Poslovni broj: 32 Pž-444/2021-2

1

 

 

 

 

REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Berislavićeva 11, Zagreb

 

 

Poslovni broj: 32 Pž-444/2021-2

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca, Marine Veljak, predsjednice vijeća, dr. sc. Srđana Šimca, suca izvjestitelja i Lenke Ćorić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja P. R. iz D., OIB …, kojeg zastupa punomoćnik D. O., odvjetnik u Odvjetničkom društvu O. i P. d.o.o., D., protiv tuženika A. P. d.d., D., OIB …, kojeg zastupa punomoćnik H. D., odvjetnik u D., radi zaključenja ugovora o radu i naknade štete, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj P-3/2020-11 od 19. studenoga 2020., u sjednici vijeća održanoj 22. travnja 2021.,

 

p r e s u d i o   j e

 

Odbija se kao neosnovana tužiteljeva žalba i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj P-3/2020-11 od 19. studenoga 2020.

 

Obrazloženje

 

1. Pobijanom presudom odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev kojim je tužitelj od tuženika zatražio sklapanje ugovora o radu na neodređeno vrijeme u odnosu na radno mjesto vođe palube te naknadu za štetu u iznosu od 2.371,16 kn sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama. Tužitelju je naloženo naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 1.000,00 kn.

 

2. Tužitelj je bio kod tuženika u radnom odnosu na neodređeno vrijeme. U siječnju 1992. sklopio je s tuženikom Sporazum o raskidu ugovora o radu (dalje: Sporazum; str. 26. do 35. spisa) radi zaključenja Ugovora o radu s novim poslodavcem A. C. M. C. (dalje: A.C.M.C.; str. 28. do 35. spisa), M., L., istog dana. U Sporazumu je predviđena tuženikova obveza da s tužiteljem sklopi ugovor o radu za isto radno mjesto na kojem je radio ako mu kod novog poslodavca prestane ugovor o radu. Posljednji ugovor o radu kojeg je tužitelj sklopio s A.C.M.C. bio je onaj od 18. ožujka 2013. u svojstvu vođe palube. Tužitelju je jednostrano otkazan ugovor o radu 9. kolovoza 2013. i iskrcan je s broda 20. kolovoza 2013.

 

3. Dana 23. siječnja 2014. tužitelj se obratio tuženiku s prijedlogom da sukladno Sporazumu zaključe ugovor o radu.

4. Među strankama je sporno ima li tužitelj pravo nakon prestanka radnog odnosa kod A.C.M.C., sklopiti ugovor o radu s tuženikom ne neodređeno vrijeme.

 

5. Na temelju rezultata dokaznog postupka prvostupanjski sud je utvrdio da je otkaz ugovora o radu kod A.C.M.C. na koji se pozvao tužitelj, uslijedio zbog razloga navedenih u čl. 2. Sporazuma – „osim ako je Ugovor o radu raskinut zbog razloga navedenih u podt. 2. t. 22. tog ugovora.“ Riječ je o ugovoru o radu sklopljenom s A.C.M.C. (str. 28. do 35. spisa) te o lošem vladanju.

 

6. Prvostupanjski sud je utvrdio da je tužitelj s broda A. T. iskrcan upravo zbog lošeg vladanja – sukoba s upraviteljem stroja i zapovjednikom (kapetanom) i njegovim vrijeđanjem i prijetnjama fizičkim napadom, unošenjem nemira među posadu i narušavanja međuljudskih odnosa s drugim članovima posade broda (obavijest o iskrcaju, list 66. spisa; izvješće zapovjednika broda od 24. ožujka 1998., list 67. spisa; pisani i usmeni iskazi članova posade broda).

 

7. Tužitelj je potvrdio postojanje incidenta na brodu, te da je tražio da se iskrca, jer se ne osjeća sigurno na brodu. U svom iskazu potvrdio je da mu je zapovjednik dao otkaz zbog lošeg vladanja, premda da mu je i nudio da će „sve rasparati.“

 

8. Uslijed ovih razloga za otkaz, tužiteljev otkaz ugovora o radu prvostupanjski sud je utvrdio da su u odnosu na njega prestale važiti odredbe Sporazuma na kojima je utemeljio tužbeni zahtjev. Odatle i pobijana presuda.

 

9. Tužitelj je protiv ove presude podnio žalbu navodeći u njoj da je Sporazum bio „osiguranje“ pomorcima koji su bili primorani sklopiti ugovore s A.C.M.C., pa tako i tužitelju, da će ih tuženik primiti natrag u radni odnos, ako im kod A.C.M.C. prestane ugovor o radu. Tužitelj s broda nije iskrcan zbog lošeg vladanja, već mu je navodno uručen otkaz ugovora, ali je nastavio raditi na brodu te je iskrcan tek 11 dana nakon otkaza.

 

10. Loše vladanje pomorca predstavlja razlog za raskid ugovora o radu na temelju sklopljenog ugovora o radu i Nacionalnog kolektivnog ugovora za hrvatske pomorce na brodovima u međunarodnoj plovidbi (2013-2015). Zapovjednik je tužitelju ponudio da će sve „rasparati“ i ponudio mu je da radi do iskrcaja, što je tužitelj i prihvatio. Na taj način mu je prešutno obnovljen ugovor o radu, odnosno nastavljen je. Tijekom postupka nije dokazano da je otkaz ugovora o radu tužitelju dan uslijed incidenta. Kod tužitelja je zasigurno postojala volja za nastavkom rada do iskrcaja. Da tužitelj nije nastavio raditi na brodu tuženik bi ga sigurno iskrcao već u prvoj, a ne u drugoj luci. To upućuje na činjenicu da je na taj način ugovor prešutno obnovljen.

 

11. Slijedom navedenog, tužitelj je predložio drugostupanjskom sudu preinačiti pobijanu presudu, odnosno ukinuti je i vratiti prvostupanjskom sudu na ponovan postupak.

 

12. Tuženik je u odgovoru na tužiteljevu žalbu osporio osnovanost njenih navoda. Tužiteljev ugovor o radu otkazan je u skladu s ugovorom i Nacionalnim kolektivnim ugovorom. Spomenuti Sporazum ne predstavlja pravnu zaštitu za tužitelje pored utvrđenih razloga za otkaz njegovog ugovora o radu. Zato je predložio drugostupanjskom sudu odbiti tužiteljevu žalbu kao neosnovanu.

 

13. Tužiteljeva žalba nije osnovana.

 

14. Nakon što je pobijana presuda ispitana na temelju odredaba čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19; dalje: ZPP), u granicama žalbenih navoda te pazeći po službenoj dužnosti na apsolutno bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud je utvrdio je ona pravilna i zakonita.

 

15. Po ocjeni ovog suda prvostupanjski sud je na temelju pravilno provedenog dokaznog postupka donio pravilnu odluku o tužbenom zahtjevu i za nju je dao detaljne i valjane razloge koje prihvaća i ovaj sud.

 

16. Razumljiva su tužiteljeva nastojanja da izgradi pravnu poziciju u ovoj pravnoj stvari koja bi bila osnova za prihvaćanje njegovog tužbenog zahtjeva. I pored tih legitimnih nastojanja i ovaj sud dijeli mišljenje prvostupanjskog suda da to u ovom slučaju nije moguće.

 

17. Stvari su se u pomorstvu od 1992. godine uvelike promijenile, posebno kod brodara kao što je to tuženik. Tako kod takvih brodara gotovo više i nema za pomorce koji se ukrcavaju na brodove ugovora na neodređeno vrijeme.

 

18. U 1992. godini je bilo razumljivo da su tužitelj i tuženik sklopili Sporazum. Njegov sadržaj davao je određenu sigurnost pomorcima da će biti u svom radnom pravnom statusu zbrinuti ako se pokaže da ugovori o radu s A.C.M.C. ne mogu potrajati. Ovaj ugovor bi vrlo vjerojatno jednaku takvu pravnu zaštitu osigurao i tužitelju, da otkaz ugovora o radu nije uslijedio zbog njegovog neprimjerenog ponašanja na brodu. To ponašanje ne spori ni tužitelj u svom iskazu na ročištu od 9. srpnja 2014; str. 60. do 62. spisa. Vrijeđati upravitelja stroja, zapovjednika i stvarati loše međuljudske odnose u brodskoj sredini je nedopustivo. Intenzitet takvog negativnog postupanja i njegove posljedice višestruko su u tom pogledu uvećane u uvjetima života i rada na brodu, gdje sigurnost članova posade broda i tereta, iznimno ovisi o kvalitetnim međuljudskim odnosima utemeljenim i na poštivanju stroge hijerarhije i reda.

 

19. Opisano tužiteljevo postupanje je razlog za otkaz ugovora o radu kako na temelju odredbi ugovora o radu (t. 22.2. – odbijanje poslušnosti) tako i na temelju odredbi Nacionalnog kolektivnog ugovora za hrvatske pomorce (na koje pravilno upućuje prvostupanjski sud). Ono je ujedno i razlog za nepostojanje tuženikove obveze da tužitelja na temelju čl. 2. Sporazuma primi nazad u radni odnos.

 

20. Nije realno osnovano zastupati mišljenje da je samim tim što se tužitelj čak 11 dana nakon otkaza ugovora o radu zadržao na brodu i nastavio s radom, sve do iskrcaja s broda, njegovo ugovor o radu koji mu je otkazan, prešutno obnovljen. To zapravo po ocjeni ovog suda upućuje na uvjete života i rada na brodu. Otkaz ugovora o radu na brodu formalno pravno stupa na snagu odmah, no najčešće se ne može stvarno realizirati odmah, posebno kada je riječ o plovidbi broda. Pomorac se najčešće iskrcava u prvoj luci u kojoj je to moguće, cijeneći sve okolnosti slučaja, pa i mogućnost zamjene člana posade broda novim članom posade. Uobičajeno je da pomorac koji se iskrcava s broda obavlja poslove svoga radnog mjesta na brodu do trenutka iskrcaja.

 

21. Činjenica da je tužitelj iskrcan s broda dostatno upućuje da najmanje na jednoj strani nije bilo volje da se on zadrži na brodu i da nastavi izvršavati ugovor o radu. Rezultati dokaznog postupka upućuju na to da je to konačno bila zajednička volja ugovornih strana.

 

22. Kod takvog stanja stvari prvostupanjski sud je pravilnom primjenom pravila o teretu dokazivanja (čl. 219. st. 1. i čl. 221.a ZPP-a) donio pravilnu i zakonitu odluku o cjelokupnom tužbenom zahtjevu. Odatle i odluka iz izreke (čl. 368. ZPP-a).

 

Zagreb, 22. travnja 2021.

 

Predsjednica vijeća

Marina Veljak