1              Poslovni broj: II Kž-Us-11/2021-8

 

 

Poslovni broj: II Kž-Us-11/2021-8

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

 

R J E Š E N J E

 

 

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Horvatovića, predsjednika vijeća te Snježane Hrupek - Šabijan i Marije Balenović, članica vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Marine Kapikul, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog M. D. i drugih, zbog kaznenih djela iz članka 328. stavka 1. i drugih Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18. - dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi okrivljenog P. Š., podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu, broj Kov-Us-Iz-19/2021. (Kov-Us-17/2020.) od 29. ožujka 2021. o produljenju istražnog zatvora u postupku nakon podignute optužnice, u sjednici vijeća održanoj 22. travnja 2021.

 

r i j e š i o   j e

 

 

Odbija se žalba okrivljenog P. Š. kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Uvodno citiranim prvostupanjskim rješenjem, u postupku nakon podignute optužnice protiv okrivljenog M. D. i drugih, zbog kaznenog djela iz članka 328. stavka 1. i drugih KZ/11., na temelju članka 127. stavka 4. i članka 131. stavka 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. - dalje: ZKP/08.), produljen je istražni zatvor protiv okrivljenog P. Š. po osnovi iz članka 123. stavak 1. točka 3. ZKP/08., u koji mu je uračunato vrijeme lišenja slobode od 13. srpnja 2019.

 

2. Žalbu protiv tog rješenja podnio je okrivljeni P. Š. po braniteljici, odvjetnici L. H., s prijedlogom da se istražni zatvor protiv okrivljenika ukine, podredno da se zamijeni mjerama opreza ili istražnim zatvorom u domu.

 

3. Žalba nije osnovana.

4. Prema ocjeni Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske, prvostupanjski je sud pravilno utvrdio postojanje opće kao i posebne pretpostavke za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv okrivljenog P. Š. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. i to kao nužne i za sada jedine prikladne mjere kojom će se ostvariti istražnozatvorska svrha. Jednako tako, prvostupanjski je sud iznio i dostatne razloge u odnosu na nemogućnost zamjene mjere istražnog zatvora nekom blažom mjerom.

5. Budući da je za svoju odluku, iznio jasne, valjane i dostatne razloge, bez proturječja, a koje razloge u cijelosti prihvaća i drugostupanjski sud, u cijelosti je neosnovan žalbeni navod okrivljenika kako je u odnosu na osnovanu sumnju arbitrarna odluka prvostupanjskog suda te da nije jasno što proizlazi iz rezultata posebnih dokaznih radnji, iskaza saslušanih svjedoka, odnosno kakve veze imaju osobe F. i V. s okrivljenim P. Š. i kriminalnom organizacijom.

5.1. Tako je prvostupanjski sud pravilno utvrdio i valjano obrazložio kako osnovana sumnja da je okrivljeni P. Š. počinio kazneno djelo neovlaštene proizvodnje i prometa drogama u sastavu zločinačkog udruženja - opisano po članku 329. stavku 1. točki 4. u svezi članka 190. stavka 1. i 2. KZ/11., a kažnjivo po članku 329. stavku 1. točki 4. KZ/11. te kazneno djelo nedozvoljeno posjedovanje, izrada i nabavljanje oružja i eksplozivnih tvari opisano i kažnjivo po članku 331. stavku 3. KZ/11., sve u svezi članka 51. KZ/11., koja djela mu se podignutom optužnicom stavljaju na teret u ovom kaznenom postupku, proizlazi iz optužnice te iz dokaza na kojima se ista zasniva, a koji su pobliže navedeni u obrazloženju pobijanog rješenja.

 

5.2. Naime, podignutom optužnicom se okrivljenom P. Š. stavlja na teret da je kao osoba od najbližeg povjerenja okrivljenog M. D., vođe ovog zločinačkog udruženja, imao ulogu kontakt osobe prema izvoru droge kokain u S. i J. A. sa zaduženjem da uspostavi potrebne veze s prodavateljima kokaina i da njihovim predstavnicima omogući upoznavanje s ostalim članovima zločinačkog udruženja u R. H. pri čemu je tijekom 2018. u tri navrata odlazio u S. A. radi uspostave suradnje sa NN osobama, dobavljačima droge kokain, gdje je dogovarao otkup i prijevoz navedene droge prema E. radi njene daljnje preprodaje, a s njima u dogovoru je od 26. ožujka 2019. do 1. travnja 2019., organizirao i dolazak te boravak na području R. H. dvaju državljana K., F. i V., povezanih s dobavljačima te droge s područja S. i J. A., kako bi im omogućio upoznavanje sa ostalim pripadnicima zločinačkog udruženja u R. H., pa ih je tako 26. ožujka 2019., u hotelu A. L. Z., upoznao sa suokrivljenicima M. D., A. S. i S. B.. Nadalje, optužnicom se okrivljenom P. Š. stavlja na teret da je nedozvoljeno, kod sebe držao pištolj marke Češka Zbrojovka, te pištolj marke Pietro Beretta s pripadajućim streljivom.

