Republika Hrvatska

Općinski prekršajni sud u Splitu Split, Domovinskog rata 4

41. Pp G-1652/2018-16

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski prekršajni sud u Splitu, po sutkinji Ljiljani Vuko, uz sudjelovanje
Sande Peroš kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv D. S. zbog prekršaja iz članka 115. stavka 3. u vezi sa stavcima 3. i 4. Zakona o prijevozu u cestovnom prometu (Narodne novine br. 41/18) odlučujući o prigovoru okrivljenika protiv prekršajnog naloga Ministarstva pomorstva, prometa i infrastrukture, Uprave kopnenog prometa i inspekcije, Sektora inspekcije sigurnosti cestovnog prometa, Službe inspekcije cestovnog prometa pod klasom: 340-06/18-02/2627, Ur. br. 530-8- 3-1-2-18-2 NL od 18. rujna 2018., nakon glavne i javne rasprave održane i zaključene

20. travnja 2021. u prisutnosti okrivljenika, temeljem članka 183. Prekršajnog zakona (Narodne novine br. 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18) dana 23. travnja 2021. javno je objavio i

p r e s u d i o j e

okrivljenik D. S., pok. S. i J., dj. R., rođ.
u S., OIB: …, stanuje u S., M. kbr.., SSS,
vlasnik prijevozničkog obrta "S.", srednjeg imovnog stanja, otac troje djece,
od kojih je jedno maloljetno, državljanin RH, prekršajno kažnjavan, br. OI:…
izdana u PP Solin 24. ožujka 2014.

k r i v j e

što je 29. kolovoza 2018. kao prijevoznik-fizička osoba obrtnik, autobusom reg.
oz. … kojim je upravljao vozač G. B. u ime i za račun navedenog prijevoznika, obavljao županijski linijski prijevoz putnika na relaciji Seget Donji-Split temeljem više od dviju dozvola (povezivanjem više direktnih linija: Seget Donji-Kaštel Štafilić; Trogir-Vranjic; Seget Donji-Kaštel Novi; Seget Donji-Kaštel Stari; Seget Donji-Kaštel Lukšić; Seget Donji-Kaštel Kambelovac; Seget Donji-Kaštel Gomilica; Seget Donji-Kaštel Sućurac; Seget Donji-Soli i Vranjic-Split) s vremenom polaska iz Segeta Donjeg u 11,18 sati, a što je utvrđeno neposredno obavljenim praćenjem od Trogira do Splita, te inspekcijskim nadzorom u B. ulici u Splitu u 12,43 sati istog dana,

2 41. Pp G-1652/2018-16

čime je postupio protivno članku 41. stavku 3. i počinio prekršaj iz članka 115. stavka 3. u vezi sa stavkom 1. alinejom 4. Zakona o prijevozu u cestovnom prometu,

pa mu se na temelju navedenog Zakona, a primjenom članka 37. stavka 3. točke 2. Prekršajnog zakona

i z r i č e

NOVČANA KAZNA U IZNOSU OD 8.000,00 (osam tisuća) KUNA.

Okrivljenik je dužan novčanu kaznu platiti u roku od 30 dana po pravomoćnosti
ove presude, jer će se u protivnom ista naplatiti prisilno.

Ukoliko okrivljenik plati dvije trećine (2/3) novčane kazne u ostavljenom roku, novčana kazna smatrat će se u cijelosti plaćenom.

Na ime troškova prekršajnog postupka dužan je okrivljenik platiti iznos od
300,00 (tri stotine) kuna, u roku od 30 dana po pravomoćnosti ove presude, jer će se
u protivnom isti naplatiti prisilno.

Obrazloženje

Pobijanim prekršajnim nalogom okrivljenik je proglašen krivim zbog prekršaja
navedenog u izreci ove presude, za koji mu je izrečena novčana kazna u iznosu od
25.000,00 kn, uz obvezu snošenja troškova prekršajnog postupka u iznosu od 100,00
kn.

Protiv tog naloga okrivljenik je pravodobno podnio prigovor, pa je isti stavljen
van snage i nastavljen redovni prekršajni postupak, sukladno odredbama članka 238.
Prekršajnog zakona.

