1

Poslovni broj: UsI-1956/20-4

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Avenija Dubrovnik 6 i 8    

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A 

              Upravni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Ivanu Levaku, te zapisničarki Mateji Marjanović, u upravnom sporu tužiteljice R.C. iz G.K., koju zastupa opunomoćenica D.K., odvjetnica u V., protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Z., radi zahtjeva za dopunu rješenja, izvan ročišta za glavnu raspravu, dana 22. travnja 2021. godine, 

p r e s u d i o    j e 

              Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II-411-10/16-01/45, URBROJ: 513-04-20-2 od 26. lipnja 2020. godine.

Obrazloženje

Tužiteljica je podnijela tužbu ovom sudu dana 17. srpnja 2020. godine protiv rješenja Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II-411-10/16-01/45, URBROJ: 513-04-20-2 od 26. lipnja 2020. godine, kojim se odbija žalba tužiteljice protiv rješenja Ministarstva, KLASA: UP/I-410-03/08-01/37, URBROJ: 513-07-26-8/15-17 od 11. studenog 2015. godine. Potonjim rješenjem odbacuje se zahtjev tužiteljice za dopunu rješenja, KLASA: UP/I-410-03/08-01/37, URBROJ: 513-07-05/08-05 od 26. studenog 2008. godine.

Tužiteljica ističe da je tuženik pogrešno utvrdio da nema zakonskih uvjeta za pokretanje postupka odlučivanja o donošenju dopunskog rješenja u odnosu na iznos uplaćenog doprinosa od 25.6885,22 kn, a iz razloga što je pravomoćnim rješenjem predmetna stvar definitivno riješena, te o njoj ne može ponovno odlučivati. Međutim, u postupku na koji se upravno tijelo poziva odlučivalo se je o zahtjevu tužiteljice za povrat više uplaćenog doprinosa. Ista je u postupku potraživala cjelokupni iznos više uplaćenog doprinosa i osporavala zakonitost rješenja iz razloga, jer joj nije vraćen cjelokupni iznos više uplaćenog doprinosa, već je preraspodijeljen na razdoblje od 20 godina, koliko je tužiteljica provela na radu kod poslodavca. Po pravomoćnosti rješenja, tužiteljica je s pravom očekivala da će više uplaćeni doprinos biti preraspodijeljen na proteklih 19 godina, kako je to navedeno u obrazloženju rješenja i da će po osnovi tako preraspodijeljenog doprinosa za te godine ostvariti vrijednosne bodove za izračun mirovine. Rješenje poreznog tijela nikada nije provedeno kod HZMO, a niti ga je moguće provesti, jer o preraspodjeli više uplaćenog doprinosa nije odlučeno u dispozitivu rješenja. Zbog toga je tužiteljica podnijela zahtjev za donošenje dopunskog rješenja, kojim rješenjem će se u dispozitivu rješenja utvrditi preraspodjela više uplaćenog doprinosa. Činjenica da rješenje nije provedeno utvrđena je uvidom u ispis podataka HZMO o stažu i plaći po godinama osiguranja s tablicom podataka o plaćama, osnovicama i naknadama temeljem kojih su utvrđeni vrijednosni bodovi za pojedinu godinu. Iz tih podataka je vidljivo da isplaćeni iznos od 181.204,90 kn za 2007. godinu nije srazmjerno raspisan i raspoređen unutar 19 godina, a niti je stranci priznat kod izračuna vrijednosnih bodova za 2007. godinu, već joj je u izračunu priznat samo iznos od 3.939,00 kn. Tužiteljica dalje ističe da članak 267. stavak 1. točka 3. ZUP-a propisuje da je određeno rješenje čije izvršenje nije moguće, ništetno. Nadalje, članak 208. ZUP-a („Narodne novine“, broj: 53/91. i 103/96.), a koji se primjenjuje temeljem članka 168. ZUP-a („Narodne novine“, broj: 47/09.), utvrđeno je da se dispozitivom rješava o predmetu postupka u cijelosti i o svim zahtjevima stranaka o kojima u tijeku postupka nije posebno riješeno. U odnosu na preostali iznos više uplaćenog doprinosa u 2007. godinu u iznosu od 25.685,22 kn dispozitivom citiranog rješenja nije odlučeno. Iz obrazloženja citiranog rješenja vidljivo je da preostali iznos uplaćenog doprinosa u 2007. godini po osnovi generacijske solidarnosti srazmjerno raspoređuje unutar 19 godina, dok o istome nije izrekom odlučeno o dispozitivu rješenja, iz kojih razloga se rješenje ne može provesti. U ovoj upravnoj stvari o pravu tužiteljice na povrat uplaćenog doprinosa iz osnovice za mirovinsko osiguranje na temelju generacijske solidarnosti za 2007. godinu, odnosno o preraspodjeli doprinosa na ukupan staž osiguranja nije donesena odluka. Tužiteljica je podnijela zahtjev za obnovu postupka temeljem članka 216. ZUP-a s prijedlogom upravnom tijelu da donese dopunsko rješenje u odnosu na iznos uplaćenog doprinosa od 25.685,22 kn, na način da dispozitivom rješenja odredi raspis doprinosa na 19 godina unatrag, u točno određenim godišnjim iznosima i naloži HZMO da utvrđene godišnje iznose unese po godinama osiguranja u mirovinsku osnovicu za izračun mirovine, a ukoliko to nije moguće da izvrši povrat uplaćenog doprinosa.

Slijedom iznesenog tužiteljica predlaže da sud poništi napadano rješenje i uputi predmet tuženiku na ponovno odlučivanje.

U svom odgovoru na tužbu tuženik ostaje kod razloga i navoda iznijetih u obrazloženju pobijanog rješenja, te predlaže da sud odbije tužbu i tužbeni zahtjev.

Tužbeni zahtjev nije osnovan, a prema slobodnom uvjerenju suda, te na temelju razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja, shodno članku 55. stavku 3. Zakona o upravnim sporovima, uz primjenu članka 36. stavka 4. istog Zakona.

Tijekom postupka izvršen je uvid u cjelokupni spis predmeta, te spis tuženika, a posebice u rješenje Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II-411-10/16-01/45, URBROJ: 513-04-20-2 od 26. lipnja 2020. godine (stranica 5-6 spisa), rješenje Ministarstva, KLASA: UP/I-410-03/08-01/37, URBROJ: 513-07-26-8/15-17 od 11. studenog 2015. godine (stranica 8-9 spisa), zahtjev od 8. srpnja 2015. godine za dopunu rješenja od 26. studenog 2008. godine (stranica 10-11 spisa), rješenje Ministarstva, KLASA: UP/I-410-03/08-01/37, URBROJ: 513-07-05-04/08-5 od 26. studenog 2008. godine (stranica 12-13 spisa), te podnesak tužiteljice od 16. travnja 2015. godine.

Kod donošenja odluke u ovom predmetu sud je polazio od sadržaja pobijanog rješenja od 26. lipnja 2020. godine, kojim se odbija žalba tužiteljice protiv rješenja Ministarstva, KLASA: UP/I-410-03/08-01/37, URBROJ: 513-07-26-8/15-17 od 11. studenog 2015. godine. Naime, članak 41. stavak 2. ZUP-a propisuje da kad službena osoba utvrdi da ne postoje zakonske pretpostavke za pokretanje postupka, rješenjem će odbaciti zahtjev. U konkretnom slučaju tužiteljica je dana 8. srpnja 2015. godine podnijela zahtjev kojim traži dopunu rješenja Ministarstva, KLASA: UP/I-410-03/08-01/37, URBROJ: 513-07-05-04/08-5 od 26. studenog 2008. godine. Protiv tog rješenja tužiteljica je izjavila žalbu, koja je odbijena rješenjem tuženika KLASA: UP/II-410-18/09-01/158, URBROJ: 513-04/10-3 od 10. kolovoza 2010. godine, a protiv tog rješenja tužiteljica je pokrenula upravni spor, s time da je  VUSRH donio presudu Broj: Us-10801/2010-4 od 24. listopada 2012. godine, kojom se odbija tužiteljičina tužba. Stoga tuženik smatra da nema zakonskih uvjeta za pokretanje postupka odlučivanja o donošenju dopunskog rješenja u odnosu na iznos uplaćenog doprinosa od 25.685,22 kn, a iz razloga što je pravomoćnim rješenjem predmetna stvar definitivno riješena, te o njoj ne može ponovno odlučivati.

Sud smatra da je pobijana odluka zasnovana na zakonu, te je prihvatio stajalište tuženika da ne postoje zakonske pretpostavke za pokretanje postupka temeljem zahtjeva tužiteljice od 8. srpnja 2015. godine za dopunu rješenja Ministarstva, KLASA: UP/I-410-03/08-01/37, URBROJ: 513-07-05-04/08-5 od 26. studenog 2008. godine u dispozitivu, a primjenom članka 41. stavka 2. ZUP-a. Naime, predmetno rješenje je postalo pravomoćno dana 24. listopada 2012. godine, a u obrazloženju presude VUSRH, Poslovni broj: Us-10801/2010-4 od 24. listopada 2012. godine je, između ostaloga, navedeno da nije povrijeđen zakon na štetu tužiteljice time što tuženik cijeni kako je porezno tijelo na temelju navedenih materijalnih propisa i pravilno i potpuno utvrđenog činjeničnog stanja utvrdilo iznos povrata doprinosa za 2007. godinu u iznosu od 466,50 kn. Dakle, pravomoćnost je smetnja da se o istoj stvari među istim subjektima ponovno vodi postupak, jer je o njoj definitivno odlučeno. Stoga se ne može ponovno odlučivati o navodno preostalom iznosu uplaćenog doprinosa u 2007. godini u iznosu od 25.685,22 kn, jer je to predstavljalo žalbeni razlog protiv rješenja Ministarstva financija, KLASA: UP/I-410-03/08-01/37, URBROJ: 513-07-05-04/08-5 od 26. studenog 2008. godine, s time da je žalba odbijena rješenjem tuženika, KLASA: UP/II-410-18/09-01/158, URBROJ: 513-04/10-3 od 10. kolovoza 2010. godine. Naime, prvostupanjsko porezno tijelo i tuženik smatrali su da žalbeni navodi ne dovode do izmjene ili dopune prvostupanjskog rješenja. Nadalje, treba naglasiti da je tužiteljica podnijela dana 28. veljače 2008. godine zahtjev za godišnji obračun doprinosa za obvezna osiguranja za 2007. godinu i povrat doprinosa za mirovinsko osiguranje na temelju generacijske solidarnosti plaćeno iz osnovice iznad najviše godišnje osnovice, te da je VUSRH u svojoj presudi, Poslovni broj: Us-10801/2010-4 od 24. listopada 2012. godine, naveo da nije bila u postupku godišnjeg obračuna doprinosa i povrata pretplaćenog doprinosa povrijeđena odredba članka 208. stavka 1. ZUP-a, kako to navodi tužiteljica u žalbi i tužbi, jer nije bilo zakonske osnove ni potrebe donošenja odluke o odbijanju dijela zahtjeva i pripisu isplaćene otpremnine na prethodne godine u izreci rješenja od 26. studenog 2008. godine. Dakle, tim rješenjem riješena su sva pitanja, koja su bila predmet tog postupka. 

Uslijed iznijetog, a na temelju članka 57. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima, odlučeno je kao u izreci presude.

U Zagrebu, 22. travnja 2021. godine

Sudac:

Ivan Levak, v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 66. stavak 5. ZUS-a).