1

Poslovni broj: 2 Kž-83/2021-8

U   I M E    R E P U B L I K E    H R V A T S K E

P R E S U D A

              Županijski sud u Vukovaru, kao sud drugoga stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda: Nevenke Zeko, kao predsjednika vijeća, te Slavka Teofilovića i Vesne Vrkić Perak, kao članova vijeća, uz sudjelovanje L. K., kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženika J. M. iz S., zbog kaznenih djela protiv imovine – iznudom u pokušaju, opisano u članku 243. stavak 1. i 3., i članku 34. Kaznenog zakona a kažnjivo po članku 243. stavak 3. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj:110/97., 27/98., 50/00., 129/00., 51/01., 111/03., 190/03.– nadalje: KZ/97), i kaznenog djela krađe, opisano i kažnjivo po članku 228. stavak 1. KZ/11, u svezi s člankom 51. KZ/11, odlučujući o žalbama optuženika koju je optuženik podnio osobno i po branitelju – odvjetniku, podnesene protiv presude Općinskog suda u Splitu broj:K-458/20 od 1. prosinca 2020, na sjednici vijeća održanoj 23. travnja 2021.,

p r e s u d i o   j e

Odbija se žalba optuženika J. M., kao neosnovana, te se potvrđuje presuda suda prvoga stupnja.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Splitu broj: K-458/20 od 1. prosinca 2020., optuženik J. M., iz Splita, s ostalim osobnim podacima, kao u izreci pobijane presude, proglašen je krivim, zbog počinjenja kaznenih djela protiv imovine – iznudom u pokušaju, opisano u članku 243. stavak 1.i 3., i članku 34. KZ/11, a kažnjivo po članku 243. stavak 3. KZ/11 i kaznenog djela krađe, opisano i kažnjivo po članku 228. stavak 1. KZ/11, u svezi s člankom 51. KZ/11,  te mu je za kazneno djelo iz članka 243. stavak 1. i 3. u svezi članka 34. KZ/11 utvrđena kazna zatvora u trajanju od 3 godine, za kazneno djelo iz članka 228.stavak 1. KZ/11 kazna zatvora u trajanju od 10 mjeseci , pa je potom osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 3 godine i 6 mjeseci, u koju mu je sukladno odredbi članka 54. KZ/11 uračunato vrijeme uhićenja i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 26. veljače 2020. godine, pa nadalje. Na temelju  odredbe članka 158. stavak 2. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj: 152/08., 76/09., 80/11., 91/12., 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19., dalje u tekstu: ZKP/08.) oštećeni J. M. je upućen na parnicu radi ostvarenja imovinskopravnog zahtjeva. Na temelju odredbe članka 148. stavak 1. u svezi članka 145. stavak 1. i 2. točka 6. ZKP/08 dužan je okrivljeni J. M. platiti trošak kaznenog postupka u iznosu od 2.000,00 kuna (dvijetisućekuna) na ime troška sudskog paušala, u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude, dok će o ostalim troškovima sud odlučiti naknadno, pisanim putem.

2. Protiv navedene presude pravodobno je podnio žalbu optuženik J. M. osobno , ne označavajući žalbene razloge, međutim, žalba sadržajno upire na odluku o kaznenoj sankciji , smatrajući da je ista previsoko određena, i  po branitelju M. Ć., odvjetniku iz S., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, povrede kaznenog zakona , odluke o kaznenoj sankciji i troškovima kaznenog postupka, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači na način da se optuženik oslobodi od optužbe, podredno da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje . Zahtijeva da o sjednici drugostupanjskog vijeća budu obaviješteni optuženik i branitelj kako bi istoj prisustvovali.

3. Odgovor na žalbe nije podnesen.

4. Temeljem članka 474. stavak 1. ZKP/08., spisi su dostavljeni županijskom državnom odvjetniku u V., koji je spise nakon razgledanja vratio sudu.

5. Žalba optuženika koju je podnio osobno i žalba optuženika koju je podnio po branitelju – odvjetniku M. Ć. promatrane su kao jedna žalba optuženika J. M.

