Baza je ažurirana 22.08.2025. 

zaključno sa NN 85/25

EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

1

Poslovni broj: 15 P-395/2020-12

 

 

Republika Hrvatska

Općinski sud u Virovitici

Stalna služba u Slatini

Trg sv. Josipa 12, 33520 Slatina

Poslovni broj: 15 P-395/2020-12   

 

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

              Općinski sud u Virovitici, Stalna služba u Slatini, po sutkinji Marici Bićanić, u parnici tužitelja F. M., Z. G., OIB:, koga zastupa punomoćnik B. J., odvjetnik iz S., protiv tuženika R. H., OIB:, koju zastupa O. državno odvjetništvo u V., radi utvrđenja, nakon glavne rasprave održane 17. ožujka 2021., u nazočnosti punomoćnika tužitelja i zakonskog zastupnika tuženika, 21. travnja 2021.,

 

 

p r e s u d i o   j e :

 

I.              Odbija se tužbeni zahtjev, koji glasi:

             

              „Utvrđuje se da je tužitelj F. M., Z. G., OIB:, vlasnik kč.br. 1998/2 livada sa 133 m2 koja je upisana u zk.ul.br. 1378 k.o. Z., te kč.br. 1999/2 livada s 1214 m2 koja je upisana u zk.ul.br. 343 k.o. Z., što je tuženik dužan priznati i dozvoliti tužitelju da se upiše vlasnikom u zemljišnim knjigama."

 

II.              Tužitelj je dužan platiti tuženiku parnični trošak u iznosu od 1.500,00 kn, u roku od 15 dana.

 

 

Obrazloženje

 

              Tužitelj navodi da je stvarni vlasnik kč.br. 1999/2 u zk.ul.br. 343 i kč.br. 1998/2 u zk.ul.br. 1378 k.o. Z., iako se u zemljišnoj knjizi kao vlasnik vodi R. H., da su on i njegovi prednici nepunih 60 godina u neprekinutom mirnom posjedu navedenih nekretnina, koje je 1964., njegov otac M. M. kupio od J. K. i odmah stupio u posjed, da ugovor o kupoprodaji nije sastavljan zbog upisanog tereta na nekretninama, da je M. M. 1988., platio taj teret, da je tužitelj naslijedio oca te i sada uživa opisane nekretnine, pa predlaže da ga sud utvrdi vlasnikom, što je tuženik dužan priznati i dopustiti upis prava vlasništva za njezinu korist u zemljišnoj knjizi.

 

              Tuženik se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu, ističe da su navodi tužbe u suprotnosti s Povijesti promjena na katastarskim česticama od 10. travnja 2020., iz kojih proizlazi da je 1985., izvršen prijenos predmetnih nekretnina na J. K. iz Š., koji je i danas upisani posjednik u PL 98 k.o. Z., da J. K. nije bio zemljišnoknjižni vlasnik i da se u katastru nisu evidentirali tereti na zemljištu, da nije dokazano da je kupoprodaja bila dogovorena i izvršena predaja posjeda, da nije logično da je M. M. od 1964., bio u posjedu predmetnih nekretnina, a na kojima je J. K. 1985., u katastru upisan kao posjednik, da tužitelj nije priložio rješenje o nasljeđivanju iza svoga oca, pa kako nijedan pisani akt ne ukazuje da su tužitelj i njegovi prednici stekli vlasništvo na predmetnim livadama Z. selo, te kako se u Povijesti promjena, niti u bilo kojoj drugoj ispravi uopće ne spominje prezime M. u kontekstu posjeda/vlasništva predmetnih nekretnina, to tenik predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev tužitelja.

 

U dokaznom postupku sud je saslušao je svjedoke M. Č. i Z. G., pročitao je PL 98, zk.ul.br. 343 i 1378 k.o. Z., Zahtjev za mirno rješenje spora od 18. veljače 2020., Povijest promjena Ispostave za katastar nekretnina Orahovica od 10. travnja 2020., Prijavni list i spisak promjena za k.o. Zdenci iz 1985., rješenje broj Z-2946/2020-6 od 2. listopada 2020., na temelju čega je utvrdio slijedeće činjenično stanje:

 