 

5.3. Stoga je i prema ocjeni drugostupanjskog suda, ispunjena opća zakonska pretpostavka iz članka 123. stavka 1. ZKP/08. za primjenu mjere istražnog zatvora. Naime, za odlučivanje o postojanju temeljne pretpostavke za primjenu mjere istražnog zatvora dostatan je odgovarajući stupanj osnovane sumnje da je okrivljenik počinio kaznena djela za koje se tereti u ovom postupku, što je ovdje i ostvareno, kako je prethodno utvrđeno, dok će odluku o kaznenoj odgovornosti okrivljenika i o stupnju njegove krivnje, u slučaju potvrđivanja optužnice, ocjenjujući sve izvedene dokaze pojedinačno i u njihovoj ukupnosti, donijeti raspravno vijeće tek na završetku dokaznog postupka. Prema tome, ovaj sud napominje kako je promašen žalbeni navod okrivljenog P. Š. da je upitno postojanje osnovane sumnje iz razloga jer optužnica nije potvrđena.

 

5.4. Također, pregledom spisa predmeta, drugostupanjski sud nije utvrdio da bi postojao zastoj ili bilo kakve nepravilnosti u postupanju prvostupanjskog suda, osobito cijeneći okolnost da se radi o opsežnom istražnozatvorskom predmetu u kojem je optužnica protiv osam okrivljenika i za veći broj inkriminacija s brojnim prekograničnim elementima podignuta 14. svibnja 2020., uslijed čega povreda konvencijskih prava okrivljenika, na koju se upire u žalbi, nije utvrđena.

 

6. Nadalje, u odnosu na postojanje opasnosti od ponavljanja kaznenih djela, drugostupanjski sud je jednako kao i prvostupanjski sud u prvom redu sagledao udio okrivljenog P. Š. u sastavu ovog zločinačkog udruženja s izrazitim međunarodnim karakterom čije djelovanje je daleko nadilazilo državne granice R. H., pa je tako osim na području R. H., djelovalo i na područjima R. S., R. Č., K. B. i Š. K., kao i drugih država članica E. U. te S. i J. A. pri čemu je okrivljeni P. Š. imao ulogu najbližeg suradnika i osobe od povjerenja organizatora ove kriminalne organizacije, okrivljenog M. D..

 

6.1. S tim u vezi, posebno treba istaknuti okolnosti i izrazito sofisticirani modalitet pojedinih radnji izvršenja inkriminiranih kaznenih djela izrazite društvene opasnosti (organizacija komercijalnih privatnih letova s okrivljenim A. S. kao pilotom), od kojih glavnina sadrži  prekogranični element, visoki stupanj organiziranosti, umreženosti i međusobne povezanosti pripadnika zločinačkog udruženja, kao i iskazane upornosti i natprosječne kriminalne volje radi činjenja tih kaznenih djela, a za koje postoji osnovana sumnja da su poduzimana radi stjecanja višemilijunske imovinske koristi čija se vrijednost procjenjuje na oko 18 000 000,00 eura.

 

6.2. Stoga sve utvrđene okolnosti po kakvoći, brojnosti i značenju, u svojoj ukupnosti i logičkoj povezanosti upućuju na postojanje konkretne i predvidive opasnosti da bi boravkom na slobodi okrivljeni P. Š. mogao ponoviti isto ili istovrsno kazneno djelo s čime se u potpunosti slaže i drugostupanjski sud. Pri tome činjenica njegove dosadašnje neosuđivanosti ne umanjuje značaj i intenzitet postojeće opasnosti od ponavljanja djela.