6. O sjednici drugostupanjskog vijeća obaviješten je branitelj optuženika J. M. – odvjetnik M. Ć., te je isti sjednici i prisustvovao. Kako se optuženik J. M. nalazi u Zatvoru u Zagrebu , njegovo prisustvo sjednici vijeća osigurano je putem video linka, video veze koja je uspostavljena između Zatvora u Zagrebu i Županijskog suda u Vukovaru.

7. Žalba optuženika nije osnovana.

8.  Nije u pravu žalitelj kada presudu suda prvoga stupnja pobija iz naprijed navedenih razloga . Suprotno žalbenim prigovorima žalitelja prvostupanjski sud je izveo sve potrebne dokaze , valjano analizirao i ocijenio sve izvedene dokaze , kako svaki ponaosob, tako i njihovoj međusobnoj ukupnosti i povezanosti, za donošenje pobijane odluke dao je potpune i sveobuhvatne razloge , pa stoga istaknuti žalbeni navodi žalitelja ne dovode u sumnju pravilnost i zakonitost pobijane presude , uslijed čega ne stoji žalbeni razlog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, niti tvrdnja žalitelja da u presudi postoji znatna proturječnost između onoga što se navodi u razlozima presude i sadržaja odlučnih činjenica, niti tvrdnja obrane da učin kaznenih djela optuženika nisu dokazani, kao što ne stoji tvrdnja žalitelja da namjera optuženika u postupanju nije dokazana. U pravu je žalitelj kada žalbom upire da je prvostupanjski sud izvršio određene korekcije činjeničnog opisa , međutim iste su izvršene u  skladu sa utvrđenim činjeničnim stanjem u postupku , glede kaznenog djela pod točkom I,. izreke pobijane prvostupanjske presude, odnosno , prvostupanjski sud je izvršio preciziranje utvrđenog činjeničnog stanja u odnosu na navode optužnice , ne povrjeđujući pri tome identitet optužnog akta. Zapravo, izvršeno preciziranje se sastoji u tome što je prvostupanjski sud po provedenim dokazima, obzirom na iskaz oštećenika Z. G., temeljem koga je utvrdio da je on – oštećenik putem aplikacije "WhatsApp" nazvao optuženog nakon što je prethodno zaprimio dva njegova poziva , od kojih se na prvi javio , a od buke nije uspio čuti osobu koja ga je pozvala obzirom da je bio na utakmici na stadionu Poljud, a na drugi se poziv oštećenik nije ni javljao , a u kojem razgovoru mu je optuženik izgovorio riječi navedene u točki I. izreke pobijane presude, pa je stoga prvostupanjski sud pravilno utvrdio slijed događanja što prvostupanjsku presudu ne čini nerazumljivom , niti je ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08, niti je optužba prekoračena po sudu prvoga stupnja, kako to žalitelj bezuspješno tvrdi. Žalitelj je u pravu kada žalbom navodi da je optuženik zvao Z. G. , ali propušta nastavno navesti da i pored ta dva poziva razgovor sa oštećenikom nije obavljen, pa je iza toga oštećenik nazvao optuženika. Nije u pravu žalitelj niti kada žalbom tvrdi da je prvostupanjski sud bio dužan provesti telekomunikacijsko vještačenje na okolnost uspostave komunikacije između brojeva mobilnih telefona kojima su se u to vrijeme koristili optuženik i oštećenik. Izvođenje tog dokaza pravilno je odbio prvostupanjski sud , obzirom da je po prvostupanjskom sudu pravilno utvrđeno, a što proizlazi iz obrane optuženika da je 22. veljače 2020. godine u 20.49 sati ostvarena komunikacija na mobilnom uređaju broj … koji je koristio oštećenik Z. G. i mobilnog uređaja broja … putem aplikacije "WhatsApp" koji je koristio optuženik J. M. i ostavio glasovnu poruku sadržine koja je navedena u točci I. izreke pobijane prvostupanjske presude . Da je u glasovnoj poruci glas optuženika, prvostupanjski sud je valjano utvrdio temeljem nalaza i mišljenja stalnog i zakletog sudskog vještaka M. B.. Dakle, pravilno zaključuje prvostupanjski sud na temelju izvedenih dokaza u postupku da je optuženik J. M. počinio kazneno djelo iz članka 243. stavak 1. i 3. u svezi s člankom 34. KZ/11 u vrijeme u mjesto i na način kako je to navedeno u točci I. izreke prvostupanjske presude odnosno da se u njegovim radnjama stječu sva bitna obilježja naprijed navedenog kaznenog djela.

