- 1 -              I Kž SODO 1/2021-3

 

 

 

 

 

Broj: I Kž SODO 1/2021-3

 

 

 

ODLUKA

 

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u drugostupanjskom državnoodvjetničkom stegovnom vijeću, sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Damira Kosa kao predsjednika vijeća te Ranka Marijana i Vesne Vrbetić kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Martine Setnik kao zapisničarke, u stegovnom predmetu protiv stegovno odgovorne zamjenice općinske državne odvjetnice u P., N. D. i stegovno odgovorne zamjenice općinske državne odvjetnice u P., T. J., zbog stegovnih djela iz članka 85. stavka 2. točke 2. Zakona o Državnoodvjetničkom vijeću („Narodne novine“, broj 67/18. i 126/19. - dalje: ZoDOV), odlučujući o žalbi stegovno odgovorne zamjenice općinske državne odvjetnice u P., N. D. podnesenoj protiv odluke Državnoodvjetničkog vijeća (dalje: DOV) od 16. veljače 2021. broj DOVO-17/2020-125, u sjednici održanoj 23. travnja 2021.

 

 

o d l u č i l o   j e:

 

 

Odbija se kao neosnovana žalba stegovno odgovorne zamjenice općinske državne odvjetnice u P., N. D. te se potvrđuje odluka DOV-a od 16. veljače 2021. broj DOVO-17/2020-125.

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Pobijanom odlukom DOV-a od 16. veljače 2021. broj DOVO-17/2020-125 utvrđena je stegovna odgovornost zamjenice općinske državne odvjetnice u P., N. D. za stegovno djelo iz članka 85. stavka 2. točke 2. ZoDOV-a, opisano pod točkom 1., alinejama a), b) i c) izreke za koje joj je, na temelju članka 86. stavka 1. točke 1. ZoDOV-a, kao stegovna kazna izrečena novčana kazna u iznosu jedne četvrtine plaće ostvarene u prethodnom mjesecu, kroz tri mjeseca. Istom je odlukom utvrđena i stegovna odgovornost zamjenice općinske državne odvjetnice u P., T. J. za stegovno djelo iz članka 85. stavka 2. točke 2. ZoDOV-a, opisano pod točkom 2., alinejama a) i b) izreke za koje joj je, na temelju članka 86. stavka 1. točke 1. ZoDOV-a, kao stegovna kazna izrečen ukor.

 

2. Protiv navedene odluke žalbu je podnijela stegovno odgovorna zamjenica općinske državne odvjetnice u P., N. D. (dalje: stegovno odgovorna) osobno zbog „pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, povrede materijalnog prava i odluke o kazni“, s prijedlogom žalbenom vijeću Vrhovnog suda Republike Hrvatske da "uvaži moju žalbu u pogledu žalbenih navoda, da pobijanu odluku preinači na način da me oslobodi od stegovne odgovornosti za gore navedeno stegovno djelo za koje sam proglašena odgovornom."

 

3. Žalba nije osnovana.

 

4. Žaleći se zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, stegovno odgovorna u svojoj žalbi ističe da se DOV poziva na Naputak Državnog odvjetništva Republike Hrvatske broj A- 467/08 od 30. rujna 2008. (dalje: Naputak) iako njime nije propisano koje sve dokaze zamjenici u radu na N-DO predmetima trebaju provoditi i koju dokumentaciju trebaju prikupiti prije donošenja državnoodvjetničke odluke o sklapanju izvansudske nagodbe, već je istim propisan samo način postupanja zamjenika po zaprimanju zahtjeva za mirno rješenje spora vezano za dostavu nadležnom državnom odvjetništvu ili radnje zamjenika u slučaju nepotpunog zahtjeva koji je stranci potrebno vratiti na dopunu.

