Pristupanje sadržaju
REPUBLIKA HRVATSKA OPĆINSKI SUD U SPLITU
Poslovni broj: Povrv-596/2020-7
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E N J E
Općinski sud u Splitu po sucu ovog suda Josi Puljiću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja zavoda, Područni ured S., OIB:…, kojeg zastupa punomoćnica N. L., diplomirani pravnik, protiv tuženice Ž. K. iz S., OIB…, zastupane po punomoćniku T.K., odvjetniku u S., radi isplate, nakon održane javne glavne
rasprave, zaključene dana 26.ožujka 2021. u nazočnosti punomoćnice
tužitelja i zamjenice punomoćnika tuženika, dana 16.travnja 2021. na ročištu
za objavu odluke,
p r e s u d i o j e:
I – Dužan je tuženik u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti
tužitelju iznos od 960,00 kuna na ime glavnice sa zakonskom zateznom
kamatom kako slijedi:
-na iznos od 80,00 kuna od 21.1.2010. pa do isplate, -na iznos od 80,00 kuna od 21.2.2010. pa do isplate, -na iznos od 80,00 kuna od 21.3.2010. pa do isplate, -na iznos od 80,00 kuna od 21.4.2010. pa do isplate, -na iznos od 80,00 kuna od 21.5.2010. pa do isplate. -na iznos od 80,00 kuna od 21.6.2010. pa do isplate, -na iznos od 80,00 kuna od 21.7.2010. pa do isplate, -na iznos od 80,00 kuna od 21.8.2010. pa do isplate, -na iznos od 80,00 kuna od 21.9.2010. pa do isplate,
-na iznos od 80,00 kuna od 21.10.2010. pa do isplate, -na iznos od 80,00 kuna od 21.11.2010. pa do isplate, -na iznos od 80,00 kuna od 21.12.2010. pa do isplate,
s tim da zatezne kamate od 21.siječnja 2010. do 31.srpnja 2015. teku po stopi
koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske
narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo
tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1.kolovoza 2015. do isplate
po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne
kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana
nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje
prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena.
II – Odbija se tužbeni zahtjev u dijelu kojim je tužitelj zahtijevao da mu
tuženik u roku od 8 dana isplati zatezne kamate na dvanaesti po redu iznos
od 80,00 kuna (dosuđen u točki I. izreke) za razdoblje od 21.siječnja 2010. do
20.prosinca 2010.
III – Dužan je tuženik u roku od 8 dana isplatiti tužitelju parnični trošak u iznosu od 112,00 kuna.
IV – Odbija se tužiteljev zahtjev za naknadu troška u pogledu daljnjih 81,75 kuna (razlika do 193,75 kuna).
r i j e š i o j e:
Ukida se platni nalog iz rješenja o ovrsi javnog bilježnika B.K. br. Ovrv-259/13 od 19.srpnja 2013.
Obrazloženje
1.Dana 7.6.2013. tužitelj je, kao ovrhovoditelj, javnom bilježniku B.K. protiv tuženice, kao ovršenice, podnio prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave radi isplate iznosa od 1.301,43 kuna s pripadajućim potraživanjima. Rješenjem o ovrsi br. Ovrv-259/13 od 19.7.2013. je prihvaćen prijedlog za ovrhu, a povodom prigovora tuženice citirano
rješenje o ovrsi je stavljeno izvan snage u dijelu kojim je određena ovrha te
je, po pravomoćnosti tog rješenja, postupak nastavljen kao parnični postupak.
Podneskom od 24.4.2017. tužitelj je postavio kondemnatoran tužbeni
zahtjev koji je ispravio izjavom danom na ročištu 26.3.2021.
Kako proizlazi iz tužiteljevih tvrdnji tijekom postupka, tužbeni zahtjev se
činjenično temelji na tome da tužitelj ima potraživanje prema tuženici iz
osnove dopunskog zdravstvenog osiguranja u razdoblju od 20.1.2010. do
19.1.2012.
2.Tuženica (tada ovršenica) je u prigovoru protiv rješenja o ovrsi (tj.
odgovoru na tužbu) navela u bitnom da nije imala kod tužitelja ugovorenu
policu dopunskog zdravstvenog osiguranja u spornom razdoblju te da ističe
prigovor zastare.
