Broj: 7/P-376/2018-60

 

                                                                                                               

 

Republika Hrvatska

Trgovački sud u Osijeku

Stalna služba u Slavonskom  Brodu

Trg pobjede 13                                                                                           

Slavonski Brod

 

Broj: 7/P-376/2018-60

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

              Trgovački sud u Osijeku, Stalna služba u Slavonskom Brodu, po sutkinji Mirni Vujčić, u pravnoj stvari tužitelja Zavod, Z., za poslove iz nadležnosti Područnog ureda u P., P. OIB …, protiv tuženika G. H. O. d.d. Z., OIB … kojeg zastupa punomoćnik P. K., odvjetnik iz S. B., radi naknade štete u iznosu od 42.378,64 Kn, nakon glavne i javne rasprave zaključene dana 16. ožujka 2021. godine u nazočnosti punomoćnika parničnih stranaka, te  na ročištu za donošenje i objavu presude  dana 23. travnja 2021. godine.

 

 

p r e s u d i o    j e

 

              Nalaže se tuženiku platiti tužitelju na ime naknade štete iznos od 42.378,64 Kn sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 03. listopada 2018. godine do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, na račun Državnog proračuna  br. HR1210010051863000160 (s "poziv na broj-odobrenje" u pretpolje upisati 26, a u veće polje sljedeće šifre 5908-19-19-03117239512), a sve u roku od osam dana.

 

 

Obrazloženje

 

              1. Tužitelj tužbom potražuje od tuženika isplatu iznosa od 42.378,00 Kn sa zakonskim zateznim kamatama od 03. listopada 2018. do isplate.

 

              2. U tužbi navodi da po osnovi pravomoćne presude Općinskog suda u Požegi br. P-1519/04 od 09. ožujka 2005. godine tuženik periodično podmiruje tužitelju štetu za isplaćenu invalidsku mirovinu osiguraniku tužitelja F. B. koja je zadobio teške tjelesne ozljede u prometnoj nezgodi koju je uzrokovao osiguranik tuženika Ž. S., a što utvrđeno pravomoćnom presudom Općinskog suda u Požegi broj K-351/96 od 17. prosinca 1996. godine. Navodi da se isplata invalidske mirovine vrši tužiteljevom osiguraniku i poslije 31. ožujka 2016. godine do kada je tuženik štetu tužitelju podmirio, te je nastala nova šteta koja iznosi 42.378,00 Kn, a sastoji se od isplaćene invalidske mirovine u razdoblje od 01. travnja 2016. godine do 30. travnja 2018. godine u punom iznosu mirovine sukladno odredbi čl. 161. st. 2. t. 1. Zakona o mirovinskom osiguranju ( NN 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, dalje: ZOMO ), a za istu po osnovi odredbe čl. 161. do 170. tog Zakona odgovara tuženik.

 

3. U odgovoru na tužbu tuženik je istakao prigovor zastare tražbine navodeći je tužba predana 04. rujna 2019. godine, da se potražuje  naknada štete za razdoblje od 01. travnja 2016. godine do 30. travnja 2018. godine pa je tužba predana nakon isteka roka od tri godine. Smatra da se u konkretnoj situaciji primjenjuje odredba čl. 27. st. 3. Zakon o obveznim osiguranjima  u prometu (NN 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14 ) kao lex specialis po kojoj tužitelj ima pravo na razmjerni iznos mirovine u visini razlike između invalidske imovine utvrđene rješenjem tužitelja i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu. Osporava uzročno posljedičnu vezu između prometne nezgode koja se dogodila 20. rujna 1996. godine i umirovljenja tužitelja te smatra da je potrebno odrediti da li je kod osiguranika tužitelja preostala radna sposobnost i je li isključivo umirovljen zbog posljedica nastalih u prometnoj nezgodi. Osporava da se na odnos između stranaka treba primijeniti Zakon o mirovinskom osiguranju (NN 157/13, 151/14, 33/15 i 93/15) već Zakon o mirovinskom osiguranju (NN 102/98) koji je vrijedio u vrijeme kada je doneseno rješenje o umirovljenju.

 

4. Tužitelj se, u daljnjem tijeku postupka, očitovao i da je sud vezan pravomoćnom odlukom upravnog tijela o umirovljenju F. B. kojom je utvrđeno postojanje uzročno posljedične veze između profesionalne nesposobnosti za rad i ozljede na radu odnosno prometne nezgode i nije ovlašten preispitivati pravilnost te odluke, da je ispravama priloženim uz tužbu dokazao osnovu i visinu tražbine i da je neosnovan prigovor tuženika o nedostatku uzročno posljedične veze koja je utvrđena u upravnom postupku, te da tuženik tijekom postupka treba priložiti i predložiti dokaze koje pobijaju činjenične navode sadržane u javnim ispravama priloženim uz tužbu, da se treba primijeniti zakon koji je na snazi u vrijeme kada je tužitelj izvršio isplate invalidske mirovine kada tužitelj trpi štetu, a to je odredba čl. 161. i 164. ZOMO-a, a ne odredba čl. 27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (NN  151/05 i dr.), a takva stajališta zauzela je i sudska praksa. Očitovao se da je prigovor zastare neosnovan.

 

              5. U tijeku dokaznog postupka izvršen je uvid u presudu Općinskog suda u Požegi posl. br. P-1519/04 od 09. ožujka 2005. godine, presudu Općinskog suda u Požegi pos. br. K-351/96 od 17. prosinca 1996. godine, Obračun isplate invalidske mirovine  za razbolje od 01. travnja 2016. godine do 30. travnja 2018. godine za osiguranika tužitelja F. B., rješenje tužitelja o priznavanju prava na invalidsku mirovnu F. B. od 31. listopada 2002. godine, Potvrdu o plaći na strani 19. spisa, Nalaz i mišljenje vještaka o invalidnosti ovlaštenog vještaka od 27. ožujka 2002. godine, Prijavi o povredi na radu od 20. rujna 1996. godine, provedeno je prometno vještačenje po vještaku Đ. Š. dipl. ing. te i medicinsko vještačenje po vještaku Ž. L., dr. med. spec. med. rada i sporta. Nije prihvaćen dokazni prijedlog tuženika za provođenje medicinskog vještačenja po vještaku ortopedske struke jer je činjenično stanje dovoljno razjašnjeno za donošenje odluke. Na temelju tako provedenog postupka utvrđeno je da je tužbeni zahtjev osnovan.

 

6. Sporno je između parničnih stranaka pripada li tužitelju pravo na naknadu štete od tuženika koju je pretrpio u vremenskom razdoblju od 01. travnja 2016. godine do 30. travnja 2018. godine isplatom invalidske mirovine svojom osiguraniku F. B. u punom iznosu isplaćene mirovine i postoji li doprinos tužiteljeva osiguranika nastaloj šteti.

 

7. Nije dopuštena preinaka tužbe povećanjem tužbenog zahtjeva na način kako ju je tužitelj uredio u  podnesku od 18. veljače 2021. godine i podnesku od 15. ožujka 2021. godine jer je preinaku tužbe tužitelj izvršio nakon zaključenja prethodnog postupka, a tužitelj se preinaci izričito protivio sukladno odredbi članka 190. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91 i dr , dalje ZPP), a ne radi se o situaciji u kojoj tužitelj bez svoje krivnje tužbu nije mogao preinačiti do zaključenja prethodnog postupka.

 

8. Uvidom u rješenje tužitelja od 31. listopada 2020. godine utvrđeno je da je osiguraniku tužitelja F. B. priznato pravo na invalidsku mirovinu zbog ozljede na radu i nastanka profesionalne nesposobnosti za rad počevši od 27. ožujka 2002. godine.

 

9. Iz presude Općinskog suda Požega posl.br. K- 351/96 od 17. prosinca 1996. proizlazi da je za šteni događaj – prometnu nezgodu od oglašena krivom osiguranika tuženika  Ž. S..

 

10. Na temelju prometnog vještačenja i saslušanjem  vještaka mr. sc. Đ. Š. dipl. ing. utvrđeno je da ne postoji doprinos osiguranika tužitelja F. B. prometnoj nezgodi koja se dogodila 20. rujna 1996. godine i koju je uzrokovala osiguranica tuženika Ž. S. te da okolnost što je osiguranik tužitelja upravljao neosvijetljenim biciklom nije nimalo utjecalo na razvoj događaja i da bi se  štetni događaj dogodio i da je bio osvijetljen. Nalazu i miljenju vještaka priklopljena je vjera kao stručnom i nepristranom.

 

11. Iz Nalaza i mišljenja vještaka o invalidnosti od 27. ožujka 2002. godine proizlazi da je osiguranik tužitelja F. B. u prometnoj nezgodi vračajući se s posla zadobio prijelom proksimalnog dijela lijeve natkoljenice, da mu je zbog ozljede radna sposobnost umanjenja za više od pola prema psihofizički zdravom osiguraniku iste ili slične naobrazbe i sposobnosti te da postoji profesionalna nesposobnost za rad, a iz Mišljenja stručnog povjerenstva za reviziju od 21. svibnja 2021. godine proizlazi da je vještak pravilno utvrdio nastanak profesionalne nesposobnosti za rad tužiteljeva osiguranika.

 

12. Na temelju provedenog medicinskog vještačenja i saslušanjem vještaka Ž. L., dr. med. spec. med. rada i sporta utvrđeno je da  postoji uzročno posljedična veza između prometne nezgode od 20. rujna 1996. godine i ozljeda koje je u toj nezgodi pretrpio osiguranik tužitelja F. B., da su te ozljede ( višedijelni lom  gornjeg dijela lijeve natkoljenice koji za posljedicu ima otežanu pokretljivost uzrokovanu smanjenom funkcijom lijeve noge zbog kontrakture lijevog kuka ) isključivi razlog umirovljenja osiguranika tužitelja koje su kvalificirane kao povreda na radu i da druge bolesti odnosno razrokost i slabovidnost nisu od utjecaja na donošenje odluke o umirovljenju. Vještačenju je priklonjena vjera kao stručnom i nepristranom, te je tako utvrđeno postojanje uzročno posljedične veze između umirovljenja tužiteljevog osiguranika odnosno štete u vidu isplaćenih iznosa mirovinskih izdataka tužiteljevom osiguraniku i štetnog događaja za kojeg je odgovoran tuženikov osiguranik.

 

13. Mišljenje je suda nadalje da se na štetu koju tužitelj potražuje od tuženika zbog isplaćene invalidske mirovine svojom osiguraniku za razdoblje od 01. travnja 2016. godine do 30. travnja 2018. godine  primjenjuju odredbe čl. 161. i čl. 164. Zakona o mirovinskom osiguranju (NN 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, dalje: ZOMO)  i da tužitelju pripada pravo na naknadu štetu u punom iznosu isplaćene mirovine jer tužitelj isplatom mirovine svojom osiguraniku trpi štetu upravo u tom razdoblju, a koji propis je, kao kasniji propis, pitanje odgovornosti za štetu društva za osiguranje tužitelju izričito regulirao drugačije od Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ( NN 151/05 i dr.). Odredbom čl. 164. st. 1. tog zakona propisano je da Zavod ima pravo zahtijevati naknadu štete u slučajevima iz čl. 161. tog zakona i izravno od društava za osiguranje kod kojeg su vlasnici odnosno korisnici motornih vozila osigurani od odgovornosti za štetu (izvorno pravo na naknadu štete), a stavkom 5. tog članka da je za utvrđivanje visine stvarne štete iz stavka 1.do 3. tog članka mjerodavne su odredbe tog Zakona. Nadalje, odredbom čl. 161. istog Zakona propisano je da Zavod ima pravo zahtijevati naknadu štete za novčana davanja koja se isplaćuju na teret mirovinskog osiguranja sve dok traje isplata tih davanja i iako su ta davanja osigurana u mirovinskom osiguranju, a odredbom st. 2. da naknada stvarne štete koju Zavod ima pravo zahtijevati između ostalog obuhvaća i novčana davanja isplaćena na osnovi priznatog prava na mirovinu u punom iznosu. Stoga je tuženik u obvezi platiti tužitelju puni iznos isplaćene invalidske mirovne u spornom razdoblju koji je isplatio svom osiguraniku i koji za tužitelja predstavlja stvarnu štetu sukladno odredbi čl. 1046. Zakona o obveznim odnosima (dalje ZOO, NN  35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18 )  jer došlo do umanjenja njegove imovine i to upravo uz poziv na citirane odredbe  ZOMO-a.

 

14. Po ocjeni suda tužitelj je dokazao i visinu štete jer  tužiteljev  Obračun isplate invalidske mirovine  od 15. svibnja  2018. godine predstavlja javnu ispravu u smislu odredbe čl. 230. ZPP-a i dokazuje iznos isplaćene mirovine u spornom razdoblju. Nadalje, nije osnovan istaknuti prigovor zastare tuženika jer je tužba u ovoj pravnoj stvari podignuta predajom pošti 03. listopada 2018. godine pa nije nastupio opći petogodišnji zastarni rok iz odredbe čl. 225. ZOO-a, s obzirom da je Visoki trgovački sud u svojoj odluci 62. Pž 4862/2017-2 od 03. listopada 2018. godine, koja se odnosi na naknadu štete za istog osiguranika tužitelja između istih parničnih stranaka samo za ranije vremensko razdoblje, zauzeo pravno shvaćanje da se radi o regresnom potraživanju, a sve i da se ne radi o regresnom potraživanju, nije nastupio zastarni rok iz odredbe čl. 230. ZOO-a.

 

15. Stoga je uz poziv na citirane zakonske te odredbu čl. 29. ZOO-a jer je tuženik u zakašnjenju s ispunjenjem novčane obveze odlučeno kao u izreci presude.

                           

U Slavonskom Brodu, 23. travnja 2021. godine

 

                                     Sutkinja

                                                                                                                                     Mirna Vujčić,v.r

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

NAPUTAK O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove odluke može se izjaviti žalba Visokom trgovačkom sudu u Zagrebu

u roku od osam dana u tri primjerka putem ovoga suda. Za stranku koja je uredno

obaviještena o ročištu za objavu presude rok za žalbu teče od dana objave presude,

a za stranku koja nije uredno obaviještena o ročištu za objavu od dana dostave presude.

Ova odluka se može pobijati samo zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka

i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.