U tom postupku u kojem je pobijani prekršajni nalog povodom prigovora prihvaćen kao optužni prijedlog tužitelja, okrivljenik je na glavnoj raspravi očitujući se
o svojoj krivnji za prekršaj koji mu se stavlja na teret iskazao da se ne osjeća krivim, te je nadalje u svoju obranu izjavio kako smatra da nije počinio prekršaj jer da je na temelju starog, kao i na temelju novog Zakona o prijevozu u cestovnom prometu još uvijek bio u mogućnosti povezati više putničkih linija na relaciji Seget Donji-Split. Tako da je bilo i 29. kolovoza 2018. kada je inspekcija praćenjem od Trogira do Splita autobusa reg. oz. … kojim je upravljao vozač G. B., utvrdila da se obavlja prijevoz putnika temeljem više dozvola za putničke linije Seget Donji-Kaštel Štafilić, Trogir-Vranjic, Seget Donji-Kaštel Novi, Seget Donji-Kaštel Stari, Seget Donji-Kaštel Lukšić, Seget Donji-Kaštel Kambelovac, Seget Donji-Kaštel Gomilica, Seget Donji-Kaštel Sućurac, Seget Donji-Solin i Vranjic-Split s vremenom polaska iz Segeta Donjeg u 11,18 sati.

Napomenuo je kako nadležne inspekcije i nadalje vrše inspekcijske nadzore
njegovih vozila kako bi zaštitile komunalnog javnog prijevoznika, što po njegovom
mišljenju nije u redu, a osobito smatra da nije u redu to što neki inspektori toleriraju
takav prijevoz kojeg obavlja, a neki ne. Napisali su mu toliko prekršajnih naloga zbog
istih stvari da planira prestati obavljati prijevoz na tim linijama jer je financijski
potpuno uništen. Ipak, nastavlja borbu na svoj način i trenutno od nadležnih državnih
tijela na višim i nižim razinama traži tumačenja zakonskih odredbi koje ni samim

3 41. Pp G-1652/2018-16

inspektorima nisu baš jasne, a temeljem kojih se njega kažnjava. Smatra da u
konkretnom slučaju treba primijeniti odredbe članka 118. stavaka 3. i 4. novog
Zakona o prijevozu u cestovnom prometu.

Radi utvrđenja činjeničnog stanja ispitan je u svojstvu svjedoka viši inspektor cestovnog prometa N. L.

Nakon što je upozoren po Zakonu i upitan na okolnosti predmetnog prekršaja,
ovaj svjedok je izjavio da je navedene prigode s kolegicom F. A. pratio autobus prijevoznika D. S. reg. oz. … službenim vozilom Ministarstva, te utvrdio da je vozač G. B. koji je upravljao autobusom krenuo iz Segeta Donjeg u 11,18 sati, te je istim autobusom obavljao županijski linijski prijevoz na relaciji Seget Donji-Split, zaustavljajući se na autobusnim postajama gdje je obavljao ukrcaj i iskrcaj putnika, i to na kružnom toku Trogir, u Kaštel Starom, u Kaštel Lukšiću, u Kaštel Kambelovcu, u Kaštel Gomilici, u Kaštel Sućurcu, na Širini u Solinu, te na više autobusnih postaja na području Splita na kojima su izlazili putnici. Kada su izašli svi putnici, kontaktirao je vozača i rekao mu da dođe na parking autobusa u B. ulici u Splitu, gdje im je vozač dao na uvid vozačku i prometnu dozvolu, ovjereni preslik licencije zajednice, putni radni list i dozvole za županijski linijski prijevoz za linije: Seget Donji-Kaštel Štafilić, Trogir-Vranjic (koja je istekla 31. svibnja 2018., ali je naknadno Denis Smodlaka donio na uvid važeću), Seget Donji- Kaštel Novi, Seget Novi-Kašel Stari, Seget Donji-Kaštel Lukšić Seget Donji-Kaštel Kambelovac, Seget Donji-Kaštel Gomilica, Seget Donji-Kaštel Sućurac, Seget Donji-Solin (koja je istekla 31. svibnja 2018., ali je naknadno D. S. dostavio na uvid važeću), s time što sve navedene linije polaze iz Segeta Donjeg u 11,18 sati, te Vranjic-Split s polaskom iz Vranjica u 12,05 sati.