9. Nije u pravu žalitelj niti kada žalbom upire da je prvostupanjski sud u točci II. izreke pobijane presude precizirao činjenični opis na štetu optuženika . Zapravo, optužba navodi u točki II. optužbe da su optuženik J. M. i J. M. 19. veljače 2020. godine u S. u ulicu S. V., došli "kako bi prepisali njegovo vozilo marke Audi 6" a sud prvoga stupnja je pravilno izvršio korekciju " da su se našli u stanu M. J., kako bi zaključili kupoprodajni ugovor za vozilo Audi 6". Žalitelj, nastavno ne precizira u čemu je izmijenjeni činjenični opis djela na štetu optuženika, a ovaj sud , kao sud drugoga stupnja ne nalazi izmjenu koja bi bila izvršena na optuženikovu štetu . Točno je da svjedokinja M. J. na zapisniku od 28. listopada 2020. navodi da su oštećenik i optuženik došli kod nje poradi zaključenja ugovora o kupoprodaji vozila, da ne zna o kojem se vozilu radilo, a žalitelj neargumentirano žalbom tvrdi da se upravo radilo o vozilu Golf, iako na takvu tvrdnju žalitelja ne upućuje niti jedan izvedeni dokaz u postupku. Optuženik je svojom obranom , a kako je to obrazložio i prvostupanjski sud , pokušao se prikazati vlasnikom vozila Golf , očito nastojeći poboljšati svoju procesnu situaciju, pri čemu je njegova obrana opovrgnuta izvedenim dokazima u postupku i obrazloženjem prvostupanjskog suda na stranici 15. prvostupanjske presude .

10. Nije u pravu žalitelj niti kada prigovara odluci suda o imovinsko pravnom zahtjevu . U tom dijelu presuda nije proturječna kako to žalitelj tvrdi. U vrijeme otuđenja vozila marke Golf, šteta je iznosila 27.000,00 kuna , što je pravilno zaključio prvostupanjski sud, da je u međuvremenu vozilo vraćeno oštećeniku, a kako je oštećenik postavio imovinsko pravni zahtjev, stoga je pravilno postupio prvostupanjski sud kada je oštećenika sukladno odredbi članka 158. stavak 2. ZKP/08 uputio na parnicu.

11.  U pravu je žalitelj kada žalbom tvrdi da je sud prvoga stupnja u pobijanoj presudi naveo da je optuženik kazneno djelo iz članka 243. stavak 3. i 1. točka 34. započeo s izravnom namjerom "prvoga stupnja" i da članak 28. Kaznenog zakona takvu definiciju izravne namjere ne poznaje. Međutim, takav izraz "izravna namjera prvoga stupanja" koristi se u literaturi , pa je sud prvoga stupnja upotrebljavajući takav izraz apostrofirao implicitno izraženu namjernost optuženika da kazneno djelo počini.

