1

    Gž-208/2021-2

 

     Republika Hrvatska                                                                                    

Županijski sud u Karlovcu

            Karlovac                                                                                                                     Gž-208/2021-2

                                                       

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

 

R J E Š E NJ E

 

Županijski sud u Karlovcu, u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Udiera, predsjednika vijeća, Alenke Laptalo, člana vijeća i suca izvjestitelja, te Vesne Stokrp, člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice B. J. iz C., OIB: … zastupane po punomoćnicima iz Zajedničko odvjetničkog ureda Z. G., T. F.-G. i H. M., odvjetnicima iz B., protiv 1.tuženika D. J., C., OIB: … i 2.tuženika A.-t. d.o.o. Z., OIB: …, zastupan po punomoćnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda P. & S., odvjetnicima iz Z., radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, povodom žalbe tužiteljice podnesene protiv presude Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Grubišnom Polju broj P-1363/2019-37 od 21. siječnja 2021.,  u sjednici vijeća održanoj dana 22. travnja 2021.

 

r i j e š i o    j e

             

Prihvaćanjem žalbe ukida se presuda Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Grubišnom Polju broj P-1363/2019-37 od 21. siječnja 2021. i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

             

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom  tužiteljica je odbijena sa tužbenim zahtjevom, koji glasi:"Ovrha određena rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Križevcima broj Ovr-1524/09-2 od 01. veljače 2010. godine na nekretninama upisanim u

zk.ul. broj 1567 k.o. Č., i to

- kčbr. 2376/1 livada š. u b. sa 191 čhv.,

- kčbr. 2376/2 livada š. u b. sa 245 čhv.,

- kčbr. 2402/9 pašnjak u b. sa 963 čhv.,

- kčbr. 2404/13 pašnjak u b. sa 112 čhv.,

- kčbr. 2432 livada p. u b. sa 232 čhv.,

- kčbr. 2437 livada c. u b. sa 267 čhv.,

- kčbr. 2448 livada o. u b. sa 597 čhv.,

- kčbr. 2691 vrt voćar u h. sa 207 čhv.,

- kčbr. 2692 oranica h. u h. sa 1061 čhv.,

- kčbr. 2788 vinograd s. u v. sa 178 čhv.,

- kčbr. 2867 oranica v. u h. sa 214 čhv.,

- kčbr. 2871 oranica v. u h. sa 805 čhv.,

- kčbr. 2892 oranica b. u h. sa 299 čhv.,

- kčbr. 2896 oranica v. u v.sa 585 čhv.,

- kčbr. 2924/1 livada č. u g. l. sa 912 čhv.,

- kčbr. 2924/2 livada č.u g. l. sa 56 čhv.,

zk.ul. broj 1657 k.o. Č. i to

- kčbr. 2670 oranica s. u h. sa 975 čhv.,

- kčbr. 2676 oranica h. sa 616 čhv.,

- kčbr. 2689 oranica h. u h. sa 1299 čhv.,

- kčbr. 2690 vrt o.u h. sa 209. čhv.,

- kčbr. 2716 oranica o. u v. sa 851 čhv.,

- kčbr. 2717 livada j. u v. sa 198 čhv.,

proglašava se nedopuštenom u ½ dijela.

Tuženici D. J., C.,  OIB: … i A.-t. d.o.o. Z., OIB: …, dužni su tužiteljici solidarno naknaditi trošak ovog parničnog postupka, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe".

 

2. Pravovremeno podnesenom žalbom tužiteljica pobija prvostupanjsku presudu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

 

              2.1. U žalbi navodi da presuda nema razloga o odlučnim činjenicama, a iznesene činjenice su proturječne i u suprotnosti sa izvedenim dokazima.Ukazuje da je brak stranaka sklopljen 1987., da su predmetne nekretnine kupljene nakon 21 godine trajanja braka, pa je tužiteljica suvlasnica ovih nekretnina u ½ dijela temeljem članka 36. Obiteljskog zakona.Stoga je pogrešno prvostupanjski sud zaključio da su nekretnine na kojima se provodi ovrha zajedničko vlasništvo bračnih drugova.Smatra pogrešnim zaključak suda da su nekretnine kupljene iz dobiti trgovačkog društva.Navodi da je i dobit trgovačkog društva bračna tečevina tužiteljice i I. tuženika. Smatra pogrešnim stav prvostupanjskog suda da je II. tuženi založno pravo stekao pravnim poslom povjerenjem u zemljišne knjige, jer je II. tuženik založno pravo stekao zabilježbom ovrhe, pa se II. tuženik ne može pozivati na stjecanje povjerenjem u zemljišne knjige.Ukazuje da je tužiteljica dostavila pravomoćnu presudu kojom je utvrđena suvlasnicom po osnovi bračne stečevine na gotovo svim nekretninama na kojima je određena ovrha  rješenjem o ovrsi broj Ovr-1524/09-2 od 01. veljače 2010., ali je u parnici u kojoj je donesena ova presuda propušteno obuhvatiti čestice iz zk.ul. 1567 i zk.ul. 1657 k.o. Č., u odnosu na koje nekretnine u ovom predmetu traži proglašenje ovrhe nedopuštenom.Ukazuje da je dostavljeno rješenje kojim je obustavljena ovrha u odnosu na pretežni dio nekretnina, pa je iskaz tužiteljice trebalo razmatrati kroz ovo rješenje i kontekst stjecanja ukupne imovine stečene u braku  sa II. tuženikom.Prigovara da prvostupanjski sud nije uopće cijenio presudu na temelju priznanja kojom je proglašena nedopuštenom ovrha na dijelu nekretnina u k.o. K..

 

2.2. Predlaže drugostupanjskom sudu da uvaži žalbu i prvostupanjsku presudu preinači na način da prihvati tužbeni zahtjev u cijelosti ili da presudu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na  ponovan postupak.Traži trošak žalbe.

 

2.3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

4. Žalba je osnovana.

 

5. Tužiteljica B. J. je kao treća osoba upućena na ovu parnicu rješenjem ovršnog suda broj Ovr-430/15-157 od 7. srpnja 2017., radi proglašenja nedopuštenom ovrhe određene rješenjem o ovrsi broj Ovr-1524/09-2 od 1. veljače 2010. na nekretninama iz zk.ul. 1567 i zk.ul. 1657 k.o. Č..Tužiteljica u tužbi tvrdi da je u braku sa 1. tuženikom 21 godinu, da su nekretnine na kojima se provodi ovrha stečene radom bračnih drugova i da je suvlasnica ovih nekretnina u ½ dijela po osnovi bračne tečevine.

 

6. Nije sporno da su tužiteljica i 1. tuženik u braku od 1987., da brak nije razveden, da je nekretnine iz zk.ul. 1567 i zk.ul. 1657 k.o. Č., kupio 1. tuženik D. J. kupoprodajnim ugovorom 9. travnja 2008., sklopljenim sa prodavateljima  B. T.,  H. T. i F. T., i temeljem tog ugovora uknjižio vlasništvo na svoje ime.Osnovano žaliteljica ukazuje na proturječnost razloga pobijane presude u kojima prvostupanjski sud, pozivom na odredbe Obiteljskog zakona (NN 116/03, 17/04,136/04 i 107/07- dalje: ObZ), koji je bio na snazi u vrijeme stjecanja predmetnih nekretnina, utvrđuje da su nekretnine kupljene 2008. godine stečene radom bračnih drugova i temeljem ovog utvrđenja pogrešno zaključuje da predstavljaju zajedničko vlasništvo iz članka 47. Zakona o vlasništvu i drugima stvarnim pravima (NN 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09. 143/12, 152/14 i 81/15, 94/17-pročišćeni tekst – dalje: ZV). Kada je prvostupanjski sud utvrdio da su nekretnine kupljenje u režimu Obz, onda nemaju pravni status zajedničke imovine.Naime, prema odredbama 248. i 249. Obz, imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ili potječe iz te imovine, je bračna stečevina u kojoj su bračni drugovi suvlasnici u jednakim dijelovima.Zbog pogrešnog pravnog pristupa, presuda je zahvaćena je bitnom povredom odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19  – dalje: ZPP), na koju se određeno poziva žalba.

 