 

4.1. Točno je da navedenim Naputkom nije propisano koje konkretno dokaze zamjenici u radu na predmetima po zahtjevima za mirno rješenje spora u smislu članka 186.a Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13. I 89/14. - dalje: ZPP) trebaju provoditi i koju konkretno dokumentaciju trebaju prikupiti prije donošenja državnoodvjetničke odluke o sklapanju izvansudske nagodbe. Međutim, imajući u vidu okolnosti i specifičnosti svakog pojedinog konkretnog slučaja, takvo što nije ni razumno ni moguće unaprijed predvidjeti i propisati jednim općim naputkom za postupanje u svim takvim predmetima. Upravo stoga što je svaki pojedini slučaj poseban i zahtijeva individualni pristup i rješavanje s obzirom na okolnosti koje u njemu postoje, što naravno uključuje i različitost dokaza koje je potrebno pribaviti te radnji koje je potrebno provesti prije donošenja meritorne državnoodvjetničke odluke, tim je Naputkom propisano kako zamjenici državnog odvjetnika trebaju generalno postupati u takvim situacijama i što sve trebaju poduzeti u svim takvim predmetima kako bi pravilno, profesionalno i zakonito obavili svoju dužnost prilikom rada na svakom pojedinom predmetu u smislu već prethodno spomenute odredbe članka 186.a ZPP-a.

 

4.2. Odredbe tog Naputka vrlo su jasne te ne ostavljaju prostora nikakvim dvojbama u pogledu toga kako je zamjenik državnog odvjetnika obvezan postupiti u radu na svakom predmetu u smislu članka 186.a ZPP-a. Tako je tim Naputkom, prije svega, propisano da će državno odvjetništvo po zaprimanju zahtjeva za mirno rješenje spora u smislu članka 186.a ZPP-a provjeriti je li zahtjev podnesen nadležnom državnom odvjetništvu te je li pravilno sastavljen tako da sadrži sve što mora sadržavati tužba. Nastavno je propisano i obvezno postupanje u slučaju da nešto od navedenoga nije ispunjeno. Tako je propisano da će, ako je zahtjev podnesen nenadležnom državnom odvjetništvu, ono taj zahtjev dostaviti nadležnom državnom odvjetništvu najkasnije u roku od 3 dana, uz obavijest stranci. Da je postupanje stegovno odgovorne, između ostaloga, bilo protivno već toj temeljnoj, izričitoj i jasnoj odredbi Naputka jasno proizlazi iz činjenice (koju, doduše, ni sama stegovno odgovorna ne osporava) njezinog postupanja u čak četiri predmeta (točka 1., alineja c) izreke pobijane odluke) iz stvarne nadležnosti županijskog državnog odvjetništva.

 

4.3. Nadalje, tim je Naputkom jasno propisano da će se, ako zahtjev ne sadrži sve što mora sadržavati tužba ili je nerazumljiv, podnositelja zahtjeva pozvati na ispravak odnosno dopunu zahtjeva, dajući mu uputu što treba učiniti i ostavivši mu primjereni rok za popravak. Postupanje stegovno odgovorne u konkretnom je slučaju, međutim, bilo protivno i toj jasnoj i izričitoj odredbi Naputka jer ona podnositelje zahtjeva za mirno rješenje spora u smislu odredbe članka 186.a ZPP-a nije pozivala na ispravak, odnosno na dopunu zahtjeva koji su, kao što je to utvrđeno u tijeku ovog stegovnog postupka, bili sadržajno nepotpuni.

 

