1

Poslovni broj: 15 P-351/2019-28

             

 

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Općinski sud u Virovitici, Stalna služba u Slatini, po sutkinji Marici Bićanić, u parnici tužitelja Š. M. iz O., T. pl. M., OIB:, koga zastupaju punomoćnici odvjetnicu u Zajedničkom odvjetničkom društvu R. B. i D. N. u V., protiv tuženika A. B. d.d. Z., S. avenija , OIB:, kao pravni slijednik S. banke d.d. O., koga zastupa punomoćnik, H. M., odvjetnik u Zagreb u radi isplate, nakon glavne rasprave održane 29. ožujka 2021., u prisutnosti punomoćnika stranaka, 21. travnja 2021.,

 

p r e s u d i o   j e

 

I. Nalaže se tuženiku A. B. d.d. Z., S. avenija , OIB:, da tužitelju Š. M. iz O., T. pl. M. , OIB:, isplati iznos od 20.709,04 kn, sa zakonskim zateznim kamatama za razdoblje od 31. siječnja 2005., do 31. prosinca 2007., po stopi od 15% godišnje, za razdoblje od 1. siječnja 2008., do 30. lipnja 2011., po stopi od 14% godišnje, za razdoblje od 1. srpnja 2011., do 31. srpnja 2015., po stopi od 12% godišnje, za razdoblje od 1. kolovoza 2015., do 31. prosinca 2015., po stopi od 8,14% godišnje, za razdoblje od 1. siječnja 2016., do 30. lipnja 2016., po stopi od 8,05% godišnje, za razdoblje od 1. srpnja 2016., do 31. prosinca 2016., po stopi od 7,88% godišnje, za razdoblje od 1. siječnja 2017., do 30. lipnja 2017., po stopi od 7,68% godišnje, za razdoblje od 1. srpnja 2017., do 31. prosinca 2017., po stopi od 7,41% godišnje, za razdoblje od 1. siječnja 2018., do 30. lipnja 2018., po stopi od 7,09% godišnje, za razdoblje od 1. srpnja 2018., do 31. prosinca 2018., po stopi od 6,82% godišnje, za razdoblje od 1. siječnja 2019., do isplate po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, tekućim na iznos od:

 