7. Temeljem kupoprodajnog ugovora, iskaza stranaka D. J. i B. J., te iskaza svjedoka V. K., utvrđeno je da su predmete nekretnine stečene tijekom braka stranaka radom bračnih drugova, ali je unatoč ovom pravilno činjeničnom utvrđenju, prvostupanjski sud pogrešno zaključio da je  riječ o zajedničkoj imovini bračnih drugova.Obzirom da su predmetne nekretnine stečene u  2008. godine, dakle, u vrijeme primjene ObZ, bračni drugovi suvlasnici u jednakim dijelovima.Prvostupanjska presuda utemeljena je na odluci broj U-III/103/2008 od 14. lipnja 2011., koja se odnosi na namirenje založnog vjerovnika iz nekretnine stečene u braku i uknjižene na ime jednog bračnog druga.Prema stajalištu Ustavnog suda zauzetom u toj odluci, djelovanje načela zaštite povjerenja u zemljišne knjige kod stjecanja založnog prava treba razmatrati kroz savjesnost svih sudionika određenog pravnog odnosa, uključujući i bračnog druga koji nije bio sudionik tog odnosa.Osnovano tužiteljica u žalbi ukazuje da se ovo stajalište ne može se primijeniti u ovom predmetu.Naime, iz do sada izvedenih dokaza proizlazi da sporna ovrha nije određena na nekretninama na kojima je upisano založno pravo stečeno pravnim poslom, već je ovrha određena na nekretninama temeljem obične zadužnice.U preslici ovršnog spisa kojeg je prvostupanjski sud odlučio sačiniti nakon što je na ročištu od 7. svibnja 2020., uvidom u spis broj Ovr-430/15, zaključio da se radi o obimnom spisu (list 59 spisa), nedostaje prijedlog za ovrhu, rješenje o ovrsi broj Ovr-1524/09-2 od 1. veljače 2010., zadužnica i zemljišnoknjižni izvadak sa zemljišnoknjižnim stanjem kakvo je bilo u vrijeme podnošenja prijedloga za ovrhu.Zadužnica je sredstvo osiguranja naplate tražbine iz osnovnog pravnog posla i izjednačena je sa ovršnom ispravom kada se ovrha traži na drugim predmetima ovrhe različitim od novčanih, što ne znači da je po učincima izjednačena sa pravomoćnom sudskom odlukom (ne stječe svojstvo pravomoćno presuđene stvari).Izdavanjem obične zadužnice osigurava se naplata individualne točno određene tražbine iz osnovnog posla.Iz iskaza 1. tuženika tek proizlazi da je zadužnica izdana na iznos od 42 milijuna kuna. Prvostupanjski sud se nije bavio pitanjem pravnog osnova po kojem je tužiteljica iz njezinog suvlasničkog dijela dužna temeljem zadužnice trpjeti namirenje 2. tuženika i ovrhovoditelja A. d.o.o.Nije raspravljeno i utvrđeno da li je tužiteljica dužnica iz osnovnog posla iz kojeg su zadužnicom osigurane tražbine ovrhovoditelja, ili se radi o obvezi tužiteljice iz bračne stečevine i njezinoj odgovornosti za dugove u smislu odredbe članka 250 ObZ. Pobijana presuda nema razloga o ovim odlučnim činjenicama tako da ne može ispitati njezina pravilnost i zakonitost, a kako prvostupanjski sud nije utvrđivao i raspravio odlučne činjenice, temeljem stanja predmeta ne može se donijeti drugostupanjska odluka.

 

8. Stoga je ovaj sud, prihvaćanjem žalbe tužiteljice, temeljem članka 369. stavak 1. ZPP, ukinuo prvostupanjsku presudu i predmet vratio prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.Tijekom ponovnog suđenja prvostupanjski sud će se izjasniti o prirodi i sadržaju ovršne isprave temeljem koje je određena ovrha rješenjem o ovrsi broj Ovr-1524/09-2 od 1. veljače 2010., izjasniti se o pravnoj osnovi po kojoj je tužiteljica dužna temeljem konkretne ovršne isprave trpjeti namirenje ovrhovoditelja iz njezinog suvlasničkog dijela nekretnina stečenih po osnovi bračne stečevine, te radi utvrđivanja ovih činjenica ponovno saslušati stranke i svjedoka, a prema potrebi, izvesti dokaze koje pod uvjetima iz članka 299. stavak 2. ZPP, predlože stranke u ispunjenju svojih procesnih obveza iz članka 219. stavak 1. u vezi članka 7. stavak 1. ZPP. Tijekom ponovnog suđenja prvostupanjski sud će u spis priložiti preslike rješenja o ovrsi broj Ovr-1524/09-2 od 1. veljače 2010., zadužnice i zemljišnoknjižni izvadak dostavljen uz prijedlog za ovrhu u predmetu broj Ovr-430/15 (prijašnje oznake broj Ovr-1524/09 ).Temeljem članka 166. stavak 2. ZPP, odlučivanje o troškovima u povodu pravnog lijeka, ostavljeno je za konačnu odluku.

 

U Karlovcu, dana 22. travnja 2021.

 

                                                                                                                                      Predsjednik vijeća

                                                                                                                                     Željko Udier,v.r.