1

                                                                              Poslovni broj 77 Gž R-360/2021-2

 

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj 77 Gž R-360/2021-2

 

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

              Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sucu toga suda Diani Preglej kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice H. T. C. iz P., …., OIB: …, koju zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva V. i partneri d.o.o. R., …, protiv tuženice Opće županijske bolnice P., …, P., OIB …, koju zastupa punomoćnik I. B., odvjetnik u P., radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Požegi poslovni broj Pr-3/2019-17 od 22. prosinca 2021., dana 26. travnja 2021.,

 

 

p r e s u d i o   j e

 

I              Odbija se žalba tuženice kao djelomično neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Požegi poslovni broj Pr-3/2019-17 od 22. prosinca 2021. u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke kojom je naloženo tuženici isplatiti tužiteljici, u roku 15 dana, na ime razlike plaće iznos od 13.076,54 kn bruto sa zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinačno navedenog iznosa, i to:

              - na iznos od   124,08 kn od 16.08.2014. godine pa do isplate,

              - na iznos od   563,68 kn od 16.09.2014. godine pa do isplate,

              - na iznos od   255,37 kn od 16.10.2014. godine pa do isplate,

              - na iznos od       3,76 kn od 16.01.2015. godine pa do isplate,

              - na iznos od   369,35 kn od 16.08.2016. godine pa do isplate,

              - na iznos od   404,68 kn od 16.09.2016. godine pa do isplate,

              - na iznos od   352,56 kn od 16.10.2016. godine pa do isplate,

              - na iznos od   369,35 kn od 16.11.2016. godine pa do isplate,

              - na iznos od   151,79 kn od 16.12.2016. godine pa do isplate,

              - na iznos od   518,96 kn od 16.01.2017. godine pa do isplate,

              - na iznos od   622,78 kn od 16.02.2017. godine pa do isplate,

              - na iznos od   405,18 kn od 16.03.2017. godine pa do isplate,

              - na iznos od   483,82 kn od 16.04.2017. godine pa do isplate,

              - na iznos od   276,47 kn od 16.06.2017. godine pa do isplate,-

              - na iznos od   505,82 kn od 16.07.2017. godine pa do isplate,

              - na iznos od    529,90 kn od 16.08.2017. godine pa do isplate,

              - na iznos od    141,01 kn od 16.09.2017. godine pa do isplate,

              - na iznos od    540,50 kn od 16.10.2017. godine pa do isplate,

              - na iznos od    294,81 kn od 16.11.2017. godine pa do isplate,

              - na iznos od    375,88 kn od 16.12.2017. godine pa do isplate,

- na iznos od    567,08 kn od 16.01.2018. godine pa do isplate

- na iznos od    221,90 kn od 16.02.2018. godine pa do isplate,

- na iznos od    179,22 kn od 16.03.2018. godine pa do isplate,

- na iznos od    310,75 kn od 16.04.2018. godine pa do isplate,

- na iznos od    162,77 kn od 16.05.2018. godine pa do isplate,

- na iznos od    371,55 kn od 16.06.2018. godine pa do isplate,

- na iznos od    651,10 kn od 16.07.2018. godine pa do isplate,

- na iznos od    77,69 kn od 16.08.2018. godine pa do isplate,

- na iznos od    322,58 kn od 16.09.2018. godine pa do isplate,

- na iznos od 2.059,17 kn od 16.10.2018. godine pa do isplate,

- na iznos od    222,93 kn od 16.11.2018. godine pa do isplate,

- na iznos od    233,08 kn od 16.12.2018. godine pa do isplate,

- na iznos od    406,94 kn od 16.01.2019. godine pa do isplate,

po stopi koja za razdoblje do 31.07.2015.g. teče po eskontnoj stopi Hrvatske Narodne Banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za pet postotnih bodova, a za razdoblje od 1. kolovoza 2015. pa do isplate po stopi koja se obračunava za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, osim dosuđenih zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u bruto plaći, te pod točkom II. izreke.

 

II              Preinačuje se presuda Općinskog suda u Požegi poslovni broj Pr-3/2019-17 od 22. prosinca 2021. u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke u dijelu kojim je prihvaćen dio zahtjeva za isplatu iznosa od 777,93 kn te za isplatu zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u bruto plaći, i sudi:

 

1. Odbija se zahtjev tužiteljice za isplatu iznosa od 777,93 kn, kao neosnovan.

 

2. Odbija se zahtjev tužiteljice za isplatu zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u bruto plaći, kao neosnovan.