-81,23 kn od 1. travnja 2009., do isplate,

-81,81 kn od 1. svibnja 2009., do isplate,

-81,81 kn od 1. lipnja 2009., do isplate,

-81,81 kn od 1. srpnja 2009., do isplate,

-81,81 kn od 1. kolovoza 2009., do isplate,

-81,81 kn od 1. rujna 2009., do isplate,

-81,81 kn od 1. listopada 2009., do isplate,

-81,81 kn od 1. studenog 2009., do isplate,

-81,81 kn od 1. prosinca 2009., do isplate,

-81,81 kn od 1. siječnja 2010., do isplate,

-81,81 kn od 1. veljače 2010., do isplate,

-81,81 kn od 1. ožujka 2010., do isplate,

-81,81 kn od 1. travnja 2010., do isplate,

-81,81 kn od 1. svibnja 2010., do isplate,

-81,81 kn od 1. lipnja 2010., do isplate,

-81,81 kn od 1. srpnja 2010., do isplate,

-81,81 kn od 1. kolovoza 2010., do isplate,

-81,81 kn od 1. rujna 2010., do isplate,

-81,81 kn od 1. listopada 2010., do isplate,

-81,81 kn od 1. studenog 2010., do isplate,

-81,81 kn od 1. prosinca 2010., do isplate,

-231,81 kn od 1. siječnja 2011., do isplate,

-231,81 kn od 1. veljače 2011., do isplate,

-231,81 kn od 1. ožujka 2011., do isplate,

-231,81 kn od 1. travnja 2011., do isplate,

-231,81 kn od 1. svibnja 2011., do isplate,

-231,81 kn od 1. lipnja 2011., do isplate,

-231,81 kn od 1. srpnja 2011., do isplate,

-231,81 kn od 1. kolovoza 2011., do isplate,

-231,81 kn od 1. rujna 2011., do isplate,

-702,81 kn od 1. listopada 2011., do isplate,

-381,81 kn od 1. studenog 2011., do isplate,

-381,81 kn od 1. prosinca 2011., do isplate,

-381,81 kn od 1. siječnja 2012., do isplate,

-381,81 kn od 1. veljače 2012., do isplate,

-381,81 kn od 1. ožujka 2012., do isplate,

-381,81 kn od 1. travnja 2012., do isplate,

-381,81 kn od 1. svibnja 2012., do isplate,

-381,81 kn od 1. lipnja 2012., do isplate,

-381,81 kn od 1. srpnja 2012., do isplate,

-381,81 kn od 1. kolovoza 2012., do isplate,

-381,81 kn od 1. rujna 2012., do isplate,

-381,81 kn od 1. listopada 2012., do isplate,

-381,81 kn od 1. studenog 2012., do isplate,

-381,81 kn od 1. prosinca 2012., do isplate,

-381,81 kn od 1. siječnja 2013., do isplate,

-381,81 kn od 1. veljače 2013., do isplate,

-381,81 kn od 1. ožujka 2013., do isplate,

-381,81 kn od 1. travnja 2013., do isplate,

-381,81 kn od 1. svibnja 2013., do isplate,

-381,81 kn od 1. lipnja 2013., do isplate,

-381,81 kn od 1. srpnja 2013., do isplate,

-381,81 kn od 1. kolovoza 2013., do isplate,

-381,81 kn od 1. rujna 2013., do isplate,

-381,81 kn od 1. listopada 2013., do isplate,

-381,81 kn od 1. studenog 2013., do isplate,

-381,81 kn od 1. prosinca 2013., do isplate,

-381,81 kn od 1. siječnja 2014., do isplate,

-381,81 kn od 1. veljače 2014., do isplate,

-381,81 kn od 1. ožujka 2014., do isplate,

-381,81 kn od 1. travnja 2014., do isplate,

-381,81 kn od 1. svibnja 2014., do isplate,

-381,81 kn od 1. lipnja 2014., do isplate,

-381,81 kn od 1. srpnja 2014., do isplate,

-381,81 kn od 1. kolovoza 2014., do isplate,

-381,81 kn od 1. rujna 2014., do isplate,

-381,81 kn od 1. listopada 2014., do isplate,

-381,81 kn od 1. studenog 2014., do isplate,

-381,81 kn od 1. prosinca 2014., do isplate,

-381,81 kn od 1. siječnja 2015., do isplate,

-381,81 kn od 1. veljače 2015., do isplate,

-381,81 kn od 1. ožujka 2015., do isplate,

-381,81 kn od 1. travnja 2015., do isplate,

-166,84 kn od 1. lipnja 2015., do isplate, sve u roku od 15 dana.

 

Tuženik je dužan tužitelju platiti parnični trošak u iznosu od 16.634,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, počevši od 21. travnja 2021., kao dana donošenja presude do isplate, u roku od 15 dana.

 

Obrazloženje

 

U tužbi podnesenoj 10. lipnja 2019., i tijekom postupka, navodi se da su prednik tuženika S. banka d.d. O. i tužitelj, 24. lipnja 2005., zaključili Ugovor o namjenskom kreditu bez depozita broj 5140030242-63000111556/2005, koji je ovjeren po javnom bilježniku A. N. iz O. pod brojem OV-3449/05, da je tim Ugovorom prednik tuženika kao kreditor, tužitelju kao korisniku kredita, odobrio i stavio na raspolaganje kunsku protuvrijednost 20.000,00 CHF da je ugovorena otplata kredita kroz 120 mjeseci u jednakim mjesečnim anuitetima kunske protuvrijednosti prema važećem tečaju CHF kreditora na dan plaćanja.

