Pristupanje sadržaju
1 10 Povrv-227/2019-80
REPUBLIKA HRVATSKA
TRGOVAČKI SUD U PAZINU
Pazin, Dršćevka 1
10 Povrv-227/2019-80
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Trgovački sud u Pazinu, po sucu pojedincu Ivanu Dujiću, u pravnoj stvari tužitelja T. – G. d. o. o. Z., OIB …, kojeg zastupa punomoćnica B. Š., odvjetnica u Z., protiv tuženika 6. M. d. o. o. U., OIB …, kojeg zastupa punomoćnik Z. B., odvjetnik u B., radi isplate, nakon održane javne glavne rasprave zaključene 17. ožujka 2021. u prisutnosti punomoćnika stranaka, na dan objave 26. travnja 2021.
p r e s u d i o j e
I U cijelosti se ukida platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Ž. K. iz U. posl. br. Ovrv-158/16-2 od 6. lipnja 2016. kojim je tuženiku naloženo da tužitelju u roku od 8 dana plati iznos od 72.730,71 kuna sa zakonskom zateznom kamatom koje teče od 17. srpnja 2013. do isplate po stopi koja se za razdoblje do 31. srpnja 2015. određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za osam postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, kao i troškove ovršnog postupka u iznosu od 2.384,14 kuna sa zakonskom zateznom kamatom koja od 6. lipnja 2016. do isplate teče po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, te se tužbeni zahtjev u cijelosti odbija.
II Nalaže se tužitelju da tuženiku u roku od petnaest dana naknadi troškove postupka u iznosu od 11.250,00 kuna.
Obrazloženje
Na prijedlog ovrhovoditelja javni bilježnik Ž. K. iz U. donio je rješenje o ovrsi iz točke I izreke ovog rješenja.
Tom rješenju o ovrsi tuženik je prigovorio navodeći da je potraživanje neosnovano. Utuženi računi tužitelja br. 274-P1000-1/2013 od 9. srpnja 2013. na iznos od 20.587,18 kn i br. 273-P1000-1/2013 od 29. lipnja 2013. na iznos 53.251,63 kn ne nalaze u poslovnim knjigama tuženika niti je po istima priznao porezni odbitak. Tuženik i tužitelj su po provedenim postupcima javne nabave sklopili Ugovor o izgradnji kanalizacijske mreže naselja Š. od 28. rujna 2012. te Ugovor o izgradnji kanalizacijske mreže naselja K. od 28. rujna 2012. Troškovnicima, koji su sastavni dio ugovora, propisano je da će troškovi prihvata materijala na deponiju biti obračunati prema ispostavljenom računu nadležne ustanove. Utuženi računi se odnose na prihvat materijala na odlagalište sa gradilišta K. i Š.. Budući da tužitelj nije dostavio račun nadležne ustanove nije bilo moguće utvrditi realnu vrijednost prihvata na odlagalište te nadzorni inženjer nije ovjerio situaciju u dijelu koji se odnosi na prihvat viška materijala. Po primitku računa on je iste preporučenom poštanskom pošiljkom vratio tuženiku 22. listopada 2013. Pri Trgovačkom sudu u Zagrebu između tužitelja I tuženika vodio se spor predmet kojeg je bilo priznavanje naprijed navedenih računa te je presudom Trgovačkog suda u Zagrebu, posl. br. Povrv-1872/14 između ostalog utvrđeno da ne postoji potraživanje tužitelja po osnovi deponiranja viška materijala.
Rješenjem ovog suda posl. br. Povrv-303/2016-2 od 9. rujna 2016. stavljeno je izvan snage rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Ž. K. iz U. posl. br. Ovrv-158/16 od 6. lipnja 2016., te je postupak nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.
Tijekom postupka tuženik je izjavio prigovor pravomoćno presuđene stvari (u predmetu Trgovačkog suda u Zagrebu posl. br. Povrv-1872/14) te prigovor zastare utuženog potraživanja.