4.4. Odredbom članka I. točke 2. Naputka nadalje je propisano da će se po zaprimanju urednog zahtjeva, njegova ispravka ili dopune zatražiti očitovanje nadležnog državnog tijela na sve navode iz zahtjeva, pozvati nadležno državno tijelo na dostavu očitovanja i svih pravnorelevantnih dokaza te ostaviti primjereni rok u kome su dužni dostaviti traženo, a nakon zaprimanja očitovanja  te po utvrđenju pravnorelevantnih činjenica izvijestiti nadležno državno tijelo o svom utvrđenju i stavu o osnovanosti zahtjeva i načinu na koji bi se isti mogao riješiti. Stegovno odgovorna, međutim, ni u jednom od predmeta u odnosu na koje je pobijanom odlukom DOV-a utvrđena njezina stegovna odgovornost nije postupila ni sukladno toj, također jasno propisanoj obvezi. Doduše, ni ona sama u svojoj obrani nije osporila da nije postupala u smislu prethodno navedene odredbe Naputka, ali je svoje nepostupanje po istoj nastojala opravdati pozivajući se na nesuradljivost Ministarstva poljoprivrede. DOV je takve njezine navode, međutim, s pravom otklonilo kao neosnovane, a te razloge u cijelosti prihvaća i ovo drugostupanjsko vijeće (stranica 40., odlomak 5. pobijane odluke).

 

5. Stegovno odgovorna je, dakle, nesporno bila upoznata sa sadržajem spomenutog obveznog Naputka (što vrlo jasno proizlazi iz same njezine obrane). Međutim, prilikom rada na predmetima u odnosu na koje je pobijanom odlukom utvrđena njezina stegovna odgovornost nije postupala sukladno prethodno opisanim obvezama propisanima tim Naputkom, već upravo suprotno, i to u čitavom nizu predmeta (označenih u izreci pobijane odluke). Stoga su potpuno neprihvatljive i njezine žalbene tvrdnje da joj je pobijanom odlukom osporeno njezino pravo zajamčeno odredbom članka 8. Zakona o državnom odvjetništvu („Narodne novine“, broj 67/18. - dalje: ZoDO/18.), a to je da u radu na dodijeljenim joj predmetima zastupa i izrazi svoj pravni stav i mišljenje te da odluči koja dokumentacija joj je potrebna i dostatna za donošenje pravilne i zakonite državnoodvjetničke odluke, zbog čega da ne može biti pozvana na odgovornost.

 

5.1. Naime, citiranom zakonskom odredbom na koju se poziva stegovno odgovorna propisano je da Glavni državni odvjetnik Republike Hrvatske, zamjenik Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske, državni odvjetnik i zamjenik državnog odvjetnika ne smiju biti pozvani na odgovornost za izraženo pravno mišljenje u predmetu koji im je dodijeljen u rad, osim ako se radi o kršenju zakona koje je kažnjivo djelo. U konkretnom je slučaju, međutim, riječ o takvom postupanju, točnije nepostupanju stegovno odgovorne koje je u izravnoj suprotnosti s obveznim Naputkom. Ovo tim više imajući u vidu i to da ni iz cjelokupnog stanja spisa predmeta ne proizlazi da bi u konkretnom slučaju stegovno odgovorne došla u obzir primjena odredbe članka 55. stavka 2. Zakona o državnom odvjetništvu („Narodne novine“, broj 76/09., 153/09., 116/10., 145/10., 57/11., 13/11., 72/13., 148/13., 33/15. i 82/15. - dalje: ZoDO/09.). Naime, sukladno toj zakonskoj odredbi, ako zamjenik državnog odvjetnika u državnom odvjetništvu ili državni odvjetnik nižega državnog odvjetništva naputak smatra protuzakonitim, neutemeljenim za postupanje u predmetu ili neprikladnim za postizanje očekivanih pravnih učinaka, državni odvjetnik može, na pisani i obrazloženi zahtjev zamjenika državnog odvjetnika ili državnog odvjetnika nižega državnog odvjetništva osloboditi od daljnjega postupanja u predmetu ako ne postoji opasnost od odgode te predmet dati na rješavanje drugom zamjeniku državnog odvjetnika ili drugom nižem državnom odvjetniku. Upravo ova odredba govori o pravu na izražavanje osobnog pravnog stava, ali i obavezi da se državnog odvjetnika obavijesti o tom svome stavu, nakon čega bi državni odvjetnik zamjenika oslobodio od rada na tom predmetu. Međutim, stegovno odgovorna nije postupila na taj način.

