1              Poslovni broj: Gž-142/2021-3

 

 

 

 

 

 

 

Poslovni broj: Gž-142/2021-3

 

 

R E P U B L I K A H R V A T S K A

 

R J E Š E N J E

 

Županijski sud u Splitu u vijeću sastavljenom od sutkinja Vedrane Perkušić predsjednice vijeća, Marije Šimičić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Verice Franić članice vijeća, u pravnoj stvari prvotužitelja M. B., OIB …, G. B. i drugotužiteljice T. M. B. iz Š., Republika Mađarska, koje zastupa punomoćnik D. M., odvjetnik iz O., protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB …, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Slavonskom Brodu, Građansko-upravni odjel u Novoj Gradiški, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude Općinskog suda u Slavonskom Brodu, Stalne službe u Novoj Gradiški poslovni broj Pn-67/2019-16 od 27. srpnja 2020., u sjednici održanoj 22. travnja 2021.,

 

 

r i j e š i o j e:

 

Ukida se presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu, Stalne službe u Novoj Gradiški poslovni broj Pn-67/2019-16 od 27. srpnja 2020. i predmet se vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženici da isplati prvotužitelju na ime naknade neimovinske štete iznos od 40.000,00 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja, tj. 27. srpnja 2020. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri poena, u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe. Istom presudom naloženo je tuženici da isplatiti drugotužiteljici na ime naknade neimovinske štete iznos od 60.000,00 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja, tj. 27. srpnja 2020. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje  prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

 

2. Odlukom o troškovima postupka naloženo je tuženiku da isplati tužiteljima trošak parničnog postupka u iznosu od 8.950,00 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja, tj. 27. srpnja 2020. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

 

3. Protiv te presude žali se tuženica pobijajući je zbog svih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku («Narodne novine», broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 – Odluka USRH, 123/08 ‑ ispra., 57/11, 148/11 ‑ pročišćeni tekst, 25/13. i 89/14. ‑ Odluka USRH; dalje u tekstu: ZPP), koji se Zakon u ovom slučaju primjenjuje na temelju odredbe članka 117. stavak 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 70/19), s prijedlogom da se prvostupanjska presuda preinači tako da se odbije tužbeni zahtjev, podredno, da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

4. U odgovoru na žalbu prvotužitelj i drugotužiteljica su osporili sve žalbene navode tuženice kao neosnovane i predložili su da se žalba kao takva odbije, a prvostupanjska presuda potvrdi.

 

5. Žalba je osnovana.

 

6. Osnovano tuženica prigovara da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a, jer pobijana presuda ne sadrži jasne i određene razloge o odlučnim činjenicama i ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, a postoji i proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.

 

7. Predmet ovoga spora je zahtjev prvotužitelja i drugotužiteljice za naknadu neimovinske štete počinjene kaznenim djelom ratnog zločina.

 

8. Prvotužitelj i drugotužiteljica u bitnom svoje zahtjeve temelje na tvrdnji da su podnijeli kaznenu prijavu usmeno na zapisnik Županijskom državnom odvjetništvu u Osijeku (u daljnjem tekstu: ŽDO u Osijeku) 20. travnja 2012. koja je evidentirana pod brojem KR DO-320/12., zbog kaznenog djela ratnog zločina koje da su počinili P. V., nepoznatog boravišta u okolici Z. i koji da je višestruko mijenjao osobne podatke, a zadnje ime da je koristio kao M. V., i I. V. iz Z., te M. B. koji da je temeljem podnesene kaznene prijave tužiteljstva Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: BiH) procesuiran I osuđen presudom suda BiH broj: S1 1 K 020032 17 Kžk od 3. studenoga 2017. na 13 godina zatvora zbog kaznenog djela ratnog zločina protiv civilnog stanovništva prema prvotužitelju i drugotužiteljici.

 

9. Također, prvotužitelj i drugotužiteljica tvrde da, a za razliku od tužiteljstva BiH, ŽDO u Osijeku nije procesuiralo osumnjičene zbog kaznenog djela ratnog zločina protiv civilnog stanovništva iako je kontinuirano obećavalo, iako je ŽDO u Osijek dostavljena optužnica i pravomoćna presuda suda BiH, koja da je u spisu ŽDO Osijek pod brojem KR DO-320/12, a niti da je donijelo rješenje o odbijanju kaznene prijave. Prvotužitelj i drugotužiteljica dalje tvrde da im je na opisani način uskraćena mogućnost potraživanja naknade neimovinske i imovinske štete temeljem pravomoćne osnove, pravomoćne presude nadležnog suda i kako sami ne mogu procesuirati osumnjičene, a ŽDO u Osijeku koje je legitimirano i po zakonu u obvezi procesuirati kaznena djela ratnog zločina da ne izvršava svoju zakonsku obvezu, pa smatraju da ime je nečinjenjem, nemarom i neradom nadležnog tijela, počinjena šteta, zbog koje osnove od tuženice potražuju naknadu štete kaznenog djela pričinjenog ratnog zločina.