Dakle, prijevoznik D. S. za relaciju Seget Donji-Split koju je obavljao na opisani način da nema dozvolu za županijski linijski prijevoz, nego je tu relaciju održavao spajanjem više od dvije dozvole koje posjeduje, i to s istim autobusom, a radi se o direktnim linijama koje on ne može na zakonit način održavati
samo s jednim autobusom. Naime, prema članku 41. stavku 3. Zakona o prijevozu u
cestovnom prometu prijevoznik koji obavlja javni linijski prijevoz putnika u
županijskom i međužupanijskom prijevozu da je dužan jednim vozilom održavati
prijevoz samo temeljem jedne dozvole, odnosno voznog reda, a pod određenim
uvjetima temeljem najviše dviju dozvola, odnosno voznih redova, i to ako se u voznim
redovima tih dozvola podudaraju vremena vožnje i itinerari kretanja na određenoj
relaciji. Zbog navedenog načina održavanja županijskog prijevoza na relaciji Seget
Donji-Split, D. S. da je izdan prekršajni nalog s kaznom.

Očitujući se na iskaz ovog svjedoka, D. S. je izjavio da po njegovom mišljenju isti nije pravilno naveo vremena polazaka svih navedenih linija koje da su putničke linije, a ne direktne, jer to na njima ni ne piše, a vremena polazaka iz Segeta Donjeg u 11,18 sati po itineraru i vremenu polaska da se poklapaju s vremenima dolazaka u svaki od navedenih Kaštela i u Vranjic, sve do Splita, pa u tom smislu da je taj prijevoz obavljao sukladno Zakonu o prijevozu u cestovnom prometu. Dodao je kako stari Zakon nije branio prijevozniku spajanje više autobusnih linija u jednu ukoliko se vremena polazaka poklapaju, a u vezi s tom problematikom da je od nadležnog Ministarstva zatražio očitovanje, jer mu nije jasno
zašto neki inspektori isti Zakon tumače na različite načine i tako ga primjenjuju, jer
primjerice jedan inspektor tvrdi da Zakon ne brani spajanje svih autobusnih linija u
jednu, ako se poklapaju vremena polaska i dolaska, te itinerar, dok neki drugi
inspektori drže kako to nije dozvoljeno. Nakon stupanja na snagu novog Zakona o
prijevozu u cestovnom prometu da je otišao kod izdavatelja dozvola, odnosno u

4 41. Pp G-1652/2018-16

Županiju splitsko-dalmatinsku gdje mu je rečeno da se na županijske dozvole odnose
prijašnji propisi sve do dana sklapanja ugovora o javnoj usluzi za obavljanje
županijskog linijskog prijevoza, a koji su trebali biti sklopljeni do 30. studenog 2019.
Međutim, Županija da ni do danas nije sklopila ugovore o javnoj usluzi, iako je to
trebala učiniti sukladno članku 118. stavku 3. tog Zakona.

Nadalje je sud u dokaznom postupku pročitao prigovor na prekršajni nalog,
zapisnik o obavljenom inspekcijskom nadzoru od 29. kolovoza 2018., te potvrda
Ministarstva, Odjela za prekršajne evidencije o ranijoj prekršajnoj kažnjavanosti D. S. koju je sud pribavio elektroničkim putem, iz koje je utvrđeno da je u zadnje tri godine D. S. pravomoćno kažnjavan zbog prekršaja iz oblasti prijevoza putnika.

Iz rezultata ovako provedenog postupka u kojem je sud izvedene dokaze
cijenio po svom slobodnom uvjerenju, svakog posebno, te u njihovim međusobnim
odnosima, s podjednakom pažnjom utvrđujući činjenice koje terete okrivljenika i koje su mu u korist, pri čemu nije vezan nikakvim dokaznim pravilima, sukladno članku 88.
Prekršajnog zakona, nedvojbeno je utvrđeno da su se u postupanju D. S. kao prijevoznika-fizičke osobe obrtnika ostvarila sva bitna obilježja prekršaja koji mu se stavlja na teret.

