Baza je ažurirana 24.10.2025. zaključno sa NN 104/25 EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

                                                                                  1                   Poslovni  broj: UsI-1482/2020-12

 

 

 

 

 

 

 

Poslovni  broj: UsI-1482/2020-12

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Dubravki Zec, uz sudjelovanje zapisničarke Glorije Fićor, u upravnom sporu tužitelja S. T. j.d.o.o. P., H. 3, kojeg zastupaju opunomoćenici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda F. S. i L. T., P., D. 12, protiv tuženika Ministarstva mora, prometa i infrastrukture, Zagreb, Prisavlje 14, kojeg zastupa službena osoba M. S., radi koncesije na pomorskom dobru, 22. travnja 2021.,

 

p r e s u d i o  j e

 

              I. Odbija se tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja Ministarstva mora, prometa i infrastrukture KLASA: UP/II-342-22/18-01/49, URBROJ: 530-03-1-1-1-20-14 od 18. lipnja 2020.

 

              II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova ovoga spora.

 

III. Nalaže se tužitelju da tuženiku nadoknadi trošak ovog spora u visini od 180,00 kn (sto osamdeset) kuna u roku od 60 (šezdeset) dana od dana dostave pravomoćne odluke o troškovima ovoga spora.

 

 

Obrazloženje

 

1. Rješenjem Vijeća za davanje koncesijskih odobrenja Grada Pule KLASA: UP/I-342-01/18-01/152, URBROJ: 2168/01-03-06-00-0054-18-3 od 9. srpnja 2018. odbijen je zahtjev tužitelja za izdavanje koncesijskog odobrenja na pomorskom dobru za obavljanje djelatnosti iznajmljivanja brodica na motorni pogon na lokaciji AC Stoja lok. 3.2.

 

2. Protiv navedenog rješenja tužitelj je izjavio žalbu koja je osporavanim rješenjem tuženika KLASA: UP/II-342-22/18-01/49, URBROJ: 530-03-1-1-1-20-14 od 18. lipnja 2020. odbijena kao neosnovana.

 

3. Tužitelj je u cilju osporavanja zakonitosti navedenog rješenja tuženika pravodobno podnio tužbu ovom Sudu. U tužbi ističe kako je već uspješno pobijao jednako rješenje tuženika o istoj stvari u ovosudnom postupku poslovni broj UsI-189/2019. Nastavno navodi kako je tuženik u ovom odbijajućem rješenju odustao od svih razloga na koje se u ranijem rješenju pozivao i ostao isključivo kod razloga da je predmetni zahtjev za izdavanje koncesijskog odobrenja neosnovan iz razloga što tužiteljeva brodica navodno ne ispunjava uvjete za obavljanje predmetne koncesijske djelatnosti. Tužitelj predmetni razlog smatra neosnovanim. Međutim neovisno o tome, ukazuje kako je ovaj Sud u presudi u postupku pod poslovnim brojem UsI-189/2019 jasno tuženiku dao do znanja da je temeljem odredbe čl. 47. st. 3. i 4. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ broj 47/09, dalje: ZUP) tužitelja valjalo prije odbijanja pozvati da dostavi odgovarajuće dokaze. Slijedom navedenog, tužitelj u tužbenom zahtjevu predlaže da Sud poništiti osporavano rješenje tuženika i predmet vrati istome na ponovni postupak. Tužitelj je ujedno zatražio naknadu troškova ovoga spora.

 

4. Tuženik je u odgovoru na tužbu ostao kod navoda iznijetih u obrazloženju osporavanog rješenja, u prilog kojeg stava se pozvao na presudu Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Usž-5174/2019-2 od 5. ožujka 2020. te je predložio donošenje presude kojom se odbija tužbeni zahtjev kao neosnovan.

 

5. U tijeku spora održana je rasprava 14. travnja 2021. kako bi se sukladno odredbi čl. 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 20/10, 143/12, 152/14, 94/16 i 29/17, dalje: ZUS) omogućilo strankama u sporu da usmeno obrazlože navode iz tužbe i odgovora na tužbu. Na navedenu raspravu pristupila je službena osoba tuženika te je ista, na temelju odredbe čl. 37. st. 3. ZUS-a u svezi s čl. 39. st. 2. ZUS-a, održana u odsutnosti uredno pozvanog tužitelja, koji je na dan održavanja ročišta predložio donijeti odluku bez održavanja rasprave, a obzirom na epidemiološku situaciju uzrokovanu virusom COVID-19.

 

6. Sud je izveo dokaze uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu ovoga upravnog spora te u spisu predmeta upravnog postupka koji je prethodio ovom sporu.

 

7. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud je utvrdio da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

 

8. Naime, iz dozvole za plovidbu Lučke kapetanije Pula KLASA: UP/I-342-12/17-01/674 od 28. veljače 2017., za brodicu 2351 PU, koja se nalazi u spisu upravnog postupka, utvrđeno je da je ta brodica registrirana za vesla, a ne za motorni pogon. Stoga osnovano utvrđuju prvostupanjsko tijelo i tuženik da je predmetni zahtjev tužitelja neosnovan obzirom da se radi o brodici koja ne ispunjava uvjete za obavljanje djelatnosti za koju se traži koncesijsko odobrenje. Pri tome osnovano navodi tuženik kako motorni pogon mora biti registriran u dozvoli za plovidbu brodicom, jer je to javna isprava kojom se dokazuju karakteristike brodice. Dakle, relevantni su podaci iz dozvole za plovidbu brodicom, a ne stanje u naravi pa stoga nisu osnovani navodi tužitelja da predmetna brodica posjeduje motor male snage koji ne mora biti registriran i da stoga ispunjava uvjete za obavljanje djelatnosti za koju se traži koncesijsko odobrenje.  

 

9. Nije od utjecaja na drukčije rješenje ove upravne stvari ni pozivanje tužitelja na ovosudnu presudu poslovni broj UsI-189/2019-9 od 7. lipnja 2019., povodom koje je u ponovnom postupku doneseno pobijano prvostupanjsko i drugostupanjsko upravno rješenje. Naime, u ponovnom postupku zahtjev za izdavanje koncesijskog odobrenja je odbijen jer je tužitelj priložio dokaz o vlasništvu nad brodicom koja ne odgovara koncesiji za prijevoz putnika motornom brodicom pa je taj dokaz ocijenjen kao neprihvatljiv iz naprijed obrazloženih razloga, a ne zato što uz zahtjev nisu priloženi svi zakonom propisani prilozi, bez da se prethodno tužitelja pozvalo da dostavi odgovarajuće dokaze.

 

10. Slijedom navedenog, osporavano rješenje tuženika ocijenjeno je zakonitim pa je stoga Sud na temelju odredbe čl. 57. st. 1. ZUS-a odbio tužbeni zahtjev tužitelja kako je to navedeno u točki I. izreke ove presude.

 

11. Točka II. izreke ove presude temelji se na odredbi čl. 79. st. 4. ZUS-a prema kojoj odredbi stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora.

 

12. Nastavno, službenoj osobi tuženika valjalo je priznati zatraženi trošak putne karte na relaciji Zagreb-Rijeka-Zagreb u iznosu od 180,00 kuna (90,00 kuna u jednom smjeru) kao opravdan trošak.

 

13. Odredbom čl. 79. st. 1. ZUS-a propisano je da troškove spora čine opravdani izdaci učinjeni u tijeku ili u povodu spora.

 

14. Čl. 6. st. 1. Pravilnika o naknadi troškova u sudskim postupcima (Narodne novine“ broj 8/88, 3/94 i 150/05, dalje: Pravilnik), primijenjen u vezi s odredbom čl. 24. Pravilnika, propisano je da putni troškovi obuhvaćaju naknadu za prijevoz sredstvima javnog prometa. St. 2. istoga članka propisano je da troškovi iz st. 1. istog članka obuhvaćaju izdatke za dolazak iz mjesta prebivališta odnosno boravišta do mjesta gdje treba da se izvrši saslušavanje, vještačenje ili neka druga radnja kao i za povratak u prebivalište odnosno boravište. Ovi troškovi obuhvaćaju i izdatke za prijevoz sredstvima javnog prometa u mjestu prebivališta odnosno boravišta. U st. 3. istog članka propisano je da su sredstva javnog prometa u smislu tog Pravilnika: tramvaj, trolejbus, vlak, autobus, brod i avion.

 

15. Odredbom čl. 7. st. 1. Pravilnika propisano je da naknada za prijevoz pripada za putovanje izvršeno najkraćim putem i najekonomičnijim prometnim sredstvom. St. 2. istoga članka propisano je da se visina naknade za prijevoz utvrđuje na osnovi putne karte ili na drugi odgovarajući način.

 

16. Uvidom u javno objavljeni cjenik na web stranici Autotransa d.d. Rijeka utvrđeno je da prosječna cijena autobusne karte redovne linije javnog prijevoznika koji prevozi na relaciji Zagreb – Rijeka iznosi 90,00 kuna u jednom smjeru, dakle 180,00 kuna u oba smjera.

 

17. Cijeneći citirane zakonske i podzakonske odredbe te navedeni podatak iz javno objavljenog cjenika, Sud utvrđuje da je zatraženi putni trošak službene osobe tuženika izdatak koji je bio nužan za vođenje ovog spora i da je stoga taj izdatak opravdan i da visina zaraženog troška odgovara citiranim odredbama čl. 6. i 7. Pravilnika.

 

U Rijeci 22. travnja 2021.

 

                                                                                                                                 Sutkinja                                                                        

                                                                                                                              Dubravka Zec v.r.

 

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

 

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokome upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.

 

 

Dostaviti:

- ZOU F. S. i L. T., P., D. 12

- Ministarstvu mora, prometa i infrastrukture, Zagreb, Prisavlje 14

 

 

 

 

 

                                                                                                                                           

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu