1                                                   10 P-536/2020-85

 

                

    REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U PAZINU

        Pazin, Dršćevka 1

                                                                                                                                      10 P-536/2020-85

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

 

R J E Š E NJ E

 

Trgovački sud u Pazinu, po sucu pojedincu Ivanu Dujiću, u pravnoj stvari tužitelja K. L. d.o.o. L., R. S., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnica M. Ž., odvjetnica u P., protiv tuženika: 1. REPUBLIKA HRVATSKA, koju zastupa odvjetništvo u P., 2. I. d.d. u stečaju V., OIB: …, kojeg zastupa stečajni upravitelj T. Đ. iz V., 3. I. G. d.d. V., OIB: … i 4. I. d.d. V., OIB: …, radi proglašenja osiguranja nedopuštenim, 21. travnja 2021. 

r i j e š i o  j e 

 

I              Odbija se prijedlog tužitelja za prekid ovog postupka do odluke Općinskog suda u Puli o prijedlogu ovdje tužitelja za ispravak rješenja tog suda posl.br. Ovr-2381/2010 od 2. svibnja 2012.

 

II              Tužba se odbacuje.

 

III              Nalaže se tužitelju da 1.tuženici Republici Hrvatskoj u roku od osam dana naknadi trošak postupka u iznosu od 6.000,00 kuna, te da 2. tuženiku I. d.d. u stečaju V. u roku od osam dana naknadi trošak postupka u iznosu od 937,50 kuna.

 

Obrazloženje

 