12. Nije u pravu žalitelj niti kada presudu suda prvoga stupnja pobija zbog odluke o kaznenoj sankciji. Prvostupanjski sud je pravilno utvrdio sve olakotne i otegotne okolnosti na strani optuženika pri utvrđivanju pojedinačnih kazni zatvora , kao i odmjeravanju jedinstvene kazne zatvora koje su navedeni na stranici 17. pobijane prvostupanjske presude  i to da je otac jednog malodobnog djeteta, da je mlađe životne dobi – olakotne okolnosti, a od otegotnih okolnosti na njegovoj strani - raniju osuđivanost optuženika za razna kaznena djela na koja je suđen i to: presudom Općinskog suda u Splitu I K-644/08 od 30. ožujka 2011. godine koja je postala pravomoćna 27. svibnja 2011. godine zbog kaznenog djela teške krađe iz članka 217. stavak 1. u svezi s člankom 216. stavak 1. KZ/97 na kaznu zatvora u trajanju od 8 mjeseci uz rok kušnje od 2 godine, presudom Općinskog suda u Splitu broj K-2301/09 od 15. veljače 2012. koja je postala pravomoćna 2. svibnja 2012. zbog kaznenog djela protupravne naplate iz članka 330. stavak 1. KZ/97, na kaznu zatvora u trajanju od 1 godine uz rok kušnje u trajanju od 3 godine, presudom Općinskog suda u Splitu broj K-43/14 od 13. veljače 2014. koja je postala pravomoćna 8, travnja 2014. zbog kaznenog djela prijetnje iz članka 139. stavak 2. KZ/11 na bezuvjetnu kaznu zatvora u trajanju od 6 mjeseci, presudom Općinskog suda u Splitu broj K-395/13 od 20. siječnja 2014. koja je postala pravomoćna 27. siječnja 2015. , zbog kaznenog djela neovlaštena proizvodnja i promet drogama , na bezuvjetnu kaznu zatvora u trajanju od 2 godine i 8 mjeseci, presudom Općinskog suda u Sarajevu 65 0 K-514222 15K od 22. veljače 2016. koja je postala pravomoćna 14. ožujka 2016. zbog kaznenog djela izazivanja opće opasnosti iz članka 323. stavak 1. Kaznenog zakona federacije Bosne i Hercegovine na bezuvjetnu kaznu zatvora u trajanju od 1 godine i 3 mjeseca , presudom Općinskog suda u Splitu broj K-1197/2016 od 6. ožujka 2018. koja je postala pravomoćna 24. travnja 2018. , zbog kaznenog djela prijetnje iz članka 139. stavak 1. i 3. na kaznu zatvora u trajanju od 6 mjeseci, presudom suda u Erlangenu – savezna Republika Njemačka 8 Cs 912 Js 141532/20 od 23. ožujka 2020. koja je postala pravomoćna 10. travnja 2020. godine , zbog kaznenog djela nepružanja pomoći osobi nakon prometne nesreće na novčanu kaznu.

13. Ovaj sud , kao sud drugoga stupnja smatra da su kako pojedinačno utvrđene kazne zatvora tako i jedinstvena kazna zatvora u trajanju od 3 godine i 6 mjeseci u srazmjeri sa težinom počinjenih kaznenih djela , ličnosti počinitelja i stupnjem kaznene odgovornosti optuženika, te da će se ovakvom jedinstvenom kaznom zatvora ostvariti svrha kažnjavanja iz članka 41. KZ/11, odnosno izraziti društvena osuda zbog počinjenja kaznenih djela, jačati povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, utjecati na počinitelja i sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i o pravednosti kažnjavanja , te omogućiti počinitelju ponovno uključivanje u društvo. 

14. Nije u pravu žalitelj niti kada se žali zbog odluke prvostupanjskog suda o troškovima kaznenog postupka. Imajući u vidu dužinu i složenost odnosno trajanje kaznenog postupka, okolnost da je optuženik neuposlen ali da povremeno ostvaruje prihode pravilno je postupio prvostupanjski sud kada ga je obvezao na plaćanje troškova paušala u iznosu od 2.000,00 kuna , kao i kada je odlučio da će se o drugim troškovima odlučiti naknadno , posebnim rješenjem.

15. Ispitujući prvostupanjsku presudu po službenoj dužnosti sukladno odredbi članka 476. stavak 1. točka 1. i 2. ZKP/08., ovaj sud, kao sud drugoga stupnja nalazi da od strane prvostupanjskog suda nije ostvarena povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1., točka 1., 5., 6., 9. do 11., niti iz članka 468. stavak 2. ZKP/08, niti je na štetu optuženika povrijeđen Kazneni zakon.

16. Na temelju iznijetog, valjalo je temeljem članka 482. ZKP/08, odlučiti kao u izreci presude.

Vukovar, 23. travnja 2021.

                                                                                                                                 Predsjednik vijeća

                                                                                                                      Nevenka Zeko