 

6. Jednako tako neosnovano je i žalbeno nastojanje stegovno odgovorne da svoje neuredno obavljanje državnoodvjetničke dužnosti opravda pozivom na to da je državnoodvjetničke odluke donijela zajedno sa svojom općinskom državnom odvjetnicom, kako je to bilo propisano odredbom članka 122. stavka 3. Poslovnika državnog odvjetništva („Narodne novine“, broj 4/14. - dalje: Poslovnik DO). Budući da je riječ o ponavljanju tvrdnje iz njezine obrane o kojoj se već očitovalo DOV, a te razloge u cijelosti prihvaća i ovo drugostupanjsko vijeće, žaliteljica se u tom dijelu upućuje na razloge iznesene u pobijanoj odluci (stranica 42., pasusi 2. i 3. pobijane odluke).

 

7. Stegovno odgovorna u žalbi nadalje ističe da je zaključak DOV-a da je sklapanjem izvansudske nagodbe u predmetu N-DO-119/2017 oštetila Republiku Hrvatsku za iznos od 74.130,70 kuna bez ikakve osnove i potpuno pogrešan te da uopće nije obrazložen niti je u postupku pred DOV-om proveden ikakav dokaz na okolnosti utvrđenja nastanka štete.

 

7.1. U odnosu na navedeno prije svega valja reći da je u činjeničnom opisu stegovnog djela u točki 1., alineji a) izreke pobijane odluke koje se odnosi na taj predmet navedeno da je riječ o iznosu za koji je stegovno odgovorna, prema procjeni Porezne uprave, oštetila Republiku Hrvatsku priznajući pravo vlasništva G. i M. M. na česticama kč.br. … Oranica sa 270 čhv i kč.br. … Oranica sa 478 čhv, sve u k.o. K. Međutim, kako tu nije riječ o bitnom elementu stegovnog djela za koje je pobijanom odlukom stegovno odgovornoj utvrđena stegovna odgovornost, što vrlo jasno proizlazi iz cjelokupnog činjeničnog opisa tog stegovnog djela, to DOV ni nije bilo obvezno tu činjenicu posebno utvrđivati i obrazlagati u svojoj odluci.

 

8. Stegovno odgovorna u žalbi nadalje ističe da je netočan i pogrešan navod da u radu na N-DO predmetima nije koristila institut osiguranja dokaza iz članka 186.a točke 10. ZPP-a jer da ga je, kako to nadalje navodi, učestalo koristila u svome radu, pa i u predmetima N-DO-1/2018, N-DO-4/2018 i N-DO-51/2018 provođenjem dokaza saslušanjem svjedoka pred Općinskim sudom u Požegi, o čemu je kao dokaze u stegovnom postupku u spis priložila zapisnike.

 

8.1. Točno je da je stegovno odgovorna u radu na citirana tri predmeta provodila dokaze saslušanjem svjedoka pred Općinskim sudom u Požegi, u što se uvjerilo i ovo drugostupanjsko vijeće tijekom razmatranja cjelokupnog spisa predmeta. Međutim, žaliteljica nije u pravu kada tvrdi da je u pobijanoj odluci navedeno da ona uopće u N-DO predmetima nije koristila institut osiguranja dokaza iz članka 186.a točke 10. ZPP-a. Naime, takvo što nije navedeno ni u jednom dijelu pobijane odluke, već je navedeno da u N-DO predmetima u odnosu na koje se vodi ovaj stegovni postupak „u pravilu“ nije postupano ni u skladu s tom zakonskom odredbom (stranica 40., odlomak 2. pobijane odluke i stranica 42., odlomak 4. pobijane odluke).

 

9. Stegovno odgovorna smatra da je DOV u pobijanoj odluci pogrešno primijenio materijalno pravo zauzevši stanovište da postoji pravni kontinuitet između stegovnog djela iz članka 137. stavka 2. točke 2. ZoDO/09. i stegovnog djela iz članka 85. stavka 2. točke 2. ZoDOV-a. Ona, naime, smatra da se, polazeći od zakonskog opisa stegovnog djela neurednog obavljanja državnoodvjetničke dužnosti iz članka 137. stavka 2. točke 2. ZoDO/09., činjenični opis djela iz izreke pobijane odluke ne može podvesti pod isti, a što se tiče stegovnog djela istog naziva propisanog člankom 85. stavkom 2. točkom 2. i stavkom 5. ZoDOV-a, mišljenja je da, iako su egzemplifikativno navedene radnje koje mogu predstavljati stegovno djelo neurednog obavljanja državnoodvjetničke dužnosti s naznakom „osobito“, to ne znači da je time zakonodavac dao neograničenu slobodu u tumačenju toga stavka, bez ikakvih objektivnih i jasnih kriterija. Naime, a kako to nadalje ističe stegovno odgovorna u svojoj žalbi, ekstenzivnim tumačenjem, bez jasnih kriterija, otvorio bi se prostor za neograničene zlouporabe od strane ovlaštenih podnositelja i time mogućnost pokretanja stegovnog postupka protiv svakog zamjenika prema subjektivnom kriteriju.

 

9.1. Protivno istaknutim žalbenim navodima, DOV je pravilno zaključilo da djelo stegovno odgovorne N. D. kako je ono činjenično opisano u točki 1., alinejama a), b) i c) izreke pobijane odluke predstavlja neuredno obavljanje državnoodvjetničke dužnosti s obzirom na u ovom stegovnom postupku utvrđeno cjelokupno (ne)postupanje ove stegovno odgovorne, koje je vrlo opširno izneseno i argumentirano u obrazloženju pobijane odluke. Stoga ono, i prema ocjeni ovog drugostupanjskog vijeća, odgovara stegovnom djelu neurednog obavljanja državnoodvjetničke dužnosti propisanog člankom 137. stavkom 2. točkom 2. ZoDO/09., kao i stegovnom djelu istoga naziva propisanog člankom 85. stavkom 2. točkom 2. ZoDOV-a.

 

9.2. Odredbama obaju ovih zakona (članak 137. stavak 5. ZoDO/09. i članak 85. stavak 5. ZoDOV-a) propisani su i slučajevi u kojima će „osobito“ postojati neuredno obavljanje državnoodvjetničke dužnosti. Tako je odredbom članka 137. stavka 5. ZoDO/09. propisano da će neuredno obavljanje državnoodvjetničke dužnosti postojati osobito ako: 1. državni odvjetnik u roku od petnaest dana nakon završene istrage ne donosi odluke, odnosno ne traži produljenje roka za podizanje optužnice, 2. u slučaju kada istraga nije završena u roku od šest mjeseci ne obavještava o tome višeg državnog odvjetnika i 3. ako je državni odvjetnik ocijenio njegov rad negativnom ocjenom, dok se neurednim obavljanjem dužnosti u smislu odredbe članka 85. stavka 5. ZoDOV-a smatra osobito: postupanje suprotno općoj uputi, obveznoj uputi ili nalogu, bez opravdanog razloga, neučinkovito vođenje istrage bez opravdanog razloga ili propuštanje izvještavanja čelnika državnog odvjetništva da istragu nije završio u zakonskom roku, ocjena »nezadovoljavajuće obnaša dužnosti« te ako je broj riješenih predmeta i poduzetih radnji u jednogodišnjem razdoblju bez opravdanog razloga manji od 80% prosjeka državnog odvjetništva u kojem obnaša dužnost. Premda se ovi primjerice navedeni slučajevi u ovim odredbama ovih dvaju zakona razlikuju, to ne znači da, kako to očito smatra stegovno odgovorna, ne postoji pravni kontinuitet između odredbe članka 137. stavka 2. točke 2. ZoDO/09. i odredbe članka 85. stavka 2. točke 2. ZoDOV-a. Naime, a kako je to pravilno zaključilo i DOV, upravo stoga što unaprijed nije moguće predvidjeti i zakonom propisati sva postupanja državnoodvjetničkog dužnosnika koja bi predstavljala neuredno obavljanje državnoodvjetničke dužnosti, slučajevi navedeni u odredbi članka 137. stavka 5. ZoDO/09., kao i oni navedeni u odredbi članka 85. stavka 5. ZoDOV-a su egzemplifikativni. Drugim riječima, u tim su zakonskim odredbama primjerice navedeni slučajevi koji „osobito“ predstavljaju neuredno obavljanje državnoodvjetničke dužnosti, što jasno proizlazi i iz same dikcije, odnosno izričaja obiju tih zakonskih odredaba. Prema tome, nema zapreke utvrđivati jesu li elementi stegovnog djela neurednog obavljanja državnoodvjetničke dužnosti ostvareni i u odnosu na druga (ne)postupanja u obavljanju državnoodvjetničke dužnosti koja nisu obuhvaćena tim primjeričnim navođenjem slučajeva u kojima se ono smatra „osobitim“. Upravo to je bio slučaj i ovdje u kojemu je DOV, nakon iscrpno provedenog postupka tijekom kojega je razmatrana i analizirana brojna, kako personalna, tako i materijalna dokazna građa, pravilno utvrdilo da je stegovno odgovorna N. D. svojim postupanjem, kako je ono činjenično opisano u točki 1. izreke pobijane odluke, počinila stegovno djelo neurednog obavljanja državnoodvjetničke dužnosti iz članka 137. stavka 2. točke 2. ZoDO/09., odnosno iz članka 85. stavka 2. točke 2. ZoDOV-a.