Tužitelj je podnio tužbu protiv tuženika u kojoj navodi: da je zaprimio Rješenje Općinskog suda u Puli od 02. svibnja 2012. u predmetu pod brojem Ovr-2381/10 kojim se upućuje da pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom u roku od 15 dana od zaprimljenog Rješenja, na nekretninama označenim kao etaža 26 i etaža 27 sagrađenim na k.č.br. 2379/6 upisanim u z.k.ul.br. 4434 K.O. K., te na nekretninama označenim kao etaža 25, etaža 26, etaža 27 i etaža 28 upisane u z.k.ul.br. 4435 K.O. K.; da je predmetno Rješenje zaprimio 28. svibnja 2012., te postupa unutar roka naložene mu obveze; da je s 2.tuženikom zaključio Ugovor o kupoprodaji od 29. listopada 1990. kojim Ugovorom je stekao vlasništvo nekretnina upisanih u z.k.ul.br. 4435 K.O. K., odnosno isti je zaključio s I. d.d. kao prodavateljem, koja je pravni prednik društva I. g. d.d., a koje trgovačko društvo je s tužiteljem zaključilo Aneks istom Ugovoru radi točnog opisa nekretnina jer osnovni Ugovor o kupoprodaji ne sadrži točan opis nekretnina prema sadašnjem zemljišno knjižnom stanju, da bi bio podoban za uknjižbu stoga je sačinjen Aneks Ugovoru o kupoprodaji; da je zaključio s 2.tuženikom i Ugovor o kupoprodaji od 25. siječnja 1991. kojim Ugovorom je stekao vlasništvo nekretnina upisanih u z.k.ul.br. 4434 K.O. K., koji Ugovor je zaključio s I. d.d. kao prodavateljem, koja je pravni prednik društva I. g. d.d., ovdje 2.tuženika, a koje je društvo s tužiteljem zaključilo Aneks Ugovoru radi točnog opisa nekretnina koje su predmet kupoprodaje jer osnovni Ugovor o kupoprodaji ne sadrži točan opis nekretnina prema sadašnjem zemljišno knjižnom stanju, da bi bio podoban za uknjižbu; da je podnio Općinskom sudu u Puli, zemljišno knjižnom odjelu, predmetne isprave radi uknjižbe, te je Sud pod brojem Z-2137/12 dopustio predbilježbu na nekretninama upisanim u z.k.ul.br. 4435 K.O. K., a gdje se mogu za slučaj potrebe naći sve potrebne isprave; da je 1.tuženica ostvarila upis ovrhe u predmetu pod brojem Ovr-2381/10, na predmetnim nekretninama u vlasništvu tužitelja koje je isti stekao još davne 1990. i 1991., dakle značajno prije nego je  zatražila ovrhu na nekretninama, no nije se uknjižio kao vlasnik; da nema nikakvih dugovanja spram 1.tuženika, čija se potraživanja odnose na dugove koje nije podmirila I. g. d.d. spram 1.tuženika, a ne tužitelj; da je I. G. d.d. upisana kao z.k. vlasnik predmetnih nekretnina kada je dopušten upis ovrhe, iako nije stvarni vlasnik istih nekretnina, te ista ne spori pravo vlasništva tužitelju jer je s tužiteljem sačinila Aneks Ugovorima o kupoprodaji s tabularnim izjavama, jer je tužitelj podmirio sve obveze spram prodavatelja, ovdje 2.tuženika u smislu isplate kupoprodajne cijene u cijelosti; da je upravo on vlasnik nekretnina, te da na predmetnim nekretninama ovrha nije dopuštena jer nekretnine nisu u vlasništvu I. G. d.d., a iste predstavljaju vlasništvo tužitelja, točno opisane kako slijedi: 26. etaža 19/1000 suvlasničkog dijela z.k.č.br. 2379/6 hotel S., odmaralište u površini od 4048 m2, upisano u z.k.ul.br. 4434 K.O. K., poduložak broj 26, s kojim je povezano pravo vlasništva na poseban dio na STUBIŠTU I, a predstavlja apartman br. 24, na trećoj etaži koji se sastoji od ulaznog prostora, kupaonice, prostora za spavanje i boravak s kuhinjom i loggie, te galerije na četvrtoj etaži ukupne površine 41,50 m2, 27. etaža 19/1000 suvlasničkog dijela z.k.č.br. 2379/6 hotel S., odmaralište u površini od 4048 m2, upisano u z.k.u1.br. 4434 K.O. K., poduložak broj 27, s kojim je povezano pravo vlasništva na poseban dio na STUBIŠTU I, a predstavlja apartman br. 25 na trećoj etaži koji se sastoji od ulaznog prostora, kupaonice, prostora za spavanje i boravak s kuhinjom i loggie, te galerije na četvrtoj etaži, ukupne površine 41,50 m2; 25. etaža 18/1000 suvlasničkog dijela z.k.č.br. 2383/21 hotel M., odmaralište u površini od 2549 m2, upisano u z.k.ul.br. 4435 K.O. K., poduložak broj 25, s kojim je povezano pravo vlasništva na poseban dio na STUBIŠTU II, a predstavlja apartman br. 7, na drugoj etaži koji se sastoji od ulaznog prostora, kupaonice, prostora za spavanje i boravka s kuhinjom i loggie, ukupne površine 37,15 m2 26. etaža 18/1000 suvlasničkog dijela z.k.č.br. 2383/21 hotel M., odmaralište u površini od 2549 m2, upisano u z.k.ul.br. 4435 K.O. K., poduložak broj 26, s kojim je povezano pravo vlasništva na poseban dio na STUBIŠTU II, a predstavlja apartman br. 8 na drugoj etaži koji se sastoji od ulaznog prostora, kupaonice, prostora za spavanje i boravka s kuhinjom i loggie, ukupne površine 37,30 m2, 27. etaža 18/1000 suvlasničkog dijela z.k.č.br. 2383/21 hotel M., odmaralište u površini od 2549 m2, upisano u z.k.ul.br. 4435 K.O. K., poduložak broj 27, s kojim je povezano pravo vlasništva na poseban dio na STUBIŠTU II, a predstavlja apartman br. 9, na drugoj etaži koji se sastoji od ulaznog prostora, kupaonice, prostora za spavanje i boravka s kuhinjom i loggie, ukupne površine 37,30 m2, 28. etaža 1811000 suvlasničkog dijela z.k.č.br. 2383/21 hotel M., odmaralište u površini od 2549 m2, upisano u z.k.ul.br. 4435 K.O. K., poduložak broj 28, s kojim je povezano pravo vlasništva na poseban dio na STUBIŠTU II, a predstavlja apartman br. 10 na drugoj etaži koji se sastoji od ulaznog prostora, kupaonice, prostora za spavanje i boravka s kuhinjom i loggie, ukupne površine 37,15 m2; da bi svako daljnje postupanje u ovršnom predmetu Općinskog suda u Puli broj Ovr-2381/10 bilo na iznimnu štetu tužitelja, te bi isti pretrpio tešku i nenadoknadivu štetu jer se radi o šest apartmana čija ukupna tržišna vrijednost predstavlja veliku novčanu vrijednost, a predmetne nekretnine je tužitelj stekao prije više od dvadeset godina, uredno ih je platio, te s osnova korištenja istih također nema nikakvih dospjelih, a nepodmirenih obveza; da zbog navedenog predlaže da sud prihvati tužbeni zahtjev koji glasi:

„Proglašava se ovrha u predmetu Općinskog suda u Puli broj Ovr-2381/10 na nekretninama označenim kao etaža 26. i etaža 27. sagrađenima na k.č.br. 2379/6 upisanima u z.k.ul.br. 4434 K.O. K., te na nekretninama označenima kao etaža 25., etaža 26., etaža 27. i etaža 28., sagrađenima na k.č.br. 2383/21 upisanima u z.k.ul.br. 4435 K.O. K., koje nekretnine su vlasništvo tužitelja K. L. d.d. L., R. S., OIB: …, nedopuštenom.“.

 

U odgovoru na tužbu 1.tuženica Republika Hrvatska je navela: da se u cijelosti protivi tužbi i tužbenom zahtjevu; da su u trenutku podnošenja prijedloga za osiguranje, koji je ovdje 1. tužena podnijela protiv ovršenika (ovdje 2. tuženika), a radi naplate poreznog duga, nekretnine koje su predmetom tužbe u zemljišnim knjigama dolazile upisane kao vlasništvo 2. tuženika, a ne kao vlasništvo tužitelja; da se to može se zaključiti i iz rješenja Općinskog suda u Puli, posl. broj Ovr-2381/10 od 16. studenog 2010. kojim je dopuštena uknjižba prava zaloga na nekretninama koje su predmetom ove tužbe jer bi u protivnom sud bio odbio ovrhovoditeljev prijedlog za osiguranje; da se, prema odredbi st. 1. čl. 119. ZV, vlasništvo nekretnine stječe zakonom predviđenim upisom stjecatelja vlasništva u zemljišnoj knjizi na temelju valjano očitovane volje dotadašnjeg vlasnika usmjerene na to da njegovo vlasništvo prijeđe na stjecatelja, ako zakonom nije drugačije određeno; prema odredbi čl. 120. ZV-a, vlasništvo na nekretninama stječe se uknjižbom u zemljišne knjige, ako zakon ne omogućuje da se vlasništvo nekretnine stekne nekim drugim upisom u zemljišnu knjigu; da iz citiranih zakonskih odredbi slijedi da se vlasništvo na nekretnini, temeljem pravnog posla, stječe uknjižbom u zemljišne knjige; da iz povijesnog izvatka za nekretnine koje su predmetom tužbenog zahtjeva proizlazi da je kao vlasnik istih uknjižen tužitelj (osim nekretnina označenih kao. k.č. br.2379/6 k.o. K., 26. etaža 19/1000 i 27. etaža 19/1000 koje su uknjižene na 2. tuženika) i to tek u 2012. godini; da činjenica što je tužitelj na predmetnim nekretninama stekao pravo vlasništva, i to nakon uknjižbe prava zaloga 1. tuženika, ne sprečava 1. tuženika da se namiri u ovršnom postupku; da, slijedom izloženog, predlaže da sud u cijelosti odbije tužitelja sa tužbom i tužbenim zahtjevom uz naknadu parničnog troška.

 

U podnesku od 28. siječnja 2014. (list 149-150 spisa) koji je sudu dostavljen 06. ožujka 2014., tužitelj je naveo: da je tužbu pokrenuo sukladno rješenju Općinskog suda u Puli pod brojem Ovr- 2381/10, a sukladno kojem rješenju je izrekom istoga rješenja upravo postupio te je pokrenuo parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, iako je zapravo točno trebalo prema uknjižbi zaloga stajati da se tužitelj upućuje pokrenuti parnicu radi uknjižbe založnog prava nedopuštenim na predmetnim nekretninama; da je, osim toga, u međuvremenu prodao apartman upisan u z.k.ul.br. 4434 K.O. K. etaža broj 27 koja predstavlja 19/1000 dijela s kojim je povezano pravo vlasništva na posebni dio na stubištu I, a predstavlja apartman broj 25 na trećoj etaži koji se sastoji od ulaznog prostora, kupaonice, prostora za spavanje i boravak sa kuhinjom, loggie galerije na četvrtoj etaži ukupne površine 41,50 m2, sagrađen na z.k.č.br. 2379/6 hotel S.; da, stoga, specificira tužbeni zahtjev na način kako slijedi:

„Proglašava se ovrha u predmetu Općinskog suda u Puli broj Ovr-2381/10 na nekretninama označenim kao etaža 26. sagrađena na k.č.br. 2379/6 upisana u z.k.ul.br. 4434 K.O. K., te na nekretninama označenima kao etaža 25., etaža 26., etaža 27. i etaža 28., sagrađenima na k.č.br. 2383/21 upisanima u z.k.ul.br. 4435 K.O. K., koje nekretnine su vlasništvo tužitelja K. L. d.d. L., R. S., OIB: …, nedopuštenom.“,

odnosno podredno ističe drugi tužbeni zahtjev s obzirom na očitu omašku Općinskog suda u Puli u predmetu Ovr-2381/10 u izreci Rješenja prema kojem je pak tužitelj postupio, na način da isti glasi:

„Proglašava se uknjižba prava zaloga radi osiguranja iznosa od 66.172,485,90 kn u predmet Općinskog suda u Puli broj Ovr-2381/10 na nekretninama označenim kao etaža 26 sagrađena k.č.br. 2379/6 upisana u z.k.ul.br. 4434 K.O. K., te na nekretninama označenim kao etaža 25, etaža 26, etaža 27 i etaža 28, sagrađenim na k.č.br. 2383/21 upisanim u z.k.ul.br. 4435 K.O. K., koje nekretnine su vlasništvo tužitelja K. L. d.d. L., R. S., OIB: …, nedopuštenom.“.

 

Presudom Trgovačkog suda u Rijeci, Stalne službe u Pazinu posl.br. P-2147/12-40 od 02. ožujka 2015. odlučeno je kako slijedi:

"I              Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

              „Proglašava se ovrha u predmetu Općinskog suda u Puli broj Ovr-2381/10 na nekretninama označenim kao etaža 26. sagrađena na k.č.br. 2379/6 upisana u z.k.ul.br. 4434 K.O. K., te na nekretninama označenima kao etaža 25., etaža 26., etaža 27. i etaža 28., sagrađenima na k.č.br. 2383/21 upisanima u z.k.ul.br. 4435 K.O. K., koje nekretnine su vlasništvo tužitelja K. L. d.d. L., R. S., OIB: …, nedopuštenom.“.

II              Odbija se eventualno kumulirani tužbeni zahtjev koji glasi:

              „Proglašava se uknjižba prava zaloga radi osiguranja iznosa od 66.172,485,90 kn u predmetu Općinskog suda u Puli broj Ovr-2381/10 na nekretninama označenim kao etaža 26 sagrađena k.č.br. 2379/6 upisana u z.k.ul.br. 4434 K.O. K., te na nekretninama označenim kao etaža 25, etaža 26, etaža 27 i etaža 28, sagrađenim na k.č.br. 2383/21 upisanim u z.k.ul.br. 4435 K.O. K., koje nekretnine su vlasništvo tužitelja K. L. d.d. L., R. S., OIB: …, nedopuštenom.“.

III              Nalaže se tužitelju da 1.tuženici Republici Hrvatskoj u roku od osam dana naknadi parnični trošak u iznosu od 4.500,00 kuna, te da 2. tuženiku I. G. d.d. Z. u roku od osam dana naknadi parnični trošak u iznosu od 937,50 kuna, dok se zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka odbija u cijelosti kao neosnovan.".

 

Odlukom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl.br. Pž-552/2019-3 od 27. kolovoza 2020.:

- presuđeno je "Odbija se kao neosnovana tužiteljeva žalba i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Rijeci, Stalne službe u Pazinu poslovni broj P-2147/2012-40 od 2. ožujka 2015. u pobijanoj točki I. njene izreke.", i

- riješeno je: "Ukida se presuda Trgovačkog suda u Rijeci, Stalne službe u Pazinu poslovni broj P-2147/2012-40 od 2. ožujka 2015. u točkama II. i III. njezine izreke i predmet u tim dijelovima vraća tom sudu na ponovno suđenje."

 

Stanje u spisu u ovoj pravnoj stvari upućuje na to da je u postupku koji se kod Općinskog suda u Puli vodi pod poslovnim brojem Ovr-2381/10, između 1.tuženika kao predlagatelja osiguranja i prednika 2., 3. i 4. tuženika I. G. d.d. Z. kao protivnika osiguranja, doneseno rješenje od 16. studenoga 2010. kojim je određeno osiguranje uknjižbom založnog prava na nekretninama vlasništvu I. G. d.d. Z. Riječ je o nekretninama označenim kao etaža 26. sagrađena na k.č.br. 2379/6 upisana u z.k.ul.br. 4434 k.o. K. te o nekretninama označenim kao etaža 25., etaža 26., etaža 27. i etaža 28., sagrađeni na k.č.br. 2383/21 upisanima u z.k.ul.br. 4435 k.o. K.

Protiv rješenja Općinskog suda u Puli poslovni broj Ovr-2381/10 od 16. studenoga 2010. tužitelj je podnio prigovor tvrdeći da je on stekao pravo vlasništva na nekretninama označenim kao etaža 26. sagrađena na k.č.br. 2379/6 upisana u z.k.ul.br. 4434 k.o. K. te na nekretninama označenim kao etaža 25., etaža 26., etaža 27. i etaža 28., sagrađeni na k.č.br. 2383/21 upisanima u z.k.ul.br. 4435 k.o. K. Zato je on i upućen pokrenuti ovu parnicu (str. 4. spisa).

Dakle, Općinski sud u Puli odlučio je tužitelja kao treću osobu uputiti u parnicu za proglašenje ovrhe nedopuštenom, na temelju odredbe čl. 56. st. 1., u vezi s odredbom čl. 253. Ovršnog zakona (dalje: OZ). Međutim, po ocjeni ovog suda Općinski sud u Puli, nije imao osnove za takvu uputu tužitelju.

Naime, u postupku kod Općinskog suda u Puli doneseno je rješenje o osiguranju kojim je određeno prisilno zasnivanje založnog prava na spornim nekretninama na temelju odredaba čl. 257. - 260. OZ-a, dok nije doneseno rješenje o ovrsi radi prisilnog ostvarenja novčane tražbine utvrđene u ovršnoj ispravi. Na to upućuje sadržaj spisa (primjerice, sadržaj tužiteljevog podneska od 28. siječnja 2014., str. 149. - 150. spisa). Zbog toga nisu ni ispunjene pretpostavke iz odredbe čl. 56. st. 1. OZ-a, na temelju kojeg bi Općinski sud u Puli mogao osnovano uputiti tužitelja (tamo treća osoba) na pokretanje parnice za proglašenje ovrhe nedopuštenom. To upravo iz razloga što je rješenjem Općinskog suda u Puli poslovni broj Ovr-2381/10 od 16. studenoga 2010. određeno osiguranje (a ne ovrha) 1.tuženikove tražbine (tamo predlagatelj osiguranja) utvrđene ovršnom ispravom, prisilnim zasnivanjem založnog prava na predmetnim nekretninama. Tim rješenjem ne ostvaruje se prisilno ostvarenje 1.tuženikove tražbine.

Ovakav stav (da u slučaju kada nije doneseno rješenje o ovrsi radi prisilnog ostvarenja novčane tražbine, nisu ispunjene pretpostavke iz odredbe čl. 56. st. 1. OZ-a) zauzeo je i Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojim odlukama.

Tužbenim zahtjevom traži se proglašenje uknjižbe prava zaloga nedopuštenom. Tužitelj je isticanje tog tužbenog zahtjeva utemeljio na tvrdnji da ga je Općinski sud u Puli trebao uputiti u parnicu za proglašenje uknjižbe prava zaloga radi osiguranja nedopuštenom, no omaškom ga je uputio na parnicu za proglašenje ovrhe nedopuštenom.

 

Prema uputi iz odluke Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl.br. Pž-552/2019-3 od 27. kolovoza 2020. bilo je potrebno utvrditi je li Općinski sud u Puli tužitelja uopće uputio u parnicu za proglašenje uknjižbe prava zaloga/osiguranja, nedopuštenom, odnosno je li eventualno ispravio svoje ranije rješenje o uputi tužitelja u parnicu. U slučaju da Općinski sud u Puli nije odlučio tužitelja uputiti u takvu parnicu, ovakav put pravne zaštite ne bi bio dopušten (Vrhovni sud Republike Hrvatske poslovni broj Rev-1100/17-2 od 23. svibnja 2017.).

 

Na ročištu za glavnu raspravu održanom 20. siječnja 2021. tužitelj je naveo da će (budući da je sukladno odluci Visokog trgovačkog suda Pž-552/2019-3 od 27. kolovoza 2020. potrebno da sud utvrdi je li Općinski sud u Puli ispravio svoje rješenje o uputi tužitelja u parnicu) u kratkom roku od Općinskog suda u Puli zatražiti djelomični preslik predmeta posl.br. Ovr-2381/2010 koji se odnosi na upućivanje tužitelja u parnicu, isto će dostaviti sudu te predlaže sudu izvršiti uvid u te isprave. Također, tužitelj je istaknuo da je kod tužitelja nastupila statusna promjena, odnosno da isti pri sudskom registru u Sloveniji više nije upisan kao dioničko društvo već kao društvo s ograničenom odgovornošću. Sudac je raspravnim rješenjem naložio tužitelju da sudu u roku od 30 dana dostavi dokaze na koje se poziva.

 

Na ročištu za glavnu raspravu održanom              21. travnja 2021. tužitelj je naveo da predlaže sudu odgodu tog ročišta, a podredno da odredi prekid postupka do odluke Općinskog suda u Puli u predmetu posl. br. Ovr-2381/2010 o ispravku rješenja o uključivanju tužitelja u parnicu. Naime, nakon što je Visoki trgovački sud RH rješenjem Pž-552/2019-3 od 27. kolovoza 2020. djelomično ukinuo presudu ovog suda i predmet vratio u tom djelu na ponovno suđenje, tužitelj je u predmetnom ovršnom predmetu Općinskom sudu u Puli dostavio podnesak u kojem traži da se ispravi rješenje od 2. svibnja 2012. na način da se umjesto upućivanja u parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom ovdje tužitelj uputi u parnicu radi proglašenja osiguranja založnim pravom nedopuštenim. Općinski sud u Puli još nije odlučio o tom prijedlogu pa zbog navedenog tužitelj predlaže odgodu ročišta, a podredno prekid postupka.

 

              Odredbom čl. 12. st. 1. Zakona o parničnom postupku (dalje: ZPP) je propisano da kad odluka suda ovisi o prethodnom rješenju pitanja postoji li neko pravo ili pravni odnos, a o tom pitanju još nije donio odluku sud ili drugo nadležno tijelo (prethodno pitanje), sud može sam riješiti to pitanje ako posebnim propisima nije drugačije određeno. Dakle, prethodno pitanje predstavlja samostalnu pravnu cjelinu o kojoj bi se moglo meritorno rješavati kao o glavnom pitanju (neposrednom predmetu spora) pred nadležnim sudom ili drugim nadležnim tijelom. 

              Prema odredbi čl. 213. st. 1. ZPP-a, sud će odrediti prekid postupka ako je odlučio ne rješavati sam o prethodnom pitanju (čl. 12. ZPP-a). Dakle, prekid postupka sud može (konstitutivno) odrediti kad odluka suda ovisi o prethodnom rješenju pitanja postoji li neko pravo ili pravni odnos, a o tom pitanju kao glavnom još nije donio (pravomoćnu) odluku sud ili drugo nadležno tijelo (dakle, postupak u kojem se o prethodnom pitanju odlučuje kao o glavnom još je u tijeku).

              Imajući u vidu sadržaj citiranih odredbi i razloge zbog kojih je tužitelj na  ročištu za glavnu raspravu od 21. travnja 2021. predložio prekid ovog parničnog postupka, ocjena je ovog suda da pitanje o kojem se odlučuje u ovršnom postupku Općinskog suda u Puli u predmetu posl. br. Ovr-2381/2010 nije  prethodno pitanje o kojem bi zavisila odluka u ovom sporu u smislu čl. 12. ZPP-a. Naime, radi se o ovršnom postupku u kojem se kao o glavnom pitanju ne odlučuje meritorno o postojanju nekog prava ili pravnog odnosa. Odluka Općinskog suda u Puli o prijedlogu ovdje tužitelja za ispravak rješenja tog suda posl.br. Ovr-2381/2010 od 2. svibnja 2012.  nije prethodno pitanje od kojeg bi zavisila meritorna odluka suda u ovoj parnici. Pitanje postojanja rješenja o upućivanju u parnicu za proglašenje uknjižbe prava zaloga/osiguranja je procesnopravno pitanje (procesna pretpostavka za vođenje parnice) razjašnjenje kojeg ne ovisi o meritornom odlučivanju postojanja nekog prava ili pravnog odnosa u nekom drugom postupku. Radi se o činjeničnom, a ne pravnom pitanju, a činjenična pitanja ne mogu biti prethodna pitanja u smislu čl. 12. ZPP-a. Takav pravni stav izražen je i u rješenju Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl.br. Pž-2464/13-3 od 22. travnja 2013.

              Nadalje, procesne pretpostavke za podnošenje tužbe utvrđuju se u trenutku njezina podnošenja. Tužitelj je tužbeni zahtjev kojim traži da se predmetna uknjižba prava zaloga proglasi nedopuštenom postavio u podnesku od 28. siječnja 2014., a iz njegovih navoda sa ročišta za glavnu raspravu od 21. travnja 2021. proizlazi da je on tek nakon što je Visoki trgovački sud RH rješenjem Pž-552/2019-3 od 27. kolovoza 2020. djelomično ukinuo presudu ovog suda i predmet vratio u tom djelu na ponovno suđenje, u predmetnom ovršnom predmetu Općinskom sudu u Puli dostavio podnesak u kojem traži da se ispravi rješenje od 2. svibnja 2012. na način da se umjesto upućivanja u parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom on uputi u parnicu radi proglašenja osiguranja založnim pravom nedopuštenim. Dakle, iz tih navoda jasno je da procesna pretpostavka upućivanja u parnicu od strane ovršnog suda ne samo da nije postojala u vrijeme podnošenja tužbe nego nije ispunjena niti sada.

              Zbog svega navedenog sud je odbio prijedlog tužitelja za prekid ovog postupka do odluke Općinskog suda u Puli u predmetu posl. br. Ovr-2381/2010 o prijedlogu ovdje tužitelja za ispravak rješenja Ovr-2381/2010 od 2. svibnja 2012. (točka I izreke).

 

Budući da je utvrđeno da Općinski sud u Puli u predmetu Ovr-2381/2010 nije donio rješenje o upućivanju ovdje tužitelja u parnicu za proglašenje uknjižbe prava zaloga/osiguranja nedopuštenim, u konkretnom slučaju nije ispunjena procesna pretpostavka za podnošenje predmetne tužbe (tako i Visoki trgovački sud Republike Hrvatske u rješenju posl.br. Pž-552/2019-3 od 27. kolovoza 2020. te Vrhovni sud Republike Hrvatske u rješenju posl.br. Rev-1100/17-2 od 23. svibnja 2017.). Stoga je tužba odbačena kao nedopuštena (točka II izreke).

 

1.tuženici je, temeljem odredbi čl. 154. st. 1. i čl 155. ZPP-a vezano uz čl. 163. ZPP-a, dosuđen (u točki III izreke) sljedeći trošak: za sastav odgovora na tužbu iznos od 750,00 kuna (Tbr. 8.1 Odvjetničke tarife), za zastupanje na ročištima od 16. rujna 2013., 07. studenog 2013., 06. ožujka 2014., 29. listopada 2014., 04. veljače 2015., 20. siječnja 2021. i 21. travnja 2021. iznos od 750,00 kuna po ročištu (Tbr. 9.1 Odvjetničke tarife) - ukupno 6.000,00 kn.

 

2.tuženiku je, temeljem odredbe čl. 154. st. 1. i čl 155. ZPP-a, dosuđen (u točki III izreke) sljedeći trošak: za sastav odgovora na tužbu iznos od 750,00 kuna (Tbr. 8.1 Odvjetničke tarife), PDV u iznosu od 187,50 kuna (Tbr. 42 Odvjetničke tarife) - ukupno 937,50 kuna.

 

U Pazinu, 21. travnja 2021.

 

                                                                                                                                                    Sudac

                                                                                                                                              Ivan Dujić, v. r.

 

 

 

 

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

              Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranu u roku od osam dana od dostave rješenja.

 

DNA:

- Tužitelju po pun.

- 1. tuženici po odvjetništvu u P.

- 2. tuženiku po stečajnom upravitelju

- 3. tuženiku

- 4. tuženiku