 

10. Iz utvrđenja prvostupanjskog suda proizlazi sljedeće:

- da iz činjeničnog supstrata tužbe i iskaza prvotužitelja i drugotuženice u bitnom proizlazi kako se štetni događaj dogodio u travnju 1992. u O. u BiH, gdje su tada živjeli i gdje su imali restoran, na način što je došao zapovjednik u sklopu 106. brigade HVO O., P. V., kojega su zvali „P. k., a koji je bio naoružan i u pratnji naoružane vojne policije da je odvezao prvotužitelja pod sumnjom da surađuje s neprijateljskim snagama, gdje su ga cijelo vrijeme maltretirali, tukli sa čime su stigli i pitali gdje je novac, dok da su i drugotužiteljicu maltretirali I silovali pojedinačno i grupno, i da su im bili prisiljeni zbog straha dati oko 45.000,00 tadašnjih DEM,

- da su činjenični navodi prvotužitelja i drugotužiteljice upotpunjeni I pravomoćnom presudom drugostupanjskog suda u BiH iz koje proizlazi da je jedan od sudionika kaznenog djela M. B. osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 13 godina,

- da su prvotužitelj i drugotužiteljica na zapisnik kod ŽDO u Osijeku podnijeli kaznenu prijavu protiv počinitelja kaznenih djela i to P. V. zvanog "k.j" I I. V., radi kaznena djela počinjena protiv njih od strane tih osoba kao pripadnika Vojne policije, i to 20. travnja 2012.,

- da su i prema presudi pravosudnih organa BiH protiv M. B. navedena kaznena djela kvalificirana kao ratni zločin protiv civilnog stanovništva

- da do danas nije okončan kazneni postupak niti je odbačena kaznena prijava, a niti da su o stanju kaznenog spisa prvotužitelj i drugotužiteljica dobili bilo kakvu informaciju, osim što je od Državnog odvjetništva Republike Hrvatske 4. prosinca 2017., njihov punomoćnik obaviješten da je dokumentacija od punomoćnika tužitelja predana i proslijeđena na ŽDO u Osijeku, ali da ni nakon tog perioda isti nemaju nikakvih saznanja o tijeku postupka,

- da je sud zatražio od ŽDO u Osijeku dostavu spisa posl.br.KR-DO-320/12. u mjesecu rujnu 2019., ali da isto nije postupilo po pozivu ovoga suda niti je izvijestilo sud u slučaju nemogućnosti dostave toga predmeta.

 

11. Na temelju navedenog, prvostupanjski sud smatrao je utvrđenim da je kaznena prijava radi pokretanja kaznenog postupka protiv štetnika zbog kaznenog djela ratnog zločina podnesena od strane prvotužitelja i drugotužiteljice još 20. travnja 2012. i da unatoč toga nije pokrenut kazneni postupak niti je odbačena kaznena prijava, pa da time prvotužitelj i drugotužiteljica trpe štetu zbog dugotrajnosti vođenja kaznenog postupka, kao i neizvjesnosti kada i hoće li biti pokrenuti kazneni postupak, zbog čega je taj sud zaključio da je osnovan njihov tužbeni zahtjev i da država dogovara po načelu objektivne odgovornosti i za štetu zbog nepoduzimanja radnji od strane njenih organa na temelju odredbe članka 108. Zakon o državnom odvjetništvu ("Narodne novine", broj 67/18.), dok je visinu zahtjeva utvrdio na temelju medicinske dokumentacije koja se nalazi u spisu, pritom odbivši prijedlog prvotužitelja i drugotužiteljice za izvođenjem dokaza medicinskim vještačenjem.

 

12. Navedena utvrđenja i zaključke ne može prihvatiti ovaj sud jer su i žalbenim navodima tuženice dovedeni u sumnju.

 

13. Odredbom članka 108. stavka 1. Zakon o državnom odvjetništvu, propisano je da Republika Hrvatska odgovara za štetu koju u obnašanju dužnosti državni odvjetnik ili zamjenik državnog odvjetnika nanese fizičkoj ili pravnoj osobi nepravilnim ili nezakonitim radom.

 

14. Pravilno je prvostupanjski sud naveo da se nezakonit rad smatra onaj rad koji je suprotan zakonu ili drugom propisu odnosno propuštanje da se zakon ili drugi propis primijeni i to s voljom ili pristankom da se trećoj osobi nanese šteta, dok da se nepravilni rad očituje kao neko činjenje ili propuštanje činjenja koje je suprotno propisanom ili uobičajenom načinu obavljanja djelatnosti odnosno službe, a iz ponašanje službene osobe može se izvesti zaključak da postoji volja ili pristanak da se takvim činjenjem ili propuštanjem šteti pravima i interesima trećih.

 

15. Slijedom navedenog proizlazi da nije svaka pogreška u načinu obavljanja određene službe osnova za odgovornost države za naknadu štete već je potrebno da postoji volja ili pristanak da se navedenim ponašanje oštete prava i interesi treće osobe. Za navesti je da bi pojmu “nezakonitog i nepravilnog rada” odgovarao pojam “dovoljno ozbiljne povrede", pa kada je država odgovorna za nezakonit i nepravilan rad općenito bi trebalo biti usporedivo s dovoljno ozbiljnom povredom, a krivnja kao voljni element ne može biti posebna pretpostavka. Ona može biti dio (nikako konstitutivan) procjene nezakonitosti ili nepravilnosti rada, ali ne nužno u svakom slučaju odgovornosti države za štetu. Tako, načelno, treba razlikovati državna tijela koja pri vršenju svojih dužnosti imaju određeni stupanj diskrecije, od onih koji je nemaju. Rad tijela s određenim stupnjem diskrecije, ne može se kvalificirati kao nepravilan sve dok su se ona kretala u granicama ostavljene im diskrecije, a kada su je prešla, onda je njihov rad nepravilan bez obzira je li taj prelazak učinjen s voljom ili pristankom nanošenja štete ili nije, s time što je potrebno uzeti u obzir i osobitosti vrste njihovih poslova i pravila postupanja.

 

16. Stoga, osnovano tuženica tvrdi da u ovom slučaj prvostupanjski sud na temelju izvedenih dokaza nije mogao zaključiti da se radi nezakonitom i nepravilnom radu, odnosno o neradu i nemaru ŽDO u Osijeku kada nije pokrenulo kazneni postupak ni kada nije odbacio kaznenu prijava koju su podnijeli prvotužitelj I drugotužiteljica 20. travnja 2012., a koja je evidentirana pod poslovnim brojem KR- DO-320/12, ako nije izvršio uvid u taj spis i točno utvrdio stanje spisa. Ovo posebno, I iz razloga što tuženica tvrdi da je kaznena prijava protiv P. V. i I. V. od strane prvotužitelja i drugotužiteljice podnesena ŽDO 3. srpnja 2017., a ne 20. travnja 2012. kako je navedeno u pobijanoj odluci, pri čemu tvrdi da je pogrešan i navod prvostupanjskog suda da je prijava podnesena na zapisnik u ŽDO u Osijeku, što se sve iz stanja spisa ne može utvrditi.

 

17. Dakle, potrebno je pribaviti spis ŽDO u Osijeku koji je formiran po kaznenoj prijavi prvotužitelja i drugotužiteljice i uvidom u isti utvrdi jesu li se u ovom slučaju ispunili uvjeti za naknadu štete po utuženoj osnovi, a imajući pritom na umu sve prethodno navedeno, kao što je potrebno utvrditi i uzročno posljedičnu vezu između štetne radnje koju bi počinio državni odvjetnik ili zamjenik državnog odvjetnika i štete koja bi time nastala prvotužitelju i drugotužiteljici, a da bi se odgovornost tuženice temeljila na odredbi članka 108. Zakona o državnom odvjetništvu, pri čemu je potrebno uzeti u obzir i osobitosti vrste djela i pravila njihovog postupanja, što se sve prvostupanjski sud nije raspravio i utvrdio kada je donio pobijanu odluku, a što osnovano u žalbi tvrdi i tuženica.

 

18. Kako tuženica osporava i obrazloženje prvostupanjskog suda u pobijanoj presudi u kojem se navodi: "da je nesporno među strankama da se u mjesecu travnju 1992. za vrijeme ratnih operacija u BiH u Orašju, dogodio štetni događaj opisna kao u tužbi na način da su pripadnici vojne policije 106. brigade počinili ratne zločine protiv civilnog stanovništva prema tužiteljima", to je potrebno nedvojbeno utvrditi radi li se u ovom slučaju o ratnom zločinu, koju kvalifikaciju moraju utvrditi nadležna tijela Republike Hrvatske, a to se ne može utvrditi ni iz drugostupanjske presude suda BiH broj: S1 1 K 020032 17 Kžk od 3. studenoga 2017. (listovi 11.-13. spisa), a kojom je M. B. izrečena kazna zatvora u trajanju od 13 godina zbog kaznenog djela ratnog zločina protiv civilnog stanovništva, s time što je iz dijela te presude vidljivo da se nigdje ne spominje da je taj zločin počinjen prema prvotužitelju i drugotužiteljici. Stoga, osnovano tuženice tvrdi da nije sa sigurnošću moguće utvrditi radi li se o ratnom zločinu ili zločinu počinjenu u vrijeme ratnih događanja (kaznena djela silovanja, razbojništva i sl. prema propisima u Republici Hrvatskoj), pa kada se imaju na umu činjenični navodi tužbe i iskazi prvotužitelja i drugotužiteljice proizlazilo bi da osobe za koje tvrde su ih lišile slobode i zlostavljale ne bi bile povezane s ratom ili oružanim sukobom suprotstavljenih strana, a što sve prvostupanjski sud nije cijenio kod donošenja pobijane odluke niti je o tome dao bilo kakve razloge.

 

19. Isto tako, osnovano tuženica tvrdi što se prema odredbi članka 3. Stavka 1. Zakona o odgovornosti Republike Hrvatske za štetu uzrokovanu od pripadnika hrvatskih oružanih i redarstvenih snaga tijekom Domovinskog rata („Narodne novine“, broj 117/09; dalje u tekstu: ZORH), smatra ratnom štetom počinjenom kaznenim djelom ratnog zločina, dok je stavkom 2. istog članka propisano da se pretpostavlja da je posljedica ratnog čina (ratna šteta) ona šteta koju su tijekom Domovinskog rata od 17. kolovoza 1990. do 30 . lipnja 1996. uzrokovali pripadnici Hrvatskih oružanih i redarstvenih snaga u vojnoj ili redarstvenoj službi ili u vezi s obavljanjem vojne ili redarstvene službe, ako je počinjena u vrijeme i na prostoru odvijanja vojnih borbenih akcija, ali oštećenik može dokazati suprotno.

 

20. Budući da odlučna utvrđenja prvostupanjskog suda glede osnove za sada nije moguće prihvatiti, to nije moguće prihvatiti ni dosuđeni iznos na ime štete koju bi prvotužitelj i drugotužiteljica pretrpjeli po osnovi nezakonitog i nepravilnog rada držanog tijela, odnosno nerada i nemara ŽDO u Osijeku. Naime, prvostupanjski sud činjenično stanje koje se odnosi na odgovornost tuženice na odgovarajući način nije raspravio ni utvrdio, zbog čega osnovano tuženica u žalbi prigovara da je pogrešno I nepotpuno utvrđeno činjenično stanje i da zbog toga nije moguće ispitati ni je li pravilno primijenjeno materijalno pravo, a time da nije pravilno raspravio ni prigovor zastare.

 

21. Stoga je valjalo na temelju odredbi članka 369. stavka 1. ZPP-a i članka 370. ZPP-a, prihvatiti žalbu tuženice, ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

 

22. Kako je ukinuta odluka o glavnoj stvari, trebalo je ukinuti i odluku o troškovima postupka, time što će se sukladno odredbi članka 166. stavka 3. ZPP-a, o troškovima odlučiti u konačnoj odluci.

 

23. U nastavljenom postupku prvostupanjski sud postupit će po uputi iz ovoga rješenja tako što će prvenstveno otkloniti počinjenu bitnu povredu odredaba parničnog postupka na način što će pribaviti i izvršiti uvid u navedeni spis ŽDO u Osijeku, pa će cijeneći radnje poduzete u tom spisu skupa sa ostalim izvedenim dokazima u ovom postupku dopuniti činjenično stanje kako je to prethodno navedeno, a nakon toga će ponovno odlučiti novom, pravilnom i zakonitom odlukom o tuženom zahtjevu prvotužitelja i drugotužiteljice.

 

U Splitu 22. travnja 2021.