1                Poslovni broj Gž Ovr-514/2019-4

 

 

 

 

 

 

 

 

Poslovni broj Gž Ovr-514/2019-4

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

R J E Š E N J E

 

 

Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Brankici Malnar, u ovršnom predmetu I ovrhovoditelja NLB I. A. iz Š., Z., OIB: … (u daljnjem tekstu prvoovrhovoditelja), zastupanog po punomoćniku T. O., odvjetniku u Odvjetničkom društvu O.,V., K., Š. iz Z. i II ovrhovoditelja K. b. Z., OIB: …, Z., u daljnjem tekstu drugoovrhovoditelja) zastupanog po Odvjetničkom društvu G. & P. iz Z., protiv ovršenika B. N. d.o.o., Z., OIB: …, zastupanog po punomoćniku G. J. L., odvjetniku iz Odvjetničkog društva J., L. i M. iz Z., radi ovrhe, odlučujući o žalbi ovršenika izjavljenoj protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj 56 Ovr-3429/2018-83 od 24. travnja 2019., 22. travnja 2021.

 

 

r i j e š i o   j e

 

Odbija se žalba ovršenika kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj 56 Ovr-3429/2018-83 od 24. travnja 2019.

 

 

Obrazloženje

 

1. Rješenjem suda prvog stupnja odbijen je prijedlog ovršenika od 26. ožujka 2019. za odgodom ovrhe, kao neosnovan.

 

2. Protiv tog rješenja žali se ovršenik zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 111/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11,  25/13 i 89/14: dalje- ZPP)  koji se primjenjuje na temelju odredbe članka 21. stavak 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 112/12, 25/13: dalje: OZ).

 

3. U žalbi tvrdi da su ispunjene zakonske pretpostavke za odgodom ovrhe jer je podnio tužbu radi utvrđenja ništavosti ovršne isprave na osnovi koje je određena ovrha u predmetnom postupku sukladno članku 6. Zakona o ništavosti ugovora o kreditu s međunarodnim obilježjem sklopljenog u Republici Hrvatskoj („Narodne novine broj 72/17“:dalje-ZNUOK). Tvrdi i da su ispunjene pretpostavke za odgodom ovrhe iz članak 65. OZ-a. Određivanjem ovrhe da bi ovršeniku nastala šteta dok parnični postupak na temelju kojega se predlaže odgoda predstavlja prethodno pitanje za postojanje novčane tražbine dok je općepoznata činjenica da je prvoovrhovoditelj trgovačko društvo u likvidaciji zbog čega ovršenik neće moći namiriti od tog ovrhovoditelja svoju eventualnu tražbinu.

 

              4. Predlaže uvaženje žalbe.

 

5. Odgovorom na žalbu osporavaju se žalbeni navodi.

 

6. Žalba nije osnovana.

 

7. Ispitujući pobijano rješenje, a pazeći po službenoj dužnosti na žalbene razloge iz članka  354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a u vezi sa člankom 21. stavak 1. OZ-a ovaj sud utvrđuje da nije ostvaren niti jedan od žalbenih razloga na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

 

8. Pravilno je sud prvog stupnja primijenio materijalno pravo kada je odbio prijedlog ovršenika za odgodom ovrhe.

 

9. Nije u pravu ovršenik kada smatraju da je ovrhu trebalo odgoditi pozivom na odredbu članka 6. stavak 1. ZNUOK-a.

 

10. Iz presude Suda Europske unije poslovni broj C-630/17 od 14. veljače 2019. u bitnome proizlazi da je Europski sud u Luksemburgu utvrdio kako odredbe ZONU-a nisu u skladu s odredbom članka 56. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (u daljnjem tekstu UFEU-a) kojim se zabranjuju ograničenja slobode pružanja usluga unutar Unije u odnosu na državljane država članica s poslovnim nastanom u državi članici koja nije država osobe kojoj su usluge namijenjene (članak 56) i sva ograničenja kretanja kapitala među državama članicama te između država članica i trećih zemalja (članak 63).

 

11. Budući da je sud EU-a utvrdio da odredbe ZNU-a nisu u skladu s člancima 56. UFEU-a sud države članice dužan je u konkretnom slučaju isključiti primjenu nacionalnog prava te izravno i neposredno primijeniti propise EU-a.

 

12. Pogrešno smatra žalitelj da bi ZNU-a bio u primjeni prema prvoovrhovoditelju jer da je on pravna osoba s sjedištem izvan Europske unije i da sud ne bi bio ovlašten tumačiti usklađenost nacionalnih normi s europskim pravom u odnosu na tog ovrhovoditelja. Naime, kako je  navedeno odredbom članka 63. UFEU-a zabranjeno je bilo kakva ograničenje kretanja kapitala kako između država članica te između država članica i trećih osoba.

 

13. Pravilno je utvrdio sud prvog stupnja i da nisu ispunjene ni zakonske pretpostavke za odgodom ovrhe iz članka 65. OZ-a jer ovršenik nije učinio vjerojatnim nastanak nenadoknadive štete.

 

14. Činjenična tvrdnja da će prvoovrhovoditelj kao društvo u likvidaciji sa sjedištem u Š. prestati postojati sama po sebi ne čini vjerojatnom njegovu tvrdnju o nemogućnosti namirenja njegove tražbine i tek na toj tvrdnji ne može se temeljiti zaključak o vjerojatnom nastanku nenadoknadivoj šteti ovršenika zbog nemogućnosti osiguranja povrata oduzetih sredstava.

 

15. Zaključno treba kazati i da je pravilno je utvrdio sud prvog stupnja i da eventualno ispunjene zakonske pretpostavke za odgodom ovrhe u odnosu na prvoovrhovoditelja ne bi odgađalo predmetnu ovrhu već bi bilo razlogom za odgodom namirenja. To proizlazi iz odredbe članka 85. stavak 6. OZ-a kojom je propisano ako se razlog za odgodu ovrhe tiče samo jednoga od više ovrhovoditelja, ovrha se neće odgoditi, nego će sud pri donošenju rješenja o namirenju odrediti odgodu namirenja toga ovrhovoditelja sve dok se postupak u odnosu na njega ne nastavi.

 

16. Slijedom navedenog valjalo je odbiti žalbu ovršenika te primjenom odredbe članka 380. stavak 1. točka 2. ZPP-a u vezi s odredbom članka 21. stavak 1. OZ-a odlučiti kao u izreci.

 

 

U Rijeci 22. travnja 2021.

 

 

Sutkinja

 

Brankica Malnar