3.U dokaznom postupku je izveden dokaz pregledom Analitičke kartice
dopunskog osiguranja za broj police…, Ponude za sklapanje Ugovora o dopunskom osiguranju od…., kartona osobne iskaznice serijskog broja… na ime Ž. T. rođ…. Stranke nisu imale nikakvih drugih dokaznih prijedloga.
Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.
4.Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu premija iz ugovora o
dopunskom zdravstvenom osiguranju po polici koja je važila u razdoblju od
20.1.2010. do 19.1.2011. (a ne 2012., vidjeti o tome u točki 5. obrazloženja).
U ovom sporu su mjerodavne niže citirane odredbe Zakona o obveznim
odnosima ("Narodne novine" 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, dalje: ZOO).
5.Nije sporno da tuženica nije platila ni jednu ratu dopunskog
zdravstvenog osiguranja u utuženom razdoblju kao što nije sporno ni da je
ime tuženice bilo Ž. T..
U postupku je utvrđeno sljedeće:
Pregledom ponude od 12.1.2010. utvrđeno je da je ista popunjena
osobnim podacima (ime, prezime, JMBG, adresa, e-mail adresa, broj mobitela
i broj osigurane osobe u zavodu) tuženice Ž. K. koja se tad
prezivala T.. U ponudi je naznačeno da će se godišnju premiju od 960,00
kuna platiti tromjesečno.
Tuženica je osporavala da je potpisala navedenu ponudu. No, tuženica
nije htjela predujmiti trošak grafološkog vještačenja potpisa držeći da je na
tužitelju teret dokaza činjenice da je potpisala ponudu.
Teret dokazivanja činjenica bitnih za prihvaćanje tužbenog zahtjeva je
svakako na tužitelju. Mišljenje je ovog suda da je tužitelj dokazao da je
tuženica potpisala predmetnu ponudu. Naime, kad se usporede potpis na
ponudi i nedvojbeni potpis tuženice na kartonu osobne iskaznice, može se i
prostim okom vidjeti kako su potpisi identični (sa specifičnim stilom pisanja
tiskanog slova Ž i pisanog slova LJ). U takvim okolnostima, kad je prostim
okom i grafološkom laiku vidljiva identičnost potpisa, teret dokaza da je potpis
krivotvoren bi bio na onome tko tvrdi da je potpis krivotvoren. S druge strane,
ako bi potpisi, prostim okom gledano, bili znatno različiti tako da je učinjeno
vjerojatnim da je potpis krivotvoren, onda bi teret dokaza vjerodostojnosti
potpisa bio na onome tko tvrdi da je potpis vjerodostojan. Kako izgled potpisa
upućuje na zaključak da je tuženica potpisala ponudu, a tuženica nije
predujmila troškove grafološkog vještačenja, to ovaj sud na osnovi
raspoloživih dokaza zaključuje da je ona potpisala ponudu. Osim toga, bio bi
krajnje nelogičan i neživotan scenarij (na koji upućuju tvrdnje tuženice) da se
djelatnici tužitelja bave krivotvorenjem ponuda, izlažu se kaznenoj
odgovornosti, a sve to kako bi njihov poslodavac (a ne oni sami) ostvario
materijalnu korist u vidu plaćene premije police.
Na poleđini ponude se nalaze tužiteljevi Opći uvjeti te je u točki IV. istih
naznačeno da se ugovor o dopunskom zdravstvenom osiguranja sklapa na
temelju ponude i ako ponuda nije odbijena u roku od 8 dana smatra se da je
prihvaćena i da je ugovor sklopljen. Tuženica nije ničim dokazala da je od
tužitelja dobila odluku o odbijanju ponude od 12.1.2010. Dakle, tuženica je
bila u ugovornom odnosu s tužiteljem te je pasivno legitimirana.
Tužitelj je pogrešno u analitičkoj kartici dopunskog osiguranja naveo
datume dospijeća. Naime, premija se ne plaća u 12 obroka već su stranke
ugovorile plaćanje premije tromjesečno tj. u 4 rate, a važi ono što je
ugovoreno (toč.X. tužiteljevih Općih uvjeta). Dakle, na dan 20.1.2010. (osmi
dan od stavljanja ponude i dan kad se ponuda smatra prihvaćenom) dospio je
prvi obrok od 240,00 kuna (a ne 80,00 kuna), dok ostali obroci od po 240,00
kuna su dospijevali 20.4.2010., 20.7.2010., 20.10.2010.