Proveden je dokazni postupak uvidom u isprave u spisu i to u izvadak iz ovjerovljenih poslovnih stavaka na listu 5, izvadak iz sudskog registra na listovima 6-7, karticu dobavljača na listu 11, poreznu evidenciju na listovima 12-52, ugovore na listovima 53-76, okončanu situaciju sa prilogom na listovima 77-81, dopis sa povratnicom na listovima 82-83, presudu na listovima 84-90, račune sa prilozima na listovima 103-106, dopise na listovima 112-113, izvatke iz sudskog registra na listovima 116-121, dio troškovnika na listu 129, dopis na listu 130, dopise na listovima 144-146 te 152, 156, 157, 160, 161, 164, 171, troškovnik na listovima 187-225, građevinske dnevnike na listovima 226-382, troškovnik na listovima 384-418, građevinski dnevnik na str. 419-533, privremenu situaciju na str. 563-576, izvadak iz sudskog registra na str. 579-581, dokumentaciju o nabavi na str. 582-592, privremene situacije na str. 597-603, ugovore na str. 612-635 te danas dostavljene okončane I privremene situacije sa troškovnicima te izvod prometa po računu i ugovor o cesiji. Također, izvedeni su dokazi saslušanjem zakonskog zastupnika tužitelja I. B., zakonskog zastupnika tuženika K. V. te svjedoka M. U.,
M. V. i F. B..
Na temelju provedenog dokaznog postupka sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev u cijelosti neosnovan.
Nije osnovan tuženikov prigovor pravomoćno presuđene stvari. Naime, uvidom u presudu Trgovačkog suda u Zagrebu Povrv-1872/2014 od 20. siječnja 2016. (na listovima 84-90 spisa) utvrđeno je da su u tom parničnom postupku stranke bile u obrnutim procesnim pozicijama (ovdje tužitelj bio je tuženik, i obrnuto), a ovdje tužitelj kao tuženik u tom predmetu u pogledu ovdje utuženog potraživanja nije istaknuo procesnopravni prigovor radi prijeboja (compensatio per iudicem, u kojem slučaju bi, sukladno čl. 338. st. 3. Zakona o parničnom postupku, dalje: ZPP, izreka presude sadržavala odluku o postojanju ili nepostojanju potraživanja istaknutog radi prebijanja te bi u tom slučaju, temeljem čl. 333. st. 3. ZPP-a, odluka o postojanju ili nepostojanju toga potraživanja postala pravomoćna) već je Trgovački sud u Zagrebu zaključio da nije osnovan materijalnopravni prigovor već nastupjelog prijeboja (compensatio civilis) tuženika (ovdje tužitelja), koja odluka se ne donosi u izreci te ne stječe pravomoćnost.
Utvrđeno je da je tuženikov prigovor zastare osnovan.
U konkretnom se slučaju primijenjuje trogodišnji zastarni rok iz čl. 228. Zakona o obveznim odnosima (dalje: ZOO).
Tužitelj je podnio prijedlog za ovrhu 6. lipnja 2016.
Iz utuženih računa koje je u spis dostavio tužitelj (na listovima 103 i 105 spisa) proizlaze da su isti izdani na sljedeće datume:
- račun br. 273-P1000-1/2013 na iznos 53.251,63 kn - 29. lipnja 2013., te
- račun br. 274-P1000-1/2013 na iznos od 20.587,18 kn - 9. srpnja 2013.
U skladu s odredbom čl. 215. st. 1. ZOO-a, zastara počinje teći prvog dana poslije dana kad je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, ako zakonom za pojedine slučajeve nije što drugo propisano.
Stoga, sukladno čl. 215. st. 1. ZOO-a za početak zastare nije bitan dan
izdavanja računa već treba utvrditi kad je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze.