Iz iskaza svjedoka M. Č. proizlazi da je tužiteljev zet od 1996., da je dvije livade Z. G., koje su manjih površina i nalaze se između sela i zdenačke rijeke, uživao tužiteljev otac M. do 2004., nakon čega Z. G. uživa tužitelj kao njegov nasljednik, da posjed Z. G. nikada nisu imali R. H., bivša O. O. ili PP O., da su u tom predjelu vlasnici zemljišta isključivo fizičke osobe, zatim, da je poznavao J. K. iz Š., da je M. M. više puta kazivao da je predmetne nekretnine kupio od J. K. i da prijenos vlasništva i posjeda nije izvršen zbog J. velikih poreznih zaduženja na tom zemljištu, da je M. kasnije otplatio J. dug, ali je J. odgađao potpisivanje kupoprodajnog ugovora i da je rekao M. da radi tu zemlju, da poslije toga tužiteljev otac nije inzistirao na pisanom ugovoru, da je J. umro prije 15-tak godina, da ne zna tko je C. K. i je li ona i na koji način bila povezana s J. K., te da je M. M. osim tužitelja imao i kćerku, koja živi u Kanadi i koja je bratu darovala svoj dio.

 

Svjedok Z. G. je iskazao da se livade Z. selo nalaze iza šume zvane G. prema zdenačkoj rijeci, da u tom predjelu nisu imali nekretnine R. H., bivša O. O. ili PP O. nikada, da od rođenja živi u Z. G. i da su, koliko god pamti unazad, livade Z. selo uživali M. M. i nakon njegove smrti njegov sin F., da ne zna kako je M. M. stekao ove nekretnine, da je M. u cijelosti naslijedio sin F., da je M. imao i kćerku koja živi u Kanadi i da je ista bratu darovala svoj dio, te da ne zna tko su J. i C. K., niti pamti da su te osobe ikada uživale livade Z. selo

 

Da je K. J. upisani posjednik, a R. H. upisani vlasnik kč.br. 1998/2 i 1999/2, utvrđeno je iz PL 98, i iz zk.ul.br. 343 i zk.ul.br. 1378 k.o. Zdenci (str. 3 do 5).

 

Iz Povijesti promjena na katastarskim česticama, Ispostave za katastar nekretnina Orahovica od 10. travnja 2020., je utvrđeno da su u PL 98 od revizije katastra za k.o. Z. 1956., kč.br. 1998/2 i kč.br. 1999/2 bile upisani posjed C. K. udove F., da je 1985., prijavnim listom izvršena promjena upisa posjednika za korist K. J. F. iz Š., da je ta promjena u katastru evidentirana pod brojem 48/85, te da su 2015., geodetskim parcelacijskim elaboratom za potrebe evidentiranja vodotoka Z. R., parcelacijom od kč.br. 1999/2 površine 1255 m2 nastale kč.br. 1999/2 površine 1214 m2 i kč.br. 1999/3 površine 41 m2 (list 7 do 9).

 

Da se tužitelj obratio Općinskom državnom odvjetništvu u Virovitici glede vlasništva kč.br. 1999/2 i kč.br. 1998/2 k.o. Z., proizlazi iz Zahtjeva za mirno rješenje spora od 18. veljače 2020., (list 6).

 

Da je sastavljen 13. studenog 1985., i to nakon što je u katastar neposredno pristupio K. J. F. i izjavio da je on vlasnik nekretnina iz PL 98, da je J. K. zahtijevao da se, sukladno provedenoj ostavini, nekretnine iz PL 98, u kojem je upisani posjednik svih nekretnina bila K. C. udova F., upišu na njegovo ime, utvrđeno je iz Prijavnog lista i spiska promjena za k.o. Z. iz 1985., (list 30 do 35).

 

  Da je u pojedinačnom zemljišnoknjižnom ispravnom postupku usvojen prijedlog predlagatelja F. M. i naloženo brisanje prava vlasništva J. K. na kč.br. 2000/1, kč.br. 2000/2 i kč.br. 2001 iz zk.ul.br. 146 k.o. Z. kao i upis prava vlasništva na ime predlagatelja, proizlazi iz rješenja broj Z-2946/2020-6 od 2. listopada 2020., (str. 28 i 29).

 

Kao razložnim i uvjerljivim, sud je povjerovao iskazima svjedoka M. Č. i Z. G., te je vjerodostojnim ocijenio pročitane pisane dokaze.

 

              Cijeneći svaki dokaz zasebno i u svezi s drugim provedenim dokazima, te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sud je izveo zaključak da tužbeni zahtjev nije osnovan.

 

Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14) propisuje da se stjecanje, promjena, pravni učinci i prestanak stvarnih prava do stupanja na snagu ovoga Zakona prosuđuju prema pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja, promjene i prestanka prava i njihovih pravnih učinaka (čl. 388. st. 2.), da se dosjelošću stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari ako taj ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban da bude vlasnikom te stvari, (čl. 159. st. 1.), da je posjed zakonit ako posjednik ima valjani pravni temelj toga posjedovanja (pravo na posjed, da je posjed pošten ako posjednik kad ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed i da se posjed smatra poštenim dok se suprotno ne dokaže (čl. 18. st. 1., 3., i 5.), te da samostalni posjednik stvari u vlasništvu Republike Hrvatske stječe dosjelošću vlasništvo stvari pošto je njegov posjed nekretnina neprekidno trajao 40 godina (čl. 159. st. 4. i 3.).

 

Tužitelj, ne prilažući rješenje o nasljeđivanju, tvrdi da je naslijedio oca M. M., te da je M. M. imao posjed spornih livada Z. G.. Sukladno čl. 17. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, ostaviteljevi posjedi stvari i prava prelaze na njegova nasljednika zbog ostaviteljeve smrti u njezinu času, onakvi kakvi su u tom času bili u ostavitelja.

 

U konkretnom slučaju, nedostaje zakonom određena kakvoća posjeda kč.br. 1998/2 i kč.br. 1999/2 k.o. Z. tužitelja i njegovog prednika, za stjecanje vlasništva opisanih nekretnina od strane tužitelja.

 

Neprijeporno je da tužitelj ima faktički posjed navedenih nekretnina, no taj posjed nije zakonit, jer je izostao valjani pravni temelj toga posjedovanja. Naime, provedenim dokazima nije utvrđeno da su J. K. kao kupac, s jedne, i prednik tužitelja M. M. kao prodavatelj, s druge strane, zaključili kupoprodajni ugovor čiji predmet su kč.br. 1998/2 i kč.br. 1999/2 k.o. Z., niti je dokazano da je kupac isplatio kupoprodajnu cijenu, u kom slučaju bi se mogla primijeniti odredba čl. 73. Zakona o obveznim odnosima 53/91, da se ugovor za čije se sklapanje zahtijeva pismena forma smatra pravovaljanim iako nije zaključen u toj formi ako su ugovorne strane izvršile, u cijelosti ili a pretežnom dijelu, obveze koje iz njega nastaju, osim ako iz cilja zbog kojega je forma propisana očito ne proizlazi što drugo. Protivno tome, unatoč navodima tužbe da je prednik tužitelja 1964., kupio od J. K. predmetne nekretnine, upravo je J. K. 21 godinu kasnije neposredno pristupio u katastar i izjavio da je on vlasnik kč.br. 1998/2 i kč.br. 1999/2 upisanih u PL 98 k.o. Z., te je zahtijevao da se s imena C. K. udove F., na temelju provedene ostavine, iste nekretnine upišu na njegovo ime, kom zahtjevu je udovoljeno evidentiranom promjenom broj 48/85.

 

Također, svjedok Č. je potvrdio da J. K. nije želio potpisati kupoprodajni ugovor s M. M., ali mu je dopustio da „radi zemlju“, što dokazuje da nije upitan pristanak J. K. da M. obrađuje predmetne livade Z. G., ali je zasigurno izostala suglasnost njegove volje da izvanknjižno vlasništvo na tim nekretninama prenese na M. M.Nastavno, J. K. nikada nije bio zemljišnoknjižni vlasnik nekretnina obuhvaćenih tužbenim zahtjevom, a općepoznato je da se tereti ne upisuju u PL, već u listu C zemljišnoj knjige.

 

Sukladno čl. 7., i 219., Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19), svaka stranka je dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika. Budući da se u priloženim ispravama ne spominje prezime M. u kontekstu posjeda/vlasništva predmetnih nekretnina, te da tužitelj nije dokazao da je stekao vlasništvo na kč.br. 1998/2 i kč.br. 1999/2 k.o. Z., to je njegov tužbeni zahtjev odbijen.

 

              Sud priznaje tuženiku traženi trošak za sastav odgovora na tužbu i za zastupanje na ročištima 13. siječnja 2021., i 17. ožujka 2021., u iznosu od po  500,00 kn odnosno ukupno 1.500,00 kn. Primjenom čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku, tužitelj je obvezan platiti tuženiku trošak postupka u iznosu od 1.500,00 kn.

 

Slijedom izloženog, odlučeno je kao u izreci.

 

U Slatini 21. travnja 2021.

 

                                                                      Sutkinja             

                           

                                                                                                                                            Marica Bićanić

 

 

 

 

 

 

 

 

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba županijskom sudu, u roku 15 dana, od dana primitka presude. Žalba se podnosi putem ovog suda, u pet istovjetnih primjeraka.

 

              DNA:

  1. Punom. tužitelj: B. J., odvjetnik iz S.,
  2. Zak.zastupnik tuženika: ODO u V. na boj P-DO-153/2020.
Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu