1                           Poslovni broj: 3 P-318/2020-8

 

 

          

   Republika Hrvatska

Trgovački sud u Osijeku

  Osijek, Zagrebačka 2                                                Poslovni broj: 3 P-318/2020-8

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

TRGOVAČKI SUD U OSIJEKU, po sucu pojedincu Gordani Njari, u pravnoj stvari tužitelja E. d.o.o. O., S.. P. 40/A, OIB: … kojeg zastupa punomoćnik A. Ž. odvjetnik iz O. društva Ž. & partneri d.o.o. iz Z. protiv tuženika R. d.d. O., T. P. M. 12, OIB … kojeg zastupa punomoćnica V. L.-H. odvjetnica iz O. U. & partneri d.o.o. iz V., radi proglašenja ovrhe nedopuštenom,  nakon održane i zaključene glavne javne rasprave dana 18. ožujka 2021. u nazočnosti punomoćnika stranaka, na ročištu za objavu sudske odluke od 23. travnja 2021.  

 

p r e s u d i o  j e

 

                     I    Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

 

"1. Proglašava se nedopuštenom ovrha određena rješenjem o ovrsi Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj 14 St-231/15-326 od 12. ožujka 2019.

 

2.Nalaže se tuženiku da nadoknadi tužitelju troškove postupka sa kamatama po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena tekućim protekom roka od 15 dana od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate. "

 

II Tužitelj je dužan tuženiku naknaditi trošak parničnog postupka u iznosu   

    od 2.500,00 u roku od 15 dana.

 

III Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška postupka u iznosu od  

    337,50 kn.

 

Obrazloženje

 

1.Tužitelj u tužbi navodi da je zaključkom Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj 14 St-231/15-437 od 23. rujna 2020. upućen da u roku od 15 dana pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe na nekretnini nedopuštenom iz razloga iz čl. 50. st. 1 t. 10. Ovršnog zakona zbog kojih je izjavio žalbu protiv rješenja Trgovačkog suda u Osijeku br. 14 St-231/15-326 od 12. ožujka 2019 kojim je naloženo tužitelju da u svoju najmoprimca stečajnog dužnika K. G. d.d. u stečaju preda u posjed kupcu ovdje tuženiku nekretnine: kč.br. … ( tužitelj je pogrešno naveo broj čestice … a iz rješenja St-231/15-326 od 12. ožujka 2019. je razvidno da je pravilan broj čestice kč.br. …) oranica krčevina sa 1755.14 m2 upisana u zk. ul. broj 129 k.o. G., kč.br. … oranica sa 1708,39 m2, upisana u zk.ul. br. … k.o. G. i kč.br. … zgrada i šuma G. sa 3708 m2 upisane u zk.ul. … k.o. G., u roku od 3 mjeseca pod prijetnjom prisilne ovrhe ispražnjenjem predmetnih nekretnina i njihovom predajom u posjed ovrhovoditelju ovdje tuženiku.

 

2. Dodaje da je protiv citiranog rješenja o ovrsi ovršenik, ovdje tužitelj podnio žalbu iz žalbenih razloga navedenih u čl. 50. st. 1 t. 7 i 10 Ovršnog zakona kao i prijedlog za donošenje zaključka o upućivanju u parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom.

 

3. Navodi da je tuženik u stečajnom postupku na elektroničkoj dražbi kupio samo zemljište, pri čemu je napravljena gruba povreda postupka jer prilikom prodaje uopće nisu bili obuhvaćeni procjenom objekti u vlasništvu tužitelja, a koje je na osnovi legalnih dozvola izgradio Kamenolom d.d. Gradac te ističe da predmetne nekretnine i okolne nekretnine zajedno čine jedan jedinstveni kompleks i građevnu cjelinu dijela kamenoloma naziva D. i S. K., koji kompleks je povezan sa betonskim jedinstvenim temeljima ispod zemlje te povezanim građevinskim objektima u relativno velikoj visini iznad zemlje, što je lako utvrditi na mjestu događaja, a ovu građevnu cjelinu nije moguće fizički odvojiti od kč.br. … k.o. G. jer se jedan od objekata proteže i na to zemljište, u zemljišnim knjigama označeno kao oranica.

 

4. Ističe da objekt drobilana nije predmet ovrhe niti je isti objekt zahvaćen kao predmet ovrhe u rješenju o ovrsi, već je to objekt koji je legalno sagrađen, u vlasništvu tužitelja i posjeduje građevinsku i lokacijsku dozvolu, te provedba ovrhe nije moguća jer bi provedbom ovrhe bilo potrebno rušiti ili rezati po granicama zk. čestica veći broj legalnih objekata koji  služe obavljanju zakonite koncesionirane djelatnosti tužitelja, te raditi duboke iskope većeg broja nekretnina da bi se pristupilo rušenju zajedničkih betonskih temelja, a time bi se srušili u potpunosti svi objekti premda se veći dio ne nalazi na predmetnim nekretninama čime bi nastala nedopustiva i nerazmjerna šteta koja bi uključivala i gubitak posla za najmanje pedesetoricu zaposlenika tužitelja budući bi se morala srušiti radna postrojenja koja nemaju veze sa predmetnim nekretninama, a kako bi se provela predaja u posjed zemljišta kupljenog na elektroničkoj dražbi.

 

5. Navodi da je sudski vještak Z. J. izivršio identifikaciju nekretnina koje su predmet ovrhe te je utvrdio da ne postoji pristup česticama sa državne ceste već je isključivo moguć preko nekretnine kč.br. … koja ne predstavlja državnu cestu, a u stvarnosti se koristi kao pristupni put za cijeli kamenolom, te da se objekti koji su izgrađeni nalaze na dijelu predmetnih nekretnina i nisu uklonjivi jer se radi o čvrstim objektima, nekretninama za obradu iskopa – drobilane.

 

6. Dodaje da tuženik nije ovlašten tražiti ovrhu na osnovu ovršne isprave uklanjanjem legalnog objekta koji služi obavljanju legalne djelatnosti tužitelja kao ovlaštenog koncesionara jer navedeni objekt nije obuhvaćen ovršnom ispravom niti je bio predmet kupnje tuženika na dražbi čime je ostvaren razlog za nedopuštenost ovrhe iz čl. 50. st. 1 t. 7 Ovršnog zakona, a pored navedenog ovrha nije moguća kako zbog nemogućnosti pristupa kupljenom zemljištu tuženika, tako i zbog razloga što izgrađeni objekti koji se nalaze na dijelu predmetnih nekretnina nisu uklonjivi pa je ostvaren i razlog za nedopuštenost ovrhe iz čl. 50. st. 1. t. 10 Ovršnog zakona.

 

              7. Slijedom navedenog predlaže donošenje presude kao u izreci.

 

8. U odgovoru na tužbu tuženik osporava tužbeni zahtjev navodeći da ne stoji razlog iz čl. 50. st. 1. t. 10 Ovršnog zakona na koji se poziva tužitelj jer je tuženik predmetne nekretnine stekao kao kupac na javnoj dražbi sa svime što je s njima trajno povezano te je temeljem pravomoćnog rješenja o dosudi Trgovačkog suda u Osijeku broj: St-231/15 od 06.07.2017., te pravomoćnog zaključka Trgovačkog suda u Osijeku broj: St-231/15 od 19.10.2017.g. o predaji istih nekretnina u posjed postao vlasnik istih nekretnina u zemljišnoj knjizi, kada su brisani svi tereti (hipoteke), prava i zabilježbe koje su do tada bili upisani na navedenim nekretninama.

 

9. Dodaje da navodi tužitelja da provedba ovrhe nije moguća nisu relevantni niti mogu utjecati na pravomoćno provedenu kupoprodaju i stjecanje prava vlasništva od strane tuženika na predmetnim nekretninama, obzirom na to da prema članku 110. Ovršnog zakona čak niti ukidanje ili preinaka rješenja o ovrsi poslije pravomoćnosti rješenja o dosudi nekretnine ne utječu na pravo vlasništva kupca na nekretnini kupljenoj na javnoj dražbi upisano u zemljišnu knjigu temeljem pravomoćnog rješenja o dosudi, te ističe da prema načelu pravnog jedinstva nekretnine, zgrade i druge samostalne građevine i naprave na površini ili ispod površine zemljišta, kao i svi drugi korisni dijelovi zemljišta su sastavni dio zemljišta, pa su bespredmetni navodi tužitelja da objekti na kupljenim česticama nisu predmet ovrhe.