 

10. Nadovezujući se na prethodno iznesene žalbene navode, stegovno odgovorna u svojoj žalbi nadalje ističe da se, sukladno odredbi članka 85. stavka 5. točke 1. ZoDOV-a, osobito neurednim obavljanjem državnoodvjetničke dužnosti smatra postupanje suprotno općoj uputi, obveznoj uputi ili nalogu bez opravdanog razloga, no da u pobijanoj odluci nijednom riječju nije navedeno ni obrazloženo o kojoj se to točno uputi, obveznoj uputi ili nalogu u konkretnom slučaju radi, a suprotno kojima je ona navodno postupala, i to bez opravdanog razloga.

 

10.1. Upravo suprotno iznesenim žalbenim tvrdnjama, u činjeničnom opisu stegovnog djela u točki 1., alineji a) izreke pobijane odluke izrijekom je navedeno da je riječ o Naputku Državnog odvjetništva Republike Hrvatske br. A-467/08 od 30. rujna 2008., dok je u obrazloženju pobijane odluke na više mjesta obrazloženo u kojem smislu je postupanje stegovno odgovorne N. D., između ostaloga, bilo protivno i tom obveznom naputku (stranica 16., 1. odlomak; stranica 40., odlomci 3., 4. i 5.; stranica 41., odlomak 1. pobijane odluke). Razlozi ocjene ovog drugostupanjskog vijeća da je postupanje stegovno odgovorne N. D. bilo suprotno njezinim obvezama koje proizlaze iz tog Naputka već su iscrpno izneseni pod točkama 4. do 5.1. ove odluke, tako da se u tom dijelu žaliteljica upućuje na iste.

 

11. Ne mogu se prihvatiti ni žalbene tvrdnje stegovno odgovorne da ispravnost njezinog pravnog stanovišta u radu na N-DO predmetima proizlazi i iz izvješća Županijskog državnog odvjetništva u Slavonskom Brodu povodom redovnih nadzora, što da su potvrdili svjedoci G. Z. i V. L., kao i izravno joj nadređena općinska državna odvjetnica u P., A. Nj. B., koja je sve odluke u N-DO predmetima supotpisivala zajedno s njom, pri čemu je upravo sporni predmet N-DO-119/2017 bio predmetom redovitog nadzora 2017., kada je njezin rad ocijenjen stručnim, kvalitetnim i ažurnim.

