Poslovni broj 33 Gž-2286/2020-2

 

 

  Republika Hrvatska

     Županijski sud u Zagrebu

   Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

 

       Poslovni broj 33 Gž-2286/2020-2

 

 

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Milene Frankić, kao predsjednice vijeća, Gordane Bošković Majerović kao suca izvjestitelja i člana vijeća i Vlaste Mrzljak, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Ž. V. iz V., …, OIB …, kojeg zastupa punomoćnica B. T., odvjetnica iz V., protiv tuženika R. A. d.d. Z., OIB …, …, zastupane po punomoćniku B. I., odvjetniku iz Z., radi utvrđenja ništetnosti, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Vukovaru poslovni broj P-49/2019-15 od 10. lipnja 2020., u sjednici vijeća održanoj dana 26. travnja 2021.,

 

 

p r e s u d i o   j e

             

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana, te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Vukovaru poslovni broj P-49/2019-15 od 10. lipnja 2020.

 

 

Obrazloženje

 

1. Presudom suda prvog stupnja citiranom u izreci odlučeno je:

 

I. Utvrđuje se ništetnom odredba sadržana u čl. 2. Ugovora o kreditu broj … od 12 siječnja 2005. godine sklopljen između tužitelja Ž. V. iz V., …, OIB:… kao korisnika kredita novčanog iznosa 30.902,20 CHF u protuvrijednosti u kunama i tužene R. A. d.d. …, Z., OIB:… kao kreditora, u dijelu u kojem je određena promjenjivost redovne kamatne stope u skladu s Odlukom o kamatnim stopama kreditora, te ista za ugovorne strane od početka zasnivanja obvezno pravnog odnosa ne proizvodi nikakve pravne učinke.

 

II. Utvrđuje se ništetnom odredba sadržana u čl. 1. i čl. 7. Ugovora o kreditu broj … od 12 siječnja 2005. godine sklopljen između tužitelja Ž. V. iz V., …, OIB:… kao korisnika kredita novčanog iznosa 30.902,20 CHF u protuvrijednosti u kunama i tužene R. A. d.d. …, Zagreb, OIB:… kao kreditora u dijelu kojim se glavnica kredita i otplata anuiteta vežu za valutu švicarskog franka (CHF) te ista za ugovorne strane od početka zasnivanja obvezno pravnog odnosa ne proizvodi nikakve pravne učinke.

 

Nalaže se tuženiku R. A. d.d. Z. OIB:…, …, da tužitelju Ž. V. iz V., …, OIB:…, s osnova povrata preplaćenog iznosa otplate kredita temeljem ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i temeljem ništetnih odredbi kojima se glavnica kredita i otpalta anuiteta vežu uz valutu švicarskog franka (CHF), isplati novčani iznos od 9.784,81 kuna, sa zakonskim zateznim kamatama na svakomjesečni preplaćeni iznos počev od izvršene uplate do dana povrata od 01.01.2008. do 31.07.2015. godine zakonsku zateznu kamatu prema eskontnoj stopi HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za 5 postotnih poena, a od 01.08.2015.godine pa do isplate zakonsku zateznu kamatu koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, tekućom kako slijedi:

- na iznos od 1.435,48 kuna od 31.12.2010. godine do isplate

- na iznos od 563,22 kuna od 30.06.2011. godine do isplate

- na iznos od 2.542,96 kuna od 31.07.2011. godine do isplate

- na iznos od 1.066,10 kuna od 31.08.2011. godine do isplate

- na iznos od 772,50 kuna od 30.09.2011. godine do isplate

- na iznos od 703,15 kuna od 31.10.2011. godine do isplate

- na iznos od 633,31 kuna od 30.11.2011. godine do isplate

- na iznos od 633,31 kuna od 31.12.2011. godine do isplate

- na iznos od 633,31 kuna od 31.01.2012. godine do isplate

- na iznos od 801,47 kuna od 28.02.2012. godine do isplate

sve u roku 15 dana.

 

Nalaže se tuženiku R. A. d.d. Zagreb OIB:…, …, da tužitelju Ž. V. iz V., …, OIB:… naknadi parnični trošak u iznosu od 9.762,50 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 10. lipnja 2020. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku 15 dana.

