1

                            Poslovni broj: 3 P-753/19-33

                  

            Republika Hrvatska

     Općinski sud u Vinkovcima

   Trg bana Josipa Šokčevića 17

              32100 Vinkovci                                                     

             OIB:77561654785

 

U   I M E   R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P  R  E  S  U  D  A

 

 

Općinski sud u Vinkovcima, OIB:77561654785 po sucu Ivi Graovac kao sucu pojedincu, u građansko-pravnoj stvari tužitelja Z. M., OIB: … iz V., zastupan po punomoćniku B. R.-S. odvjetnici iz V., protiv tuženika R. A. d.d. sa sjedištem u Z., OIB: … zastupan po odvjetnicima iz Odvjetničkog društva G. & G. iz Z., radi isplate, nakon održane i zaključene glavne, javne i usmene rasprave održane dana 11. ožujka 2021., u nazočnosti punomoćnika tužitelja B. R.-S. odvjetnice iz V. i punomoćnika tuženika u zamjeni O. J. odvjetnice iz O., te potom donijete i objavljene presude na ročištu za objavu održanom dana 23. travnja 2021.

 

           p r e s u d i o    j e

             

              I./ Nalaže se tuženiku  R. A. d.d., Z., OIB: … da tužitelju Z. M., V., OIB: … s  naslova povrata preplaćenog iznosa otplate kredita temeljem ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi izvrši isplatu novčanog iznosa od 2.547,74 kn i to sa zakonskim zateznim  kamatama tekućim:

- na iznos od    43,31 kn  od  03.12.2007.g.  pa do isplate;

- na iznos od    42,58 kn  od  31.12.2007.g.  pa do isplate;

- na iznos od    43,17 kn  od  21.01.2008.g.  pa do isplate;

- na iznos od    42,29 kn  od  25.02.2008.g.  pa do isplate;

- na iznos od    42,48 kn  od  31.03.2008.g.  pa do isplate;

- na iznos od    40,61 kn  od  28.04.2008.g.  pa do isplate;

-na iznos od    52,78 kn  od  02.06.2008.g.  pa do isplate;

- na iznos od    52,49 kn  od  30.06.2008.g.  pa do isplate;

- na iznos od    50,63 kn  od  06.08.2008.g.  pa do isplate;

- na iznos od    49,77 kn  od  01.09.2008.g.  pa do isplate;

- na iznos od    49,41 kn  od  29.09.2008.g.  pa do isplate;

- na iznos od    54,12 kn  od  28.10.2008.g.  pa do isplate;

- na iznos od    49,06 kn  od  24.11.2008.g.  pa do isplate;

- na iznos od    50,50 kn  od  30.12.2008.g.  pa do isplate;

- na iznos od   49,83 kn  od  30.01.2009.g.  pa do isplate;

- na iznos od   49,87 kn  od  27.02.2009.g.  pa do isplate;

- na iznos od   86,03 kn  od  30.03.2009.g.  pa do isplate;

- na iznos od   84,49 kn  od  27.04.2009.g.  pa do isplate;

- na iznos od   81,24 kn  od  01.06.2009.g.  pa do isplate;

- na iznos od   78,12 kn  od  29.06.2009.g.  pa do isplate;

- na iznos od   76,66 kn  od  29.07.2009.g.  pa do isplate;

- na iznos od   74,86 kn  od  27.08.2009.g.  pa do isplate;

- na iznos od   72,85 kn  od  01.10.2009.g.  pa do isplate;

- na iznos od   70,20 kn  od  26.10.2009.g.  pa do isplate;

- na iznos od   69,18 kn  od  27.11.2009.g.  pa do isplate;

- na iznos od   67,85 kn  od  31.12.2009.g.  pa do isplate;

- na iznos od   66,35 kn  od  29.01.2010.g.  pa do isplate;

- na iznos od   64,24 kn  od  01.03.2010.g.  pa do isplate;

- na iznos od   63,30 kn  od  31.03.2010.g.  pa do isplate;

- na iznos od   60,72 kn  od  03.05.2010.g.  pa do isplate;

- na iznos od   58,85 kn  od  31.05.2010.g.  pa do isplate;

- na iznos od   60,13 kn  od  30.06.2010.g.  pa do isplate;

- na iznos od   55,93 kn  od  28.07.2010.g.  pa do isplate;

- na iznos od   56,40 kn  od  31.08.2010.g.  pa do isplate;

- na iznos od   53,04 kn  od  30.09.2010.g.  pa do isplate;

- na iznos od   49,36 kn  od  29.10.2010.g.  pa do isplate;

- na iznos od   48,72 kn  od  30.11.2010.g.  pa do isplate;

- na iznos od   48,21 kn  od  29.12.2010.g.  pa do isplate;

- na iznos od   43,79 kn  od  31.01.2011.g.  pa do isplate;

- na iznos od   41,43 kn  od  28.02.2011.g.  pa do isplate;

- na iznos od   37,77 kn  od  31.03.2011.g.  pa do isplate;

- na iznos od   34,92 kn  od  29.04.2011.g.  pa do isplate;

- na iznos od   34,23 kn  od  31.05.2011.g.  pa do isplate;

- na iznos od   31,19 kn  od  30.06.2011.g.  pa do isplate;