 

11.1. Prije svega, svjedokinja V. L., zamjenica županijske državne odvjetnice u S. B. koja je obavljala redovne nadzore rada Općinskog državnog odvjetništva u Požegi tijekom 2015., 2017. i 2019., u svom je iskazu navela da ona 2017. ni nije vršila pregled predmeta iz upisnika N-DO. Prema tome, ona ni nije mogla uočiti nedostatke, odnosno nepravilnosti u tim predmetima. Nadalje, iz iskaza svjedoka G. Z., koji je kao zamjenik županijske državne odvjetnice u S. B. također obavljao redovne nadzore rada Općinskog državnog odvjetništva u Požegi tijekom 2015., 2017. i 2019., proizlazi da je 2017. kontrolirao i rad na predmetima iz N-DO upisnika te da tada nije bilo suštinskih primjedbi. Međutim, također je naveo da je u jednom predmetu sam vršio kontrolu te nije uspio utvrditi pogrešku, odnosno napravio je previd, a misli da je riječ o predmetu M. Pojasnio je da je moguće da nije utvrdio svu dokumentaciju koja je bila potrebna za zaključenje nagodbe, dok je DORH naknadno utvrdio da određena dokumentacija nedostaje. Dakle, sam ovaj svjedok priznao je da je prilikom redovne kontrole napravio previd u odnosu na predmet ND-DO-119/2017 (točka 1., alineja a) izreke pobijane odluke). Naposljetku, ni okolnost da je izravno joj nadređena općinska državna odvjetnica u P., A. Nj. B. sve odluke u N-DO predmetima supotpisivala zajedno s njom ne opravdava postupanje stegovno odgovorne N. D. Kako je o tome već bilo riječi u ovoj odluci, stegovno odgovorna se u tom dijelu upućuje na taj dio obrazloženja ove odluke (točka 6.).

 

12. Nisu osnovane ni žalbene tvrdnje stegovno odgovorne da je DOV povrijedilo i odredbu članka 9. stavaka 1. i 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. - dalje u tekstu: ZKP/08.), koji se u ovom postupku primjenjuje sukladno odredbi članka 96. stavka 1. ZoDOV-a, jer da nije s jednakom pažnjom ispitivalo i utvrđivalo činjenice koje je terete i one koje joj idu u korist, pa da je tako sve argumentirane činjenice iz njezine obrane koje joj idu u korist ocjenjivalo kao irelevantne, nekritički prihvaćajući samo ono što je navedeno u zahtjevu za pokretanje stegovnog postupka.

 

12.1. Naime, sagledavajući ovaj stegovni postupak u cjelini s obzirom na spisu predmeta priležeću sveukupnu dokaznu građu koja je u istome razmatrana i ocjenjivana, uključujući u to i obranu stegovno odgovorne N. D., ocjena je ovog drugostupanjskog vijeća da je u konkretnom slučaju u svemu postupljeno upravo sukladno odredbi članka 9. ZKP/08. Druga je stvar što žaliteljica nije zadovoljna time kako je DOV ocijenilo njezinu obranu, za što su u obrazloženju pobijane odluke dani jasni, iscrpni i argumentirani razlozi. Navedeno je osobito vidljivo iz onih dijelova obrazloženja pobijane odluke u kojima se vjerodostojnost njezine obrane otklanja pozivanjem na sve one dokaze koji su izvedeni u ovom postupku, a iz kojih proizlazi da je, suprotno navodima obrane stegovno odgovorne, njezino obavljanje državnoodvjetničke dužnosti bilo neuredno.

