- 1 -               Poslovni broj: II Kž-123/2021-6

Poslovni broj: II Kž-123/2021-6

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Horvatovića, predsjednika vijeća te mr.sc. Marijana Bitange i Marije Balenović, članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Marine Kapikul, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog J. C., zbog kaznenih djela iz članka 154. stavka 2. i drugih Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – ispravak, 101/17. i 118/18. i 126/19. – dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženika, podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Varaždinu o produljenju mjera opreza u tijeku postupka nakon podignute optužnice, broj Kv-I-13/2021-6 (K-2/2021-5) od 12. ožujka 2021. u sjednici vijeća održanoj 22. travnja 2021.

r i j e š i o   j e

Odbija se žalba optuženog J. C. kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Uvodno citiranim prvostupanjskim rješenjem, u tijeku postupka nakon podignute optužnice protiv optuženog J. C., zbog dva teška kaznena djela protiv spolne slobode opisana u članku 154. stavku 2. u vezi sa stavkom 1. točkom 2. u vezi članka 153. stavka 1. u vezi s člankom 152. stavkom 1. KZ/11., a kažnjivog po članku 154. stavku 1. KZ/11., pod točkom I. izreke na temelju odredbe članka 98. stavka 5. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. – Odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. – dalje: ZKP/08.), protiv optuženog J. C., produljene su mjere opreza iz članka 98. stavka 2. točki 4. i 5. ZKP/08. i to: zabrana približavanja određenoj osobi – A. F., na udaljenost manju od 100 (sto) metara te zabrana uspostavljanja ili održavanja veze s određenom osobom – A. F.. Nadalje, pod točkom II. izreke je određeno kako mjere opreza iz točke I., u skladu s odredbom članka 98. stavka 6. ZKP/08., mogu trajati dok za to postoji potreba, a najdulje do izvršnosti presude, dok je pod točkom III. izreke određeno kako će u slučaju nepridržavanja optuženog J. C. izrečenih mjera opreza iste biti zamijenjene istražnim zatvorom.

2. Žalbu protiv pobijanog rješenja podnio je optuženi J. C. po branitelju, odvjetniku D. Z., bez navođenja posebne žalbene osnove s prijedlogom da "Visoki kazneni sud Republike Hrvatske ukine određene mjere opreza''.

3. Pobijano rješenje sa žalbom je u skladu s člankom 495. u vezi s člankom 474. stavkom 1. ZKP/08., prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljeno Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

4. Žalba nije osnovana.

5. Prema ocjeni Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske, prvostupanjski je sud za svoju odluku sud dao jasne, određene i dostatne razloge, kako u odnosu na postojanje osnovane sumnje kao opće pretpostavke za daljnju primjenu mjera opreza protiv optuženog J. C., tako i u odnosu na postojanje posebne pretpostavke iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08., a zbog koje su istražnozatvorske osnove te mjere opreza bile određene i produljivane.

6. Prije svega, utvrđeno je da je prvostupanjski sud iznio valjane i dostatne razloge kako za opstojnost opće pretpostavke za odlučivanje o istražnom zatvoru (osnovana sumnja), cijeneći da je optužno vijeće rješenjem, broj OV Kov-35/2020. od 29. siječnja 2021. potvrdilo optužnicu, tako i za opstojnost posebne pretpostavke iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08.

7. Stoga su neosnovani žalbeni navodi usmjereni na osporavanje osnovane sumnje, a koji očito predstavljaju polemiziranje s činjeničnim utvrđenjima iz potvrđene optužnice jer niti prvostupanjski sud niti drugostupanjski sud u ovom stadiju postupka nisu ovlašteni analizirati i ocjenjivati vjerodostojnost pribavljenih dokaza.

7.1. Naime, za odlučivanje o postojanju temeljne pretpostavke za primjenu mjere istražnog zatvora, odnosno njegove zamjene mjerama opreza dostatan je odgovarajući stupanj osnovane sumnje da je optuženik počinio kaznena djela koja mu se optužnicom stavljaju na teret što je ovdje i ostvareno i to kako je prethodno utvrđeno iz potvrđene optužnice i dokaza na kojima se ista temelji, dok će odluku o kaznenoj odgovornosti optuženika, ocjenjujući sve izvedene dokaze pojedinačno i u njihovoj ukupnosti, donijeti raspravno vijeće tek na završetku dokaznog postupka.

8. Nadalje, nasuprot žalbenim navodima optuženika, ispravan je zaključak prvostupanjskog suda o postojanju posebne pretpostavke za primjenu mjere istražnog zatvora, odnosno njegove zamjene mjerama opreza na način kako su pobliže određene u pobijanom rješenju.

9. Razmatrajući težinu i okolnosti počinjenja kaznenih djela koja se optuženiku potvrđenom optužnicom stavljaju na teret, iskazanu okrutnost, upornost, kriminalnu volju i bezobzirnost, kao i zapriječenu kaznu, ocjena je i drugostupanjskog suda kako će daljnja primjena produljenih mjera opreza i ubuduće imati preventivni učinak na optuženika da svoje ponašanje uskladi s pozitivnim pravnim poretkom te se kloni od činjenja kaznenih djela.

10. Stoga, žalbene tvrdnje optuženika kojima se ističe kako ne postoje one osobite okolnosti koje bi ukazivale na opasnost od ponavljanja kaznenih djela imajući u vidu protek vremena od počinjenja kaznenih djela te kako je optuženik neosuđivana osoba pritom navodeći da je oštećenica izmislila inkriminirane događaje te kako je optuženik s njom cijelo vrijeme u kontaktu i kako se druže, u cijelosti su paušalne i nisu od utjecaja na zakonitost i pravilnost zaključka prvostupanjskog suda.

11. Naime, prema optuženiku su još u fazi istrage određene mjere opreza kao manje tegobne od istražnog zatvora upravo vrednujući okolnosti njegove ranije neosuđivanosti, pa su ograničenja prava koja je optuženik sukladno pobijanom rješenju dužan podnijeti u razmjeru s interesima kaznenog postupka koji se time ostvaruju, pri čemu se ističe kako produljene mjere opreza ni na koji način ne ometaju optuženika u svakodnevnom životu.

12. Stoga, imajući u vidu ozbiljnost i težinu okolnosti na kojima se temelji postojanje istražnozatvorske osnove iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08., drugostupanjski sud napominje kako sve naprijed opisane  okolnosti u svojoj ukupnosti nisu izgubile na svojem značaju i relevantnosti zbog proteka vremena od određivanja mjera opreza.

13. Naime, ocjena je i drugostupanjskog suda kako se i nadalje mjerama opreza produljenim u pobijanom rješenju, uz upozorenje optuženiku o zamjeni tih mjera istražnim zatvorom, može preventivno djelovati u cilju otklanjanja opasnosti od ponavljanja kaznenih djela, a koja nedvojbeno postoji.

14. Slijedom svega iznesenog, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno je kao u izreci ovoga rješenja, budući da ni ispitivanjem pobijanog rješenja, u skladu s odredbom članka 494. stavka 4. ZKP/08., nije utvrđeno da bi bile ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

Zagreb, 22. travnja 2021.