 

Odbija se tuženik sa zahtjevom za naknadom parničnog troška u iznosu od 4.050,00 kn.

 

2. Protiv navedene presude tuženik je podnio žalbu zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br.: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19 - dalje: ZPP), uz prijedlog da se presuda preinači i tužbeni zahtjev odbije, podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, a tuženiku dosude troškovi žalbe.

 

3. Na žalbu nije podnesen odgovor.

 

4. Žalba nije osnovana.

 

5. Ispitujući pobijanu odluku u smislu čl. 365. st. 2. ZPP, utvrđeno je da prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba postupka iz čl. 354. st. 2.  toč. 2, 4, 8, 9, 13 i 14 ZPP, na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, kao niti ona iz čl. 354. st. 2 t. 11. ZPP na koju se ukazuje u žalbi. Presuda sadrži razloge o svim odlučnim činjenicama, koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, a kako će nastavno biti obrazloženo.

 

6. U točki I. presude utvrđuje se ništetnom odredba čl. 2. Ugovora o kreditu, kojom je određena promjenjivost redovne kamatne stope, a točkom II. presude odredbe čl. 1. i 7. Ugovora, kojim je određena valutna klauzula u CHF, pa nisu osnovani suprotni žalbeni navodi, niti postoje nejasnoće u izreci koja je u skladu s odredbama Ugovora o kreditu.

 

7. Nije počinjena niti bitna povreda ZPP iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 221. ZPP jer je pravilo o teretu dokazivanja pravilno primijenjeno, a u odnosu na primjenjivost presude Visokog trgovačkog suda na konkretni slučaj.

 

8. U predmetnom postupku tužitelj traži isplatu preplaćenih iznosa kamata po kreditu sklopljenom sa tuženikom, a radi ništetnosti odredaba ugovora o kreditu o promjenjivim kamatama i valutnoj klauzuli u CHF.

 

9. Među strankama nije sporno da je između tuženika kao kreditora i tužitelja, kao korisnika kredita, dana 12. siječnja 2005. sklopljen Ugovor o kreditu broj …, solemniziran istog dana po javnom bilježniku, na iznos od 30.902,20 CHF u kunskoj protuvrijednosti u kunama s rokom otplate od 84 mjeseca u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti CHF obračunatih po srednjem tečaju kreditora za CHF na dan dospijeća, te da je člankom 2. tog Ugovora, ugovorena početna ugovorna kamatna stopa od 5,85% te je određeno da je redovna kamata tijekom postojanja obveze po tom Ugovoru promjenjiva.

 

10. Tužitelj se pozvao na odluku Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. br. Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. kojom je djelomično potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu posl. br. P-1401/12 od 4. srpnja 20133. donesena u postupku protiv ovdje tuženika a po tužbi Potrošača – Hrvatskog saveza udruga za zaštitu potrošača, kojom presudom je utvrđeno da je tuženik u potrošačkim ugovorima o kreditima koristio nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom Odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, te koja je kao takva ništava.

11. Navedena je presuda potvrđena presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl. broj Revt-249/14-2 od 9. travnja 2015. kojom je odbio revizije tuženika, između ostalih i Zagrebačke banke d.d., kao neosnovane.

 

12. Iz citirane odluke Vrhovnog suda proizlazi da nije sporno da su odredbe u ugovorima o kreditu sklapani u spornom razdoblju koje su se odnosile na ugovornu kamatu i promjenjivu kamatnu stopu bile uočljive i jasne, ali nisu bile razumljive jer je na temelju ugovornih odredbi tužitelj kao potrošač jedino znao kolika je visina kamatne stope na dan sklapanja ugovora o kreditu, dok nije mogao procijeniti kolika će kamata biti u budućem kreditnom razdoblju radi čega je ista stopa bila neodređena i neodrediva.

 

13. Radi navedenoga je odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi nepoštena i time ništava u smislu čl. 103. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, dalje: ZOO/91) koji se u ovom slučaju primjenjuje na temelju čl. 1163. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05, 41/08, 78/15, dalje: ZOO/05).

