Posl.broj: 18-P-455/2020-11

 

 

 

             

     Republika Hrvatska

Općinski sud u Sesvetama

   Stalna služba u Vrbovcu

Vrbovec, Trg Petra Zrinskog 22

 

                                                                                             Posl.broj: 18-P-455/2020-11

 

 

   U  I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

             

 

              Općinski sud u Sesvetama Stalna služba u  Vrbovcu,  po sucu Zdenki Kudović-Husain, u pravnoj stvari tužitelja J.M., OIB … iz V., zastupanog po punomoćniku B.O., odvjetniku iz Z., protiv tuženika Ž.K. OIB … iz D.M., zastupanog po punomoćniku D.R., odvjetniku iz S., radi isplate, nakon provedene glavne i javne rasprave zaključene na ročištu  23. ožujka 2021. u prisutnosti stranaka i njihovih punomoćnika, na ročištu za objavu i uručenje presude 23. travnja 2021. donio, objavio i

 

p  r  e  s  u  d  i  o      j   e

 

              Nalaže se tuženiku Ž.K. OIB … iz D.M. 9, da tužitelju J.M. OIB … iz V., isplati iznos od 14.000,00 EUR-a u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate, sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 2. siječnja 2019. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, kao i nadoknaditi mu troškove parničnog postupka u iznosu od 15.300,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, tekućim od 23. travnja 2021. pa do isplate, sve u roku od 15 dana.

 

Obrazloženje

 

 

1.Tužitelj u podnesenoj tužbi ovom sudu dana 10. prosinca 2020. tvrdi da je sa tuženikom sklopio ugovor o zajmu dana 1. siječnja 2017. temeljem kojeg je kao zajmodavac predao tuženiku kao zajmoprimcu iznos od 14.000,00 EUR-a. O sklopljenom pravnom poslu sastavljen je pisani ugovor kojim je ugovoren rok vraćanja zajma  i to iznosa od 3.000,00 EUR-a do 5. veljače 2017., a ostatak do 1. siječnja 2019. Tvrdi da mu navedena pozajmica nije vraćena pa tužbom potražuje isplatu kunske protuvrijednosti iznosa od 14.000,00 EUR-a sa zakonskim zateznim kamatama po stopi utvrđenoj odredbom članka 29. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima tekućim od 2. siječnja 2019. pa do isplate.  Traži i naknadu troškova parničnog postupka.

 

2.Tuženik je u odgovoru na tužbu priznao da je sa tužiteljem sklopio ugovor o zajmu, tvrdi 3. siječnja 2017., ali osporava da bi mu tim ugovorom tužitelj dao zajam u iznosu od 14.000,00 EUR-a već tvrdi da mu je predao iznos od 80.000,00 kn, a da se ostatak u ugovoru navedenog iznosa odnosio na kamatu koja je obračunata kao da je primio od tužitelja 14.000,00 EUR-a. Nadalje tvrdi kako je tužitelju od veljače 2017. vraćao zajam u mjesečnim iznosima od 500,00 EUR-a i to sve do kolovoza 2020. na koji način mu je otplatio 21.000,00 EUR-a čime smatra da je u potpunosti ispunio svoju obvezu vraćanja zajma po spornom ugovoru. Stoga predlaže odbiti tužbeni zahtjev i traži naknadu svojih troškova parničnog postupka.

 

3.U svrhu dokaza izvršen je uvid ugovor o zajmu (list 4-5 spisa), saslušane su parnične stranke i svjedoci Z.K. i R.P. list 20-24).

 

4. Cijeneći svaki dokaz zasebno kao i sve provedene dokaze zajedno, na temelju rezultata cjelokupnog postupka sukladno odredbi članka 8. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92,112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08,  57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19-dalje: ZPP) utvrđuje se osnovanost tužbenog zahtjeva.

 

5. Predmet spora je potraživanje tužitelja kao zajmodavca iz ugovora o zajmu sklopljenog sa tuženikom kao zajmoprimcem 1. siječnja 2017.