- na iznos od   26,00 kn  od  28.07.2011.g.  pa do isplate;

- na iznos od   22,57 kn  od  30.08.2011.g.  pa do isplate;

- na iznos od   18,84 kn  od  29.09.2011.g.  pa do isplate;

- na iznos od   15,66 kn  od  31.10.2011.g.  pa do isplate;

- na iznos od   12,55 kn  od  29.11.2011.g.  pa do isplate;

- na iznos od     9,61 kn  od  29.12.2011.g.  pa do isplate;

- na iznos od     6,53 kn  od  30.01.2012.g.  pa do isplate;

- na iznos od     3,02 kn  od  29.02.2012.g.  pa do isplate;

i to po stopi od 15% za period od dospijeća do 31.07.2008.godine, zatim u periodu od 01.08.2008.  do 31.07.2015. po eskontnoj stopi HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je  prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, a u periodu od 01.08.2015.g. do  isplate  po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na  stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima  izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3%, sve u roku od 15  dana.

 

II          Nalaže se tuženiku R. A. d.d., Z., OIB: … da tužitelju Z. M., Vinkovci, OIB: … s  naslova povrata preplaćenih iznosa otplate kredita temeljem ništetne odredbe o valutnoj klauzuli  izvrši isplatu novčanog iznosa od 7.181,75 kn, i to sa zakonskim zateznim kamatama:

- na iznos od     18,70 kn  od  28.10.2008.g.  pa do isplate;

- na iznos od     34,24 kn  od  27.02.2009.g.  pa do isplate;

- na iznos od       6,74 kn  od  31.12.2009.g.  pa do isplate;

- na iznos od     23,92 kn  od  29.01.2010.g.  pa do isplate;

- na iznos od     27,71 kn  od  01.03.2010.g.  pa do isplate;

- na iznos od     59,11 kn  od  31.03.2010.g.  pa do isplate;

- na iznos od     55,92 kn  od  03.05.2010.g.  pa do isplate;

- na iznos od     69,06 kn  od  31.05.2010.g.  pa do isplate;

- na iznos od   165,44 kn  od  30.06.2010.g.  pa do isplate;

- na iznos od   125,25 kn  od  28.07.2010.g.  pa do isplate;

- na iznos od   210,45 kn  od  31.08.2010.g.  pa do isplate;

- na iznos od   192,62 kn  od  30.09.2010.g.  pa do isplate;

- na iznos od   164,71 kn  od  29.10.2010.g.  pa do isplate;

- na iznos od   234,76 kn  od  30.11.2010.g.  pa do isplate;

- na iznos od   316,18 kn  od  29.12.2010.g.  pa do isplate;

- na iznos od   266,55 kn  od  31.01.2011.g.  pa do isplate;

- na iznos od   291,54 kn  od  28.02.2011.g.  pa do isplate;

- na iznos od   266,30 kn  od  31.03.2011.g.  pa do isplate;

- na iznos od   264,32 kn  od  29.04.2011.g.  pa do isplate;

- na iznos od   397,68 kn  od  31.05.2011.g.  pa do isplate;

- na iznos od   412,85 kn  od  30.06.2011.g.  pa do isplate;

- na iznos od   491,87 kn  od  28.07.2011.g.  pa do isplate;

- na iznos od   471,52 kn  od  30.08.2011.g.  pa do isplate;

- na iznos od   415,70 kn  od  29.09.2011.g.  pa do isplate;

- na iznos od   412,80 kn  od  31.10.2011.g.  pa do isplate;

- na iznos od   408,38 kn  od  29.11.2011.g.  pa do isplate;

- na iznos od   431,16 kn  od  29.12.2011.g.  pa do isplate;

- na iznos od   469,80 kn  od  30.01.2012.g.  pa do isplate;

- na iznos od   476,47 kn  od  29.02.2012.g.  pa do isplate;

i to po stopi od 15% za period od dospijeća do 31.07.2008.godine, zatim u periodu od 01.08.2008.  do 31.07.2015. po eskontnoj stopi HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je  prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, a u periodu od 01.08.2015.g. do  isplate  po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na  stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima  izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3%, sve u roku od 15  dana.

 

III-         Tuženik je dužan, naknaditi tužitelju troškove ovog parničnog  postupka u iznosu od 8. 975,00 kn s pripadajućim zateznim kamatama koje na iste teku od dana presuđenja pa do  isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na  stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima  izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3%, sve u roku od 15  dana.

 

Obrazloženje

             

1.Tužitelj je po punomoćniku podnio tužbu ovome sudu protiv tuženika, radi isplate, koja tužba je zaprimljena kod ovoga suda dana 11. lipnja 2019. U podnesenoj tužbi navodi da su tužitelj i tuženik zaključili dana ... Ugovor o kreditu broj:… prema kojem je tuženik kao kreditor tužitelju kao korisniku kredita odobrio i stavio na raspolaganje kredit u kunskoj protuvrijednosti od 19.669,44 CHF prema srednjem tečaju za CHF R. A. d.d. važećem na dan korištenja kredita. Navedenim ugovorom ugovoren je rok otplate kredita od 84 mjeseca kroz otplatu u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti.