 

Predmetni potrošački Ugovor je s promjenjivom kamatnom stopom i s valutnom klauzulom vezanom za švicarski franak, a kreditna sredstva su korisniku isplaćena 1. srpnja 2005. Tijekom otplate kredita, kamatna stopa je više puta mijenjana u skladu s odlukom o kamatnim stopama kreditora, pa je s početno ugovorenih 5,25% godišnje rasla do 6,75% godišnje, te je došlo i do promjene tečaja CHF. Tužitelj drži da je ništetna odredba Ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi po jednostranoj odluci kreditora o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, kao i odredba kojom je ugovorena valuta uz koju je bila vezana glavnica švicarski franak (u daljnjem tekstu: CHF), da prije i u vrijeme sklapanja Ugovora tuženik kao trgovac nije u potpunosti informirao tuženika kao potrošača o svim bitnim parametrima za donošenje valjane odluke, zbog čega je nastala neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih stranaka na štetu tužitelja kao potrošača, čime je tuženik povrijedio odredbe čl. 81. i 82. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 96/03).

 

Tužitelj navodi da je presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014., u točki II. potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013., u dijelu toč. 1., 2., 3., 4., 5., 6. i 7. izreke kojom se utvrđuje da je i tuženik A. bank d.d.,(ranije: H. A.-A.-B.) u razdoblju od 1. lipnja 2004., do 31. prosinca 2008., povrijedio kolektivne interese i prava potrošača - korisnika kredita, tako što je u potrošačkim ugovorima o kreditima koristio nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a koja je ništetna.

 

Odlukom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018., utvrđeno je da su nepoštene i ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli u CHF. O ugovaranju valutne klauzule svoje tumačenje je dao i Ustavni sud u odluci broj U-III-2521/2015 i dr., kao i u rješenju broj U-I-3685/2015 i dr.

 

Presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev 2221/2018-11 od 3. rujna 2019., je odbijena kao neosnovana revizija tuženika protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018.

 

Odredba čl. 502.c Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19) propisano je da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st. 1. istog Zakona, da su određenim postupanjem uključujući i propuštanjem tuženika povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi te će u tom slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.

 

Tužitelj tvrdi da mu je zbog ništetnih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i o valutnoj klauzuli, sukladno čl. 323. st.1. i čl. 1111. i čl. 1115. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18), tuženik dužan vratiti sve što je primio na temelju takvih odredbi Ugovora.

 

Nadalje, tužitelj ističe da se zastara smatra prekinutom 4. travnja 2012., kada je podnesena kolektivna tužba u predmetu Franak, koji prekid je trajao do pravomoćnosti sudske odluke 14. lipnja 2018., da jednom prekinuta zastara počinje teći ispočetka, tako da njegova tražbina nije u zastari, te se poziva i na pravno shvaćanje sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Su-IV-47/2020-2 od 30. siječnja 2020., prema kojem zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavak 1. ZOO/05 (članak 104. stavak 1. ZOO/91) kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora.

 

Tužitelj je podnio stupnjevitu tužbu u smislu čl. 186.b st. 3. i 4. i čl. 325.a Zakona o parničnom postupku, te je nakon što je tuženik dostavio potrebne podatke za provođenje vještačenja i nakon što je provedeno vještačenje, postavio određeni tužbeni zahtjev glede isplate, te predlaže da sud presudom naloži tuženiku da mu isplati iznos od 20.709,04 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dospijeća-dana preplate do isplate. Potražuje trošak postupka sa zakonskom zateznom kamatom od donošenja odluke do isplate.

