- 1 -              I Kž-Us 50/2018-6

 

 

 

 

 

Broj: I Kž-Us 50/2018-6

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ranka Marijana kao predsjednika vijeća, te Melite Božičević-Grbić i Ileane Vinja, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice – specijalistice Maje Ivanović Stilinović kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv opt. N. M. i dr., zbog kaznenog djela iz čl. 347. st. 1. i dr. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 110/97., 27/98., 50/00., 129/00., 51/01., 111/03., 190/03. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 105/04., 84/05., 71/06., 110/07., 152/08. i 57/11. - dalje: KZ/97.), odlučujući o žalbama Ureda za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta (dalje: USKOK), opt. N. M. i opt. D. S. podnesenima protiv presude Županijskog suda u Splitu od 28. veljače 2018. broj K-Us-28/2017, u sjednici održanoj 22. travnja 2021.,

 

p r e s u d i o   j e:

 

Odbijaju se žalbe Ureda za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta, opt. N. M. i opt. D. S. kao neosnovane te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom Županijskog suda u Splitu opt. N. M. proglašen je krivim zbog kaznenog djela iz čl. 293. st. 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15.-ispravak – dalje: KZ/11.), pri čemu je prvostupanjski sud, očitom omaškom, kod oznake Kaznenog zakona koji je primijenio naveo i "Narodne novine" broj 101/17., i kaznenog djela iz čl. 293. st. 2. KZ/11., za koja su mu, uz primjenu čl. 48. st. 2. i čl. 49. st. 1. toč. 4. KZ/11., utvrđene kazne za zatvora od deset mjeseci za svako djelo, a na temelju čl. 51. KZ/11., opt. N. M. osuđen je na jedinstvenu kaznu zatvora od jedne godine. Na temelju čl. 55. st. 1. KZ/11. optuženiku je jedinstvena kazna zatvora zamijenjena radom za opće dobro koji će se izvršiti u roku kojeg odredi nadležno tijelo za probaciju, a koji ne može biti kraći od jednog mjeseca niti dulji od dvije godine, na način da se jedan dan zatvora zamjenjuje s dva sata rada. Optuženik je pri tome upozoren da će sud donijeti odluku kojom određuje izvršenje izrečene kazne u cijelosti ili u neizvršenom dijelu, ako se u roku od osam dana ne javi nadležnom uredu za probaciju ili mu se poziv ne može dostaviti na adresu koju je dao sudu ili ne da pristanak za izvršenje rada za opće dobro, odnosno, ako svojom krivnjom u cijelosti ili djelomično ne izvrši rad za opće dobro. Istom je presudom opt. D. S. proglašena krivom zbog kaznenog djela iz čl. 348. st. 1. KZ/97. za koje joj je uz primjenu čl. 57. st. 2. i st. 4. toč. a) KZ/97. utvrđena kazna zatvora od četiri mjeseca, a na temelju čl. 67. KZ/97. primijenjena uvjetna osuda te je određeno da se ta kazna zatvora neće izvršiti ako optuženica u roku provjeravanja od jedne godine, računajući od dana pravomoćnosti presude, ne počini neko novo kazneno djelo.

 

1.1. Na temelju čl. 148. st. 1. u vezi čl. 145. st. 2. toč. 1. i 6. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine", broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17., dalje: ZKP/08.) optuženicima je naloženo podmiriti troškove kaznenog postupka i to opt. N. M. iznos od 680,00 kuna, a opt. D. S. iznos od 227,00 kuna, što se odnosi na trošak telekomunikacijskog vještačenja te posebno i paušalnu svotu i to N. M. u iznosu od 4.000,00 kuna, a D. S. u iznosu od 2.000,00 kuna i to u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude.

 

2. Protiv te presude žalbu je podnio USKOK zbog odluke o kazni, odnosno, zamjeni radom za opće dobro za opt. N. M. te zbog odluke o kazni i uvjetnoj osudi u odnosu na opt. D. S., s prijedlogom da se prvostupanjska presuda preinači na način da se opt. N. M. kazni „bezuvjetnom“ kaznom zatvora u duljem trajanju, a da se opt. D. S. izrekne kazna zatvora u duljem trajanju s rokom provjeravanja u duljem trajanju.

 

2.1. Žalbu je protiv prvostupanjske presude podnio opt. N. M. po branitelju L. A., odvjetniku iz S., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o "kazneno pravnoj" sankciji. Predlaže da se optuženika oslobodi od optužbe, odnosno da se odluka o sankciji preinači "u korist okrivljenika", podredno, da se ta presuda ukine i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku, a zatražena je i obavijest o sjednici vijeća.

