U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E NJ E
Trgovački sud u Varaždinu, po sucu Denisu. Krnjaku, a na temelju prijedloga
više sudske savjetnice I. S., u pravnoj stvari tužitelja M. V.
d.o.o, B., OIB…, kojeg zastupa S.
M., odvjetnik iz B., B., protiv tuženika M.
D. d.o.o., I., Č., OIB…, nakon
glavne rasprave zaključene 18. ožujka 2021. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i
S. V., direktora tuženika, radi isplate, na ročištu za objavu presude 23.
travnja 2021.
p r e s u d i o j e
I. Djelomično se održava na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na
temelju vjerodostojne isprave koje je donio javni bilježnik M. Z. iz
Č., poslovni broj Ovrv-64/2020 od 1. travnja 2020. u dijelu u kojem je
naloženo tuženiku da tužitelju namiri tražbinu u ukupnom iznosu od 245.133,25
kn, zajedno s pripadajućom zateznom kamatom koja teče od dospijeća svakog
pojedinog računa pa do isplate, a koja se određuje za svako polugodište
uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje
dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za
referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena,
te nastavnim odlukama HNB-a o izmjenama Odluke o kamatnim stopama i to:
- na iznos od 126.621,25 kn, počev od 8. siječnja 2020. godine do isplate,
- na iznos od 118.512,00 kn, počev od 28. siječnja 2020. godine do isplate,
zajedno sa nastalim troškovima ovršnog postupka u iznosu od 10.727,95 kn,
uvećanim za zateznu kamatu po gore navedenoj kamatnoj stopi, koja teče
počevši od 1. travnja 2020. kao dana donošenja rješenja o ovrsi pa do namirenja
tužitelja, sve u roku od 15 dana.
II. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od
2.500,00 kn u roku od 15 dana, dok se odbija daljnji zahtjev tužitelja za naknadu
troška u iznosu od 1.210,56 kuna.
r i j e š i o j e
Djelomično se ukida platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju
vjerodostojne isprave koje je donio javni bilježnik M. Z. iz Č.,
poslovni broj Ovrv-64/2020 od 1. travnja 2020. u dijelu u kojem je naloženo
tuženiku da tužitelju namiri tražbinu u ukupnom iznosu od 175.102,51 kn,
zajedno s pripadajućom zateznom kamatom koja teče od dospijeća svakog
pojedinog računa pa do isplate, a koja se određuje za svako polugodište
uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje
dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za
referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena,
te nastavnim odlukama HNB-a o izmjenama Odluke o kamatnim stopama i to:
- na iznos od 28.396,51 kn, počev od 23. rujna 2019. godine do isplate,
- na iznos od 146.706,00 kn, počev od 6. listopada 2019. godine do isplate,
zajedno sa predvidivim troškovima ovršnog postupka u iznosu od 681,25 kn,
uvećanim za zateznu kamatu po gore navedenoj kamatnoj stopi, koja teče
računajući od dana pravomoćnosti i ovršnosti rješenja o ovrsi pa do namirenja
ovrhovoditelja, te se utvrđuje da je tužba u navedenom dijelu povučena.
Obrazloženje
1. Tužitelj je u svojstvu ovrhovoditelja, protiv tuženika kao ovršenika, ishodio
rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, izdano od javnog bilježnika M.
Z. iz Č., poslovni broj Ovrv-64/2020 od 1. travnja 2020., radi naplate
novčane tražbine u iznosu od 420.235,76 kuna sa ovršnim troškom i zateznim
kamatama. Tužitelj je tijekom postupka smanjio tužbeni zahtjev za glavnični iznos od
175.102,51 kuna, te za iznos predvidivog troška od 681,25 kuna, sve sa zakonskim
zateznim kamatama, dakle u procesno-pravnom smislu djelomično je povukao tužbu,
za što mu međutim nije potreban pristanak tuženika (arg. čl. 191. st. 3. u vezi s čl. 190.
st. 2. i čl. 193. Zakona o parničnom postupku, „Narodne novine“ broj 53/91, 91/92,
112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19
- dalje u tekstu: ZPP), pa je sud rješenjem, utvrdio da je tužba u tom dijelu povučena,
pri čemu je sukladno čl. 456. st. 1. ZPP-a ukinuo platni nalog u predmetnom dijelu.
2. Budući da je tuženik podnio prigovor protiv navedenog rješenja o ovrsi,
osporavajući isto u cijelosti, rješenjem T. s. u V. poslovni broj 8
Povrv-179/2020-2 od 6. studenog 2020., predmetno rješenje o ovrsi stavljeno je izvan
snage u dijelu u kojem je određena ovrha, ukinute su provedene ovršne radnje, te je
riješeno da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.