 

Tuženik se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu, navodi da se tuženik pogrešno poziva na presude donesene povodom tužbe tužitelja Potrošač - Hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača, da tužitelj u ovoj parnici ne zahtijeva naknadu štete već isplatu i stoga se neutemeljeno poziva na odredbu čl. 502.c Zakona o parničnom postupku, potom, smatra da nisu kumulativno ispunjeni uvjeti propisani Zakonom o zaštiti potrošača da bi promjenjiva kamatna stopa bila ništetna, kao i da ni ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli nisu protivne Ustavu, prisilnim propisima i moralu društva, te ističe prigovor zastare. Tuženik predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev.

 

U dokaznom postupku sud je saslušao svjedoka D. G. (list 188 i 189), pročitao je Ugovor o namjenskom kreditu bez depozita broj 5140030242-63000111556/2005 od 24. lipnja 2005., ovjeren 28. lipnja 2005., po javnom bilježniku A. N. iz O. pod brojem 3449/05, list 10 do 17, Specifikaciju uplata po Ugovor broj 5140030242-63000111556/2005, partija broj 25380051, Pregled prometa za klijenta, Obavijest o promjenama kamatnih stopa po kreditu, Početni otplatni plan i Obročni otplatni plan, list 40 do 68, Nalaz i mišljenje te očitovanje stalnog sudskog vještaka Đ. S. B. od 18. srpnja 2020., list 77 do 88 i 143 do 147., na temelju čega je utvrdio slijedeće činjenično stanje:

 

-tužitelj kao korisnik kredita i prednik tuženika kao kreditor su 24. lipnja 2005., zaključili Ugovor o namjenskom kreditu bez depozita broj 5140030242-63000111556/2005,  

-navedenim ugovorom je tužitelju odobren i isplaćen kredit u kunskoj protuvrijednosti od 20.000,00 CHF i tužitelj se obvezao vršiti njegovu otplatu u mjesečnim anuitetima izraženim u kunskoj protuvrijednosti CHF prema srednjem tečaju tužitelja za devize na dan plaćanja, 

-Ugovorom je ugovorena redovna kamata kao promjenjiva, koja je u vrijeme sklapanja ugovora iznosila 5,25 %, te da korisnik kredita prihvaća sve naknadne izmjene kamatne stope sukladno izmjenama i dopunama odluke o kamatnim stopama Banke, 

-nakon sklapanja Ugovora je tuženik mijenjao stopu ugovorne kamate, tako da je ista iznosila 5,40 %, od 1. rujna 2007., do 30. studenog 2008., 6,00 %, od 1. prosinca 2008., do 30. travnja 2009., 6,75% od 1. svibnja 2009., do 30. studenog 2010., 6,50%, od 1. prosinca 2010., do 30. rujna 2011., 6,30% od 1. listopada 2011., do 31. prosinca 2014., te 3,23% od 1. siječnja 2014., do 29. srpnja 2015.,

-tužitelj je 29. srpnja 2015., u cijelosti otplatio kredit, 

-u kolektivnom sporu pokrenutom od strane Hrvatskog saveza udruga za zaštitu potrošača protiv više poslovnih banaka, uključujući i ovdje tuženika, pravomoćnom presudom i rješenjem Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014., te presudom poslovni broj Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018., utvrđeno je nesavjesno postupanje banaka kroz ugovaranje rizičnih kredita u valuti CHF s promjenjivom kamatnom stopom odnosno korištenje nepoštenih i ništetnih ugovornih odredaba o promjenjivosti stope ugovorne kamate i o valutnoj klauzuli,

-tužitelj je tijekom otplate kredita, temeljem ništetnih ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i o valutnoj klauzuli, preplatio kredit u ukupnom iznosu od 20.709,04 kn, koji iznos proizlazi iz nalaza i mišljenja sudske vještakinje (list 77 do 88 i 143 do 147).

 

Saslušanjem svjedoka D. G. je utvrđeno da je prije umirovljenja bio službenik H. A. A. B. i prethodno S. banke, da je Banka odobravala kredite u EUR-ima i kasnije i u CHF, da je u uvjetima kreditiranja bilo navedeno da je kamatna stopa promjenjiva sukladno odluci Banke, da nijednom klijentu nije izričito naglašavao da u trenutku sklapanja ugovora postoje dva promjenjiva elementa i to tečaj valute i kamatna stopa, niti da HNB štiti tečaj kune prema EUR a ne i prema CHF, da je Banka imala unaprijed sastavljen, standardizirani i tipizirani ugovor, u koju tiskanicu su unošeni samo podaci vezani za konkretnog klijenta, od njegovih osobnih podataka, do visine odobrenih kreditnih sredstava, kamatne stope, roka otplate, drugih uvjeta kredita, instrumenata osiguranja i slično, da korisnici kredita u pravilu nisu ni čitali ugovorne odredbe, ali nisu ni mogli utjecati na sadržaj ugovornih odredaba, upravo iz razloga što je ugovor temeljno predstavljao tekst unaprijed sastavljenog standardiziranog obrasca i klijent je samo mogao odabrati vrstu kredita, ali ne i utjecati na sadržaj unaprijed sastavljenog obrasca za pojedinu vrstu kredita, te da je kao službenik u svemu postupao sukladno poslovnoj politici Banke.

 

Iz Ugovora o namjenskom kreditu bez depozita broj 5140030242-63000111556/2005 od 24. lipnja 2005., ovjeren 28. lipnja 2005., po javnom bilježniku A. N. iz O. pod brojem 3449/05, proizlazi da je prednik tuženika S. banka d.d. O., kao kreditor, odobrio tužitelju kao potrošaču stambeni kredit u iznosu kunske protuvrijednosti 20.000,00 CHF obračunato prema srednjem tečaju kreditora na dan korištenja kredita, da se kredit otplaćuje u 120 mjesečnih anuiteta u kunskoj protuvrijednosti prema važećem tečaju kreditora za CHF na dan plaćanja, da je ugovorena redovna kamata koja je uključena u anuitete i tijekom postojanja obveza po ovom Ugovoru promjenjiva u skladu s odlukama o kamatnim stopama kreditora, da je na dan isplate kredita redovna kamatna stopa iznosila 5,25% godišnje, te da anuiteti dospijevaju na naplatu uzastopno prvog dana u mjesecu. (list 10 do 17).

 

Provedenim knjigovodstveno financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Đ. S. B., na temelju specifikacija uplata i pregleda prometa po kreditu, obavijesti o promjeni kamatne stope i otplatnog plana, utvrđeno je da je 26. lipnja 2005., Banka po predmetnom Ugovoru isplatila tužitelju kredit od 20.000,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti prema svom srednjem tečaju, da je na dan isplate kredita 1,00 CHF iznosio 4,742849 kn, da je mjesečni anuitet trebao biti kunska protuvrijednost 214,68 CHF tj.1.018,19 kn, da je početno ugovorena kamatna stopa od 5,25% godišnje, da su zbog promjenjive kamatne stope koja se kretala u rasponu od 5,25% do 6,75% godišnje, i promjenjivog tečaja CHF anuiteti iznosili više od 1.018,19 kn mjesečno, da je tužitelj uredno otplaćivao anuitete svaki mjesec od početka otplate 1. kolovoza 2005., do 1. srpnja 2015., da je kredit otplaćen u cijelosti 29. srpnja 2015., da je tuženik vratio tužitelju 22. siječnja 2019., iznos od 1.500,00 kn, da je u razdoblju otplate kredita, nakon saldiranja vraćenih 1.500,00 kn, tužitelj platio tuženiku ukupno 142.909,59 kn, da bi tuženikova obveza po kreditu i to da obračun kreditne obveze nije vršen po promjenjivoj kamatnoj stopi u skladu s jednostranom odluke tuženika i bez da je iznos glavnice vezan uz valutnu klauzulu za CHF, iznosila ukupno 122.200,55 kn, te da preplata tužitelja po kreditu, zbog ugovornih odredbi o promjenjivoj kamati i valutnoj klauzuli, iznosi 20.709,04 kn. (list 77 do 88 i 143 do 147).

 

Iskazu svjedoka D. G. je sud povjerovao, kao uvjerljivom, jasnom i razložnom.

 

Sud je prihvatio nalaz i mišljenje knjigovodstveno financijskog vještaka cijeneći da je u skladu s pravilima struke, da je objektivan, argumentiran i razložan. Stranke nemaju primjedbi na nalaz i mišljenje vještaka, a tuženik prigovara metodologiji izračuna. Vještakinja je izračun napravila u svemu sukladno nalogu za vještačenje od 12. ožujka 2020. (list 74)

 

Ostale pročitane pisane dokaze je sud prihvatio kao vjerodostojne.

 

Cijeneći sve provedene dokaze u smislu čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19), sud je izveo zaključak da je preinačeni tužbeni zahtjev tužitelja osnovan.

 

Predmet spora je zahtjev za isplatom više isplaćenog po Ugovoru o kreditu s valutnom klauzulom u CHF, za odredbe kojeg ugovora tužitelj tvrdi da su ništetne kada je riječ o promjenjivoj kamati te valutnoj klauzuli.

 

Prije svega, Direktiva Vijeća 93/13/ EEZ od 5. travnja 1993., o nepoštenim odredbama u potrošačkim ugovorima (Službeni list EZ 1993. L 95/29) definira potrošača kao svaku fizičku osobu koja u ugovorima obuhvaćenima ovom Direktivom nastupa za potrebe izvan okvira svojeg obrta, poduzeća i profesije. Odobrena mu i plasirana sredstva po Ugovoru o namjenskom kreditu bez depozita broj 5140030242-63000111556/2005 od 24. lipnja 2005., tužitelj je iskoristio isključivo kao potrošač, tj. izvan „svojeg obrta, poduzeća i profesije“.

 

Nadalje, stajalište je suda da se tužitelj osnovano pozvao na presude radi zaštite kolektivnih interesa potrošača koje se odnose i na tuženika A. bank d.d., na primjenu odredbi Zakona o zaštiti potrošača, te čl. 502.c u vezi s čl. 502.a i 502.b Zakona o parničnom postupku, na osnovi kojih odredbi presude radi zaštite kolektivnih interesa potrošača imaju obvezujući učinak na utvrđenje ništetnosti ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli vezanoj za CHF i promjenjive kamatne stope po jednostranoj odluci kreditora iz predmetnih ugovora.

 

Presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014., u točki II. potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013., u dijelu toč. 1., 2., 3., 4., 5., 6. i 7. izreke kojom se utvrđuje da je i tuženik, u razdoblju od 1. travnja 2005., do 31. prosinca 2008., povrijedio kolektivne interese i prava potrošača - korisnika kredita, tako što je u potrošačkim ugovorima o kreditima koristio nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a koja je ništetna, koja presuda je potvrđena revizijskom odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revt-249/14-2 od 9. travnja 2015., te cijeneći da je presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske od 14. lipnja 2018., broj Pž-6632/17 utvrđeno da su nepoštene i ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli u CHF, kao i da je presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev 2221/2018-11 od 3. rujna 2019., odbijena kao neosnovana revizija tuženika protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018.

 

Prvostupanjski sud obvezuju odluke suda iz kolektivne tužbe da je tuženik povrijedio interese potrošača-tužitelja prilikom sklapanja Ugovora o kreditu koristeći u tom Ugovoru nepoštene i ništene odredbe, tako da je ugovorena valutna klauzula koja je vezana uz švicarski franak, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja Ugovora nije tužitelja kao potrošača u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, te da je ugovorena i promjenjiva redovna kamatna stopa u skladu s jednostranom odlukom tuženika, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo. Kako je ugovor o kreditu sklopljen na unaprijed formuliranom obrascu, to se temeljem presumpcije po Zakonu o zaštiti potrošača, ima uzeti da se radi o unaprijed formuliranim ugovornim odredbama o kojima stranke nisu pregovarale i tužitelj nije imao nikakvog utjecaja na njihov sadržaj. Slijedom toga, u ovom postupku nije bilo nužno ponovno provoditi dokaze na okolnosti ništetnosti ugovornih odredbi glede promjenjive redovne kamatne stope i valutne valute uz koju je vezana glavnica za švicarski franak, uz naznaku da je svjedok D. G., bivši službenik prednika tuženika S. banke d.d. O. i H. A. A. B. d.d., potvrdio da korisnici kredita nisu mogli utjecati na sadržaj Ugovora, koji je Banka imala unaprijed sastavljen na tipiziranom obrascu. Stoga je, nalazeći da je činjenično stanje utvrđeno, riješeno da neće saslušavati tužitelja u svrhu dokazivanja, te je sud utvrdio da su ništetne odredbe o valutnoj klauzuli vezanoj za CHF i kamatnoj stopi koja je tijekom postojanja ugovora promjenjiva po jednostranoj odluci kreditora o kojima se nije pregovaralo, temeljeći svoj zaključak na odlukama Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014., Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revt-249/14-2 od 4. srpnja 2013., Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-6632/2018-10 od 14. lipnja 2018., i odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-2221/2018-11 od 3. rujna 2019.

 

Ništetnost ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi u skladu s jednostranom odlukom tuženika i o ugovorenoj valuti uz koju je bila vezana glavnica za CHF, nema za posljedicu ništetnost Ugovora o kreditu u cijelosti. Za slučaj djelomične ništetnosti ugovora, sukladno čl. 323. st. 1. u svezi s čl. 324. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18), svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve što je primila na temelju ništetne odredbe. Obveza vraćanja imovine vrši se po odredbama o stjecanju bez osnove i nastaje kada se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala.

 

Tuženik je od tužitelja naplaćivao veće anuitete, po osnovi povećanja redovne kamate i rasta tečaja CHF. Tuženik je otplatio u cijelosti kredit po obračunu, uz primjenu opisanih ništetnih odredbi o kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli. Osnova plaćanja promjenjivih kamata i valute vezane za CHF temeljena na Ugovoru o kreditu je otpala utvrđenjem ništetnim tih odredbi ugovora. Stoga je tuženik na osnovi čl. 1111., u svezi s čl. 1115., i čl. 29. st. 1. i 2. Zakon o obveznim odnosima, dužan izvršiti povrat primljenih novčanih sredstava sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana stjecanja do isplate.

 

Prema nalazu i mišljenju knjigovodstveno financijskog vještaka Đ. S. B. od 31. srpnja 2020., (list 77 do 88 i 143 do 147), na koje stranke nemaju primjedbe, tužitelj je tuženiku po Ugovoru o namjenskom kreditu broj 5140030242-63000111556/2005 od 24. lipnja 2005., na temelju redovne kamatne stope, koja se kretala u rasponu preko početnih 5,25% godišnje do 6,75% godišnje, i na temelju promjene tečaja vezanog za CHF i to iznad početnog tečaja od 4,742849 kn za 1,00 CHF, tijekom otplate kredita u razdoblju od 1. kolovoza 2005., do 29. srpnja 2015., kada je kredit otplaćen u cijelosti, tužitelj je tuženiku preplatio svoju obvezu u iznosu od ukupno 20.709,04 kn, u mjesečnim iznosima kao u izreci.

 

Glede isplate preplaćenog iznosa po Ugovoru o kreditu, tužitelj je podnio stupnjevitu tužbu u smislu čl. 186.b st. 3. i 4. i čl. 325.a Zakona o parničnom postupku, jer nije raspolagao svim potrebnim podacima.

 

Visina postavljenog tužbenog zahtjeva kojim tužitelj potražuje isplatu preplaćenog iznosa, odnosno razliku iznosa između kamate utvrđene otplatnim planom i stvarno plaćenog iznosa, do koje razlike je došlo zbog promjene kamatne stope odlukama Banke, kao i razlika iznosa između tečaja CHF na dan isplate kredita i stvarno plaćenog iznosa po obračunatom tečaju CHF, do koje razlike je došlo zbog primjene valutne klauzule vezane glavnice za švicarski franak, mogla je biti utemeljena tek na rezultatima provedenog financijskog vještačenja. Tužitelj je i bez posebnog rješenja suda, odmah po primitku nalaza i mišljenja knjigovodstveno financijskog vještaka, postavio određen tužbeni zahtjev glede isplate. Sud cijeni da je takva preinaka tužbe svrsishodna za konačno rješenje odnosa među strankama i stoga je dopuštena u smislu čl. 190. st. 2. Zakona o parničnom postupku, a i tuženik se upustio u raspravljanje nakon preinake tužbenog zahtjeva.

 

Ističe se da nije od značaja činjenica što tužitelj nije bio stranka u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača. Ovo stoga, jer je upravo pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača došlo do prekida zastare na temelju čl. 241. Zakona o obveznim odnosima, a zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe, dakle, 13. lipnja 2014., pa zbog toga u konkretnom slučaju zastara nije nastupila. Zastara restitucijskih zahtjeva, počinje teći od dana donošenja prvostupanjske odluke, što proizlazi i iz pravnog shvaćanja sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Su-IV-47/2020 od 30. siječnja 2020.

 

Slijedom izloženog, sud je usvojio preinačeni tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti.

 

Sukladno čl. 155. Zakona o parničnom postupku, Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 142/12, 103/14,118/14 i 107/15) i Tarifi sudskih pristojbi (Narodne novine broj 53/19), sud tužitelju priznaje trošak za sastav tužbe u iznosu od 1.250,00 kn - Tbr. 7. t. 1. i Tbr. 42. Tarife, za sastav četiri obrazložena podneska od 30. siječnja 2020., 8. rujna 2020., 1. prosinca 2020., i 11. ožujka 2021., u iznosu od po 1.250,00 kn - Tbr. 8. t. 1. i Tbr. 42. Tarife, za zastupanje na ročištima 31. siječnja 2020., 24. veljače 2020., 12. ožujka 2020., 16. veljače 2021., i 29. ožujka 2021., u iznosu od po 1.250,00 kn - Tbr. 9. t. 1. i Tbr. 42. Tarife, trošak vještačenja u iznosu od 3.000,00 kn, te trošak sudskih pristojbi na tužbu u iznosu od 577,00 kn i na presudu u iznosu od 557,00 kn - Tab. br. 1. i 2. Uredbe o tarifi sudskih pristojbi (Narodne novine broj 53/19), odnosno ukupno 16.634,00 kn. Tužitelju nije priznat trošak prijevoza punomoćnika na relaciji Virovitica - Slatina - Virovitica, budući da je tužitelj mogao izabrati i punomoćnika iz Slatine.

 

Tužitelj je u cijelosti uspio u sporu, pa je tuženik dužan platiti tužitelju trošak postupka u iznosu od 16.634,00 kn, sa zakonskom zateznom kamatom po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, koja teče od donošenja presude pa do isplate. Odluka o parničnom trošku je zasnovana na odredbi čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku.

 

Na osnovi izloženog, odlučeno je kao u izreci.

 

U Slatini 21. travnja 2021.

 

 

Sutkinja             

 

Marica Bićanić

 

 

 

 

 

 

 

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba županijskom sudu, u roku 15 dana od primitka presude. Žalba se podnosi putem ovog suda, u tri istovjetna primjerka.

 

DNA:

1. Punom. tužitelja: ZOU R. B. i D. N. iz V.,
2. Punom. tuženika: H. M., odvjetnik iz Z..