1                            II Kž-Us-10/2021-6

 

Poslovni broj: II Kž-Us-10/2021-6

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

 

R J E Š E NJ E

 

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od suca Željka Horvatovića, predsjednika vijeća, te Snježane Hrupek-Šabijan i Marijana Bitange članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Marijane Barišić, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog A. M. i dr., zbog počinjenja kaznenog djela iz članka 190. stavak 2. u vezi članka 329. stavak 1. točka 4. i dr. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18. i 126/19. – dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbama optuženog A. M., optuženog S. D., optuženog T. B., optuženog I. S., optuženog D. M. i optuženog I. J. podnesenima protiv rješenja Županijskog suda u Splitu, broj Kv I-Us-6/2021 od 17. ožujka 2021. o produljenju istražnog zatvora u postupku nakon podignute optužnice, u sjednici vijeća održanoj 22. travnja 2021.

 

 

r i j e š i o   j e

 

 

Odbijaju se žalbe optuženog A. M., optuženog S. D., optuženog T. B., optuženog I. S., optuženog D. M. i optuženog I. J. kao neosnovane.

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Splitu, nakon podignute optužnice protiv okrivljenog A. M. i drugih zbog kaznenih djela nedozvoljene proizvodnje i prometa drogama u sastavu zločinačkog udruženja iz članka 190. stavak 2. u vezi članka 329. stavak 1. točka 4. i dr. KZ/11 na temelju članka 127. stavak 4. u vezi članaka 131. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17. - dalje: ZKP/08.) produljen je istražni zavor protiv okrivljenog A. M., okrivljenog S. D., okrivljenog T. B., okrivljenog I. S., okrivljenog D. M. i okrivljenog I. J. iz zakonskog osnova iz članka 123. stavak 1. točka 3. ZKP/08.

 

2. Protiv tog rješenja žalbu je podnio optuženi A. M., putem branitelja Ž. Ž., s prijedlogom da se istražni zatvor protiv okrivljenika ukine, te da se isti zamijeni mjerama opreza.

 

3. Žalbu protiv navedenog rješenja podnio je i optuženi S. D., putem branitelja I. S., s prijedlogom da se pobijano rješenje ukine i vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje, a podredno da se istražni zatvor okrivljeniku zamijeni mjerama opreza.

 

4. Protiv tog rješenja žalbu je podnio i optuženi T. B., putem braniteljice I. Š. s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači na način da se ukine istražni zatvor okrivljeniku i zamijeni odgovarajućim mjerama opreza iz članka 98. ZKP/08, a podredno da se ukine pobijano rješenje i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

 

5. Protiv tog rješenja žalbu je podnio optuženi I. S. putem branitelja B. M., odvjetnika u Splitu s prijedlogom da se pobijano rješenje ukine.

 

6. Žalbu protiv navedenog rješenja je podnio i optuženi D. M., putem branitelja T. B., s prijedlogom da se istražni zatvor protiv okrivljenika ukine, te ga se pusti da se brani sa slobode.

 

7. Protiv tog rješenja žalbu je podnio optuženi I. J., putem branitelja A. Ć.,  s prijedlogom da se ukine istražni zatvor okrivljeniku, te mu se isti zamijeni mjerama opreza.

 

8. U skladu s  člankom 495. u vezi članka 474. stavka 1. ZKP/08 spis predmeta dostavljen je Državom odvjetništvu Republike Hrvatske na dužno razmatranje.

 

9. Žalbe nisu osnovane.

 

10. Nisu osnovani žalbeni prigovori svih optuženika, koji se odnose kako na nepostojanje osnovane sumnje, tako i na nepostojanje opasnosti od ponavljanja kaznenog djela, te suprotno istaknutom drugostupanjski sud nalazi da je prvostupanjski sud pravilno i potpuno utvrdio sve činjenice, kako one koje se odnose na postojanje osnovane sumnje kao opće pretpostavke za primjenu mjere istražnog zatvora propisane člankom 123. stavkom 1. ZKP/08., tako i one koje se odnose na ispunjenje posebne pretpostavke za primjenu te mjere protiv ovih optuženika iz osnova u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. Budući da je za svoju odluku, u svim njezinim dijelovima, iznio jasne, valjane i dostatne razloge, koje u cijelosti prihvaća i drugostupanjski sud, neosnovani su i žalbeni navodi optuženog A. M., optuženog S. D .i optuženog I. S. da pobijano rješenje, u dijelu kojim se otklanja primjena blažih mjera, ne sadrži valjane razloge.