Novi Zakon o prijevozu u cestovnom prometu koji je stupio na snagu 13.
svibnja 2018. u članku 41. stavku 1. propisuje da je prijevoznik dužan obavljati linijski
prijevoz putnika na liniji za koju ima dozvolu ili pravo na prijevoz sukladno ugovoru o
koncesiji ili ugovoru o javnoj usluzi u svoje ime, na vlastitu odgovornost i za vlastiti
račun.U stavku 2. propisano je da je prijevoznik koji obavlja javni linijski prijevoz
putnika u županijskom prijevozu i u međužupanijskom prijevozu dužan jednim
vozilom održavati prijevoz samo temeljem jedne dozvole, odnosno voznog reda. U
stavku 3. je propisano da prijevoznik može u uvjetima kada to dozvoljava razina
prijevozne potražnje obavljati prijevoz jednim vozilom i temeljem najviše dviju
dozvola, odnosno voznih redova isključivo ako se u voznim redovima tih dozvola
podudaraju vremena vožnje i itinerari kretanja na određenoj relaciji.

U smislu istog Zakona pod pojmom "linija" podrazumijeva se relacija (kod
direktnog prijevoza) ili skup relacija (kod ekspresnog i putničkog prijevoza) obavljanja
prijevoza putnika u cestovnom prometu od početnog do završnog autobusnog
kolodvora, putničkog terminala, odnosno autobusnog stajališta na kojoj se prevoze
putnici po registriranom i objavljenom voznom redu s jednim ili više polazaka.
"Putnička linija" je linija na kojoj se obavlja prijevoz između početnog i završnog
autobusnog kolodvora, odnosno autobusnog stajališta, s obveznim zaustavljanjem na
svim usputnim autobusnim kolodvorima odnosno autobusnim stajalištima utvrđenim u
voznom redu, osim ako na usputnim autobusnim stajalištima nema potrebe za
ulaskom i/ili izlaskom putnika u/iz vozila. Pod pojmom "itinerar" podrazumijeva se akt
kojim se označava smjer kretanja na liniji, dok je "vozni red" pisani akt koji najmanje
sadrži: naziv prijevoznika, naziv linije na kojoj se obavlja prijevoz, vrstu linije,
redoslijed autobusnih kolodvora, putničkih terminala, odnosno autobusnih stajališta,
te njihovu udaljenost od mjesta gdje počinje linija, vrijeme dolaska i polaska s
autobusnih kolodvora, putničkih terminala, odnosno autobusnih stajališta, režim
održavanja linije, razdoblje u kojem se održava linija, te rok važenja voznog reda.
D. S. je negirao prekršaj koji mu se stavlja na teret držeći kako je kritične prigode u svojstvu prijevoznika još uvijek mogao povezati više putničkih linija na relaciji od Segeta Donjeg do Splita s polaskom iz Segeta Donjeg u 11,18 sati, ističući kako u istovjetnim situacijama različiti inspektori različito postupaju, jer za
jedne je to prekršaj, dok za druge nije i da u konkretnom slučaju na njega treba

5 41. Pp G-1652/2018-16

primijeniti odredbe članka 118. stavaka 3. i 4. novog Zakona o prijevozu u cestovnom prometu.

Međutim, takva njegova obrana ne može otkloniti prekršajnu odgovornost, jer
po mišljenju suda ni po ranijem Zakonu, a ni po sada važećem Zakonu prijevoz
kakvog je on tada obavljao nije mogao povezati temeljem više dozvola.
Nesporno je, što je i ovom sudu poznato iz ranijih prekršajnih postupaka da
D. S. obavlja javni županijski linijski prijevoz putnika kao prijevoznik-
obrtnik, i to na putničkim linijama navedenim u optužnom prijedlogu, za koje ima
dozvole, a koje su po svojoj prirodi direktne linije, te nije ni potrebno da na dozvolama
piše kako se radi o direktnim linijama, jer je to razvidno iz njihovih itinerara i
pripadajućih voznih redova.

