1              Poslovni broj: 22 Gž-470/2021-2

 

 

 

 

 

 

 

Poslovni broj: 22 Gž-470/2021-2

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Arijane Bolanča, kao predsjednice vijeća, te Svjetlane Vidović, kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, i Verice Franić, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice M. M., iz K., OIB: ..., zastupane po punomoćniku Ž. Š., odvjetniku u K., protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB: ..., zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Karlovcu, radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude Općinskog suda u Karlovcu broj 3 P-50/2020-8 od 19. siječnja 2021., u sjednici vijeća održanoj dana 22. travnja 2021.,

 

 

p r e s u d i o   j e

 

I. Preinačuje se presuda Općinskog suda u Karlovcu broj 3 P-50/2020-8 od 19. siječnja 2021. i sudi:

 

„Odbija se u cijelosti kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice, a koji glasi:

 

1. Utvrđuje se da je tužiteljica vlasnica nekretnine i to: r.br. 29. Suvlasnički dio: 140/44298 etažno vlasništvo (E-29), garaža u podrumu - garaža koja se sastoji od jedne prostorije nalazi se u podrumu građevine, desno od ulaza, ukupna površina (površina poda) ovog posebnog dijela je 14,04 m2, u nacrtu označeno brojem 29, koja se nalazi u zgradi u K., Naselje ..., a koja je sagrađena na kč.br. 1515/5 broj D.I. 110 Naselje ... u površini od 4435 m2 (dvorište od 2176 m2, garaža 2259 m2) koja dolazi upisana u Z.U. 2316 K.O. K.

2. Nalaže se Zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Karlovcu da po pravomoćnosti presude izvrši u zemljišnim knjigama uknjižbu prava vlasništva tužiteljice na nekretnini i to na: r.br. 29. Suvlasnički dio: 140/44298 etažno vlasništvo (E-29), garaža u podrumu - garaža koja se sastoji od jedne prostorije nalazi se u podrumu građevine, desno od ulaza, ukupna površina (površina poda) ovog posebnog dijela je 14,04 m2, u nacrtu označeno brojem 29, koja se nalazi u zgradi u K., Naselje ..., a koja je sagrađena na kč.br. 1515/5 broj D.I. 110 Naselje ... u površini od 4435 m2 (dvorište od 2176 m2, garaža 2259 m2) koja dolazi upisana u Z.U. 2316 K.O. K., sve uz naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 6.425,00 kn.“

 

II. Nalaže se tužiteljici da, u roku od 15 dana, naknadi tuženici troškove parničnog postupka u iznosu od 3.750,00 kn.

 

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom utvrđeno je da je tužiteljica vlasnica nekretnine i to: r.br. 29. Suvlasnički dio: 140/44298 etažno vlasništvo (E-29), garaža u podrumu - garaža koja se sastoji od jedne prostorije nalazi se u podrumu građevine, desno od ulaza, ukupna površina (površina poda) ovog posebnog dijela je 14,04 m2, u nacrtu označeno brojem 29, koja se nalazi u zgradi u K., Naselje ..., a koja je sagrađena na kč.br. 1515/5 broj D.I. 110 Naselje .... u površini od 4435 m2 (dvorište od 2176 m2, garaža 2259 m2) koja dolazi upisana u Z.U. 2316 K.O. K. (točka 1. izreke).

 

Nadalje, naloženo je Zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Karlovcu da po pravomoćnosti presude izvrši u zemljišnim knjigama uknjižbu prava vlasništva tužiteljice na nekretnini i to na: r.br. 29. Suvlasnički dio: 140/44298 etažno vlasništvo (E-29), garaža u podrumu - garaža koja se sastoji od jedne prostorije nalazi se u podrumu građevine, desno od ulaza, ukupna površina (površina poda) ovog posebnog dijela je 14,04 m2, u nacrtu označeno brojem 29, koja se nalazi u zgradi u K., Naselje ..., a koja je sagrađena na kč.br. 1515/5 broj D.I. 110 Naselje ... u površini od 4435 m2 (dvorište od 2176 m2, garaža 2259 m2) koja dolazi upisana u Z.U. 2316 K.O. K. (točka 2. izreke).

 

Ujedno je tuženica obvezana naknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 6.425,00 kn sa pripadajućom zateznom kamatom od presuđenja (točka 3. izreke).

 

2. Protiv ove presude žali se tuženica pobijajući je zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbom članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 79/14: dalje: ZPP) koji propis se primjenjuje temeljem odredbe članka 117. stavak 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 70/19; dalje: ZID ZPP) s prijedlogom da se presuda preinači podredno, ukine.

 

U odgovoru na žalbu tužiteljica je osporila navode žalbe u cijelosti.

 

Žalba je osnovana.

 

3. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenje prava vlasništva na nekretnini pobliže opisanoj u izreci pobijane presude, u naravi garaža, a temeljem dosjelosti i pravnog posla, kao i upis tog prava u zemljišnoj knjizi.

 

Prvostupanjski je sud prihvatio tužbeni zahtjev smatrajući da je tužiteljica dokazala zakonitost i istinitost posjeda i vrijeme posjedovanja, sve pozivom na odredbu članka 11. stavak 1. i 2., članka 18. stavak 1., 2., 3. i 5. i članka 159. stavak 1. i 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14, dalje: ZV) te odredbe članka 289. stavak 1. točka 3. i članka 437. Stečajnog zakona („Narodne novine“, broj 7/15 i 104/17; dalje: SZ).

 

Ispitujući pobijanu presudu, kao postupak koji je prethodio njenog donošenju, ovaj sud nije našao da bi bila počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (članak 365. stavak 2. ZPP).

 

Osim toga, nije ostvaren ni razlog žalbe pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja jer je sve sporne odlučne činjenice sud prvog stupnja pravilno utvrdio i raspravio u smislu odredbe članka 8. ZPP ali je na isto pogrešno primijenio materijalno pravo.

 

4. Iz rezultata prvostupanjskog postupka proizlazi:

 

- da je kao vlasnik prijeporne nekretnine u zemljišnoj knjizi upisan GP D. d.d. u stečaju, ...;

- da je tužiteljica korisnica predmetne nekretnine a što proizlazi iz potvrde Upravnog odbora Centralne garaže K. od 1. travnja 2019., rješenja Upravnog odjela za komunalno gospodarstvo grada K. 21. siječnja 2015. i od 29. ožujka 2019. prema kojima se tužiteljica vodi kao obveznica plaćanja komunalne naknade za predmetnu garažu;

- da nije pronađen kupoprodajni ugovor za predmetnu garažu za kojeg tužiteljica tvrdi da je sklopljen u studenom 1991. godine između nje i Damira Smiljanića;

- da je trgovačko društvo Graditeljsko poduzeće D. d.d. Z. ..., rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu broj Tt-09/10376 od 18. rujna 2009. brisano iz sudskog registra a nakon zaključenja stečajnog postupka;

- da se tužiteljica obratila Općinskom državnom odvjetništvu u Karlovcu sa zahtjevom za mirno rješenje spora dana 31. srpnja 2019. koji zahtjev je odbijen;

- da je presudom Općinskog suda u Karlovcu broj P-20/16 od 13. srpnja 2016. u istovjetnom parničnom postupku tuženica priznala tužbeni zahtjev;

- da je dana 13. kolovoza 2012. u kući tužiteljice došlo do požara kojom prilikom je u potpunosti izgorilo krovište nad garažom kao i krovište na kući te prozori na balkonskim vratima i namještaj u prostorijama koje su bile okrenute prema krovištu na kojem izbio požar i to u prizemlju i na prvom katu kuće, a što sve proizlazi iz potvrde Ministarstva unutarnjih poslova, PP K. od 12. veljače 2014.;

- da iz iskaza svjedoka S. V. predsjednika upravnog odbora centralnih garaža u K., iskaza svjedoka M. K. domara garaže, te iskaza same tužiteljice proizlazi da tužiteljica od 1991. godine koristi predmetnu garažu i uredno plaća sve naknade te da je isti smatraju vlasnicom prijeporne garaže.

 

4.1. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski sud je prihvatio tužbeni zahtjev smatrajući da je tužiteljica dokazala da se nalazi u zakonitom, istinitom i poštenom posjedu predmetne garaže koji posjed da je stekla na temelju ugovora o kupoprodaji 1991. godine i da od tada predmetnu garažu koristi neometano, uredno plaća sve naknade pa tako da tužiteljicu gotovo 30 godina nitko nije ometao u posjedu niti osporava njeno pravo na posjed iste.

 

Taj sud navodi i da je neosnovan prigovor promašene pasivne legitimacije kojega je tuženica istakla smatrajući da je kao tuženika u ovoj pravnoj stvari trebalo označiti zemljišnoknjižnog vlasnika odnosno njegovog sljednika - Stečajnu masu GP D. d.d. što sud smatra neosnovanim.

 

5. Odredbom članka 159. stavak 1. ZV propisano je da se dosjelošću stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari ako taj ima zakonom određeno kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban da bude vlasnikom te stvari te da samostalni posjednik čiji je posjed nekretnine zakonit, istinit i pošten stječe dosjelošću vlasništvo protekom 10 godina neprekidnog samostalnog posjedovanja; da je prema odredbi članka 11. stavak 1. ZV samostalni posjednik onaj tko stvar posjeduje kao da je njen vlasnik, a stavak 2. da će se posjed smatrati samostalnim ako se ne dokaže suprotno.

 

Nadalje, odredbom članka 18. stavak 1. ZV propisano je da je posjed zakonit i ako posjednik ima valjan pravni temelj toga posjedovanja (pravo na posjed); da je posjed istinit ako nije pribavljen ni silom, ni potajno ili prijevarom ili zlouporabom povjerenja; da je posjed pošten ako posjednik kada ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed te da se posjed smatra poštenim osim ako se dokaže suprotno.

 

5.1. Odredbom članka 289. stavak 1. točka 3. SZ propisano je da će sud na prijedlog stečajnog upravitelja kojega od stečajnih vjerovnika ili po službenoj dužnosti odrediti nastavljanje postupka radi naknadne diobe ako se nakon završenog ročišta pronađe imovina koja ulazi u stečajnu masu pa prvostupanjski sud smatra da iz toga proizlazi da se institut naknadne diobe može primijeniti jedino u slučaju kada pravna osoba nad kojom se provodi stečajni postupak još nije prestala postojati odnosno, samo za vrijeme dok takva pravna osoba još nije brisana sudskog registra.

 

Osim toga, odredbom članka 437. SZ da je propisan institut stečajnog postupka nad imovinom pravne osobe koja je prestala postojati a što ovdje da nije primjenjivo jer pravna osoba nema imovinu tj. stečajnu masu kraj okolnosti da je garaža koja je predmet ovog postupka ne predstavlja niti je bila dio stečajne mase uknjiženog vlasnika D.P D. d.d. u stečaju Z. budući je to trgovačko društvo predmetnu garažu prodalo fizičkoj osobi davno prije otvaranja stečajnog postupka a ono je samo formalno ostalo upisano u zemljišnim knjigama kao vlasnik.

 

6. Odluka prvostupanjskog suda rezultat je pogrešne primjene materijalnog prava. Naime, osnovan je prigovor promašene pasivne legitimacije prije svega u odnosu na deklaratorni zahtjev odnosno tužbeni zahtjev kojim se traži utvrđenje prava vlasništva predmetne nekretnine.

 

Ovo stoga jer doista tuženica nije pravna sljednica uknjiženog vlasnika niti je to tužiteljica dokazala niti činjenični navodi tužbe ukazuju da bi to sljedništvo proizlazilo iz neke odredbe ZV pa je stoga, a zbog osnovanosti prigovora promašene pasivne legitimacije tužbeni zahtjev u tom dijelu valjalo odbiti. Pritom, nisu od značaja odredbe Stečajnog zakona jer bez obzira što sud prvog stupnja pravilno tumači odredbe o stečajnoj masi (naime, radilo bi se o izlučnom pravu pa predmetna nekretnina doista ne bi bila dio stečajne mase). Osim toga, stečajna masa ionako nije upisana u Sudskom registru.

 

7. Nadalje, u odnosu na preostali tužbeni zahtjev, za navesti je da sud nije vezan za pravni ali jeste za činjenični osnov tužbe koji opet ukazuje na promašenu pasivnu legitimaciju ali i pogrešno postavljen tužbeni zahtjev. Naime, tužiteljica u činjeničnim navodima ističe i da je "poznato da Županijsko državno odvjetništvo u Karlovcu izdaje tabularne isprave za upis u zemljišnim knjigama prava vlasništva na garažama samo na temelju izvornih isprava", pa da se zbog toga nije ni obraćala ŽDO jer da ona takve isprave ne posjeduje.

 

U ovoj pravnoj stvari uputiti je na odredbu članka 57. Zakona o zemljišnim knjigama („Narodne novine“, broj 63/19; dalje: ZZK) kojom je, među ostalim, propisano da će se uknjižba dopustiti samo na temelju javnih isprava ili privatnih isprava na kojima je istinitost potpisa ovjerovljena na način propisan posebnim zakonom, da će se smatrati da je potpis osobe koja je kao tijelo pravne osobe raspolagala nekretninom na ispravi propisno ovjerovljen i kad ispravu supotpiše nadležno županijsko državno odvjetništvo kad pravna osoba koja je raspolagala nekretninom nema pravnoga sljednika.