 

10. Osim toga, navodi da je navedeni razlog iz čl.50. st.1. t.10. Ovršnog zakona tužitelj, kao razlučni vjerovnik već isticao u samom postupku prodaje navedenih nekretnina pred Trgovačkim sudom u Osijeku broj: St-231/2015 podnošenjem sudu prijedloga da se oglasi nevažećom javna prodaja predmetnih nekretnina kč.br. … k.o. G. kč.br. … k.o. G., i kč.br. … k.o. G. određena zaključkom suda broj: St-231/15 od 27. veljače 2017., koji prijedlog je odbijen rješenjem Trgovačkog suda u Osijeku broj: St-231/15 od 23.01.2018.

 

11. Navodi da je protiv navedenog rješenja tužitelj podnio žalbu 30.01.2018. iz identičnih razloga kao u predmetnoj žalbi od 22. ožujka 2019. koja je odbijena  rješenjem Visokog trgovačkog suda broj: Pž-1220/2018. od 06.03.2018. iz čega slijedi da tužitelj nije izjavio žalbu zbog činjenice koja je nastala u vrijeme kada je tužitelj  kao ovršenik više nije mogao istaknuti u postupku iz kojega potječe odluka, jer je tužitelj navedene razloge isticao u postupku St-231/15 u kojem je tuženik  kao kupac stekao navedene nekretnine, dakle u postupku iz kojeg potječe rješenje o dosudi broj: St-231/15 od 06.07.2017.g., temeljem kojeg je tuženik kao ovrhovoditelj pokrenuo predmetnu ovrhu.

 

12. Osim toga ističe da je i tužitelj  dražbovao u postupku prodaje predmetnih nekretnina St-231/2015 te je bio upoznat s činjeničnim i stvarnim stanjem na predmetnim nekretninama, jer je na istima bio tada u zakupu i obavljao djelatnost, a protiv odluke suda o određivanju dražbe i njihove procjene nije isticao žalbe.

 

13. Nadalje, tuženik iznosi kronološki činjenično stanje vezano uz stjecanje predmetnih nekretnina, te navodi da je Trgovački sud u Osijeku u stečajnom predmetu St-231/15 nad društvom K. G. d.d. u stečaju, radi prodaje predmetnih nekretnina kč.br. … k.o. G. kč.br. … k.o. G., odredio elektroničku javnu dražbu, koja se provodila od 03.04.2017. do 28.06.2018.g te da su između ostalih na dražbi elektroničkim putem dražbovali tuženik i tužitelj, a najvišu ponudu je istakao tuženik, slijedom čega je Trgovački sud u Osijeku 06.07.2017.g. donio rješenje o dosudi broj: St-231/15. protiv kojeg je tužitelj podnio žalbu, a Visoki trgovački sud RH je rješenjem poslovni Pž-5292/2017 od 13. rujna 2017. odbio žalbu tužitelja.

 

14. Također navodi da je tužitelj protiv predmetnog rješenja Visokog trgovačkog suda izjavio reviziju koja je rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revt-621/17 od 04. srpnja 2018.g. odbačena kao nedopuštena.

 

15. Dodaje da je na dan pravomoćnosti citiranog rješenja o dosudi, temeljem članka 88. Ovršnog zakona prestao je važiti ugovor o zakupu predmetnih nekretnina, koji je tužitelj kao zakupac imao sklopljen sa prijašnjim vlasnikom K. G. d.d. u stečaju, a na uredovanju radi primopredaje kupljenih nekretnina, 08. prosinca 2017. određenom u dogovoru sa stečajnom upraviteljicom, tužitelj je odbio tuženiku predati u posjed nekretnine kč.br. … oranica krčevina sa 1.755,14 m2, upisana u zk.ul.br. … k.o. G., kčbr. … oranica sa 1708,39 m2 upisana u zk.ul.br. … k.o. G., i kčbr…. zgrada i šuma G. sa 3.708 m2 upisana u zk.ul.br. … k.o. G., navodeći da na navedenim nekretninama postoje objekti koji nisu procjenjivani i da je u istima oprema tužitelja koju je stekao temeljem Ugovora o ustupanju potraživanja od razlučnog vjerovnika O. banke d.d. od 18. rujna 2017.g. i Izjave o prijenosu potraživanja od 30. studenog 2017.g. i da na istima obavlja djelatnost drobljenja i separacije kamena.