3. Tuženik u prigovoru navodi da pobija predmetno rješenje o ovrsi u cijelosti,
osporavajući visinu tražbine tužitelja. Navodi da je razlika od 175.102,51 kuna kao dio
dugovanja podmirena te da stoga tužitelj prema tuženiku nema potraživanje u iznosu
od 420.235,76 kuna.
4. Punomoćnik tužitelja je na ročištu održanom 18. ožujka 2021. naveo da je
tuženik nakon rješenja o ovrsi uplatio iznos od 175.102,51 kuna odnosno tek nakon
što je pokrenut ovršni postupak, pa je javni bilježnik prilikom izdavanja rješenja o ovrsi
u ovoj pravnoj stvari obračunao troškove u odnosu na visinu duga koju je tužitelj u
prijedlogu za ovrhu i potraživao a koji je iznosio u trenutku pokretanja ovršnog
postupka 420.235,76 kuna. Također je napomenuo da su i dalje ostala nepodmirena
dugovanja u ukupnom iznosu od 245.133,25 kuna i to po računima broj 106/VP1/1 od
8.11.2019. godine te broj 120/VP1/1 od 28.11.2019. godine. Direktor tuženika na istom
je ročištu naveo da je točno da njegov dug još iznosi kako je tužitelj naveo ali je
istaknuo da ima protupotraživanje prema tužitelju te je predao u spis protutužbu sa
dodatnom dokumentacijom.
5. Temeljem navedenog, sporno je u ovom postupku jedino to bi li tužiteljevo
potraživanje bilo osnovano i u slučaju da je sud odlučio da u ovom postupku odlučuje
i po protutužbi tuženika, te da ukoliko istu nađe osnovanom odluči izvršiti prebijanje
međusobnih tražbina tužitelja i tuženika.
S tim u vezi valja reći da je sud odlučio da razdvoji spis u odnosu na protutužbu
odnosno da za istu osnuje novi spis u kojem će ista imati funkciju tužbe ovdje tuženika
kao tužitelja protiv ovdje tužitelja kao tuženika, budući da je na temelju raspravljanja
tužbeni zahtjev sazrio za odluku, a donošenjem samo djelomične presude u ovom
predmetu u odnosu samo na tužbeni zahtjev, koju je sud ovlašten donijeti budući da je
zahtjev tužbe sazrio za odluku, postupanje suda ne bi bilo ništa ekonomičnije od ovog
koje se u konkretnom slučaju postiže razdvajanjem predmeta po tužbi i po protutužbi,
budući da ne bi dodatno doprinijelo da se postupak provede bez odugovlačenja, u
razumnom roku i sa što manje troškova (argument čl. 329. st. 4. i 313. st. 3. u vezi s
čl. 10. st. 1. ZPP-a).
6. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u saldakonti karticu (list 4-5), otvorene
stavke (list 11), saldakonti karticu (list 26-27), račune, obračun kamata, izvod otvorenih
stavaka, izvadak po transakcijskom računu, naloge za otpremu, narudžbe (list 38-47).
Temeljem savjesne i brižljive ocjene provedenih dokaza, a i na temelju rezultata
cjelokupnog postupka (čl. 8. ZPP-a), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.
7. S obzirom da kako je već i navedeno tuženik ne spori tužiteljevo potraživanje, a
iz provedenih dokaza, poglavito računa i naloga za otpremu proizlazi da se isto temelji
na ugovoru o kupoprodaji, čiji pojam određuje čl. 376. st. 1. Zakona o obveznim
odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08 78/15 i 29/18, dalje u tekstu: ZOO), na
način da se ugovorom o kupoprodaji prodavatelj obvezuje predati kupcu stvar u
vlasništvo, a kupac se obvezuje platiti mu cijenu, a da tuženik tužitelju nije platio
utuženu cijenu, sud tužbeni zahtjev nalazi osnovanim, te ga usvaja kao pod toč. I.
izreke presude, pri čemu sukladno čl. 451. st. 3. ZPP-a, djelomično održava na snazi
platni nalog iz rješenja o ovrsi. Odluka o zateznoj kamati temelji se na odredbi čl. 29.
st. 1. i 2. ZOO-a, prema kojem dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze
duguje, pored glavnice, i zatezne kamate po stopi određenoj st. 2. čl. 29. ZOO-a. Na
svakom od računa je navedeno da je valuta 60 dana od dana izdavanja računa,
odnosno račun broj 106/VP1/1 od 8. studenog 2019. godine izdan na iznos od
126.621,25 kuna dospijeva na naplatu 7. siječnja 2020. dok račun broj 120/VP1/1 od
28. studenog 2019. godine izdan na iznos od 118.512,00, dospijeva na naplatu 27.
siječnja 2020.
8. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a, prema kojoj stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna je protivnoj stranci naknaditi troškove izazvane
vođenjem postupka i na odredbi čl. 155. st. 1. ZPP-a, prema kojoj se stranci određuje
naknada samo onih troškova koji su potrebni za vođenje parnice.
Odluku o troškovima postupka ovrhe sud je donio primjenom čl. 14. st. 4.
Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/2012., 25/2013., 93/2014., 55/2016.,
73/2017.) i čl. 451. st. 3. ZPP, održavši na snazi platni nalog u dijelu koji se odnosi na
naknadu troška tužitelju od strane tuženika u iznosu od 10.727,95 kuna, koji se sastoji
od troška javnobilježničke nagrade u iznosu od 4.552,36 kuna i poštanskih troškova u
iznosu od 30,00 kuna, te pripadajućeg PDV-a u iznosu od 1.145,59 kuna, koji troškovi
su obračunati u skladu sa Pravilnikom o nagradama i naknadi troška javnih bilježnika
u ovršnom postupku („Narodne novine“ broj 8/11, 114/12), te troška sastava prijedloga
za ovrhu po punomoćniku odvjetniku u iznosu od 5.000,00 kuna, koji trošak je
obračunat sukladno Tbr. 11. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika
(„Narodne novine“ broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15 – dalje u tekstu: Tarifa), o čemu
je odlučeno kao pod toč. I. izreke presude. Valja reći da je tužitelju u cijelosti priznat
nastali ovršni trošak, budući da je tuženik djelomično udovoljio tužbenom zahtjevu tek
nakon donošenja rješenja o ovrsi, čime je prijedlog za ovrhu dobio značenje
potencijalne tužbe, pa se analogno glede troška primjenjuje odredba čl. 158. st. 2.
ZPP-a, budući da smanjenje tužbenog zahtjeva u procesno-pravnom smislu, kako je
rečeno, predstavlja povlačenje tužbe, a prema kojoj odredbi ako tužitelj povuče tužbu
odmah nakon što je tuženik udovoljio zahtjevu tužitelja, troškove postupka dužan je
tužitelju naknaditi tuženik.
Tuženik je nadalje obvezan snositi i tužiteljev trošak koji se odnosi na
zastupanje tužitelja po punomoćniku odvjetniku na ročištu održanom 18. ožujka 2021.
u iznosu od 2.500,00 kuna, (Tbr. 9. t. 1. Tarife). Tužitelju međutim nisu priznati putni
troškovi zatraženi u iznosu od 1.210,56 kuna za putovanje njegovog punomoćnika na
relaciji B.-V.-B., budući da prema odredbi čl. 10. st. 5. Zakona o
sudovima („Narodne novine“ broj: 150/05, 16/07 i 113/08; dalje: ZS) odvjetnicima
pripada naknada troškova za izbivanje iz pisarnice za vrijeme putovanja i naknada
troškova prijevoza određena Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad
odvjetnika u slučajevima iz st. 2. tog članka, odnosno u slučaju kada V. s.
R. H. odredi da u pojedinoj vrsti predmeta postupa drugi stvarno
nadležni sud, ako sud koji je po zakonu mjesno i stvarno nadležan zbog velikog broja
predmeta koje ima u radu, ne može u razumnom roku raspraviti te predmete i donijeti
odluku, što konkretno nije slučaj jer je postupak pred prvostupanjskim sudom vođen
pred T. s. u V. kao stvarno i mjesno nadležnim. O parničnim
troškovima je stoga odlučeno kao pod toč. II. izreke presude.
U Varaždinu, 23. travnja 2021.
Sudac Denis Krnjak
Pouka o pravnom lijeku:
Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 8 dana od
dana dostave otpravka presude, putem ovog suda na Visoki trgovački sud u
Zagrebu. Žalba se podnosi u pisanom obliku, u dovoljnom broju primjeraka za sud
i protivnu stranku, a moguće ju je predati i putem informacijskog sustava
elektroničke komunikacije sa sudovima, što je obvezno za obvezne sudionike
elektroničke komunikacije, navedene u čl. 106.a st. 5. ZPP-a, a fakultativno za
ostale sudionike, ako su ispunili uvjete za pristup informacijskom sustavu
elektroničke komunikacije sa sudovima.
DNA:
1. Tužitelj – po punomoćniku S. M., odvjetniku iz B.
2. Tuženik – M. D. d.o.o., I.
