- 1 -              Rev 4197/2019-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 4197/2019-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Branka Medančića člana vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i Damira Kontreca člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice-protutuženice A. Š. iz Z., OIB: ... (dalje: tužiteljica), koju zastupa punomoćnik S. A., odvjetnik u Z., protiv I tužene-protutužiteljice A. L. iz Z., OIB: ..., II tužene-protutužiteljice S. B. iz Z., OIB: ... i III tuženika-protutužitelja J. L. iz Nj., V.-S. (dalje: tuženi) zastupani po punomoćniku P. P., odvjetniku u Z., radi utvrđenja prava vlasništva i predaje u posjed, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-3828/17-3 od 21. svibnja 2019. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu broj P-2690/15-53 od 12. travnja 2017., ispravljena rješenjem Općinskog suda u Novom Zagrebu broj P-2690/15-59 od 18. srpnja 2019., u sjednici vijeća održanoj 21. travnja 2021.,

 

 

p r e s u d i o   j e:

 

I.              Prihvaća se revizija tuženih pa se preinačava presuda Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-3828/17-3 od 21. svibnja 2019. i presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu broj P-2690/15-53 od 12. travnja 2017. ispravljena rješenjem Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj P-2690/15-59 od 18. srpnja 2019., u točki I. i II. te sudi:

 

Odbija se tužbeni zahtjev:

 

„I. Utvrđuje se da je tužiteljica-protutužena A. Š. iz Z., OIB: ... suvlasnica u 3/9 dijela jednosobnog stana na 1. katu lijevo ulične zgrade, koji se nalazi u kući pop. broj 2914 gosp. zgrada, 4 zida i dvorište, sagrađenoj na kčbr. 1773, površine 483 m2, upisano u zk. ul. 7119, pod. ul. 2, k.o. G. Z., koji predstavlja poseban dio neodvojivo povezan sa odgovarajućim suvlasničkim dijelom zemljišta i uređaja u zgradi, te se nalaže I tuženoj-protutužiteljici A. L. iz Z., OIB: ..., II tuženoj-protutužiteljici S. B. iz Z., OIB: ..., III tuženiku-protutužitelju J. L. iz Nj., V.-S., trpljenje upisa navedenih suvlasničkih dijelova na ime tužiteljice-protutužene u roku 15 dana.

 

II. Nalaže se I-III tuženima-protutužiteljima da naknade tužiteljici protutuženoj parnični trošak u iznosu od 36.381,00 kn u roku 15 dana.“

 

II.              Nalaže se tužiteljici da tuženima naknadi troškove postupka u iznosu od 36.500,00 kn u roku 15 dana.

 

 

r i j e š i o   j e :

 

Odbacuje se revizija tuženika u odnosu na protutužbu kao nedopuštena.

 

 

Obrazloženje

 

1, Prvostupanjskom presudom suđeno je:

 

„I. Utvrđuje se da je tužiteljica-protutužena A. Š. iz Z., OIB: ... suvlasnica u 3/9 dijela jednosobnog stana na 1. katu lijevo ulične zgrade, koji se nalazi u kući pop. broj 2914 gosp. zgrada, 4 zida i dvorište, sagrađenoj na kčbr. 1773, površine 483 m2, upisano u zk. ul. 7119, pod. ul. 2, k.o. G. Z., koji predstavlja poseban dio neodvojivo povezan sa odgovarajućim suvlasničkim dijelom zemljišta i uređaja u zgradi, te se nalaže I tuženoj-protutužiteljici A. L. iz Z., OIB: ..., II tuženoj-protutužiteljici S. B. iz Z., OIB: ..., III tuženiku-protutužitelju J. L. iz Nj., V.-S., 14, trpljenje upisa navedenih suvlasničkih dijelova na ime tužiteljice-protutužene u roku 15 dana.

 

II. Nalaže se I-III tuženima-protutužiteljima da naknade tužiteljici protutuženoj parnični trošak u iznosu od 36.381,00 kn u roku 15 dana.

 

III. Odbija se tužiteljica-protutužena sa zahtjevom za naknadom parničnog troška preko iznosa dosuđenog pod toč. II izreke.

 

III. Odbija se protutužbeni zahtjev kojim I-III tuženici-protutužitelji traže predaju u posjed  svakom tuženiku 1/9 suvlasničkog dijela jednosobnog stana na 1. katu lijevo ulične zgrade, koji se nalazi u nekretnini sagrađenoj na kč. br. 1773, k.o. G. Z.,  u naravi kuća pop. broj 2914 gosp. zgrada, 4 zida i dvorište,  površine 134,30 čhv, odnosno 483 m2, upisano u zk. ul. 7119, pod.ul. 2 k.o. G. Z., kao i zahtjev za naknadom parničnog troška.“

 

2. Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tuženih kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda u točkama I. II i III. kojom je odbijen protutužbeni zahtjev.