 

7. Uslijed navedenog, ovom drugostupanjskom sudu neprihvatljiv je žalbeni navod okrivljenog P. Š. kako su učestali odlasci u K. motivirani turističkim i zdravstvenim razlozima kada se uzme u obzir izvješće PNUSKOK-a Zagreb od 11. srpnja 2019. o ulasku/izlasku P. Š. u/iz R. H. kao i očitovanje Ministarstva javne sigurnosti R. K., Policije za kontrolu droga, od 28. rujna 2018., a u svezi boravka okrivljenog P. Š. na teritoriju K. kao i odlasku okrivljenika 28. rujna 2018. na teritorij D. R., pri tom vrednujući i činjenicu da je okrivljenik umirovljena osoba koja ne ostvaruje veće novčane prihode te otac petero maloljetne djece.

 

8. U pogledu žalbenog navoda okrivljenika kako isti u budućnosti ne bi nastavio s činjenjem ovih kaznenih djela budući da su članovi zločinačkog udruženja u kojemu je sudjelovao uhićeni i nalaze se u zatvorima u R. H. i stranim državama, Visoki kazneni sud Republike Hrvatske isti ocjenjuje kao paušalan i neutemeljen upravo imajući na umu prekogranične aktivnosti okrivljenog P. Š. u sastavu ovog zločinačkog udruženja i veliki broj nepoznatih osoba koje su djelovale u sastavu istog, a čiji identiteti i uloge još nisu utvrđeni.

 

9. Nadalje, vezano uz žalbene prigovore okrivljenika koji se tiču njegovog zdravstvenog stanja, Visoki kazneni sud Republike Hrvatske prihvaća zaključak prvostupanjskog suda kako je zdravstvenu skrb okrivljenika moguće osigurati unutar zatvorskog sustava uz odlaske na pretrage i preglede u ustanove javnog zdravstva ovisno o potrebi. Navedeno proizlazi iz mišljenja Voditelja Odjela zdravstvene zaštite zatvorenika, M. Š., dr.med., specijaliste interne medicine te liječnice istog O. V. K., dr.med., specijaliste neurologije koji su sačinjeni objektivno i u skladu s pravilima struke. Stoga ni takvi žalbeni prigovori nisu od utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja.

 

10. Žalbena tvrdnja okrivljenika kako se svojstvo pravomoćnosti odluke veže uz datum zaprimanja drugostupanjskog rješenja, a ne uz datum održavanja sjednice vijeća na kojoj se odlučuje o žalbi okrivljenika protiv prvostupanjskog rješenja o istražnom zatvoru, Visokom kaznenom sudu Republike Hrvatske nije prihvatljiva niti utječe na opstojnost pobijane odluke o produljenju istražnog zatvora, jer odluka stječe svojstvo pravomoćnosti danom donošenja drugostupanjske odluke, jer se od tog trenutka odluka više ne može pobijati žalbom, dok se kontrola istražnog zatvora sukladno članku 131. stavku 2. ZKP/08. vrši svaka dva mjeseca računajući od dana pravomoćnosti prethodnog rješenja o istražnom zatvoru pri čemu žalba ne zadržava izvršenje tog rješenja. Osim toga, Visoki kazneni sud Republike Hrvatske ističe kako Ustavni sud Republike Hrvatske prilikom odlučivanja o ustavnoj tužbi o navedenom vodi računa te kako s obzirom da rok od 30 dana za podnošenje ustavne tužbe sukladno članku 64. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske ("Narodne novine'' broj 99/99., 29/02., i 49/02.) teče od dana zaprimanja odluke, žalitelju nikako nisu povrijeđena ustavna prava na koja se poziva u žalbi. 

 

11. Također, Visoki kazneni sud Republike Hrvatske napominje kako prvostupanjski sud s pravom zaključuje da pobijanom odlukom nije povrijeđeno niti načelo razmjernosti iz članka 122. stavka 2. ZKP/08. kada se uzme u obzir razmjer između težine počinjenog kaznenog djela, kazne koja se, prema podacima kojima raspolaže sud, može očekivati u postupku i potrebe određivanja i trajanja istražnog zatvora.

 

12. Slijedom svega izloženog, ispravan je zaključak prvostupanjskog suda kako kvaliteta i značaj iznesenih okolnosti koje opravdavaju daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv okrivljenog P. Š. upućuju na zaključak da se, za sada, svrha istražnog zatvora u konkretnoj situaciji može otkloniti jedino primjenom mjere istražnog zatvora iz zakonske osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08.

 

13. S obzirom na to da žalbenim navodima okrivljenog P. Š. nije dovedena u sumnju osnovanost pobijanog rješenja niti je ispitivanjem istog, sukladno odredbi članka 494. stavka 4. ZKP/08., drugostupanjski sud utvrdio povrede na koje pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

 

 

Zagreb, 22. travnja 2021.