- 1 -              Revd 910/2021-2

Broj: Revd 910/2021-2

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, Željka Glušića člana vijeća i suca izvjestitelja i Željka Šarića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice A. Ć. iz Z., S. K., OIB: ..., koju zastupa punomoćnica I. B. L., odvjetnica u Z., protiv prvotuženika I. C. iz Z., OIB: ..., i drugotuženice A. C. iz Z., OIB: ..., koje zastupa punomoćnica J. G., odvjetnica u Z., radi uzdržavanja, odlučujući o prijedlogu tužiteljice za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-465/2020-2 od 13. listopada 2020. kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P Ob-961/2015-63 od 21. srpnja 2020., u sjednici vijeća održanoj 21. travnja 2021.,

r i j e š i o  j e:

Dopušta se revizija tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-465/2020-2 od 13. listopada 2020. zbog pravnog pitanja koje u bitnome glasi:

Nastaje li, u smislu članka 216. Obiteljskog zakona („Narodne novine“ broj 116/03, 17/04, 136/04, 107/07 i 61/11 – dalje: ObZ) odnosno članka 288. stavak 2. Obiteljskog zakona („Narodne novine“ broj 103/15 i 98/19 – dalje: ObZ/15), obveza bake i djeda na plaćanje uzdržavanja samo u situaciji kada roditelj, kao primarni obveznik uzdržavanja, uopće ne uzdržava dijete niti se isto može ostvariti prisilnim putem, ili obveza bake i djeda na plaćanje razlike uzdržavanja nastaje i u slučaju da primarni obveznik uzdržavanja ne podmiruje u potpunosti potrebe uzdržavane osobe (djeteta)?

Obrazloženje

1. Tužiteljica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-465/2020-2 od 13. listopada 2020. kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P Ob-961/2015-63 od 21. srpnja 2020., u bitnome zbog pravnog pitanja navedenog u izreci ovog rješenja.

2. Polazeći od toga da otac, kao primarni obveznik uzdržavanja, iako neredovito, ipak djelomično ispunjava obvezu uzdržavanja tužiteljice te da tužiteljica uzdržavanje može ostvariti prisilnim putem, drugostupanjski sud smatra da tužiteljica ne može ostvariti uzdržavanje od svog djeda, jer je njegova obveza supsidijarna pa da ista, zbog djelomičnog ispunjenja obveze oca, u konkretnom slučaju ne postoji.

3. Postupajući sukladno odredbi članka 387. stavak 1. i 6. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11 - proč. tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP), revizijski sud je ocijenio da su ispunjene pretpostavke za dopuštenje revizije u smislu odredbe članka 385.a stavak 1. alineja 1. ZPP zbog pravnog pitanja navedenog u izreci ovog rješenja, jer je riječ o pravnom pitanju o kojem sudska praksa viših sudova nije jedinstvena (primjerice presuda Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj Gž-6137/14-4 od 3. lipnja 2015. u kojoj je izraženo shvaćanje da se povremene uplate od strane roditelja ne smatraju urednim ispunjenjem obveze zakonskog uzdržavanja maloljetnog djeteta s kojim taj roditelj ne živi, pa da bi dijete ostvarivalo pravo na uzdržavanje od bake, pod uvjetom da mu je ona u mogućnosti to uzdržavanje dati). Pritom osnovano predlagateljica ističe kako odluka suda drugog stupnja odstupa i od prakse revizijskog suda, jer je ovaj sud, u odluci broj Rev-1247/12-2 od 16. listopada 2012., iako odbacujući reviziju tuženika u tom predmetu zbog neispunjenja procesnih pretpostavki za njezinu dopuštenost, izrazio shvaćanje da osoba koja ima pravo na uzdržavanje može razliku ostvariti od drugih obveznika uzdržavanja ako osoba koja ju je po Zakonu dužna uzdržavati prije ostalih nije u mogućnosti u potpunosti zadovoljiti potrebe za uzdržavanje, jer je takva obveza supsidijarnih obveznika uzdržavanja jasno propisana odredbom članka 229. stavak 1. ObZ. Identična mogućnost osobe koja ima pravo na uzdržavanje propisana je i odredbom članka 284. stavak 2. ObZ/15.

4. Valjalo je stoga, na temelju odredbe članka 387. stavak 1. i 6. ZPP, odlučiti kao u izreci ovog rješenja.

5. Iako tužiteljica u prijedlogu za dopuštenje revizije, nezadovoljna odlukom nižestupanjskih sudova o troškovima postupka, osporava pravo tuženicima kao suparničarima koje je zastupala ista punomoćnica pravo na naknadu troškova u visini koja im je odmjerena u postupku koji je prethodio prijedlogu, ista je u odnosu na pitanje primjene Tbr. 7/2 u vezi Tbr. 36. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika u slučaju kada u postupcima za uzdržavanje isti odvjetnik zastupa više osoba propustila određeno izložiti razlog zbog kojeg bi to pitanje bilo važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, slijedom čega prijedlog tužiteljice u dijelu koji se odnosi na odluku o troškovima postupka nije dopušten.

Zagreb, 21. travnja 2021.

                                                                                                                              Predsjednica vijeća:

                                                                                                                              Renata Šantek, v. r.