Takav način prijevoza putnika važećim Zakonom nije dozvoljen, već je
dozvoljen jedino temeljem najviše dviju dozvola odnosno voznih redova, i to isključivo
ako se u voznim redovima tih dozvola podudaraju vremena vožnje i itinerari kretanja
na određenoj relaciji, a "relacija" je u smislu Zakona udaljenost između bilo kojih
dvaju mjesta na liniji, koja su u voznom redu označena kao autobusni kolodvori,
putnički terminali, odnosno autobusna stajališta.

Ispitani svjedok N. L. koji je s kolegicom službenim vozilom Ministarstva pratio autobus reg. oz. … dana 29. kolovoza 2018. od Trogira do Splita, detaljno je opisao na koji način se tim jednim autobusom obavljao županijski linijski prijevoz putnika spajanjem više dozvola je sukladno i navodima iz priloženog zapisnika o inspekcijskom nadzoru, tako da nije bilo nikakvog razloga posumnjati u istinitost njegovog svjedočenja

Kada se uzmu u obzir sve citirane odredbe važećeg Zakona o prijevozu u
cestovnom prometu, onda je sasvim jasno da je D. S. kao prijevoznik odgovoran za prekršaj koji mu se stavlja na teret. Njegovu odgovornost ne može isključiti niti pozivanje na odredbe članka 118. stavaka 3. i 4. Zakona , jer iako su njegove dozvole za obavljanje županijskog linijskog prijevoza putnika izdane po prijašnjim propisima, raniji Zakon o prijevozu u cestovnom prometu također nije dozvoljavao spajanje linija, jer se jedna linija od početnog do završnog stajališta
obavlja jednim autobusom i po starom i po novom Zakonu, što nadalje znači da za
svaku navedenu liniju prijevoznik mora imati poseban autobus, a tek pod određenim
uvjetima mogao je obaviti tzv. "bis-vožnju", a po novom Zakonu spojiti najviše dvije
linije, odnosno prijevoz obaviti temeljem najviše dvije dozvole, isključivo ako se voznim redovima tih dozvola podudaraju vremena vožnje i itinerari kretanja na određenoj relaciji, a što nije bio slučaj dana 28. kolovoza 2018. kada je prijevoznik D. S. povezao više navedenih linija jednim autobusom kojim je upravljao G. B.

U suglasju s ovako utvrđenim činjeničnim stanjem i citiranim odredbama
Zakona, ovaj sud smatra dokazanim prekršaj koji se stavlja na teret D. S., te ga je stoga trebalo proglasiti krivim.

Za taj prekršaj propisana je novčana kazna od 25.000,00 do 70.000,00 kn za
prijevoznika-fizičku osobu obrtnika.

Pri odlučivanju o vrsti i visini sankcije, uvažene su sve okolnosti u smislu
članaka 6. i 36. Prekršajnog zakona, pa je kao olakotne okolnosti sud cijenio to što
prekršajem nisu izazvane teže štetne posljedice, što je otac troje djece, od kojih je
jedno maloljetno, otežani uvjeti poslovanja svih poduzetnika zbog pandemije
koronavirusa, te korektno držanje na Sudu. Iako je u zadnje tri godine već
pravomoćno kažnjavan za prekršaje iz oblasti cestovnog prijevoza, o čemu se kao
dokaz u spisu nalazi potvrda Ministarstva, temeljem članka 37.

6 41. Pp G-1652/2018-16

Prekršajnog zakona izrečena mu je maksimalno ublažena novčana kazna jer je
procijenjeno da je takva kazna u konkretnom slučaju adekvatna težini počinjenog
prekršaja i stupnju prekršajne odgovornosti okrivljenika, te je za vjerovati da će se
njome ostvariti svrha specijalne i generalne prevencije.

Temeljem članka 183. stavka 2. Prekršajnog zakona izrečena novčana kazna
smatra će se u cijelosti plaćenom ukoliko okrivljenik u ostavljenom roku plati dvije
trećine te kazne.

Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi članka 139. stavka 3. u
vezi s člankom 138. stavcima 1. i 2. Prekršajnog zakona, a odnosi se na paušal
određen s obzirom na složenost i trajanje postupka, te materijalne prilike okrivljenika.

U Splitu 23. travnja 2021.

Zapisničarka Sutkinja

Sanda Peroš, v.r. Ljiljana Vuko, v.r.