Broj: Gž Ovr-163/2018

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Splitu, po sutkinji tog suda Dragici Samardžić, u ovršnom postupku ovrhovoditelja P. B. Z., registrirana zadruga…, V./B., Republika A., OIB:…, sada P. B. E., …, K./C., OIB:…, kao sveopći pravni sljednik P. B.-Z., zastupanog po punomoćnicima iz ZOU H. Ž. i R. Ž., odvjetnicima u V., protiv ovršenice N. B. R. iz I. G., OIB: ..., zastupane po punomoćnici L. M.-P., odvjetnici u Z., radi ovrhe, odlučujući o žalbi ovrhovoditelja protiv rješenja Općinskog suda u Velikoj Gorici, Stalna služba u Ivanić-Gradu broj Ovr-2196/17-6 od 27. studenog 2017., 21. lipnja 2018.,

r i j e š i o   j e

Odbija se žalba ovrhovoditelja kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Velikoj Gorici, Stalna služba u Ivanić-Gradu broj Ovr-2196/17-6 od 27. studenog 2017.

Obrazloženje

Pobijanim prvostupanjskim rješenjem odgođena je ovrha koja se provodi na novčanim sredstvima ovršenice temeljem Ugovora o otplati kredita i Suglasnosti o zapljeni od 23. rujna 2005. ovjeren kod javnog bilježnika B. Š. u V. broj OV-10362/05, do pravomoćnog okončanja postupka koji se vodi pred tim sudom po brojem P-551/17.

Protiv tog rješenja žali se ovrhovoditelj, pobijajući isto zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, dalje: ZPP), a koji se primjenjuje na temelju odredbe članka 21. stavak 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16 i 73/17, dalje: OZ), predlažući da sud drugog stupnja preinači pobijano rješenje, podredno isto ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.

Ovršenica je u odgovoru na žalbu istu predložila odbiti kao neosnovanu.

Žalba nije osnovana.

Pobijanim prvostupanjskim rješenjem prihvaćen je prijedlog ovršenice za odgodu ovrhe, pri čemu je prvostupanjski sud primijenio odredbu članka 6. stavka 1. Zakona o ništetnosti ugovora o kreditu s međunarodnim obilježjima sklopljenih u Republici Hrvatskoj s neovlaštenim vjerovnikom (dalje: Zakon o ništetnosti ugovora o kreditu s međunarodnim obilježjima, "Narodne novine", broj 72/17) kojim je propisano da ako se radi ostvarenja tražbine iz ugovora o kreditu s međunarodnim obilježjima, u smislu tog Zakona, vodi ovršni postupak protiv dužnika koji je podignuo tužbu radi utvrđenja ništetnosti ugovora o kreditu ili utvrđenja ništetnosti javnobilježničkog akta utemeljenog na ništetnom ugovoru, sud će, na prijedlog dužnika, odgoditi ovrhu do pravomoćnog okončanja postupka radi utvrđenja ništetnosti, ne ispitujući postojanje pretpostavki o odgodi ovrhe na prijedlog ovršenika, propisanih drugim zakonima.

Prema tome, kako je ovršenica prijedlogom za odgodu ovrhe od 2. studenog 2017. predložila odgodu ovrhe sukladno citiranoj odredbi, navodeći kako je podnijela tužbu radi utvrđenja ništetnosti Ugovora o kreditu broj 6.070.395 od 23. rujna 2005., a na temelju kojeg se vodi ovaj postupak ovrhe, pravilno je prvostupanjski sud odgodio ovrhu do pravomoćnog okončanja tog postupka.

Naime, kako se predmetni ovršni postupak vodi radi naplate novčane tražbine iz ugovora o kreditu s međunarodnim obilježjem (kreditor je pravna osoba sa sjedištem u Republici Austriji, dok je korisnik kredita fizička osoba s prebivalištem u Republici Hrvatskoj) te kako iz stanja spisa proizlazi da ovrhovoditelj nije bio ovlašten za sklapanje takvog pravnog posla u Republici Hrvatskoj, što znači da su ostvareni zakonski uvjeti za primjenu navedene odredbe.

Pri tom, žalbeni navodi ovrhovoditelja o tome da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo na konkretan slučaj, jer ugovor o kreditu nije sklopljen u Republici Hrvatskoj već u Republici Austriji, nisu doveli u sumnju utvrđenje prvostupanjskog suda da ovrhovoditelj odgovora definiciji "neovlaštenog vjerovnika" iz odredbe članka 1. stavka 2., u vezi člankom 4. Zakona o ništetnosti, kao ni pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja.

Zbog svega navedenog, pozivom na odredbu članka 380. točke 2. ZPP-a u svezi s člankom 21. stavkom 1. OZ-a, žalbu ovrhovoditelja valjalo je odbiti kao neosnovanu i potvrditi pobijano rješenje.

U Splitu 21. lipnja 2018.