Prigovor zastare potraživanja nije osnovan. U ovom predmetu tužitelj
zapravo potražuje premiju za dopunsko zdravstveno osiguranje u razdoblju od
20.1.2010. pa narednih 12 mjeseci (do 19.1.2011.) s tim da je punomoćnik
tužitelja koji je pisao tužbu očito pogrešno tumačio analitičku karticu (u kojoj
su svi obroci nakon 20.1.2011. stornirani – oznaka S u kartici) i smatrao da je
obuhvaćeno i razdoblje od 20.1.2011. do 19.1.2012.
Odredbom čl.29.Pravila uspostavljanja i provođenja dopunskog
zdravstvenog osiguranja (Narodne novine broj 2/09, 32/09, 59/09, 91/09,
118/09) je propisano da tražbine osiguranika, odnosno ugovaratelja te
tražbine Zavoda iz ugovora o dopunskom zdravstvenog osiguranju
zastarijevaju za tri godine računajući od prvog dana poslije proteka
kalendarske godine u kojoj je tražbina nastala. Slijedom citirane odredbe, a
imajući u vidu da je najstarija tražbina dospjela 20.1.2010., razvidno je da je
zastarni rok počeo teći 1.1.2011., a prijedlog za ovrhu podnesen 7.6.2013. je
podnesen unutar propisanog zastarnog roka.
6.Zbog svega navedenog je temeljem čl.9.ZOO tuženica obvezana
platiti tužitelju 960,00 kuna glavnice.
Što se tiče zateznih kamata, treba reći da tužitelj traži manje kamata
nego mu pripada. Naime, na dan 20.1.2010. je dospio iznos od 240,00 kuna,
a tužitelj od tog datuma traži kamate na iznos od samo 80,00 kuna. Isto vrijedi
i za kasnije dospjele iznose. Stoga, kako sud ne može suditi preko
postavljenog zahtjeva, to su temeljem čl.29.ZOO-a na 12 iznosa od po 80,00
kuna dosuđene zatezne kamate od 21-og u mjesecu (počevši od 21.1.2010.
do 21.12.2010.) do isplate. Za više tražene kamate za posljednji obrok
(21.1.2010.-20.12.2010.) je odbijen tužbeni zahtjev budući da u tom razdoblju
tuženica nije u zakašnjenju.
7.Sukladno čl.451.st.3.Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine"
broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11,
25/13, 70/19, dalje: ZPP) sud mora odlučiti o platnom nalogu čak i u slučaju
kad tužitelj tijekom parnice postavi kondemnatoran tužbeni zahtjev.
Uređivanjem tužbe tj. postavljanjem takvog zahtjeva ima se presumirati da je
tužitelj odustao od ranijeg zahtjeva (tj. povukao ga) pa je stoga temeljem
čl.456.st.1.ZPP-a ukinut platni nalog i odlučeno kao u izreci rješenja.
8.Odluka o trošku se temelji na čl.154.st.3.ZPP-a. Tužitelju je od troška
priznato: 80,00 kuna nagrade javnom bilježniku što uvećano za PDV od 25%
iznosi 100,00 kuna. Nadalje, tužitelju je na ime poštarine priznato 12,00 kuna
(bez dodatnog PDV-a jer je u ovu cijenu koju plati Hrvatskoj pošti uključen i
PDV) pa se dobije iznos od 112,00 kuna. Iznosi od po 30,00 kuna uvećani za
PDV, a koji se odnose na predvidivi trošak i potvrdu ovršnosti nisu priznati
budući da troškovi vezani uz potvrdu ovršnosti nisu ni nastali jer je izjavljen
prigovor, a glede "predvidivih troškova" nije jasno o kakvim je troškovima riječ
i jesu li nastali.
U Splitu, 21.travnja 2021.
S U D A C
Joso Puljić
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove odluke dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana dostave.
Žalba se podnosi ovom sudu, a o žalbi odlučuje županijski sud.
Kontrolni broj: 025bc-adf35-37b76
Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:
CN=JOSO PULJIĆ, L=SPLIT, O=OPĆINSKI SUD U SPLITU, C=HR
Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi: https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/
unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.
Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati
izvornik ovog dokumenta.
Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Općinski sud u Splitu potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.