelja, to tužitelj nije u mogućnosti mijenjati istu. Također, za istaći je da čak i u situaciji da se radi o zahtjevu stranke odnosno ovdje tužitelja, izmjena zahtjeva sukladno odredbi članka 45. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ broj 47/09; dalje: ZUP) je moguća do donošenja prvostupanjske odluke o upravnoj stvari.

              Nadalje, nisu od utjecaja na rješavanje predmetne upravne stvari ni prigovori tužitelja izneseni u tužbi da je on bio upućen u aktivni borbeni sektor na prve crte obrane u S., i to u vremenskom razdoblju od sredine kolovoza 1991. do kraja rujna iste godine, kada se vratio u naoružane odrede Narodne zaštite, te da je ponovno u siječnju 1992. upućen u jedinice H. p., s obzirom da iz iskaza samog tužitelja danog pred ovim sudom, kao i iz iskaza saslušanih svjedoka S. Š., M. G. i Z. K.,  proizlazi da je tužitelj odlazio u borbeni sektor kao pripadnik hrvatske policije u S., a s obzirom da je predmet ovog spora zahtjev tužitelja za priznavanje statusa hrvatskog branitelja s osnova pripadnosti odredima Narodne zaštite, a ne s osnova pripadnosti H. p., i to u razdoblju od 30. lipnja 1991. do 17. kolovoza 1991. i od 18. rujna 1991. do 20. prosinca 1991. Štoviše tužitelj u svom iskazu danom pred ovim sudom navodi da mu je s tog osnova (kao pripadnik Hrvatske policije odlazi u S. 15. kolovoza 1991. i ostaje preko mjesec dana) već priznato sudjelovanje u Domovinskom ratu kao pripadnik borbenog sektora.

              U izloženom osporeno rješenje tuženika je zakonito, dok tužbeni prigovori nisu osnovani niti od utjecaja na drugačije rješavanje predmetne upravne stvari.

Stoga, a budući je osporeno rješenje zakonito, te nisu ostvareni razlozi ništavosti pojedinačne odluke iz članka 128. stavka 1. ZUP-a, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je, na temelju odredbe članka 57. stavka 1. ZUS-a, odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan, odnosno presuditi kao u točki I. izreke presude.

S obzirom da je u cijelosti odbijen tužbeni zahtjev, to je valjalo pozivom na odredbu članka 79. stavka 4. ZUS-a odbiti kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog spora, a kako je i riješeno pod točkom II. izreke.

 

U Splitu 26. travnja 2021.

 

 

     S U T K I NJ A

 

 

        Danijela Čipčić Buzov, v.r.

 

 

 

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

 

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku 15 dana od dana dostave. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, a o istoj odlučuje Visoki upravni sud Republike Hrvatske.  (čl. 66. u svezi čl. 70. ZUS-a).

 

 

Za točnost otpravka – ovlašteni službenik

Lucija Justić