 

3. Protiv drugostupanjske presude I i II tuženici su podnijeli reviziju pozivom na odredbu čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 84/08, 57/11, 148/11-proč. tekst, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP) i to zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlažu da ovaj sud prihvati reviziju preinači pobijanu presudu odbijanjem tužbenog zahtjeva u cijelosti  i prihvaćanjem protutužbenog zahtjeva, odnosno da se nižestupanjske presude ukinu i predmet vrati na ponovno suđenje.

 

4. Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

5. Revizija je djelomično osnovana i djelomično nedopuštena.

 

6. Prema odredbi čl. 382. st. 1. ZPP stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude:

1. ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude prelazi 200.000,00 kn,

2. ako je presuda donesena u sporu koji je pokrenuo radnik protiv odluke o postojanju ugovora o radu, odnosno prestanku radnog odnosa ili radi utvrđenja postojanja radnog odnosa,

3. ako je drugostupanjska presuda donesena prema odredbi čl. 373.a ) i čl. 373. b) ZPP.

 

7. U ovom predmetu ne radi se o slučajevima iz toč. 2. i 3. citiranog članka (nije riječ o radnom sporu, niti je drugostupanjska presuda donesena prema odredbama čl. 373. a) i čl. 373. b) ZPP-a), pa je za dopuštenost revizije mjerodavna vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude u smislu odredbe čl. 382. st. 1. toč. 1. ZPP-a.

 

8. U protutužbenom zahtjevu riječ je o nenovčanom tužbenom zahtjevu, pa je u smislu odredbe čl. 40. st. 2. ZPP-a mjerodavna vrijednost predmeta spora koju su tuženi naznačili u protutužbi.

 

8.1. U smislu citirane odredbe tuženi u protutužbi nisu naznačili vrijednost predmeta spora, a to nije rješenjem utvrdio ni prvostupanjski sud (odredba čl. 40. st. 4. ZPP-a).

 

8.2. Prema odredbi čl. 40. st. 5. ZPP-a propisano je da ukoliko ni sud ne utvrdi vrijednost predmeta spora najkasnije do zaključenja glavne rasprave, smatrat će se da je vrijednost predmeta spora 50.000,00 kn.

 

8.3. Dakle, u ovom predmetu vrijednost predmeta spora protutužbenog zahtjeva mjerodavna za dopuštenost revizije je 50.000,00 kn.

 

8.4. Kako vrijednost predmeta spora ne prelazi 200.000,00 kn, revizija tuženih u odnosu na protutužbeni zahtjev nije dopuštena, pa je stoga na temelju odredbe čl. 392. st. 1. ZPP-a odlučeno kao u izreci rješenja.

 

8.5. Također, nema ni pretpostavki za odlučivanje o tzv. izvanrednoj reviziji propisanoj čl. 382. st. 2. ZPP-a.

 

9. Stoga je ovaj sud razmatrao reviziju tuženih samo u dijelu koji se odnosi na tužbeni zahtjev.

 

10. Revizijski sud pobijanu drugostupanjsku presudu u odnosu na tužbeni zahtjev ispitao je u smislu odredbe čl. 392.a st. 1. ZPP, samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

11. Iako su reviziju podnijele samo I i II tuženice, revizija je sukladno čl. 201. ZPP ispitana i u pogledu III tuženika obzirom da su tuženici u ovom postupku jedinstveni suparničari te se stoga pravni učinak revizije proteže i na III tuženika.

 

12. Valja istaknuti da tuženici revizijom pobijaju presudu zbog pogrešne primjene materijalnog prava i bitne povrede odredaba parničnog postupka, u obrazloženju tih revizijskih razloga u bitnome i vrlo opširno osporavaju činjenična utvrđenja suda prvog stupnja. Slijedi da tuženici pobijaju drugostupanjsku presudu i zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, što nije dopušten revizijski razlog po čl. 385. ZPP, pa zbog tog razloga revizijski sud nije ispitivao pobijanu odluku.

 

13. Predmet postupka je utvrđenje prava vlasništva dosjelošću na 3/9 dijela jednosobnog stana na I katu lijevo ulične zgrade, upisanog na ime I do III tuženika.

 

14. U postupku pred nižestupanjskim sudovima utvrđeno je:

 

-              u zemljišnim knjigama kao suvlasnici predmetnog stana upisana je tužiteljica u 2/3 dijela, a tuženici, svaki u 1/9 dijela (1/3 dijela).

-              da se u posjedu predmetnog stana nalazi tužiteljica,

-              da je vlasnik stana bio J. G.,

-              da je M. G. bila supruga J. G.,

-              da je J. G. umro, a iz rješenja o nasljeđivanju iza pok. J. G. Općinskog suda u Zagrebu, posl. br. O-5866/80 od 23.11.1981., proizlazi da su predmetni stan naslijedili G. M., supruga, te G. D. i Š. B., kćeri, svaka u 1/3 dijela,

-              da je M. G. umrla i njezini nasljednici su tuženici,

-              da je B. Š. majka tužiteljice isplatila M. G. za njezin suvlasnički dio o čemu su sastavile potvrdu 30. prosinca 1981.,

-              da je D. G. svoj suvlasnički dio prodala ocu tužiteljice B. Š. 1999.,

-              da su u predmetnom stanu do kraja 1998. živjeli članovi obitelji K. kao zaštićeni najmoprimci.

 

15. Polazeći od navedenih utvrđenja nižestupanjski sudovi su prihvatili tužbeni zahtjev smatrajući pritom da je tužiteljica dosjelošću u smislu čl. 159. st. 1. i 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine"broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06 – dalje: ZVDSP) stekla vlasništvo na predmetnom suvlasničkom dijelu tuženika jer da je njezin posjed uključujući i njene prednike pošten, samostalan i istinit te da traje duže od 20 godina.

 

16. Pravilno se revizijom tuženih ističe da je materijalno pravo u ovom slučaju pogrešno primijenjeno.

 

17. Sukladno odredbi članka 159. stavak 2. ZVDSP samostalan posjednik nepokretne stvari kojeg je posjed zakonit, istinit i pošten stječe pravo vlasništva protekom 10 godina neprekinutog posjeda, a sukladno odredbi stavka 3. istog članka posjednik kojemu je posjed barem pošten stječe vlasništvo protekom 20 godina neprekinutog posjeda.

 

17.1. Posjed je zakonit ako posjednik ima valjani pravni temelj toga posjedovanja, posjed je isitnit ako nije pribavljen silom, prijetnjom ili potajice ili pak zloupotrebom povjerenja, a posjed je pošten ako posjednik koji ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed s time da poštenje prestaje čim posjednik sazna da mu pravo na taj posjed ne pripada (članak 18. ZVDSP).

 

17.2. S obzirom na navedeno u postupku je bilo potrebno ocijeniti postojanje navedenih pretpostavki na strani tužiteljice, posebno poštenje njezinog posjeda obzirom da su ga tuženici osporili.

 

18. Prema ocjeni ovog suda, činjenica da je tužiteljica oduvijek znala da sporna nekretnina koju posjeduje nije u zemljišnim knjigama upisana u cijelosti kao njezino vlasništvo, već da je u 3/9 dijela vlasništvo tuženih, njezin posjed nije bio pošten jer se ne može smatrati da nije znala ili mogla znati da joj ne pripada pravo na posjed.

 

19. Naime u postupku je utvrđeno da su tuženici sporni dio nekretnine naslijedili od svoje majke M. G., koja je pak isti naslijedila od svog supruga J. G. na temelju rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Zagrebu, posl. br. O-5866/80 od 23.11.1981., a na temelju kojeg je 1/3 dijela stana naslijedila i majka tužiteljice. Upravo na temelju navedenih rješenja o nasljeđivanju je izvršena i uknjižba prava vlasništva u zemljišnim knjigama o kojoj je činjenici tužiteljica bila upoznata, kao i njezini prednici.

 

20. Stoga se na predmetni odnos ne može primijeniti odredba čl. 159. ZVDSP, kako to pogrešno smatraju nižestupanjski sudovi, te tužiteljica nije mogla steći pravo vlasništva na temelju dosjelosti.

 

21. Obzirom pak da sama tužiteljica tijekom parničnog postupka nije niti tvrdila niti tražila utvrđenje prava vlasništva na temelju pravnog posla (na temelju kupoprodaje- priznanice od 30. prosinca 1981.) to činjenica sklapanja navedene priznanice nije od važnosti za rješavanje osnovanosti predmetnog tužbenog zahtjeva.

 

22. Radi navedenog valjalo je na temelju čl. 395. st. 1. ZPP preinačiti prvostupanjsku i drugostupanjsku presudu te odlučiti kao u toč. I. izreke.

 

23. Tuženima je, na temelju čl. 154. st. 1. u vezi čl. 155. ZPP, priznata naknada na ime troškova postupka koji se sastoje od zastupanja po punomoćnicima odvjetnicima i to sastav odgovora na tužbu (2.500,00 kn), zastupanja na ročištima 9. ožujka 2010., 18. lipnja 2010., 9. rujna 2010., 12. siječnja 2012., 4. veljače 2013., 17. siječnja 2017., 7. ožujka 2017. za svako po 2.500,00 kn, te za ročište za objavu presude 1.500,00 kn, sastav podnesaka od 12. siječnja 2012., 4. veljače 2013. i 17. siječnja 2017. što ukupno iznosi 29.000,00 kn + 25% PDV, odnosno ukupno 36.250,00 kn, te trošak pristupa vještaka 250,00 kn, što je ukupno 36.500,00 kn.

 

24. Stoga je na temelju čl. 155. u vezi čl. 166. st. 2. ZPP odlučeno kao u toč. II. izreke.

 

Zagreb, 21. travnja 2021.

 

                                                                                                  Predsjednica vijeća:

                                                                                                  Katarina Buljan, v. r.