 

6.Među strankama je sporan iznos danog zajma kao i je li isti vraćen kako to tvrdi tuženik.

 

7. Iz ugovora o zajmu proizlazi kako to tvrdi i tužitelj, da je dao tuženiku zajam u iznosu od 14.000,00 EUR-a. U članku 2. toga Ugovora stoji da je rok otplate zajma 1. siječnja 2019. (omaškom navedeno 20119.), a da dio duga od 3.000,00 EUR-a dospijeva 5. veljače 2017. Također iz tog ugovora proizlazi da će tuženik vratiti zajam odjednom. Člankom 5. istoga utvrđeno je da će jedini dokaz o djelomičnom ili potpunom podmirenju duga biti pisana ovjerena potvrda.

 

8. Iz iskaza tužitelja proizlazi da je tuženiku i prije spornog zajma davao u nekoliko navrata manje pozajmice ali da ih je ovaj uredno vraćao, no da mu sporni zajam u iznosu od 14.000,00 EUR-a nije vratio. Ne sjeća se jesu li ugovor o zajmu sastavili na dan predaje novca tuženiku ili nakon toga, zapravo navodi kako može biti samo da su ga potpisali prije. Tvrdi da tim ugovorom nije ugovorena ikakva kamata.  Poriče tvrdnje iz odgovora na tužbu da bi mu tuženik vraćao sporni zajam u mjesečnim iznosima od 500,00 EUR-a. Novac koji mu je tuženik slao po sinu odnosio se na vraćanje prijašnjih manjih pozajmica. Priznaje da mu je tuženik radi osiguranja vraćanja zajma dao zadužnicu, ali tvrdi da se ispostavilo da je izdana od tuženikove tvrtke u stečaju. Također tvrdi da za manje pozajmice nisu sastavljali pisani ugovor.

 

9. Iz tuženikova iskaza pak proizlazi kako je i prije spornog zajma od tužitelja uzeo možda u dva navrata veće pozajmice, od 50.000,00 kn ili 10.000,00 EUR-a. Tvrdi kako u vrijeme sklapanja spornog ugovora nije bio ništa dužan tužitelju, a da je nakon potpisa spornog ugovora o zajmu od tužitelja koji je pisao ugovor i odredio njegov sadržaj, pozajmio 30.000,00 kn što mu je bilo potrebno za poslovanje, a kroz dva ili tri mjeseca je od njega pozajmio još 50.000,00 kn kada je trebao platiti troškove transporta kamiona koji je imao prometnu nesreću u I. Kao i u odgovoru na tužbu, tvrdi da je tužitelju redovito svakog mjeseca od sklapanja ugovora davao mjesečno iznos od 500,00 EUR-a, nekada djelomično i u kunama, bilo osobno, bilo šaljući novac po svojem sinu i to predajom tužitelju na različitim mjestima u V. ili Z., čak i njegovoj kćerki koja je radila u T… u V., a jednom i sinu tužitelja. Tvrdi da je takvom dinamikom vraćao tužitelju zajam sve do kolovoza 2020. jer mu je ovaj prijetio i stalno još tražio novac, a da nakon toga više nije imao novaca. Zaključuje da mu je u spomenutom razdoblju vratio isplata 41 ili 42 rate što je ukupno 22.000,00 EUR-a. Također tvrdi da je u nekoliko navrata pozajmljivao novac za otplatu zajma tužitelju od svjedoka R. iz K. kojeg je predložio saslušati i kao svjedoka. Obrazlaže kako nije tražio od tužitelja potpisivanje potvrda o primitku vraćenih iznosa jer je imao u njega povjerenja, dok s druge strane tvrdi da mu je vraćao novac i nakon što je otplatio primljeni zajam jer mu je tužitelj prijetio, da se bojao i njegovih sinova, no nije ga prijavljivao policiji.