 

14. Neosnovano tuženik prigovara, da nije utvrđeno jesu li iste presude primjenjive u konkretnom slučaju, budući da prvostupanjski sud obrazlaže da je ovdje tuženica u tom predmetu četvrto tuženik te je istom presudom, i u odnosu na tuženika, utvrđeno da su kamatne stope mijenjane bez ugovorenih parametara jednostranom Odlukom banke, samim objašnjavanjem o promjeni, kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, čime je došlo do povrede kolektivnih interesa i prava potrošača korisnika kredita, što je imalo za posljedicu nepoštenost odnosno ništetnost određene ugovorne odredbe, te je u tim presudama utvrđeno da je upravo ovdje tuženica u razdoblju od 1. siječnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedila kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita sklapajući ugovore o kreditima i koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica CHF, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženica kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, čime je postupila suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (NN br. 93/03) i to čl. 81., 82. i 90 tog Zakona, u razdoblju od 1.1.2004. do 6.8.2007., te suprotno odredbama ZOO u razdoblju od 10.9.2003. do 31.12.2008., koja povreda traje i nadalje.

 

15. U obrazloženju presude Visokog trgovačkog suda posl. br. Pž-7129713 navodi se da se pojedini potrošači u postupku individualne pravne zaštite mogu pozvati na sadržaj odluke iz postupka zaštite kolektivnih prava i interesa, a što je u skladu s odredbom čl. 138.a. Zakona o zaštiti potrošača (NN br. 79/07, 125/07 i dr., dalje: ZZP) te odluka u tom postupku u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz čl. 131. st. 1. tog Zakona obvezuje ostale sudove u individualnim postupcima potrošača radi naknade štete uzrokovane postupanjem tuženika koje je predmet postupka povodom kolektivne tužbe.

 

16. U postupku je provedeno vještačenje po vještaku financijske struke, te je vještak utvrdio:

- da ukupna razlika anuiteta iznosi 9.784,81 kn, da razlika po promjenjivoj kamatnoj stopi iznosi 3.155,28 kn a razlika više plaćenog iznosa na temelju tečajne razlike iznosi 6.629,63 kn, kao zbroj više i manje plaćenih iznosa,

- da je predmetni kredit otplaćen 2012. godine te da kamatna stopa nikada nije bila niža od početno ugovorene.

 

17. Na temelju istoga sud je zaključio, da tužitelju pripada na ime razlike više plaćenih redovnih kamata i tečajne razlike ukupno 9.787,81 kn.

 

18. Tuženik u žalbi prigovara da ne postoji osnova po kojoj bi čl. 9. Ugovora o kreditu bila utvrđena ništavom, iako isto nije predmet spora niti je sud tu odredbu, kojom su ugovoreni ostali uvjeti otplate kredita, utvrdio ništavom.

 

19. Tuženik u žalbi objašnjava kriterije koji su utjecali na promjenu kamatne stope, kao što su kretanje tržišnih kamatnih stopa po kojima se banka zadužuje, kretanje premije rizika za hrvatsko financijsko tržište i kretanje tržišno ovisnog troška regulacije koji nastaje zbog utjecaja specifičnih propisa te položaj banke na tržištu, te da je te kriterije tuženik primjenjivao koristeći parametre kao što su 6-mjesečni Libor za CHF, 10-godišnja premija rizika za hrvatsko tržište, 6-mjesečni trošak regulacije izračunat za obveznu pričuvu banaka, te da je promjene kamatne stope vršio u skladu s tim parametrima, što je trebalo utvrditi predloženim financijskim vještačenjem. Također se poziva na svoje opće akte.

 

20. Razlog ništavosti ugovornih odredaba u konkretnom slučaju jest što se prilikom sklapanja Ugovora o kreditu nije posebno pregovaralo o promjenjivoj kamatnoj stopi niti su se pojašnjavale metode formiranja iste, tako da tužitelj u trenutku sklapanja ugovora, nije mogao niti približno ocijeniti zašto niti u kojem smjeru će se tijekom budućeg kreditnog razdoblja kretati kamatna stopa. U predmetnom postupku predmet je postupanje tuženika prilikom sklapanja ugovora 12. siječnja 2005. godine, koje ne može konvalidirati naknadno donesenim aktima banke.