 

16. Nadalje navodi, da je nakon navedenog uredovanja, tužitelj podnio ovome sudu u stečajnom predmetu St-231/15, prijedlog da sud oglasi nevažećom javnu prodaju predmetnih nekretnina, koja je provedena putem FINE i završena 28. lipnja 2017. iz razloga da na navedenim nekretninama nisu procijenjeni objekti, a  koji prijedlog je odbijen rješenjem ovoga suda broj St-231/15 od 23. siječnja 2018.g. koje je potvrđeno rješenjem Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj: Pž-1220/2018 od 06. ožujka 2018.

 

17. Nadalje navodi da je tuženik u stečajnom postupku St-231/15. podnio prijedlog da se naloži tužitelju kao ovršeniku da tuženiku kao ovrhovoditelju preda u posjed predmetne nekretnine u roku od 3 mjeseca, te da se ukoliko tužitelj iste nekretnine ne preda tuženiku u navedenom roku odredi ovrha na istim nekretninama i to ispražnjujem i predajom nekretnina tuženiku, temeljem kojeg prijedloga je Trgovački sud u Osijeku donio rješenje broj St-231/15 od 12. ožujka 2019.g., protiv kojeg je tužitelj izjavio žalbu 25.03.2019.g., koja je odbijena rješenjem Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-2357/2019 od 08.05.2019., a nakon čega se je krenulo u provedbu pred Općinskim sudom u Đakovu, Stalna služba u Našicama pod brojem Ovr-570/2019 radi ispražnjenja i predaje predmetnih nekretnina u posjed tuženiku kao ovrhovoditelju, međutim do danas ista nije dovršena, jer tužitelj kao bivši zakupac, koji ne raspolaže valjanim pravnim temeljem za korištenje predmetnih nekretnina, ometa provođenje ovrhe, podnosi žalbe koje su sve redom odbijene ili odbačene i ne želi predati tuženiku u posjed valjano stečene nekretnine kčbr. … oranica krčevina sa 1.755,14 m2, upisana u zk.ul.br. … k.o. G. i kčbr. … oranica sa 1708,39 m2 upisana u zk.ul.br. … k.o. G. niti kčbr. … upisanu u zk.ul.br…. k.o. G..

 

18. Osporava navode tužitelja da je tuženik na elektroničkoj dražbi kupio samo zemljište, ističući da je tuženik kupio čestice nekretnine kč.br. … k.o. G., kč.br. …k.o. G., i kč.br. … k.o. G. sa svime što je s istim česticama trajno spojeno, a činjenice da dio objekta za preradu kamena „drobilana“, koji se prema navodima tužitelja nalazi na kč.br. … zk.ul.br. … k.o. G. i kč.br. … zk.ul.br. 153 k.o. G. nije bio predmet procjene u ovršnom postupku Trgovačkog suda u Osijeku broj St-231/15 u kojem su se prodavale nekretnine kč.br. … oranica krčevina sa 1.755,14 m2, upisana u zk.ul.br. … k.o. G. i kčbr. … oranica sa 1708,39 m2 upisana u zk.ul.br. … k.o. G., te ne može biti osnovan razlog za proglašenje nedopuštenosti ovrhe radi iseljenje nesavjesnog tužitelja te predaje u posjed tuženiku predmetnih nekretnina valjano i u dobroj vjeri stečenih u ovršnom postupku.

 

19. Također navodi da iz građevinske i lokacijske dozvole koje je tužitelj dostavio u prilog navodima da je vlasnik legalno sagrađenog objekta drobilane, navodi da iz predmetnih dozvola uopće ne proizlazi da bi se radilo o dozvolama građenja objekta drobilane na nekretninama kč.br. … k.o. G. i kč.br. … k.o. G.,već se u lokacijskog dozvoli navodi da se izdaje za česticu kč.br. … k.o. G. koju tuženik nije niti kupio u predmetnoj ovrsi, te da tužitelj nije priložio nikakav dokaz o tome da je vlasnik drobilane.

 

20. Protivi se da se u ovom postupku koristi nalaz i mišljenje vještaka  Jambrovića kojeg je privatno angažirao sam tužitelj, jer navedenog vještaka nije angažirao sud.

 

21. Predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev jer nisu ispunjeni razlozi za nedopuštenost ovrhe na koje se poziva tužitelj.

 

22. Tužitelj je i nadalje ostao kod navoda iz tužbe da građevnu cjelinu čiji je on vlasnik nije fizički moguće odvojiti od kč.br. … k.o. G. te da objekt drobilana nije predmet ovrhe, već je to objekt koji je legalno sagrađen u vlasništvu tužitelja za koju tužitelj posjeduje građevinsku i lokacijsku dozvolu, te da je tuženik kupio golo zemljište za iznos od cca 13.000,00 kn, a tužitelj je građevnu cjelinu drobilane i separacije kamena kupio od istog prednika K. gradac u stečaju za iznos od 2.316.000,00 kn koja se cjelina jednim dijelom proteže i na kč.br. … k.o. G. i nije odvojiva.

 

23. U dokaznom postupku sud je pročitao dokumentaciju u spisu koju čine: rješenje Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj 14 St-231/15-326 od 12. ožujka 2019., žalba tuženika od 22. ožujka 2019., prijedlog ovršenika za donošenjem zaključka o upućivanju u parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom od 25. ožujka 2019., žalba ovršenika od 12. studenog 2019., zaključak Trgovačkog suda u Osijeku broj 14 St-231/15-437 od 23. rujna 2020., građevinska dozvola Općine N. broj O4/4/-UP/I-1815/I-1981 od 14.prosinca 1981., lokacijska dozvola za objekt drobilicu i boksove, Ureda državne uprave Osječko-baranjske županije, Ispostava N. K.: UP/I-350-05/02-01/88 od 6. ožujka 2003., , Odluka Ministarstva poljoprivrede od 26. veljače 2020. Klasa: 940-06/19-01/213, Ur. broj: 525-07/0208-20-6, rješenje St-231/15-189 od 6. srpnja 2017., zaključak St-231/15-215 od l9. listopada 2017., žalba tužitelja od 30. siječnja 2018., zapisnik o primopredaji nekretnina od 8. prosinca 2017., rješenje St-231/15-247 od 23. siječnja 2018., rješenje VTS RH Pž-1220/18-3 od 6. ožujka 2018., podnesak tuženika u St-231/15 od 25. travnja 2018., očitovanje st. upravitelja od 11. svibnja 2018., zapisnik od 11. rujna 2018., žalba tuženika od 9. kolovoza 2019., rješenje VTS RH Pž-2357/19-2 od 8. svibnja 2019. i Pž-2357/19-5 od 1. listopada 2019., nalaz i mišljenje vještaka P. O. u predmetu Ovr-570/19.

 

              24. Prilikom donošenja odluke sud nije cijenio nalaz i mišljenje vještaka Z. J. koji je dostavio tužitelj budući da navedeno vještačenje nije bilo potrebno za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari, a osim toga isti je sačinjen po nalogu tužitelja, a ne po nalogu suda.

 

25. Sud je odbio dokazni prijedlog tužitelja za saslušanjem stranaka, te stečajne upraviteljice K. G. d.d. te provođenje građevinskog i geodetskog vještačenja s očevidom smatrajući da provođenje navedenih dokaza nije potrebno, a s obzirom da je činjenično stanje potpuno i dovoljno utvrđeno na temelju materijalne dokumentacije koje su stranke dostavile u spis.

 

26. Nije sporno da je zaključkom Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj St-231/15-437 od 23. rujna 2020. tužitelj upućen da u roku od 15 dana od dostave zaključka pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe na nekretnini nedopuštenom zbog razloga iz čl. 50. st. 1. t. 10 Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16., 73/17. i 131/20. u daljnjem tekstu OZ-a) zbog kojeg je izjavio žalbu protiv rješenja ovog suda poslovni broj St-231/15-326.

 

              27. Tužitelj je navedeni zaključak primio 25. rujna 2020. što je sud utvrdio uvidom u e spis a tužbu je podnio ovome sudu dana 9. listopada 2020. slijedom čega je tužba podnijeta u ostavljenom roku od 15 dana iz navedenog zaključka.

 

28. Nesporno je da su rješenjem Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj St-231/15-189 od 6. srpnja 2017. tuženiku dosuđene: nekretnina upisana u zk.ul. br. … k.o.G. kč.br. …, oranica krčevina, površine 1755,14 m2, nekretnina upisana u zk.ul. … k.o. G. kč.br. … oranica, površine 1708,39 m2 i nekretnina upisana u zk.ul. … k.o. G. kč.br. … zgrada i šuma G., površine 3708 m2 (list spisa 57-59) koje rješenje je postalo pravomoćno 13. rujna 2017. a što je sud utvrdio uvidom e spis.

 

29. Također je nesporno da su tuženiku kao kupcu predane u posjed sve nekretnine navedene u rješenju o dosudi i zaključku ovog suda o predaji u posjed osim spornih nekretnina na kč.br. …, kč.br. … i kč.br. … iz razloga što je tužitelj na uredovanju naveo da na česticama kč.br. … i kč.br. … postoje objekti koji nisu procjenjivani niti su bili predmet javne prodaje, a u odnosu na kč.br. … je naveo da se na javnoj prodaji nije procjenjivala zgrada iako je ista evidentirana u  zemljišnim knjigama (list spisa 81-82).

 

30. Isto tako je nesporno da je tužitelj kao razlučni vjerovnik podnio prijedlog ovome sudu da oglasi nevažećom javnu prodaju određenu zaključkom poslovni broj St-231/15-131 od 27. veljače 2017. provedenu putem FINE od 3. travnja 2017. do 28. lipnja 2017. koji je odbijen rješenjem ovoga suda St-231/15-247 od 23. siječnja 2018., te da je tužitelj protiv navedenog rješenja podnio žalbu koja je odbijena kao neosnovana i potvrđeno prvostupanjsko rješenje, rješenjem Visokog trgovačkog suda RH poslovni broj Pž-1220/18-3 od 6. ožujka 2018. (list spisa 83-89)

 

31. Nesporno je da je tuženik nakon saznanja za navedeno drugostupanjsko rješenje od stečajne upraviteljice podneskom od 26. travnja 2018. ponovno zatražio uredovanje radi primopredaje svih kupljenih nekretnina u faktični posjed, te da se je stečajna upraviteljica dopisom od 17. svibnja 2018. očitovala da je nesporno da je tuženik u skladu s odredbom čl. 103. i čl. 108. OZ-a kao kupac stekao pravo vlasništva na kupljenim nekretninama i svega onog što se nalazi na njima, nakon provedenog postupka prodaje i pravomoćnog rješenja o dosudi, ali da je uvođenje kupca u stvarni posjed kč.br. …  i kč.br. … postupak mirnog ili sudskog rješenja između tuženika kao vlasnika i tužitelja kao posjednika. (list spisa 91-96)

 

32. Isto tako je nesporno da je rješenjem ovog suda broj St-231/15-326 od 12. ožujka 2019. u točki I naloženo tužitelju kao najmoprimcu da preda tuženiku kao kupcu odnosno vlasniku predmetne nekretnine na  kč.br. …, kč.br. … i kč.br. … k.o. G. u roku od 3 mjeseca od dostave ovog rješenja, dok je u točki II riješeno da se, ukoliko tužitelj kao najmoprimac u navedenom roku ne preda navedene nekretnine tuženiku kao kupcu, određuje prisilna ovrha na navedenim nekretninama i to ispražnjenjem istih i njihovom predajom u posjed tuženiku. (list spisa 99-105)

 

33. Protiv navedenog rješenja tužitelj je podnio žalbu a Visoki trgovački sud RH je odlučujući o žalbi istu odbio kao neosnovanu i potvrdio prvostupanjsko rješenje, rješenjem poslovni broj Pž-2357/19-2 od 8. svibnja 2019. te je također protiv istog rješenja podnio i novu žalbu nakon proteka roka sukladno čl. 53. u svezi s čl. 50. st. 1 t. 7 OZ-a koja je odbačena rješenjem Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj: Pž-2357/19-5 od 1. listopada 2019. (list spisa 111-120)

 

34. Iz sadržaja žalbe tužitelja od 22. ožujka 2019. izjavljene protiv rješenja ovog suda poslovni broj St-231/15 od 12.ožujka 2019. razvidno je da je tužitelj isticao kao žalbene razloge iste činjenice koje navodi u ovoj tužbi odnosno da navodi da objekti drobilana i separacija kamena koji čine jedinstveni kompleks i građevnu cjelinu nisu bili predmet javne prodaje jer ih stečajni dužnik prilikom prodaje nije procjenio niti prodavao, dok se ostali objekti u kojima tužitelj obavlja djelatnost prostiru kroz više zk. čestica a manjim dijelom na predmetnim česticama koje su predmet pobijanog rješenja.

 

35. Također iz sadržaja žalbe tužitelja od 12. studenog 2019. protiv istog rješenja je razvidno da je tužitelj žalbu izjavio iz žalbenih razloga iz čl. 50. st. 1 t. 7 i t. 10 OZ-a, ponovo navodeći da objekt drobilana nije predmet ovrhe, jer je isti legalno sagrađen, u vlasništvu je tužitelja i posjeduje lokacijsku dozvolu slijedom čega tuženik u odnosu na navedeni objekt nije ovlašten tražiti ovrhu.

 

              36. Iz svega navedenog slijedi da tužitelj tužbu temelji na činjenicama koje nisu nastale u vrijeme kada ih tužitelj nije mogao istaknuti u postupku iz kojeg potječe ovršna isprava, jer je tužitelj ove iste činjenice već isticao kao žalbene razloge u stečajnom postupku.

 

37. Slijedom svega navedenog, na temelju rezultata provedenog dokaznog postupka, brižljivom ocjenom svakog dokaza pojedinačno i svih dokaza zajedno sud je došao do uvjerenja da je tužbeni zahtjev za proglašenjem nedopuštenom ovrhe određene rješenje o ovrsi Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj St-231/15-326 od 12. ožujka 2019. neosnovan, pa je presudio kao u točki I izreke presude.

 

38. Sukladno čl. 55. st. 3 OZ-a, tužbu kojom pokreće parnicu na koju je upućen ovršenik može utemeljiti samo na razlozima koje je istaknuo u žalbi u povodu koje je upućen na parnicu.

 

39. Kako je iz zaključka ovog suda poslovni broj St-231/15-437 od 23. rujna 2020. razvidno da je tužitelj upućen da u uroku od 15 dana pokrene parnicu radi proglašenja predmetne ovrhe nedopuštenom samo iz razloga iz čl. 50. st. 1 t. 10 OZ-a koji je istaknuo u žalbi od 25. ožujka 2019., a ne i zbog razloga iz čl. 50. st. 1 t. 7 OZ-a u odnosu na taj razlog je tužba nedopuštena.

 

40. Odluka o trošku temelji se na odredbi iz čl. 154. st. 1 a u svezi s čl. 155. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01., 117/03., 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13., 89/14. i 70/19. u daljnjem tekstu ZPP) pa je tuženiku dosuđen trošak postupka u iznosu od 2.500,00 kn na ime troškova zastupanja po punomoćniku – odvjetniku u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN br. 142/12, 103/14 i 118/14.), Tbr. 8. t. 1, Tbr. 9 t. 1 i Tbr. 42. - za sastav odgovora na tužbu -1.250,00 kn s PDV-om, za pristup na ročište od 18. ožujka 2021. – 1.250,00 kn s PDV-om.

 

41. U točki III izreke rješenje sud je odbio zahtjev tuženika za naknadu troška parničnog  postupka u iznosu od 337,50 kn koji se odnosi  trošak sudske pristojbe na odgovor na tužbu  budući da takav trošak tuženik nije niti imao jer obveza plaćanja sudske pristojbe na odgovor na tužbu nastaje tek po pravomoćnom završetku postupka za svaku stranku razmjerno uspjehu u sporu sukladno čl. 4. t. 2. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" br. 118/18.) 

 

U Osijeku 23. travnja 2021.    

 

ZAPISNIČAR                                                                                           S U D A C                                                                                                

Sanja Ban                                                                                               Gordana Njari

 

 

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude može nezadovoljna stranka izjaviti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u Zagrebu, putem ovoga suda, pismeno u roku od 15 dana od dana objave.