 

13. U okviru žalbe zbog odluke o stegovnoj kazni stegovno odgovorna ističe da joj u redovnim nadzorima unazad deset i više godina nikada nisu utvrđeni bilo kakvi propusti u radu na predmetima, s naglaskom da je upravo sporni predmet N-DO-119/2017 bio predmetom redovnog nadzora 2017. te da je njezin rad na tom, kao i na ostalim N-DO predmetima ocijenjen stručnim, kvalitetnim i ažurnim. Mišljenja je da bi je se za ovo stegovno djelo moglo teretiti da su navedeni propusti utvrđeni u redovnim nadzorima, pa da je nakon toga ignorirala te primjedbe i nastavila raditi suprotno istima. Ističe da je svoju dužnost obavljala s ponosom te da je svoj posao voljela, da je strogo vodila računa o primjeni pravila struke, općih načela i pravila ponašanja propisanih Etičkim kodeksom državnih odvjetnika i zamjenika državnih odvjetnika te da je odluke temeljila isključivo na zakonu, pri čemu njezine stručne kompetencije, ugled, poštenje, marljivost i predanost radu nitko nikada nije preispitivao, sve do ovog postupka.

 

13.1. Ispitujući pobijanu odluku u dijelu koji se odnosi na odluku o stegovnoj kazni, ovo drugostupanjsko vijeće utvrdilo je da je DOV, polazeći od okolnosti propisanih odredbom članka 86. stavka 2. ZoDOV-a i odredbom članka 47. stavka 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18. i 126/19. - dalje: KZ/11.), koji se u ovom postupku primjenjuje sukladno odredbi članka 86. stavka 3. ZoDOV-a, a koje su odlučne za proces individualizacije stegovne kazne, pravilno na strani stegovno odgovorne N. D. olakotnima utvrdilo da je dugogodišnja pravosudna (državnoodvjetnička) dužnosnica, da nije stegovno kažnjavana, da je njezin rad u Općinskom državnom odvjetništvu u Požegi u 2017. godini ocijenjen kao ažuran, kvalitetan i stručan, a u 2019. kao stručan i kvalitetan, da su nepravilnosti uočene u kontroli u novozaprimljenim predmetima otklonjene te otežane uvjete rada u općinskom državnom odvjetništvu u P., dok joj je otegotnom ocijenjena brojnost predmeta oznake N-DO u odnosu na koje je počinjeno stegovno djelo. Navedenim je okolnostima potom dan i ispravan značaj, a to je rezultiralo izricanjem stegovno odgovornoj N. D. stegovne kazne novčane kazne u iznosu jedne četvrtine plaće ostvarene u prethodnom mjesecu kroz tri mjeseca. Takva stegovna kazna je, i prema ocjeni ovog drugostupanjskog vijeća, primjerena ostvarenju svrhe stegovnog postupka, odnosno tome da se njome utječe na stegovno odgovornu N. D. da ubuduće uredno obavlja svoju državnoodvjetničku dužnost, kao i na svijest ostalih državnoodvjetničkih dužnosnika o neprihvatljivosti obavljanja državnoodvjetničke dužnosti na način kako je to svojim ponašanjem iskazala stegovno odgovorna N. D.

 

13.2. Stoga žalba stegovno odgovorne zbog odluke o stegovnoj kazni, iz čijeg sadržaja proizlazi da se zalaže za blaže kažnjavanje, nije prihvaćena. Ona, naime, ne ističe neke druge ili nove olakotne okolnosti koje bi opravdavale izricanje još blaže joj stegovne kazne, već jednim dijelom preocjenjuje utvrđene joj olakotne okolnosti, a drugim dijelom iznosi tvrdnje kojima u suštini osporava pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja u pogledu odgovornosti za stegovno djelo (čiji su elementi, kao što je već ranije navedeno, pravilno i potpuno utvrđeni).

 

14. Slijedom svega navedenoga te kako ni ispitivanjem pobijane odluke u skladu s odredbom članka 476. stavka 1. točkama 1. i 2. ZKP/08., koja se u ovom postupku, a kao što je već ranije navedeno, primjenjuje sukladno odredbi članka 96. stavka 1. ZoDOV-a, nije utvrđeno da bi bila ostvarena ni neka od povreda na čije postojanje ovo drugostupanjsko vijeće pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 482. ZKP/08., odlučeno je kao u izreci ove odluke.

 

Zagreb, 23. travnja 2021.