 

21. Tuženik je naime uz odgovor na tužbu priložio svoje Opće uvjete koji se primjenjuju od 20.1.2009. godine (list 31-35 spisa), pa se ne može uspješno pozivati na opće akte koji nisu bili na snazi, niti su mogli biti uručeni i objašnjeni tužitelju, u vrijeme sklapanja kredita 12. siječnja 2005., kada je njegova obveza nastala.

 

22. Radi navedenog nisu odlučni niti Pravilnik o obračunu kamata i naknada i siječnja 2007., kao niti onaj od 1. travnja 2011., priloženi spisu.

 

23. Navedeno proizlazi i iz citirane presude Visokog trgovačkog suda, u kojoj su jasno navedena razdoblja u kojima je tuženica postupala suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača.

 

24. Neosnovano se pri tom u žalbi prigovara, da bi sud na opisani način postupao suprotno volji ugovornih strana iz Ugovora o kreditu na način da je ugovorena fiksna kamatna stopa umjesto promjenjive. Sud nije mijenjao volju stranaka nego je utvrdio da je ugovor sadržavao ništavu odredbu o promjenjivoj kamatnoj stopi. Ta odredba već po samom zakonu od početka ne proizvodi pravne učinke, odnosno ne čini valjani sastavni dio ugovora niti proizvodi pravne učinke prema ugovornim stranama.

25. Pobijanom presudom sud je primijenio jasnu odredbu čl. 105. ZOO/91 prema kojoj ništavost neke odredbe ugovora ne povlači ništavost i samog ugovora ako on može opstati bez ništave odredbe, i ako ona nije bila ni uvjet ugovora ni odlučujuća pobuda zbog koje je ugovor sklopljen, pri čemu će ugovor ostati na snazi čak i ako je ništava odredba bila uvjet ili odlučujuća pobuda ugovora u slučaju kad je ništavost  ustanovljena upravo da bi ugovor bio oslobođen te odredbe i važio bez nje.

 

26. Pravilan je zato zaključak prvostupanjskog suda, da u situaciji, kada su odredbe koje su se odnosile na ugovorenu promjenljivu kamatnu stopu bile sastavni dio standardnog ugovora o kreditu, unaprijed sastavljenog od banke, o kojima se s tuženikom nije pojedinačno pregovaralo niti je on mogao utjecati na njihov sadržaj, a niti sagledati svoju obvezu kao cjelinu, takva ugovorna odredba uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, što je suprotno načelu ravnopravnosti sudionika u obveznim odnosima.

 

27. Tužitelju nije na valjan način objašnjena niti posljedica i doseg ugovorne odredbe uz primjenu valutne klauzule u CHF, dok su banke kao trgovci bile svjesne rizika po tužitelja kao potrošača zbog ugovaranja kredita uz primjenu takve valutne klauzule. Tim je povrijeđeno načelo savjesnosti i poštenja iz čl. 12. ZOO/91.

 

28. Nadalje, neosnovano se prigovara da u predmetnom postupku ne bi bila utvrđena razlika anuiteta, jer je sudski vještak u knjigovodstveno-financijskom vještačenju utvrdio upravo navedeno tj. razliku anuiteta i to na temelju promjenjive kamatne stope, kao i na temelju tečajne razlike, te je tuženik obvezan na isplatu razlike anuiteta, sa kamatom od dospijeća svakomjesečnog preplaćenog iznosa od izvršene uplate do dana povrata, po zakonom propisanim stopama.

 

29. Neosnovano tuženik prigovara i zastari, odnosno ističe da kolektivna tužba ne bi prekidala zastarne rokove za tražbine pojedinačnih potrošača.

 

30. Zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništavog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 104. stavak 1. ZOO/91, kao posljedice utvrđenja ništavosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništavost ugovora.

 

31. Radi toga je na činjenično stanje utvrđeno u postupku, koje nije sporno, pravilno primijenjeno materijalno pravo kada je tuženik obvezan na isplatu kako je prethodno citirano, a o istom je sud dao i valjane razloge.

 

32. Odluka o troškovima pravilno je donesena, na temelju čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP te u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/12).             

 

33. Na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP, odlučeno je kao u izreci.

 

U Zagrebu 26. travnja 2021.

                                                                                                                    Predsjednik vijeća:

                                                                                                                       Milena Frankić