 

2.Tužitelj dalje navodi kako je predmetnim ugovorom ugovorena kamatna stopa koja je promjenjiva "temeljem Odluke o kamatnim stopama R. A. d.d., a koja se sa početnih 5,55% godišnje tokom otplate kredita u više navrata mijenjala na štetu tužitelja. Tužitelj ističe kako prilikom zaključenja ugovora o kreditu tuženik nije tužitelju pružio dovoljno informacija i obavijesti o rizicima vezanim uz zaključenje ugovora o kreditu ugovaranjem valutne klauzule CHF, odnosno o rizicima vezanim uz rast tečaja CHF u odnosu na kunu. Tečaj CHF u odnosu na kunu povećavao se tijekom otplate kredita u odnosu na početno ugovoreni tečaj. U tužbi tužitelj dalje ističe da je tuženik u ugovoru o kreditu ugradio odredbe kojima je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze bila promjenjiva i to na osnovu jednostrane odluke tuženika o kojoj se odredbi nije pojedinačno pregovaralo, kao i odredbe kojima je  ugovoreno da se glavnica kredita veže uz valutu CHF, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnog ugovora nije kao trgovac tužitelja u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje odluke utemeljene na potpunoj obavijesti. Tužitelj smatra da su navedene odredbe protivne načelu savjesnosti i poštenja i da su uzrokovale znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja.

 

3.Tužitelj smatra da su navedene odredbe protivne kogentnim odredbama čl. 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača (NN 79/07 i dr.) s tim da je posljedica nepoštenosti ugovorne odredbe njezina ništetnost (čl. 102. Zakona o zaštiti potrošača).Tužitelj se poziva na presudu Visokog trgovačkog suda RH broj Pž-7129/13 -4 od 13.06.2014. kojom da je utvrđeno kako je, između ostalih i tuženik u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008., a koje povrede traju i nadalje povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita tako što potrošačkim ugovorima o kreditima koristi nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a koja je ništetna. Nadalje tužitelj se poziva i na presudu VTSRH broj PŽ-6632/2017-10 od 14.06.2018. kojom je u točki 1 potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/12 od 04.07.2013. u dijelu točke 1., 2., 3., 4., 5., 6. i 7. izreke kojom se utvrđuje da je, između ostalih i tuženik u razdoblju od 01. siječnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica CHF, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nisu kao trgovci potrošači u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa se time tuženi postupali suprotno odredbama tada važećem Zakonu o zaštiti potrošača kao i Zakona o obveznim odnosima.

 

              4.Imajući u vidu pravne posljedice ništetnih odredbi, tužitelj tužbom potražuje sve iznose koje je uplatio u iznosu većem od stvarne obveze, temeljeći svoj zahtjev kako na odredbi čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima, a podredno i na odredbi čl. 323. st. 2. Zakona o obveznim odnosima. Prvotno postavljenim tužbenim zahtjevom tužitelj je od tuženika po toj osnovi zahtijevao isplatu sveukupnog iznosa od 8.000,00 kn, zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku od dospjelosti svakog pojedinačnog mjesečnog iznosa pa do isplate, pridržavajući se pravo naknadnog uređenja tužbenog zahtjeva nakon provedenog financijskog vještačenja sukladno odredbi čl. 186. b Zakona o parničnom postupku.

 

5.Nakon provedenog financijskog vještačenja u ovome predmetu tužitelj je svojim podneskom  od  13. siječnja 2021.  specificirao svoj tužbeni zahtjev na način da po konačno uređenom tužbenom zahtjevu od tuženika potražuje isplatu iznosa od 9.729,49 kn umjesto ranijeg u tužbi postavljenog iznosa od 8.000,00 kn. Tuženik se protivio takvoj preinaci tužbe.

 

6.Ovakvu preinaku tužbenog zahtjeva povećanjem istog zahtjeva sud je dopustio, a sve to temeljem odredbe čl. 39. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 70/19) budući se ista odredba prema čl. 117. primjenjuje i na postupke koji su pokrenuti prema odredbama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj:  53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i  89/14;  dalje u tekstu: Zakona o parničnom postupku), a kojom odredbom je predviđeno da  iznimno tužitelj može preinačiti tužbu do zaključenja glavne rasprave ako je bez svoje krivnje nije mogao preinačiti do zaključenja prethodnoga postupka. Naime, u ovom postupku radi utvrđivanja točne visine tužbenog zahtjeva moralo je biti provedeno odgovarajuće financijsko-knjigovodstveno vještačenje, budući da tuženik nije prihvatio izračun preplaćenih iznosa koje je za potrebe postavljanja tužbenoga zahtjeva sačinio sam tužitelj, te da je do povećanja tužbenoga zahtjeva došlo upravo nakon provedenog financijsko-knjigovodstvenog vještačenja, te da upravo to predstavlja razlog da tužitelj bez svoje krivnje nije mogao preinačiti tužbu do zaključenja prethodnog postupka, slijedom čega je dopuštena izvršena preinaka tužbe.