 

              III.              Odbija se zahtjev tuženice za naknadu troška sastava žalbe.

 

 

 

Obrazloženje

 

1. Predmetnom presudom je pod točkom I. izreke naloženo tuženici isplatiti tužiteljici na ime razlike plaće iznos od 13.854,56 kn bruto sa zateznim kamatama tekućima od dospijeća svakog pojedinačno navedenog iznosa pa do isplate, počevši od 16. kolovoza 2016. pa do isplate, u roku 15 dana.

U točki II. izreke je naloženo tuženici naknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 7.825,00 kn sa zateznim kamatama tekućima od 22. prosinca 2020., u roku od 15 dana.

Pod točkom III. izreke je odbijen preostali dio zahtjeva tužiteljice za isplatom troškova parničnog postupka u iznosu od 9.800,00 kn.

 

2. Protiv navedene presude pod točkama I. i II. izreke tuženica je podnijela prijedlog za povrat u prijašnje stanje zbog propuštanja roka za žalbu te žalbu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava iz odredbe čl. 353. st. 1. t. 1. i 3. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' br. 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19 – u daljnjem tekstu: ZPP) te predlaže istu preinačiti i odbiti tužbeni zahtjev, uz naknadu parničnog troška tuženici, a podredno ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

3. Iz stanja spisa je vidljivo da je prvostupanjski sud povodom prijedloga tuženice održao ročište dana 27. siječnja 2011. (list 281-282 spisa) i dopustio povrat u prijašnje stanje te odlučio da se žalba tuženice zaprimljena u e-sustavu dana 8. siječnja 2021. u 10,49 sati smatra pravodobnom.

 

4. Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

5. Žalba tuženice je djelomično osnovana, ali iz drugih razloga od onih koje tuženica navodi.

 

6. Predmet ovog postupka je zahtjev tužiteljice, kao liječnice spec. pedijatrije, primarius, za isplatu razlike plaće na ime dodatka za otežane uvjete rada te dodatka za iznimnu odgovornost za život i zdravlje pacijenata na osnovnu plaću za vrijeme prekovremenog rada, kao i na ime naknade plaće za godišnji odmor, u razdoblju od 1. srpnja 2014. do 31. prosinca 2019., u ukupnom iznosu od 13.854,56 kn.

 

7. Osnovano žalitelj ističe da prvostupanjski sud nije iznio razloge koji se tiču zaključka o osnovanosti osnove tužbenog zahtjeva, odnosno mišljenje o osnovanosti tužbenog zahtjeva nije potkrijepio navodima o primjeni materijalnog prava, slijedom čega je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a.

 

8. No, navedenu povredu je ovaj sud otklonio koristeći ovlaštenje iz odredbe čl. 373.a st. 3. ZPP-a.

 

9. U konkretnom slučaju su mjerodavne odredbe Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (''Narodne novine'' broj 143/13 – dalje: KU/13) i Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (''Narodne novine'' broj 29/18 – dalje: KU/18) te Zakona o radu ("Narodne novine", br. 93/14 – dalje: ZR).

 

10. Odredba čl. 91. st. 3. ZR-a propisuje da se pod plaćom podrazumijeva osnovna plaća i sva dodatna davanja bilo koje vrste koje poslodavac izravno ili neizravno, u novcu ili naravi, na temelju ugovora o radu, kolektivnog ugovora, pravilnika o radu ili drugog propisa isplaćuje radniku za obavljeni rad.

 

11. Prema odredbi čl. 94. ZR-a radnik ima pravo na povećanu plaću za prekovremeni rad i otežane uvjete rada, što znači da se plaća, koja podrazumijeva sve dodatke i davanja koja poslodavac isplaćuje, uvećava za prekovremeni rad, odnosno za otežane uvjete rada.

 

12. Sukladno odredbi čl. 47. st. 1. KU/13 (čl. 45. st. 1. KU/18) plaću radnika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću.

 

13. Prema odredbi čl. 51. st. 1. KU/13 (jednako kao i odredbi čl. 49. st. 1. KU/18) je propisano da se osnovna plaća radnika uvećava, između ostalog, za prekovremeni rad 50%, što znači da se svi sati koji prelaze redovni mjesečni fond radnih sati imaju obračunati na način da se osnovna plaća uveća za 50%.

 

14. Odredbom čl. 51. st. 9. KU/13 (kao i odredbom čl. 49. st. 9. KU/18) je propisano da se prekovremenim radom smatra svaki sat rada duži od predviđenog rada utvrđenog dnevnim rasporedom rada, kao i svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati.