 

11. Prvostupanjski sud je pravilno utvrdio i dostatno, iako sumarno, obrazložio da osnovana sumnja, kao opća pretpostavka za primjenu mjere istražnog zatvora iz članka 123. stavka 1. ZKP/08., proizlazi iz podignute i potvrđene optužnice te prikupljenih dokaza na kojima se optužnica temelji, a na koje se pravilno poziva i prvostupanjski sud u pobijanom rješenju. Te razloge prihvaća i drugostupanjski sud jer su dovoljni i odgovarajuće konkretizirani. Samim time, a protivno žalbenim navodima svih žalitelja, i prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda, ispunjena je opća pretpostavka za primjenu mjere istražnog zatvora iz članka 123. stavka 1. ZKP/08.

 

12. Neosnovani su žalbeni prigovori svih optuženika kojima osporavaju postojanje osnovane sumnje na počinjenje kaznenih djela koja su im stavljena na teret, polemizirajući s pravnom kvalifikacijom kaznenih djela za koja su okrivljenici osnovano sumnjivi te ocjenjujući vjerodostojnost i sadržaj pojedinih do sada prikupljenih dokaza, uz netočne tvrdnje optuženog A. M. i optuženog S. D. da se ovi okrivljenici ne spominju u dokazima prikupljenim tijekom istrage i u rezultatima provedenih posebnih dokaznih radnji.

 

 

13. Naime, za odlučivanje o postojanju pretpostavki za primjenu mjere istražnog zatvora dovoljan je odgovarajući stupanj osnovane sumnje da su okrivljenici počinili kaznena djela za koja se terete u ovom postupku, koji je u konkretnom slučaju ostvaren. O iznesenim prigovorima ovih žalitelja vodit će računa raspravni sud tijekom daljnjeg kaznenog postupka, kao što će i odluka o kaznenopravnoj odgovornosti pojedinog okrivljenika i stupnjevima njihove krivnje, pa tako i o vjerodostojnosti izvedenih dokaza, biti u nadležnosti raspravnog vijeća. Isto tako, o prigovorima optuženog T. B., optuženog I. S., optuženog D. M. i optuženog I. J., koji osporavaju svoju pripadnost zločinačkom udruženju te vlastitu ulogu i povezanost s ostalim članovima udruženja, a koji navodi predstavljaju iznošenje obrane, vodit će se računa u daljnjem tijeku kaznenog postupka.

 

14. Nadalje, nasuprot žalbenim prigovorima, opravdanost daljnje primjene mjere istražnog zatvora protiv optuženika iz zakonske osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08., prije svega, ogleda se u okolnostima i načinu počinjenja terećenih im kaznenih djela, počinjenih u sastavu zločinačkog udruženja. Ovdje valja istaći da žalitelji gube iz vida da obilježja djela jesu, između ostalog, one osobite okolnosti na kojima se može temeljiti zaključak o postojanju iteracijske opasnosti, pa stoga obrazloženje prvostupanjskog suda nije niti nejasno niti arbitrarno.