Inače, nije jasno zašto je tužitelj uopće izdavao (ponovno) prethodno navedene utužene račune, kada je prije toga već za istu uslugu tuženiku dostavio privremene situacije (2. privremenu situaciju br. 022 od 13. siječnja 2013. na str. 600 i na str. 860 spisa te 2. privremenu situaciju br. 025 od 13. siječnja 2013. na str. 597 i na str. 746 spisa). Naime, te privremene situacije su označene oznakama R-1 što znači da su one i računi (takav stav izražen je i u presudi Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske Pž-1929/12-3 od 8. prosinca 2015.) te predstavljaju vjerodostojne isprave u smislu odredbi Ovršnog zakona. Da je tomu tako proizlazi i iz činjenice da je na 2. privremenoj situaciji br. 025 od 13. siječnja 2013. na str. 597 spisa naznačeno da je ista zaprimljena kao ulazni račun (br. 162, 31.01.2013.) što govori u prilog tuženikovoj tvrdnji (iz podneska od 12. ožujka 2021.) da je on privremene situacije koje mu je dostavio tužitelj zaprimio kao ulazne račune.
U podnesku od 16. ožujka 2021. tužitelj je (između ostalog) naveo:
- da je po 2. privremenoj situaciji br. 022 koja je izdana za gradilište K.
osporen iznos koji se odnosi na prihvat na odlagalište iz razloga što tužitelj nije priložio račun nadležne ustanove. Osporeni iznos od 42.601,30 kn (bez PDV) odnosi se na prihvat na odlagalište viška materijala u količini od 6.085,90 m3. Navedeno dugovanje u iznosu od 42.601,30 kn, koje uvećano za PDV iznosi 53.251,63 kn, tužitelj je fakturirao računom br. 273 od 29. lipnja 2013.;
- da je po 2. privremenoj situaciji br. 025 koja je izdana za gradilište Š.
osporen iznos koji se odnosi na prihvat na odlagalište iz razloga što tužitelj nije priložio račun nadležne ustanove. Osporeni iznos od 16.469,74 kn (bez PDV) odnosi se na prihvat na odlagalište viška materijala u količini 2.352,82 m3. Navedeno dugovanje tuženika u iznosu od 16.469,74 kn, koje uvećano za PDV iznosi 20.587,18 kn, tužitelj je fakturirao računom br. 274 od 9. srpnja 2013.
Takvo tužiteljevo objašnjenje nije prihvatljivo jer (kao što je prethodno obrazloženo) privremene situacije koje su označene oznakama R-1 ujedno su i računi (prema stavu ovog suda, a i stavu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske izraženom u presudi Pž-1929/12-3 od 8. prosinca 2015.) pa stoga nije bilo osnove da se za isto potraživanje ponovno izdaju ovdje utuženi računi (br. 273-P1000-1/2013 od 29. lipnja 2013. i br. 274-P1000-1/2013 od 9. srpnja 2013.). Tomu ne može biti razlog to što je tužitelj u utuženim računima "dodao" PDV, jer iz 2. privremene situacije br. 022 od 13. siječnja 2013. (na str. 600 i na str. 860 spisa) i iz 2. privremene situacije br. 025 od 13. siječnja 2013. (na str. 597 i na str. 746 spisa) jasno proizlazi da je u njima već uračunat PDV.
Također, u utuženim računima (br. 273-P1000-1/2013 od 29. lipnja 2013. i br.
274-P1000-1/2013 od 9. srpnja 2013.) tužitelj je pogrešno naveo da se oni odnose na usluge odvoza materijala. Naime, među strankama nije sporno da je usluga odvoza tužitelju u cijelosti plaćena, a da je sporna jedino naknada za prihvat materijala na gradilište.
Sporni odnos stranaka proizlazi iz Ugovora o izgradnji kanalizacijske mreže naselja K., Grad U. (na listovima 53-64 spisa) i Ugovora o izgradnji kanalizacijske mreže naselja Š., Grad U. (na listovima 65-76 spisa), koje su stranke zaključile 28. rujna 2012. Člankom 15. tih ugovora predviđeno je da se situacije, privremene i okončane, plaćaju u roku od 60 dana od dana ovjere situacije.
2. privremenu situaciju br. 022 od 13. siječnja 2013. tuženik (naručitelj) je ovjerio 20. veljače 2013. (str. 860 spisa). Također, 2. privremenu situaciju br. 025 od 13. siječnja 2013. tuženik (naručitelj) je ovjerio 20. veljače 2013. (str. 597 i str. 746 spisa). Stoga je, sukladno čl. 15. Ugovora o izgradnji kanalizacijske mreže naselja K., Grad U. od 28. rujna 2012. i čl. 15. Ugovora o izgradnji kanalizacijske mreže naselja Š., Grad U. od 28. rujna 2012., obveza plaćanja dospjela 21. travnja 2013. To vrijedi i za onaj dio računa (privremenih situacija) koje je tuženik odbio platiti, jer je on prilikom ovjere tih privremenih situacija naveo da iste neće platiti te je odmah i obrazložio razloge zbog kojih to neće učiniti (to i sam tužitelj ističe, primjerice u prethodno citiranom dijelu podneska od 16. ožujka 2021., u kojem navodi da se osporeni iznosi odnose na prihvat na odlagalište iz razloga što tužitelj nije priložio račun nadležne ustanove). Neosnovani su tužiteljevi navodi (iz podneska od 16. ožujka 2021.) da su privremene situacije samo preliminarni obračun troškova i usluga za izvršene radove pa da se zbog toga rok zastare ima računati od ovjere okončane situacije. Naime, iz čl. 15. Ugovora o izgradnji kanalizacijske mreže naselja K. I naselja Š., proizlazi da će se plaćanje izvršiti na temelju ovjerene privremene odnosno okončane situacije u roku od 60 dana od ovjere situacije. Tuženik je u ovjerenim privremenim situacijama (br. 022 od 13. siječnja 2013. i br. 025 od 13. siječnja 2013.) osporio plaćanje ovdje utužene tražbine pa se, stoga, sukladno čl. 15. predmetnih ugovora, rok zastare ima računati s istekom roka od 60 dana od dana ovjere tih privremenih situacija.
Iz svega navedenog proizlazi da je u konkretnom slučaju trogodišnji zastarni rok (iz čl. 228. ZOO-a) sukladno čl. 215. st. 1. ZOO-a, počeo teći 22. travnja 2013. (tuženik je privremene situacije ovjerio 20. veljače 2013., rok od 60 dana iz čl. 15. Ugovora istekao je 21. travnja 2021., a od sljedećeg dana 22. travnja 2013. počeo je teći zastarni rok) pa je, stoga, u vrijeme podnošenja prijedloga za ovrhu 6. lipnja 2016. zastarni rok već bio istekao (istekao je 22. travnja 2016.).
S obzirom na sve navedeno utvrđeno je da je tuženikov prigovor zastare osnovan pa je, stoga, odbijen tužbeni zahtjev te je, temeljem čl. 451. st. 3. ZPP-a, u cijelosti ukinut platni nalog sadržan u predmetnom rješenju o ovrsi (točka I izreke).
Tuženiku je, temeljem odredbe čl. 154. st. 1. i čl 155. ZPP-a, dosuđen (u točki II izreke) sljedeći trošak: za zastupanje na ročištima od 25. listopada 2017., 25. srpnja 2019., 11. studenog 2019., 3. ožujka 2020., 1. listopada 2020., 9. veljače 2021. i 17. ožujka 2021. iznos od 1.000,00 kuna po ročištu (Tbr. 9.1 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, dalje: Tarifa), za sastav podnesaka od 29. listopada 2020. i 5. ožujka 2021. (zaprimljen kod suda 12. ožujka 2021.) iznos od 1.000,00 kuna po podnesku (Tbr. 8.1 Tarife), PDV u iznosu od 2.250,00 kuna (Tbr. 42. Tarife), ukupno 11.250,00 kuna.
U Pazinu, 26. travnja 2021.
Sudac
Ivan Dujić
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU
Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od petnaest dana od dana dostave. Žalba se podnosi putem ovog suda u tri istovjetna primjerka, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske u Zagrebu.
DNA
- tužitelju po pun., uz rješenje za plaćanje sudske pristojbe na presudu
- tuženiku po pun.
Kontrolni broj: 03c43-1f44a-1c1d9
Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:
CN=IVAN DUJIĆ, L=PAZIN, O=TRGOVAČKI SUD U PAZINU, C=HR
Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi: https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/
unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.
Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja
prikazati izvornik ovog dokumenta.
Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Trgovački sud u Pazinu potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.