 

15. Sukladno odredbi čl. 51. st. 10. KU/13 (kao i odredbi čl. 49. st. 10. KU/18) redovni mjesečni fond radnih sati su sati koje radnik treba odraditi u tekućem mjesecu na bazi 40-satnog radnog tjedna. Mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana u tekućem mjesecu s 8 sati.

16. Prema odredbi čl. 59. KU/13 (čl. 57. KU/18), zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi doktori medicine i doktori dentalne medicine ostvaruju dodatak na plaću u iznosu od 10% od osnovne plaće od 1. prosinca 2013. do 1. listopada 2015., a nadalje 12%.

 

17. Odredbom čl. 57. st. 1. KU/13 (čl. 55. st. 1. KU/18) je ugovoreno da radniku u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja na pojedinim radnim mjestima i poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada pripada pravo na dodatak na plaću. Temeljem odredbe st. 2. istog članka, osnovna plaća uvećat će se radnicima na radnim mjestima i poslovima prema popisu radnih mjesta i poslova zdravstvenih i nezdravstvenih radnika koji imaju pravo na dodatak, a koji popis je sastavni dio navedene ugovorne odredbe, slijedom čega to uvećanje pripada i tužiteljici.

 

18. U skladu s odredbom čl. 47. st. 2. KU/13 (čl. 45. st. 2. KU/18), osnovnu plaću radnika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža.

 

18.1.              Prema odredbi st. 3. istog članka, dodaci na osnovnu plaću su: stimulacija, dodaci za posebne uvjete rada, dodaci i uvećanja plaća.

 

19. Žaliteljica osnovano ističe da je odredbom čl. 51. st. 1. KU propisano kako se osnovna plaća (dakle, plaća bez dodataka) za prekovremeni rad povećava za 50%.

 

20. Međutim, prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske zauzetom na osmoj sjednici Građanskog odjela VSRH održanoj 9. prosinca 2019., ''Zdravstveni radnici za vrijeme važenja Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine" br. 143/13 i 96/15, dalje: KU) koji u redovnom radu imaju pravo na uvećanje plaće za posebne uvjete rada iz čl. 57. KU i pravo na uvećanje plaće za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi iz čl. 59. KU, imaju pravo na te dodatke (kumulativno) i za sate ostvarene u prekovremenom radu."

 

20.1. U pravu je žaliteljica kada ističe da je pravno shvaćanje usvojeno na sjednici sudskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske, sukladno odredbi čl. 40. st. 2. Zakona o sudovima ("Narodne novine" br. 28/13., 33/15., 82/15, 67/18  i 126/19), obvezno za sva drugostupanjska vijeća ili suce pojedince tog odjela, odnosno suda, što znači da to pravno shvaćanje ne obvezuje niže sudove. No, u cilju ujednačavanja sudske prakse i poštivanja načela pravne sigurnosti potrebno je da sudovi u Republici Hrvatskoj u istovrsnim predmetima sude na isti način.

 

21. Ispitujući i po službenoj dužnosti postojanje bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pravilnost primjene materijalnog prava, sukladno ovlaštenju iz odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a, ovaj drugostupanjski sud je utvrdio da je sud prvog stupnja počinio bitnu povredu i zbog toga što su razlozi o odlučnim činjenicama proturječni sadržaju nalaza i mišljenja vještaka.

 

21.1. Naime, u prvostupanjskoj presudi su izostali razlozi o odlučnoj činjenici koja se tiče visine razlike plaće po pojedinim utuženim osnovama, kao i o odlučnoj činjenici da je tuženik isplatio tužiteljici dio dugovanja na ime naknade plaće za korištenje godišnjeg odmora u visini od 777,93 kn, što je vidljivo iz nalaza i mišljenja vještaka, čime je počinio bitnu povredu iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 11 ZPP-a. Također je izreka proturječna sama sebi jer zbroj pojedinačnih iznosa navedenih pod točkom I. izreke iznosi 13.854,47 kn, a ne 13.854,56 kn koliko je dosudio prvostupanjski sud. No, opisane bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. to. 11. ZPP-a je moguće otkloniti primjenom odredbe čl. 373.a st. 3 ZPP-a.

 

21.2. Tako je iz nalaza i mišljenja vještaka D. H. od 10. kolovoza 2020. (list 149-157 spisa) vidljivo da je tuženik u utuženom razdoblju isplatio tužiteljici manju plaću na ime dodatka za iznimnu odgovornost za rad u visini od 4.320,22 kn, na ime posebnih uvjeta rada iznos od 5.773,12 kn te na ime razlike naknade za godišnji odmor iznos od 3.466,15 kn, s time da je u siječnju 2015. tuženica isplatila dio naknade za godišnji odmor tužiteljici u visini od 777,93 kn za koji iznos treba umanjiti razliku po toj osnovi te na ime razlike plaće za vrijeme bolovanja je manje isplaćen iznos od 295,07 kn. Stoga je od ukupno izračunate razlike naknade plaće za utuženo razdoblje od 13.854,56 kn potrebno oduzeti iznos od 777,93 kn koji je na ime naknade plaće tuženik isplatio tužiteljici u siječnju 2015. te iznos od 0,09 kn koliko prema izračunu vještaka iznosi razlika naknade za godišnji odmor za lipanj 2014., a koji tužiteljica ne potražuje niti ga je prvostupanjski sud dosudio u pojedinačno navedenim mjesečnim iznosima pod točkom I. izreke pobijane presude, tako da preostaje ukupno razlika za isplatu u visini od 13.076,54 kn.

             

21.3. Iz nalaza i mišljenja vještaka D. H., odnosno rekapitulacije koja čini sastavni dio tog vještačenja (list 157) je vidljivo da je sudski vještak izračunao razliku naknade za godišnji odmor za kolovoz 2016. u iznosu od 216,79 kn, za rujan 2016. u iznosu od 30,06 kn, za ožujak 2017. iznos od 22,44 kn, za kolovoz 2017. iznos od 247,26 kn, rujan 2017. iznos od 51,18 kn, za prosinca 2017. iznos od 120,06 kn, što ukupno daje 688,39 kn, dok razlika za kolovoz 2018. iznosi 152,66 kn pa je od tog iznosa potrebno oduzeti 89,54 kn, kako bi se ukupno dosuđeni iznos od 13.854,56 kn umanjio za ranije isplaćeni iznos od 777,93 kn, tako da je za kolovoz 2017. potrebno dosuditi iznos od 63,12 kn, a za visinu naprijed navedenih iznosa naknade za godišnji odmor je potrebno umanjiti ukupno dosuđene mjesečne iznose (tako da za kolovoz 2016. tužiteljici pripada iznos od 404,68 kn, za rujan 2016. 352,56 kn, za ožujak 2017. 483,82 kn, za kolovoz 2017. 141,01 kn, za rujan 2017. 540,50 kn, za prosinac 2017. 567,08 kn te za kolovoz 2018. iznos od 323, 36 kn) te u tom dijelu preinačiti prvostupanjsku presudu i odbiti zahtjev tužiteljice za isplatu iznosa od 777,93 kn.

 

22. U odnosu na tuženikov prigovor zastare prava valja reći sljedeće.

 

22.1. Prema odredbi čl. 226. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18 – dalje: ZOO) tražbine povremenih davanja koja dospijevaju godišnje ili u kraćim razdobljima, pa bilo da se radi o sporednim povremenim tražbinama, kao što je tražbina kamata, bilo da se radi o takvim povremenim tražbinama u kojima se iscrpljuje samo pravo, kao što je tražbina uzdržavanja, zastarijevaju za tri godine od dospjelosti svakoga pojedinog davanja.

 

22.2. Prema odredbi čl. 227. st. 1. ZOO-a samo pravo iz kojeg proistječu povremena potraživanja zastarijeva za pet godina, računajući od dospjelosti najstarijeg neispunjenog potraživanja poslije kojeg dužnik nije vršio davanja, a prema odredbi st. 2. toga članka – kada zastari pravo iz koga proistječu povremena potraživanja, vjerovnik gubi pravo ne samo da zahtijeva buduća povremena davanja, nego i povremena davanja koja su dospjela prije te zastare.

 

22.3. Odredba čl. 139. ZR-a, koja propisuje da ako ovim ili drugim zakonom nije drukčije određeno, potraživanja iz radnog odnosa zastarijevaju za pet godina, je odredba posebnog značenja u odnosu na odredbe čl. 226. i 227. ZOO-a, koje su odredbe općeg značenja, pa se u ovom slučaju primjenjuje odredba iz čl. 139. ZR-a (što je u skladu sa stavom iz odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženom u odluci Rev-189/09-2 od 27. svibnja 2009.). Stoga su neosnovani žalbeni navodi tuženika da je u konkretnom slučaju nastupila zastara prava.