 

15. Naime, prema činjeničnom opisu optužnice, optuženi A. M.., optuženi S. D.i optuženi T. B.su osnovano sumnjivi da su po 5000 grama droge heroin i kokain nabavljali u Albaniji i Bosni i Hercegovini te drogu krijumčarili u Republiku Hrvatsku, koju su skladištili u kući okrivljenog I. S. a u realizaciji dopremanja, preuzimanja i daljnje prodaje droge je okrivljeni S. D.u zajedničko djelovanje povezao i optuženog I. J., a optuženi A. M. i optuženog D. M., da bi zatim s okrivljenim I. S. i okrivljenim D. M. drogu miješali s punilima radi povećanja mase te vagali i pakirali u manje pakete, a tako upakiranu drogu su optuženi S. D., okrivljeni T. B. i okrivljeni I. J. predavali radi daljnje prodaje drugih osobama, pri čemu je ukupna vrijednost droge heroin na ilegalnom tržištu Republike Hrvatske iznosila najmanje dva milijuna kuna, a droge kokain više od tri milijuna kuna. Prema takvim navodima optužnice, u sastavu takvog zločinačkog udruženja, znajući za cilj tog udruženja, po principu podjele uloga i radi realizacije dogovorene kriminalne aktivnosti, svaki od žalitelja je na razini osnovane sumnje imao svoju činjeničnim opisom inkriminiranu ulogu i značaj u realizaciji navedenog plana.

 

16. Izloženi, okrivljenicima inkriminirani način postupanja, i prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda, ukazuje na organiziranost, koordiniranost i međusobnu povezanost u okviru zločinačkog udruženja, kao i pomnu podjelu uloga pojedinog okrivljenika unutar zločinačkog udruženja, uz iskazanu upornost u protupravnom postupanju, a stoga i izražen visok stupanj kriminalne volje. Kada se uz to ima u vidu inkriminirani cilj protupravnog postupanja, količina krijumčarene droge, kao i činjenica da je kriminalna aktivnost okrivljenika poprimila međunarodni karakter, samo već iz izloženog, osnovan je zaključak prvostupanjskog suda da na strani okrivljenika postoji neposredna i konkretna opasnost da će okrivljenici, boravkom na slobodi nastaviti s činjenjem istih ili istovrsnih kaznenih djela.

 

17. Takav pravilan zaključak prvostupanjskog suda nije doveden u pitanje niti prigovorima optuženog A. M. i optuženog I. S. o njihovoj dosadašnjoj neosuđivanosti. To tim više kada se ima na umu količina droge heroin i kokain te količina smjese za povećanje mase droge pronađenih kod optuženog A. M., pri čemu je od značaja i njegova uloga osnivača, kao i značaj uloge optuženog I. S., u čijoj kući se odvijalo miješanje, vaganje i pakiranje droge, a kod kojeg je pronađeno punilo za miješanje s drogom u količini koja je omogućavala više nego višestruko povećanje mase droge. Jednako tako nije u pravu optuženi A. M. kada ističe da protivno uputi Visokog kaznenog suda prvostupanjski sud doslovno ponavlja da je kod žalitelja pronađeno i oduzeto 1.627,80 kg heroina, te 9.404.90 g smjese za povećanje mase droge, jer je upravo navedeno ukazuje na iznošenje pojedinačnih osobitih okolnosti na strani optuženika, a što je upravo sukladno uputi ovog suda u ukidnoj odluci, jednako kao i navođenje da su okrivljenici osnovano sumnjivi da su koristili posebno nabavljene telefone i šifrirane poruke. Naime, u ukidnom rješenju drugostupanjskog suda, prvostupanjski sud je bio upozoren na nedostatnost obrazloženja koji u prilog postojanja opasnosti od ponavljanja kaznenog djela navodi samo količinu droge i paušalno se osvrće na dosadašnju osuđivanost, a ne da je navod o količini pronađene droge pogrešan kao takav i sam po sebi, kako to pogrešno insinuira žalitelj. Prema tome, u ponovljenom odlučivanju o istražnom zatvoru prvostupanjski sud jest sukladno uputi precizirao dosadašnju osuđivanost u odnosu a svakog od optuženika, iz kojeg opisa je vidljiva kako sklonost činjenja kaznenih djela, tako i usvajanje kriminalne aktivnosti kao trajnog obrasca ponašanja. Jednako tako vidljiva je i opasnost od ponavljanja kaznenog djela iz načina počinjenja, koji se doduše ogleda kroz opis zajedničkog postupanja, ali zajedničko postupanje u grupi sa organiziranjem, planiranjem i podjelom uloga jest obilježje kaznenih djela u sastavu zločinačkog udruženja.