 

7.U odgovoru na tužbu tuženik se u cijelosti protivio tužbi i tužbenom zahtjevu ističući prije svega prigovor mjesne nenadležnosti ovoga suda, a sve to iz razloga jer je čl. 12. Ugovora o kreditu ugovorena nadležnost suda u mjestu sjedišta kreditora, odnosno u konkretnom slučaju Općinskog građanskog suda u Zagrebu, zbog čega je predlagao da se ovaj sud oglasi nenadležnim i po pravomoćnosti predmet dostavi na rješavanje mjesno nadležnom sudu. U pogledu tvrdnji tužitelja da bi bile ništetne odredbe o načinu promjene kamatnih stopa i valutnoj klauzuli tuženik se istome također protivi smatrajući da su kriteriji promjena kamatnih stopa utvrđeni u Pravilnicima o obračunu kamata i naknada, a koji predstavljaju Opće uvjete poslovanja sukladno čl. 295. Zakona o obveznim odnosima, te kao takvi obvezuju ugovorne strane. Promjena kamatne stope tužitelju nije posljedica tuženikove nesavjesnosti i nepoštenja već objektivnih tržišnih okolnosti. Tuženik je kamatnu stopu mijenjao zbog opravdanih razloga, a u skladu sa svojim uredno objavljenim i pristupačnim općim aktima, čija je primjena bila ugovorena u članku 9. predmetnog Ugovora.

 

7.1.Nadalje, tuženik navodi kako je sporna odredba o valutnoj klauzuli tužitelju bila jasna, razumljiva i lako uočljiva, da se o istoj pojedinačno pregovaralo, te ista nije u suprotnosti s načelom savjesnosti i poštenja i nije uzrokovala znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja. Osim naprijed navedenih prigovora, tuženik je isticao i prigovor zastare potraživanja obzirom na protek općeg zastarnog roka. Tuženik predlaže da sud odbije zahtjev tužitelja, te ga obveže na naknadu prouzročenog parničnog troška tuženiku.

 

8.U svom očitovanju tužitelj se protivi svim navodima iz odgovora na tužbu tuženika i to pogotovo istaknutom prigovoru mjesne nenadležnosti i istaknutom prigovoru zastare. Smatra da je u ovome postupku sud vezan pravnim shvaćanjima koja su zauzeta u presudama Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske u pogledu ništetnosti odredbi u potrošačkim ugovorima u načinu promjene kamatne stope i valutne klauzule.

 

9.Sud je odlučujući o prigovoru mjesne nenadležnosti isti prigovor odbio te je donio rješenje broj: 3 P-753/19-8 od 10. siječnja 2020. koje rješenje je povodom uložene žalbe tuženika viši sud, Županijski sud u Sisku svojom odlukom broj: Gž-239/2020-2 od 26. lipnja 2020. odbio te potvrdio rješenje ovoga suda od 10. siječnja 2020.

 

              10.U dokaznom postupku provedeni su dokazi uvidom u priloženu presliku ugovora o kreditu od ..., uvid u prvotni otplatni plan kao i cjelokupni otplatni plan, u knjigovodstvenu karticu kredita u svezi zaduženja i izvršenih uplata od strane tužitelja, te je provedeno financijsko-knjigovodstveno vještačenje po sudskom vještaku T. V. dipl.oec. iz O.

 

11.Temeljem provedenih dokaza i to prije svega uvidom u zaključeni Ugovor o kreditu broj: … od ... nesporno je utvrđeno da su tužitelj i tuženik zaključili Ugovor o kreditu, temeljem kojeg ugovora je tuženik kao kreditor stavio tužitelju kao korisniku kredita na raspolaganje novčani iznos od 19.669,44 CHF, s tim da se isti kredit isplaćivao u kunskoj protuvrijednosti prema kreditorovom srednjem  tečaju važećem za valutu ugovora,  te da je kredit zaključen na rok otplate od 84 mjeseca, da je kamatna stopa ugovorena kao promjenjiva, a da je ona na dan zaključenja ugovora iznosila 5,55%, s tim da je člankom 2. točka 1. istog Ugovora o kreditu ugovoreno da se tako promjenjiva kamatna stopa utvrđuje Odlukom o kamatnim stopama kreditora. Nesporno je nadalje, i to uvidom u prijepis knjigovodstvene kartice po zaključenom Ugovoru o kreditu da se tijekom trajanja otplate kredita kamatna stopa u više navrata mijenjala, na način da je najviša primijenjena kamatna stopa tijekom razdoblja otplate iznosila 7,75 % godišnje.

 

              12.Uvidom u knjigovodstvenu karticu nesporno je utvrđeno da je prema početno ugovorenoj kamatnoj stopi od 5,55% godišnje, koja je ugovorena prilikom zaključenja Ugovora o kreditu, mjesečni anuitet za otplatu predmetnog kredita iznosio 283,12 CHF u kunskoj protuvrijednosti, te da se zbog mijenjanja stope ugovorene kamate i visine tečaja tijekom vremena mijenjao iznos anuiteta koji je tužitelj bio u obvezi plaćati.

 

13.Nadalje, nesporno je među parničnim strankama da je u postupku koji se vodio radi zaštite kolektivnih interesa  potrošača pred  Trgovačkim  sudom  u  Zagrebu, pod brojem P-1401/12, od 4. srpnja 2013., donesena pravomoćna presuda, a kojom presudom je utvrđeno da je ovdje tuženik u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne ugovorne odredbe na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditu promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim internim aktima banke, te da je ista presuda u tom dijelu potvrđena i presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske,  broj: Pž-7129/13, od 13. lipnja 2014. Nesporno je nadalje da je istom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu, od 4. srpnja 2013., i to točkom 1., utvrđeno da je ovdje tuženik u razdoblju od 1. siječnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima na način da je  koristio u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima  o potrošačkom kreditiranju na način da je ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica CHF, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja istih ugovora tužena banka kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirala o svim bitnim parametrima potrebnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana.

 

13.1.Nesporno je da je u pogledu ništetnosti ugovaranja valutne klauzule ista presuda Trgovačkog suda u Zagrebu potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018., a da je istu presudu potvrdio i Vrhovni sud Republike Hrvatske, u predmetnu poslovni broj: Rev 2221/18 od 3. rujna 2019.      

 

14.Sporno je među parničnim strankama da li je ništetan dio zaključenoga Ugovora o kreditu, i to konkretno dio odredbe kojima je ugovorena valutna klauzula na način da se tužitelju odobrava kredit u određenom iznosu CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB na dan korištenja kredita, da se kredit otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima, a podmiruje u kunama po srednjem tečaju kreditora na dan dospijeća odnosno na dan plaćanja,  te  u  dijelu  u  kojem  je  ugovoreno  da  je  kamatna   stopa  promjenjiva u skladu sa Odlukom o kamatnim stopama kreditora, te u dijelu da se na sve ono što nije regulirano Ugovorom o kreditu primjenjuju Opći akti  kreditora sa svim izmjenama i dopunama donesenim za vrijeme trajanja Ugovora o kreditu.  Sporno je nadalje da li je nastupila zastara potraživanja tužitelja, te da li je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu donesena u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača primjenjiva i na ovaj konkretni slučaj tj. na zaključeni Ugovor o kreditu između tužitelja i tuženika.

 

              15.U odnosu na sporne činjenice tj. pitanje ništetnosti dijela ugovornih odredbi kojima je ugovorena valutna klauzula i način promjene kamatne stope, sud je primijenio odredbe Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 96/03; dalje u tekstu ZZP/03) koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu. Prema odredbi čanka 81. stavak 1. ZZP/03, propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje  značajnu  neravnotežu  u  pravima  i  obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.  Prema stavku 2. navedenog članka smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca, te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca.   

 

16.Nadalje, prema stavku 4. istoga članka ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u naprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati.  Prilikom ocjene je li određena ugovorna odredba poštena, uzimat će se u obzir narav robe i usluga koje predstavljaju predmet ugovora, sve okolnosti prije ili prilikom sklapanja ugovora, te ostale ugovorne odredbe, kao i neki drugi ugovor koji u odnosu na ugovor koji se ocjenjuje predstavlja glavni ugovor, sve sukladno odredbi članka 83. ZZP/03. Odredbom članka 87. stavak 1. i 2. ZZP/03 propisano je da je nepoštena ugovorna odredba ništavna time da ništavost pojedine odredbe ugovora ne povlači ništavost samog ugovora ako ona može opstati bez te ništavne odredbe.  Analizirajući spornu odredbu članka 2. Ugovora o kreditu, kojom je ugovoreno da je kamatna stopa promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatnim stopama kreditora, proizlazi da se radi o ugovornoj odredbi u odnosu na koju je u postupku za zaštitu kolektivnih interesa  potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu, poslovni broj: P-1401/12, utvrđeno da predstavlja povredu propisa i zaštite potrošača. 

 

17.Ovo stoga jer je odredba o promjeni kamatne stope kao cijene kredita jedna od ključnih odredbi ugovora o kreditu, koja motivira ili demotivira korisnike kredita na zaključenje istog, pa je stoga neopravdano prepustiti promjenu kamatne stope jednostranoj odluci banke, dakle samo jednoj ugovornoj strani, dok s druge stranke klijent kao korisnik kredita ne raspolaže znanjem koje je potrebno za razumijevanje funkcioniranja tržišta kredit. U takvoj situaciji korisniku kredita potrebno je pružiti cjelovite informacije u odnosu na značaj i promjenu kamatne stope u odnosu na prvotno ugovorenu, kako bi korisnik kredita mogao procijeniti da li ista odgovara njegovim financijskim potrebama i mogućnostima. U postupku kolektivne zaštite potrošača nesporno je utvrđeno da se radi o odredbama o kojima se nije pojedinačno pregovaralo.

 

18.Ovako formuliranom odredbom o promjeni kamatne stope tuženik je mogao u svakom trenutku skladno svojim internim aktima mijenjati kamatnu stopu, a što je isti učinio bez mogućnosti utjecaja korisnika kredita na navedeno, zbog čega je tužitelj kao korisnik kredita stavljen u neravnopravan položaj kao potrošač u odnosu na banku. Da se radi o unaprijed pripremljenom obrascu ugovora o kreditu vidljivo je iz samog priloženog ugovora o kreditu, a iz kojeg nesporno proizlazi da isti predstavlja tipski ugovor u kojem se samo unose podaci o datumu zaključenja ugovora, korisniku kredita, sredstvima osiguranja, mijenjaju se podaci o iznosu kredita i roku otplate, dok je iz samog ugovora o kreditu nesporno utvrđeno da je sporna odredba članka 1. i 2. unaprijed formulirana i da dakle nije bila podložna nikakvoj mogućnosti pregovaranja parničnih stranaka i eventualnom utjecaju tužitelja na istu odredbu. Upravo zbog toga razloga stajalište suda je da je ista odredba točaka 1. i 2.  Ugovora o kreditu nepoštena ugovorna odredba u smislu odredbe članka 81. stavak 1. ZZP/03, slijedom čega je ista i ništetna sukladno članku 87. stavak 1. ZZP/03.  Identično materijalno pravo potrebno je primijeniti i  u pogledu utvrđenja ništetnim ugovornih odredbi koje se odnose na valutnu klauzulu.  

 

19.Nesporno je da je prilikom zaključenja Ugovora o kreditu tužitelju bilo poznato što znači ugovaranje kredita uz valutnu klauzulu, ali samo to nije dovoljno da bi se ista ugovorna odredba mogla tretirati kao poštena ugovorna odredba, budući je prema zauzetom stavu suda Europske unije u predmetu C 186/16, i to u presudi donesenoj 20. rujna 2017., jasno navedeno da odredbu čl. 4. st. 2. Direktive 93/13, a koja odgovara čl. 84. ZZP/03, treba tumačiti na način da nije dovoljno da ugovorna odredba mora biti samo jasno i razumljivo sastavljena, već da je nužno potrošaču ponuditi dovoljno informacija kako bi mogli donijeti razborite i formirane odluke, te sa tim potrošač mora biti upoznat kako na formalnoj, tako i na gramatičkoj razini, da može procijeniti ekonomske posljedice te odredbe za njegove financijske obveze.

 

              20.U postupku koji se vodio za zaštitu kolektivnih interesa potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu, a u kojem je i donesena presuda broj: P-141/12, od 4. srpnja 2013., nesporno je utvrđeno da odredbe ugovora koje sadrže valutnu klauzulu nisu prošle "test poštenja", odnosno da isti test poštenja u konkretnom slučaju nije prošao niti tuženik, odnosno da je i tuženik kao i sve druge banke u tom promatranom razdoblju isti kredit prikazivao na način da se rizik tečajnih razlika klijentima uglavnom prešućivao ili im se umanjivao isti rizik, odnosno u svakom slučaju da taj rizik tečajnih razloga korisnicima kredita nije dovoljno obrazložen, zbog čega su potrošači mogli doći do zaključka da je ponuda kredita vezanih u CHF najpovoljnija. 

 

21.Kraj navedenog nedvojbeno je da su ništetne odredbe Ugovora o kreditu, a kojim se odobrava tužitelju kredit u iznosu od 19.669,44 CHF, odnosno u protuvrijednosti kuna po srednjem tečaju kreditora  na dan korištenja kredita, te u dijelu gdje se tužitelj obvezuje vraćati kredit u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti obračunatoj po srednjem tečaju kreditora  važećem na dan plaćanja.

 

22.Nadalje, utvrđeno je da je toč. 9 zaključenog Ugovora o kreditu regulirano da  na sve ono što nije regulirano Ugovorom o kreditu se primjenjuju Opći akti kreditora kojim je regulirano kreditiranje građana sa svim njihovim izmjenama i dopunama donesenim za vrijeme trajanja ovog Ugovora o kreditu. U ovom konkretnom slučaju tužitelj tvrdi da je upravo njegovim Opći aktima i to konkretno Općim uvjetima poslovanja sa stanovništvom, koji se primjenjuju od 2005. a koji su izmijenjeni 2009. Pravilnikom o obračunu kamata i naknada a koji Pravilnici se primjenjuju od 2007. odnosno 2011., regulirano na koji način se mijenja visina kamatne stope, te da su između ostalih istim Pravilnicima definirani određeni parametri a koji utječu na visinu kamatne stope, te da upravo iz tog razloga ne može biti ništetna odredba Ugovora o kreditu a koja regulira način primjene kamatne stope sukladno Odluci o kamatnim stopama budući da je isto regulirano Općim uvjetima poslovanja a koji su sastavni dio Ugovora o kreditu.  

 

23.Nesporno je da prema odredbi čl. 295. Zakona o obveznim odnosima Opći uvjeti obvezuju ugovornu stranu ako su joj bili poznati ili morali biti poznati u vrijeme sklapanja ugovora, ali je isto tako i odredbom čl. 296. st. 1. Zakona o obveznim odnosima određeno da su ništetne odredbe Općih uvjeta ugovora koje je suprotno načelu savjesnosti i poštenja prouzroče očiglednu neravnopravnost u pravima i obvezama stranaka na štetu suugovaratelja sastavljača ili ugrožavaju postizanje svrhe sklopljenog ugovora. S obzirom na vrijeme i datum sastavljanja istih Općih uvjeta poslovanja i Pravilnika o kamatama i naknadama nesporno je da su isti bili predmet razmatranja i u postupku koji se vodio povodom kolektivne tužbe za zaštitu potrošača, te da postojanje istih Općih uvjeta nije utjecalo na donošenje odluke u odnosu na tuženika kada je utvrđeno da je tuženik u potrošačkim ugovorima o kreditima koristio nepoštene i ništetne odredbe u pogledu načina mijenjanja ugovorene kamate.

 

24.Upravo iz tog razloga sud smatra ništetnom odredbu Ugovora o kreditu u pogledu načina primjene Općih akata tuženika kao kreditora. Nadalje, u odnosu na dio ugovora o kreditu a kojim je ugovorena valutna klauzula na način da tužitelj kredit otplaćuje u CHF izražen u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora važećem na dan dospijeća, sud cijeni da su navedene odredbe također nepoštene i ništetne primjenjujući identično materijalno pravo iz istih razloga, kao i u odnosu na utvrđenje ništetnosti odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi.

 

              25.Kod utvrđenja ništetnosti odredbi Ugovora o kreditu, a koji se odnosi na ugovaranje valutne klauzule i načina izmjene kamatne stope, sud je posebno vodio računa da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz čl. 106. st. 1.  Zakona o zaštiti potrošača  ("Narodne novine" broj 41/14 i 110/15; dalje u tekstu ZZP/14),  u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz čl. 106. st. 1. tog Zakona, obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade   štete  koja  mu je uzrokovana postupanjem tuženika,  ali i odredbi čl. 502. c Zakona o parničnom postupku, kojim je propisan učinak presude donesene po tužbi za zaštitu kolektivnih prava i interesa, a kojom je određeno da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni tužbeni zahtjevi iz tužbe za kolektivnom zaštitom potrošača, te da je u tom slučaju sud u tom pojedinačnom postupku vezan za ta utvrđenja. Ovakav direktan učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača i presude koja bude donesena u tom postupku i koja kao takva obvezuje sudove u pojedinačnim postupcima zauzima i Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj presudi poslovni broj: Rev 3142/18, od 19. ožujka 2019. 

 

                 26.Iz iste revizijske odluke nedvojbeno proizlazi da u pojedinačnim postupcima koje pokreću potrošači uopće nije nužno provoditi poseban dokazni postupak, jer bi isto bilo, a s obzirom na utvrđenja iz postupka kolektivne zaštite,  potpuno neekonomično i previše tegobno za potrošača, a isto tako i suprotno odredbama Zakona o parničnom postupku i Zakona o zaštiti potrošača, te je upravo iz tog razloga i odbijen dokazni prijedlog tuženika da se u ovom postupku saslušava tužitelj kao stranka, te djelatnik banke i  javni bilježnik.

 

27.S obzirom da su utvrđene ništetnim odredbe o načinu ugovaranja valutne klauzule i načinu promjene kamatne stope, to temeljem odredbi čl. 323. st. 1. Zakona o obveznim odnosima, a u svezi s čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima, tužitelju pripada pravo da mu tuženik naknadi sve ono što je stekao temeljem tako ništetnih odredbi ugovora.

 

28.Kako je u ovom postupku nesporno utvrđeno da je u trenutku zaključenja ugovora o kreditu ugovorena redovna kamatna stopa od 5,55% te kako je tijekom postupka utvrđeno da su ništetne odredbe u pogledu načina promjene kamatne stope, koje su tijekom trajanja ugovora o kreditu vršene jednostrano od strane tuženika, zbog čega tužitelj ima pravo na povrat neosnovano naplaćenih iznosa zbog takvog načina jednostrane promjene kamatne stope. Naime, nesporno je da je redovna kamatna stopa jedan od bitnih elemenata ugovora o kreditu, te da ista predstavlja objekt ugovorne obveze. Po ocjeni suda, način promjene ugovorene promjenjive kamatne stope utvrđen je ništetnim, te je stav suda da je za utvrđivanje visine naknade koja pripada tužitelju nužno primijeniti jedinu kamatnu stopu koja je ugovorom o kreditu određena, a to je ugovorena kamatna stopa od 5,55%.

 

29.Radi utvrđivanja visine onoga što je tuženik dužan vratiti tužitelju, provedeno je odgovarajuće financijsko-knjigovodstveno vještačenje po vještaku T. V., dipl. oec. iz O. Iz nalaza i mišljenja financijsko-knjigovodstvenoga vještaka vidljivo je da je u  razdoblju od isplate kredita tužitelju pa sve do konačne otplate kredita tuženik mijenjao visinu kamatne stope i to na način da je sa početno ugovorene kamatne stope od 5,55% godišnje u jednom razdoblju kamatna stopa povišena na čak 7,75 % godišnje, te da se isto tako značajno mijenjao i tečaj CHF u odnosu na kunu je znatno rastao. Zaključno je mišljenje vještaka da je tužitelj temeljem promjene tečaja i visine kamatnih stopa preplatio kredit i to za ukupni iznos od 9.729,49 kn, pri čemu se na iznos preplate s osnove promjene kamatnih stopa odnosi iznos od 2.547,74 kn, a preplata s osnove tečajne razlike 7.181,75 kn, pri čemu je vještak iste iznose prikazao pojedinačno za svaki mjesec u utuženom razdoblju, navodeći točan datum uplate svakog pojedinoga anuiteta.

 

30.Vještak je u svom nalazu i mišljenju i to utvrđujući preplatu temeljem promjene tečaja utvrdio i iznose koje je tužitelj manje platio, a sve zbog primjene tečaja koji je bio niži od početno ugovorenog, te je prikazujući sveukupni iznos preplata uzeo u obzir negativne iznose tj. iznose koje je tužitelj manje platio zbog tečajne razlike koja je išla njemu u korist, a koja je bila prisutna određeno razdoblje.

 

31.Na nalaz i mišljenje financijsko-knjigovodstvenoga vještaka tužitelj nije imao primjedbi, te je stoga svoj tužbeni zahtjev i specificirao sukladno istome nalazu uvažavajući pri tome i negativne iznose na način kako ih je iskazao vještak. Tuženik se nije očitovao na nalaz i mišljenje financijsko-knjigovodstvenoga vještaka, međutim i dalje ističe da stranke nisu imale namjeru ugovoriti fiksnu kamatnu stopu. Isto tako smatra da nema mjesta određivanju zakonske zatezne kamate na utužena potraživanja budući da tuženik nije povrijedio zakon ili propis koji je bio na snazi u trenutku sklapanja ugovora o kreditu te da je tuženik postupao po uputama Hrvatske narodne banke. Ovaj sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka knjigovodstvene struke cijeneći njegov nalaz stručnim i objektivnim u skladu sa prihvaćenom metodologijom vještačenja u identičnim predmetima.

 

32.Kako iz nalaza i mišljenja financijsko-knjigovodstvenog vještaka proizlazi da je tijekom trajanja otplate kredita tužitelj zbog povećanja kamatnih stopa kao i ništetnosti odredbi o valutnoj klauzuli platio viši iznos od ukupno 9.729,49 kn od čega se iznos od 2.547,74 kn odnosi na preplaćeni iznos kamata, dok se preplaćeni iznos od 7.181,49 kn odnosi na ništetnost odredbi o valutnoj klauzuli, slijedom čega je odlučeno kao u izreci ove presude. Tuženik je po osnovi odredbe članka 1111. Zakona o obveznim odnosima obvezan da vrati tužitelju navedeni novčani iznos i to zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku na svaki pojedinačni mjesečno više plaćeni iznos, s tim da je kamata određena sukladno odredbi članka 29. stavak 1 i 2 Zakona o obveznim odnosima.

 

33.Prigovor zastare tuženika je neosnovan i to iz razloga jer je prema pravnom shvaćanju Vrhovnoga suda Republike Hrvatske iznesenom u njegovoj odluci poslovni broj: Rev-2245/17, od 20. ožujka 2018., određeno da podnesena tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava iz čl. 131. Zakona o zaštiti potrošača predstavlja radnju vjerovnika kojom se prekida zastara sukladno odredbi čl. 241. Zakona o obveznim odnosima i zbog čega zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći iz početka tek od pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe, dakle od 13. lipnja 2014., a kako je tužba u ovom predmetu podnesena 11. lipnja 2019., to nije istekao zastarni rok od 5 godina iz čl. 225. Zakona o obveznim odnosima, zbog čega je i odbijen prigovor zastare od strane tuženika.

 

34.Imajući u vidu sve naprijed izloženo ovaj sud je donio odluku kao u izreci ove presude.

 

35.Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi članka 154. stavak 1 i članka 155. Zakona o parničnom postupku. Tužitelj je uspio u cijelosti u sporu te mu je priznat trošak ovog postupka u ukupnom iznosu od 8.975,00 kn. Odobreni trošak odnosi se na radnje zastupanja po punomoćniku odvjetniku i to za: sastav tužbe = 75 bodova (Tbr. 7 toč. 1 OT), zastupanje na tri ročišta kod suda  = svako ročište po 75 bodova (Tbr. 9. toč. 1 OT), sastav četiri obrazložena podneska (može se priznati najviše četiri podneska) = svaki po 75 bodova (Tbr. 8. toč. 1 OT), zastupanje na ročištu za objavu presude = 37,5 bodova (Tbr. 9 toč. 3 OT), koje radnje ukupno nose 637,5 bodova što pomnoženo sa vrijednošću boda iznosi 6.375,00 kn (punomoćnik odvjetnik nije obveznik PDV-a).

 

35.1.Tužitelju je također odobren trošak knjigovodstveno-financijskog vještačenja u iznosu od 2.000,00 kn, te trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 300,00 kn i sudske pristojbe na presudu u iznosu na 300,00 kn, tako da je tužitelju sveukupno dosuđen trošak u iznosu od 8.975,00 kn. Na dosuđeni iznos parničnog troška, sud je tužitelju priznao zateznu kamatu od dana donošenja ove presude po osnovi odredbe članka 30. stavak 2 Ovršnog zakona.

 

 

U Vinkovcima 23. travnja 2021.

 

                                                                                                                                      Sudac

                                                                                                                                  Iva Graovac, v.r.

 

 

 

 

 

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 dana. Žalba se podnosi u pisanom obliku putem ovoga suda u četiri primjerka, a o žalbi odlučuje Županijski sud.

              Stranci koja je pristupila ročištu radi uručenja presude rok za žalbu teče od dana kada je ročište održano.

              Stranci koja nije pristupila ročištu radi uručenja presude, a uredno je obaviještena o ročištu, rok za žalbu teče od dana kada je ročište održano.

Stranci koja nije pristupila ročištu radi uručenja presude, a nije uredno obaviještena o ročištu, rok za žalbu teče od dana dostave prijepisa presude.                                                                                                                                                                                                                                

DOSTAVITI:

1./ Odvjetnica B. R.-S., V.– punomoćnik tužitelja

2./ Odvjetničko društvo G. & G., Z. – punomoćnik tuženika