 

23. Nadalje, prema odredbi čl. 25. st. 5. Zakona o porezu na dohodak ("Narodne novine", br. 115/16, 106/18 i 121/19 - dalje: Zakon) predujam poreza na dohodak od nesamostalnog rada po osnovi primitka (plaće) iz članka 21. stavka 1. ovoga Zakona, ostvarenog u proteklim poreznim razdobljima, a koji se isplaćuje po sudskoj presudi prema članku 433.a ZPP-a, nagodbi u tijeku sudskog postupka, nagodbi sklopljenoj s nadležnim državnim odvjetništvom u postupcima za mirno rješenje spora ili nagodbi sklopljenoj u postupku mirenja u individualnim radnim sporovima prema zakonu kojim je uređen postupak mirenja, kao i u postupcima pred nadležnim službeničkim sudovima, obračunava, obustavlja i uplaćuje isplatitelj primitka prema propisima koji su važili na dan kada je isplata trebala biti obavljena, uz primjenu godišnjeg obračuna poreza na dohodak od nesamostalnog rada i prireza porezu na dohodak i uz korištenje podataka dostavljenih od Porezne uprave o iskorištenom iznosu osobnog odbitka i primijenjenim poreznim stopama na godišnjoj razini, pod uvjetom da utuženi iznos primitka (plaće), odnosno iznos primitka utvrđen nagodbom sadržava iznos doprinosa za obvezna osiguranja iz primitka prema posebnim propisima, porez na dohodak i prirez porezu na dohodak. Ako se isplata provede u ovršnom postupku na način da je poreznom obvezniku isplaćen ukupan primitak, porezni obveznik obvezan je uplatiti porez na dohodak i prirez porezu na dohodak.

 

23.1. Iz naprijed citirane zakonske odredbe vidljivo je da su poslodavac i radnik kojem je izvršena isplata ukupnog primitka (plaće) obvezni izvršiti uplatu poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak bez obveze plaćanja zakonskih zateznih kamata.

 

23.2 S obzirom na sve naprijed navedeno, porez na dohodak i prirez na dohodak, koji čine sastavne dijelove bruto plaće (uz neto plaću i doprinose), dospijevaju tek s isplatom, što znači da do trenutka isplate nisu dospjeli na naplatu iznosi poreza na dohodak i prireza na dohodak, pa se na te iznos zatezne kamate ne obračunavaju. Stoga je u tom dijelu zahtjev tužiteljice za isplatu zateznih kamata neosnovan pa je valjalo odlučiti kao pod točkom II 2. izreke.

 

24. S obzirom da nakon donošenja ove drugostupanjske odluke, uspjeh tužiteljice u sporu iznosi 95%, to je i primjenom odredbe čl. 154. st. 5. ZPP-a valjalo dosuditi tužiteljici troškove koji su bili potrebni za vođenje postupka (čl. 155. ZPP-a) u cijelosti. Ovdje valja dodati da je sud prvog stupnja pravilno utvrdio visinu troška zastupanja tužiteljice od 6.250,00 kn, kojem iznosu je valjalo pridodati trošak vještačenja od 2.000,00 kn, što ukupno iznosi 8.250,00 kn, dok je prvostupanjski sud dosudio tužiteljici ukupan parnični trošak od 7.850,00 kn. Budući da je žalbu protiv presude podnijela samo tuženica, u smislu odredbe čl. 374. ZPP-a drugostupanjski sud ne može preinačiti presudu na štetu tuženice i dosuditi tužiteljici daljnji trošak od 400,00 kn pa je valjalo potvrditi odluku o troškovima postupka.

 

25. S obzirom da je tuženica u žalbenom postupku uspjela u pogledu zateznih kamata i to djelomično, te u pogledu glavnog zahtjeva u omjeru od svega 5%, temeljem odredaba čl. 35. st. 2., čl. 154. st. 5. i čl. 166. st. 1. i 2. ZPP-a, nema pravo na naknadu troškova nagrade punomoćniku za sastav (točka III izreke).

 

26. Slijedom navedenoga i na osnovi odredbe čl. čl. 373.a st. 3. ZPP-a je odlučeno kao u točkama I i II 1.izreke ove presude, a na temelju odredbe čl. 373. t. 3. ZPP-a kao u točki II 2. izreke presude.

 

 

U Zagrebu, 28. travnja 2021.

 

Sudac:

Diana Preglej