 

18. Nadalje, protivno žalbenim navodima optuženog T. B. i optuženog D. M., okolnost da je okrivljeni T. B. ranije osuđen zbog kaznenog djela dovođenja u opasnost života i imovine općeopasnom radnjom ili sredstvom, a okrivljeni D. M. zbog kaznenog djela krađe, koja iako nisu ista niti istovrsna terećenim kaznenim djelima, ne dovodi u sumnju pravilnost zaključka prvostupanjskog suda o postojanju iteracijske opasnosti na strani ovih optuženika. To tim više kada se ima na umu da je ranijom pravomoćnom presudom okrivljeni T. B. osuđen na kaznu zatvora u trajanju jedne godine, uvjetno na četiri godine, a sada je osnovano sumnjiv u počinjenje težeg kaznenog djela unutar trajanja roka provjeravanja iz ranije izrečene uvjetne osude, dok je okrivljeni D. M. osnovano sumnjiv u počinjenje ovog, težeg, kaznenog djela nedugo nakon što mu je isteklo vrijeme provjeravanja iz ranije primijenjene uvjetne osude.

 

19. Isto tako, nije u pravu optuženi I. J. kada ističe da prvostupanjski sud pretpostavku za produljenje istražnog zatvora temelji isključivo na činjenici njegove dosadašnje osuđivanosti za koju žalitelj pogrešno drži da ne upućuje na postojanje iteracijske opasnosti. Iz izvatka iz kaznene evidencije proizlazi da je u razdoblju od 2010. do 2019. okrivljeni I. J. u šest navrata proglašen krivim zbog kaznenih djela teških krađa i krađa, razbojništva, pokušaja teških krađa te nedozvoljenog posjedovanja, izrade i nabavljanja oružja i eksplozivnih tvari, što prema ocjeni drugostupanjskog suda vrlo jasno upućuje da je isti usvojio kriminalnu aktivnost kao trajniji obrazac ponašanja. S time da, naprotiv, okolnost da se ne radi o istim niti o istovrsnom kaznenim djelima, ne dovodi u sumnju pravilnost zaključka prvostupanjskog suda o postojanju opasnosti od ponavljanja kaznenog djela na strani optuženog I. J.. Naime, prema provedenom psihijatrijskom vještačenju, kod ovog okrivljenika je, uz zlouporabu kokaina i kockanje, utvrđena ovisnost o heroinu, koja predstavlja faktor rizika za počinjenje novih sličnih kaznenih djela te je preporučeno izricanje sigurnosne mjere obveznog liječenja od ovisnosti.

 

20. Nadalje, osnovanost zaključka prvostupanjskog suda o daljnjoj primjeni mjere istražnog zatvora kao jedinoj adekvatnoj mjeri za prevenciju iteracijske opasnosti nije dovedena u pitanje niti isticanjem narušenog zdravstvenog stanja okrivljenog S. D. odnosno invaliditeta T. B. N., iz podataka u spisu predmeta je vidljivo da se ovim okrivljenicima pruža adekvatna zdravstvena skrb i u okviru sustava istražnog zatvora. Paušalnim žalbenim tvrdnjama okrivljenog T. B. da mu u istražnom zatvoru, s obzirom na njegov invaliditet, nije osiguran prikladan smještaj, žalitelj ispušta iz vida da ova okolnost nije spriječila okrivljenika niti u počinjenju ranijeg kaznenog djela dovođenja u opasnost života i imovine općeopasnom radnjom ili sredstvom niti u mobilnosti prilikom prelazaka granice, u okviru postupanja za koje je osnovano sumnjiv prema činjeničnom opisu podignute optužnice.

 

21. Budući da ni ispitivanjem pobijanog rješenja, u skladu s odredbom članka 494. stavka 4. ZKP/08., nije utvrđeno da bi bile ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno kao u izreci ovoga rješenja.

 

 

Zagreb, 22. travnja 2021.