 

Za primjenu te odredbe tužiteljica treba dokazati da je njen prednik pravnim poslom od uknjiženog vlasnika kupio nekretninu koji ugovor da nije propisno ovjeren a koju je potom njoj prodao 1991. godine.

 

7.1. Za postupanje po odredbi članka 57. ZZK nadležno je županijsko državno odvjetništvo i sukladno članku 168. stavak 3. Poslovnika državnog odvjetništva („Narodne novine“, broj 128/19) kojom je propisano da nadležno županijsko državno odvjetništvo supotpisuje izvornik ili ovjerovljenu presliku isprave odnosno ugovora o stjecanju vlasništva ako potpis osobe koja je u trenutku zaključenja ugovora bila ovlaštena za potpisivanje takvih isprava nije ovjeren.

 

7.2. Jezičnim i gramatičkim tumačenjem navedene zakonske odredbe, proizlazi da je zahtjev za izdavanjem tabularne izjave u smislu članka 57. ZZK po svojoj pravnoj prirodi obveznopravni zahtjev i u slučaju odbijanja izvansudskog zahtjeva za supotpisivanje isprave, pasivno bi bilo legitimirano nadležno državno odvjetništvo (kao stranka sui generis), a ne Republika Hrvatska. Takvo pravno shvaćanje iznio je i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci broj Rev-1124/09 od 21. svibnja 2013.

 

8. Odredba članka 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih  sloboda („Narodne novine“, MU broj 8/97., 6/99., 14/02., 13/03., 9/05., 1/06. i 2/10.; dalje: Konvencija) određuje da radi utvrđivanja svojih prava i obveza građanske naravi ili u slučaju podizanja optužnice za kazneno djelo protiv njega, svatko ima pravo da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud pravično, javno i u razumnom roku ispita njegov slučaj.

 

8.1. Budući je u ovoj pravnoj stvari postavljen tužbeni zahtjev za utvrđenje prava vlasništva temeljem pravnog posla i dosjelosti, budući se vlasništvo ne može steći temeljem pravnog posla kako to tužitelj navodi u tužbi jer se vlasništvo temeljem pravnog posla stječe tek uknjižbom (članak 119. stavak 1. i 2. ZV), a budući se tužiteljica u činjeničnom supstratu ne poziva na neki treći pravni temelj stjecanja vlasništva; to ista nije dokazala sljedništvo između uknjiženog vlasnika i tuženice, pa odbijanjem tužbenog zahtjeva ne dolazi do povrede prava stranke na pristup sudu.

 

9. Tužiteljica će u nekom drugom postupku i nakon što svoj tužbeni zahtjev postavi sukladno odredbi članka 57. ZZK a nakon što se u tom smislu prethodno obrati nadležnom Županijskom državnom odvjetništvu, moći ostvariti to svoje pravo i zahtjev postavljen sukladno odredbi članka 57. ZZK će moći biti prihvaćen ukoliko budu zadovoljene sve druge pretpostavke za prihvaćanje takvog tužbenog zahtjeva.

 

Ili će pak, u nekom drugom postupku istaći tužbeni zahtjev za utvrđenje prava vlasništva i uknjižbu tog prava naspram tuženice, ističući neki drugi pravni temelj stjecanja vlasništva (npr. u smislu prijelaznih i završnih odredbi ZV) i koji u ovom postupku nije istaknut a ovaj parnični sud više nema inkvizitorska ovlaštenja u parničnom postupku.

 

Slijedom navedenog, pravilnom primjenom materijalnog prava valjalo je preinačiti pobijanu odluku temeljem odredbe članka 373. točka 3. ZPP.

 

10. Temeljem odredbe članka 166. stavak 2. u vezi s odredbom članka 154. stavak 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19; dalje: ZPP/19) koji se primjenjuje temeljem odredbe članka 117. stavak 3. ZID ZPP, primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15; dalje: OT), a prema popisu troška, valjalo je tuženici dosuditi na ime sastava odgovora na tužbu 100 bodova prema Tbr. 8. točka 1. OT; na ime pristupa na ročišta dana 8. prosinca 2020. 100 bodova prema Tbr. 9. točka 1. OT i dana 19. siječnja 2021. 50 bodova prema Tbr. 9. točka 3. OT, te na ime sastava žalbe 125 bodova, što sve pomnoženo s vrijednošću boda od 10,00 kn iznosi 3.750,00, pa je pozivom na odredbu članka 380. stavak 3. ZPP odlučeno kao u izreci ove drugostupanjske odluke.

 

U Splitu 22. travnja 2021.