 

2.2. Opt. D. S. podnijela je žalbu protiv prvostupanjske presude po branitelju H. A., odvjetniku iz S., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke sankciji, s prijedlogom da se ta presuda preinači izricanjem oslobađajuće presude, podredno, da se ista ukine i predmet "vrati prvostupanjskom sudu na ponovno raspravljanje i odlučivanje".

 

2.3. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

 

3. Prije održavanja sjednice vijeća, spis je na temelju čl. 474. st. 1. ZKP/08. dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

 

3.1. Sukladno čl. 475. st. 2. i 4. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12.-odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19.- dalje: ZKP/08.-VIII) sjednica drugostupanjskog vijeća održana je u odsutnosti uredno izviještenog državnog odvjetnika, opt. N. M. i njegovog branitelja odvjetnika L. A.

 

4. Žalbe nisu osnovane.

 

5. Iako uvodno ističe da se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, opt. D. S. tu žalbenu osnovu pobliže ne obrazlaže, dok opt. N. M. samo paušalno navodi da pobijana presuda ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama te da su razlozi navedeni u presudi u proturječju s izvedenim dokazima koji se nalaze u spisu, upirući time na počinjenje bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08. Suprotno citiranim žalbenim navodima, pobijana presuda sadrži dostatne razloge o svim odlučnim činjenicama koji su jasni i bez proturječja, kako međusobno, tako i u odnosu na izvedene dokaze na kojima se ta presuda temelji. Stoga su ti žalbeni navodi u cijelosti neosnovani.

 

6. Obrazlažući žalbenu osnovu povrede kaznenog zakona, opt. N. M. navodi da je "pogrešno primijenjeno materijalno pravo" jer je optuženik proglašen krivim, a da za takvo utvrđenje nema osnova u izvedenim dokazima, naročito kada se analiziraju snimke telefonskih razgovora između opt. M. i opt. S. Iako se sadržajno, ističući ovu žalbenu osnovu, opt. N. M. žali zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, to što on smatra da u njegovim postupcima nema obilježja kaznenih djela za koja je proglašen krivim, ne opravdava ovu žalbenu osnovu. Naime, povreda kaznenog zakona se ispituje u okvirima onog činjeničnog stanja koje je utvrdio prvostupanjski sud i opisano je u izreci presude, a ne prema onome koje bi prema mišljenju žalitelja bilo ispravno. S obzirom da su u izreci presude označeni svi bitni elementi kaznenih djela za koja je optuženik proglašen krivim, to u konkretnom slučaju nije utvrđeno postojanje povrede zakona.

 

7. Protivno žalbenim navodima opt. N. M. i opt. D. S., činjenično je stanje potpuno i pravilno utvrđeno. Naime, prvostupanjski sud je proveo temeljitu analizu svih u postupku izvedenih dokaza, kako samih za sebe, tako i međusobno te dao logične razloge za ocjenu njihove vjerodostojnosti pa su uslijed toga pravilno i zakonito utemeljeni i zaključci suda o postojanju svih odlučnih činjenica.

 

8. Osporavajući utvrđenja prvostupanjske presude, opt. N. M. u žalbi tvrdi da se on samo pristojno odazvao na uporno pozivanje opt. D. S., što samo po sebi ne predstavlja djelo koje mu se stavlja na teret. Iz suglasnih obrana opt. M. i opt. S. proizlazi da su oni dugogodišnji prijatelji i da je sporna večera pripremljena zbog njihovog odnosa kao dvoje starih prijatelja. Za donošenje rješenja navedenog u toč. I. izreke presude da je postojala pravna osnova, kao i izjava podnositelja zahtjeva da neće reproducirati glazbu pa stoga optuženik nije postupio protupravno niti je postojao ikakav smisao davanja mita kada obitelj S. već obavlja registriranu djelatnost. I kod djela iz toč. II. pobijane presude navodi da se radi o prijateljskom odnosu te da nije kazneno djelo kada državni službenik u restoranu pojede ručak koji je platio netko drugi.

 

9. Opt. D. S., suglasno žalbenim navodima opt. N. M., u svojoj žalbi navodi da su obitelji S. i M. dugogodišnji kućni prijatelji koji si povremeno pomažu te da u svijesti optuženice nikada nije postojala izravna namjera za davanjem mita jer je ono što je opt. M. napravio za obitelj S. u skladu sa njegovim ovlastima i rezultat dugogodišnjih prijateljskih odnosa, a ne primanje mita. Da se radilo o davanju mita, onda bi mito bilo dano u vidu novca ili materijalnih dobara, a ne jela i pića te maslinovog ulja. Ako se i uzme da je riječ o mitu radi se o beznačajnom djelu budući da vrijednost danih dobara gotovo da ne prelazi iznos od 1.000,00 kuna, pri čemu treba uzeti u obzir nabavnu cijenu onoga što se konzumiralo.

 

10. Nasuprot tvrdnjama žalitelja da se u odnosu na djelo pod toč. I. izreke presude radilo o prijateljskoj pomoći i odnosu dugogodišnjih kućnih prijatelja, pri čemu je opt. N. M. obavio radnju koja je ionako unutar njegovih ovlasti, pravilno je utvrđenje prvostupanjskog suda kako u konkretnom slučaju nisu bili ispunjeni uvjeti za pozitivno odlučivanje o zahtjevu Ivana Skorina te da je opt. D. S. priredila besplatnu večeru za opt. M. i njegovo društvo kako bi on o tom zahtjevu pozitivno odlučio.

 

10.1. Naime, iz suglasnih iskaza nepristranih svjedoka A. Č., radnog kolege opt. N. M. te V. Š., više sanitarne inspektorice, proizlazi da je jedino Sanitarna inspekcija ovlaštena izdati rješenje o tome ima li pojedini objekt provedene mjere zaštite od buke, kako bi se potom moglo donijeti rješenje o ispunjenu minimalnih tehničkih uvjeta (nadležnost opt. M.) te da u tom smislu nije dovoljna izjava vlasnika objekta da neće biti izvora buke. Donijevši rješenje o tome da su ispunjeni minimalnih tehnički uvjeti za konobu B., u vlasništvu I. S., a da se prethodno nije pribavilo navedeno rješenje Sanitarne inspekcije, opt. N. M. je nedvojbeno obavio službenu radnju koju ne bi smio obaviti pa stoga nisu osnovani njegovi žalbeni navodi da on u tom slučaju nije postupio protupravno.

 

10.2. Nadalje pravilan je i osnovan zaključak prvostupanjskog suda kojim su otklonjeni, u žalbama optuženika ponovljeni, navodi o bliskim i prijateljskim odnosima obitelji M. i S. te kako su sporna čašćenja bila samo rezultat njihovih dugogodišnjih prijateljskih odnosa. Naime, iz prvog snimljenog telefonskog razgovora između optuženika od 9. travnja 2011. razvidno je da opt. M. uopće ne prepoznaje opt. S. niti u svom mobitelu ima pohranjen njezin broj, a nakon što mu se predstavila, od iste traži da mu donese maslinovo ulje te u dogovorima oko predaje ulja, opt. S. spominje obiteljski ugostiteljski objekt i radnje koje bi vezano za isti trebalo obaviti, a opt. M. odgovara "šta budeš god tila to ćemo napravit". Potom 13. svibnja 2011., razgovarajući o donošenju rješenja za ugostiteljski objekt, opt. M. pita opt. S. jesu li napravljeni atesti za buku, opt. S. odgovara da nisu, opt. M. navodi "onda ćemo napisat bez njega" te se potom interesira "ima li šta ribe". U daljnjim telefonskim razgovorima, opt. M. poziva društvo koje je vodio na večeru kod opt. S. te slijedi njihov međusobni razgovor u kojem ju obavještava da računa na šest osoba, raspituje se o jelovniku, a razgovor završava time da će se "ono za atest" riješiti.

 

10.3. Niti po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, citirana se telefonska komunikacija ne odnosi na njegovanje prijateljskih odnosa dvoje kućnih prijatelja, već upravo na organiziranje večere od strane opt. S. za opt. M. i njegovo društvo, kako bi isti donio pozitivno rješenje za ugostiteljski objekt njezinog sina bez nužnog atesta za buku. Pri tome osnovano ističe prvostupanjski sud da iz sadržaja tih razgovora ne proizlazi bilo kakva pomoć i briga opt. M. za obitelj S., čiji broj nije niti imao u mobitelu, a s obzirom da je na večeru kod opt. S. samoinicijativno doveo poveće društvo, čemu se opt. D. S. morala prilagoditi i pripremiti odgovarajući jelovnik.

 

10.4. Stoga je u cijelosti pravilno utvrđenje prvostupanjskog suda da se u odnosu na djelo pod toč. I. izreke presude radilo o davanju mita kako bi opt. M. pozitivno odlučio o zahtjevu I. S., sina opt. D. S., iako za to nisu postojali uvjeti. Pri tome, protivno žalbenim navodima opt. D. S., nije od utjecaja što mito nije dano u novcu jer to nije uvjet za opstojnost tog kaznenog djela niti u konkretnom slučaju postoji bilo koja od zakonom propisanih pretpostavki da bi se to djelo moglo kvalificirati kao beznačajno djelo.

 

11. I u odnosu na kazneno djelo pod toč. II. izreke prvostupanjske presude, pravilno je utvrđenje prvostupanjskog suda da je opt. N. M. primio mito od N. S. u vidu besplatne večere i mesa, kako bi obavio službenu radnju koja se morala obaviti. Nasuprot tvrdnjama opt. M. da se radi o dvojici starih prijatelja koji su i do sada zajedno jeli pa da nema razloga da konkretan ručak predstavlja nešto drugo osim normalnog prijateljskog odnosa, iz sadržaja snimljenih razgovora, na koje se osnovano poziva prvostupanjski sud, proizlazi upravo suprotno.