 

10. Iz navedenog iskaza tuženika bi dakle proizlazilo kako je sporni ugovor o zajmu zapravo fiktivni pravni posao jer mu u vrijeme njegovog sklapanja tužitelj nije dao ikakav novac, a da je tek kasnije primio samo 30.000,00 kn, dok je kroz dva ili tri mjeseca pozajmio još 50.000,00 kn, a da je mjesečnim isplatama kroz razdoblje od oko tri godine (od veljače 2017. do kolovoza 2020.) ukupno predao tužitelju iznos od 22.000,00 EUR-a (u odgovoru na tužbu tvrdi da je dao 21.000,00 EUR-a).

 

11. Tuženikov iskaz nije sukladan odgovoru na tužbu i u dijelu u kojem tvrdi  kako je primio od tužitelja samo  iznos od 80.000,00 kn, a da se ostatak novčanog iznosa naveden u ugovoru odnosi na kamatu koja je  obračunata kao da je predano 14.000,00 EUR-a. On ne daje ikakvo obrazloženje na koji je onda iznos glavnice obračunata kamata i po kojoj stopi, da bi ukupni iznos duga bio 14.000,00 EUR-a kako to stoji u spornom ugovoru. Naime, prema tečajnoj listi Hrvatske narodne banke na dan 3. siječnja 2017. kada je potpisan ugovor 30.000,00 kn je bila protuvrijednost svega 3.969,73 EUR-a (1 EURO=7,559088 kn) pa se postavlja pitanje kakva bi to bila ugovorena kamata više od trostrukog iznosa glavnice. U vrijeme primitka iznosa od 30.000,00 prema tuženikovu iskazu očito se nije znalo da će mu trebati pozajmica iznosa od 50.000,00 kn za troškove transporta kamiona iz Italije.

 

12. Osim toga, tuženik nema ikakvih objektivnih dokaza da bi tužitelju kako opisuje vraćao zajam mjesečnim isplatama iznosa od 500,00 EUR-a i da bi mu tako isplatio čak 22.000,00 EUR-a. Kako stoji u pisanom ugovoru o zajmu, o vraćanju zajma mu je očito tužitelj trebao izdati potvrdu, a što je i logično i uobičajeno, a ničim nije dokazao da bi to činio zbog straha pred tužiteljem.

 

13. Sin tuženika Z.K., doduše potvrđuje njegove navode da je nosio tužitelju iznose od 500,00 EUR-a ili 3.000,00 do 4.000,00 kn, ali navodi da je to učinio možda osam puta, do kraja 2018., a potom da se odselio u B. On samo tvrdi da zna da je otac vratio tužitelju dug, ali ne zna koliko niti ima ikakvih saznanja o sklopljenom ugovoru između stranaka. Stoga se iz iskaza ovog svjedoka nisu mogle utvrditi odlučne činjenice niti o visini zajma, a niti o tome da bi bio vraćen. Osim toga, obzirom na blisko srodstvo tuženika i svjedoka za očekivati je i pristranost u iskazivanju pa mu sud nije poklonio vjeru da bi, sve i da je nosio novac tužitelju kako tvrdi, time tuženik vraćao sporni zajam.

 

14. Svjedok R.P. za kojeg tuženik navodi da mu je u nekoliko navrata pozajmio iznos od 500,00 EUR-a radi otplate spornog duga tužitelju u svom iskazu potvrđuje navode tuženika da mu je u par navrata doista pozajmio bilo iznos od 500,00 EUR-a ili 3.000,00 do 4.000,00 kn, koji bi mu predao ispred Motela B. u V., ali nema osobnih saznanja da bi tuženiku taj novac služio za vraćanje spornog zajma tužitelju kojeg ni ne poznaje, niti je vidio tuženika dok mu je predavao novac da bi odlazio tužitelju iako je tuženika nekad vidio da poslije preuzetog novca odlazi k nekome u auto. Dakle, iskazom ovog svjedoka nisu utvrđene sporne činjenice, jer niti svjedok zna kome je tuženik davao novac koji mu je pozajmljivao, a niti u koju svrhu, pa čak i je li to bilo u vremenskom razdoblju iza sklopljenog spornog ugovora.

 

15. Uslijed svega obrazloženog, a primjenom pravila o teretu dokazivanja iz odredbe članka 219. stavak 1. i 221.a ZPP-a sud poklanja vjeru pisanom ugovoru o zajmu kao i iskazu tužitelja, utvrđujući da je predmet ugovora o zajmu bio u tom ugovoru navedeni iznos i da ga tuženik nije vratio u ugovorenom roku.Tuženik ni ne tvrdi da bi tim ugovorom bio prikriven neki drugi pravni posao sklopljen između stranaka. Stoga, iako tužitelj nije dao jasno i uvjerljivo obrazloženje da bi tuženiku dao zajam beskamatno, posebno cijeneći da očito nisu bili u nekom naročito bliskom odnosu da bi imao razloga za to, prihvaća se vjerodostojnim sadržaj pisanog ugovora koji je tuženik potpisao i time se suglasio sa svim ugovornim odredbama pa i u pogledu visine glavnice od 14.000,00 EUR-a. Tuženik je poslovno sposobna osoba, prema iskazima u sporno vrijeme bio je i poduzetnik pa je zaključak suda da je znao koje su posljedice potpisivanja takvog sadržaja ugovora, a izvedenim dokazima nije uvjerio sud u istinitost svojih tvrdnji.

 

16. Utvrđujući da tuženik nije dokazao da bi tužitelju vratio iznos iz spornog ugovora o zajmu u obvezi je temeljem odredbe članka 499. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima ( NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18-dalje ZOO) vratiti mu tužbenim zahtjevom zatraženu kunsku protuvrijednost iznosa od 14.000,00 EUR-a prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate. Sukladno odredbama članka  29. stavak 1. i 2. u vezi sa odredbom članka 183. stavak 1. ZOO-a tužitelju pripada i pravo na zakonske zatezne kamate i to kako je zatražio, od isteka roka vraćanja 1. siječnja 2019., dakle od 2. siječnja 2019. pa do isplate.

                           

17. Kako je tužitelj uspio sa tužbenim zahtjevom temeljem odredbe čl. 154. st. 1. i 155.  ZPP-a,  Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika-dalje: Tarifa (NN 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15,dalje:Tarifa) dosuđen mu je trošak parničnog postupka koji se odnosi na zastupanje po punomoćniku odvjetniku i to za sastav tužbe u iznosu od 2.500,00 kn po Tbr. 7/1 Tarife, za sastav podneska od 8. veljače 2021. u iznosu od 2.500,00 kn po Tbr. 8/1 Tarife te za pristup punomoćnika na dva ročišta u iznosima po 2.500,00 kn po Tbr. 9/1 Tarife, a što je ukupno opravdanih troškova zastupanja u iznosu od 10.000,00 kn. Na taj iznos pripada mu i pravo na PDV od 25% po Tbr. 42 Tarife što iznosi daljnjih 2.500,00 kn pa mu troškovi zastupanja iznose 12.500,00 kn. K tome mu je opravdan i zatraženi trošak pristojbe na tužbu u iznosu od 1.400,00 kn kao i isti iznos na presudu. Stoga mu se dosuđuje na ime troškova parničnog postupka ukupni iznos od 15.300,00 kn. 

 

                                                        U Vrbovcu 23. travnja 2021.

 

                                                                                                    Sudac:

                                                                              Zdenka Kudović – Husain

 

 

 

 

 

 

 

 

Uputa o pravnom lijeku:

              Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od prijema pisanog otpravka. Žalba se podnosi putem ovog suda županijskom sudu pisano u tri primjerka.

 

DNA:

1.odvj. B.O., Z.

2.odvj. D.R., S.