 

11.1. Naime, u telefonskom razgovoru od 29. ožujka 2011., opt. M. i N. S. razgovaraju o rješenju koje je opt. M. donio vezano za ugostiteljski objekt N. S. i dogovaraju osobni susret s A. G., zaposlenikom Grada Š. u čiju nadležnost spada izdavanje odobrenja i suglasnosti za rad ugostiteljskih objekata. U daljnjem razgovoru od 18. svibnja 2011. opt. N. M. traži da se njih trojica sastanu u restoranu Z. r., a N. S. odgovara da je zauzet, predlaže da na ručak odu M. i G. te da će on podmiriti račun. Potom se odvija razgovor između N. S. i vlasnika restorana Z. r. B. T., koji je u svom svjedočkom iskazu potvrdio da su ga 18. svibnja 2011. zvali opt. M. i N. S. te rekli da će opt. M. doći na ručak u restoran sa svojim društvom, a da će račun podmirit N. S. 20. svibnja 2011. N. S. u telefonskom razgovoru ispituje opt. M. je li bio dobar ručak kojim ga je počastio, na što opt. M. govori da se moraju naći i njegov problem riješiti "na intelektualan način". Potom slijede razgovori opt. M. i N. S. vezano za sadržaj i primopredaju rješenja koje je u odnosu na ugostiteljski objekt N. S. donio upravo opt. N. M., a tijekom kojih razgovora opt. M. od N. S. traži u dva navrata da mu pripremi više vrsta mesa.

 

11.2. Analizirajući sadržaj citiranih razgovora, nedvojbeno je, i po stavu ovog drugostupanjskog suda, da su čašćenja opt. N. M. od strane N. S. u vidu plaćanja ručka i davanja mesa bila upravo vezana za službeno postupanje opt. N. M. kod donošenja rješenja o ispunjenju minimalnih tehničkih uvjeta za ugostiteljski objekt N. S. i predstavljaju davanje mita, a ne uobičajen prijateljski odnos. Stoga je osnovano prvostupanjski sud opt. N. M. proglasio krivim za djelo pod toč. II. izreke presude.

 

12. Prvostupanjski je sud za sva svoja utvrđenja u odnosu na utvrđeno činjenično stanje i elemente kaznenih djela za koja su optuženici proglašeni krivima dao valjano i logično obrazloženje te se na isto upućuju žalitelji.

 

13. Neosnovano se USKOK, opt. N. M. i opt. D. S. žale zbog odluke o kazni, odnosno, zamjeni kazne zatvora radom za opće dobro i uvjetnoj osudi.

 

13.1. Suprotno žalbenim tvrdnjama USKOK-a i opt. N. M., prvostupanjski je sud pravilno utvrdio i potom valjano valorizirao sve otegotne i olakotne okolnosti na strani optuženika, zaključivši da dominiraju olakotne okolnosti (neosuđivanost, obiteljsko stanje – otac i djed, poodmakla životna dob, umirovljenik, korektno držanje pred sudom) te mu osnovano izrekao kazne zatvora blaže od propisanih, a potom jedinstvenu kaznu zatvora od jedne godine. Postojali su i svi uvjeti da se ta kazna zamijeni radom za opće dobro na slobodi, kako je to valjano obrazložio prvostupanjski sud, cijeneći naročito optuženikovi poodmaklu životnu dob jer će se na taj način, i po mišljenju ovog drugostupanjskog suda, u cijelosti ispuniti zahtjevi specijalne i generalne prevencije kako je to propisano čl. 41. KZ/11.

 

13.2. U odnosu na sankciju izrečenu opt. D. S., USKOK drži da su izrečena kazna zatvora i rok provjeravanja prekratki, dok optuženica ovu žalbenu osnovu pobliže ne obrazlaže. Po stavu Vrhovnog suda Republike Hrvatske, okolnosti i način počinjenja kaznenog djela, činjenica da se radi o neporočnoj osobi te da je ovakvo ponašanje očito eksces u njezinom dotadašnjem urednom funkcioniranju, opravdavaju izricanje blaže kazne od propisane, kao i primjenu uvjetne osude na način na koji je to učinio prvostupanjski sud.

 

14. Slijedom navedenog, kako ne postoje razlozi zbog kojih stranke pobijaju prvostupanjsku presudu, a Vrhovni sud Republike Hrvatske, ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti, u skladu s čl. 476. st. 1. toč. 1. i 2., ZKP/08.-VIII nije našao da bi bile ostvarene povrede na koje kao drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je, na temelju čl. 482. ZKP/08.-VIII, odlučeno kao u izreci ove presude.

 

Zagreb, 22. travnja 2021.