Pristupanje sadržaju
- 1 - Poslovni broj: Usž-839/21-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga Suda dr. sc. Sanje Otočan, predsjednice vijeća, Sanje Štefan i Ljiljane Karlovčan-Đurović, članica vijeća te više sudske savjetnice Lane Štok, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice Đ. P. iz Z., koju zastupa opunomoćenik B. Č., odvjetnik u Z., protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Z., radi poreza na dohodak, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-3980/19-11 od 25. rujna 2020., na sjednici vijeća održanoj 21. travnja 2021.
I. Odbija se žalba tužiteljice i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-3980/19-11 od 25. rujna 2020.
II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troška žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Presudom Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-3980/19-11 od 25. rujna 2020. odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenje tuženika klasa: UP/II-410-18/16-01/903, urbroj: 513-04-19-2 od 11. listopada 2019. te je odbijen zahtjev tužiteljice za naknadu troška upravnog spora.
2. Protiv navedene presude tužiteljica je podnijela žalbu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava, bitne povrede pravila sudskog postupka te zbog odluke o troškovima. Tužiteljica navodi da je J. Š. prvi puta prijavila, kao uzdržavanog člana, u prijavi poreza za 2013. uz navođenje tazbinskog srodstva, naznačivši ju na obrascu za prijavu kao snahu. Ističe da je takva prijava prihvaćena. Smatra da je, ako navedeno tazbinsko srodstvo prema izričitoj odredbi Zakona o porezu na dohodak nije uvršteno u krug užih članova obitelji za koje postoji mogućnost priznanja uzdržavanja, njena prijava trebala biti odbačena. No naprotiv tužiteljici je za 2013. izvršen povrat poreza i s naslova uzdržavane snahe. Navodi da nije sumnjala u informacije dobivene od službenih osoba porezne uprave koje joj ničim nisu ukazale da snaha nije zakonom priznata osoba kao uzdržavani član obitelji.
2.1. Navodi da je člankom 89. Općeg poreznog zakona propisano da porezno tijelo može naknadno provjeriti autentičnost podataka navedenih u prijavi poreznog obveznika pa ako na temelju naknadne provjere utvrdi da postoji temelj za promjenu porezne obveze utvrđene privremenim poreznim rješenjem, porezno tijelo zamijenit će privremeno rješenje novim. Smatra da je došlo do pogrešnog utvrđenja činjenica jer prvostupanjsko tijelo nije provjeravalo vjerodostojnost podataka iz prijave već je konačnim rješenjem ispravilo svoje postupanje. Tužiteljica je mišljenja da se radi o pravu na provjeru autentičnosti podataka iz prijave, a ne o pravu na provjeru je li porezno tijelo postupilo u skladu sa zakonom na koji se poziva.
2.2. Ponavlja i prigovor naveden u tužbi da tuženik nije rješenje povodom žalbe tužiteljice donio u roku od 60 dana.
2.3. Predlaže da Visoki upravni sud poništi pobijanu presudu, otkloni nedostatke i presudom riješi stvar na način da usvoji tužbeni zahtjev tužiteljice te tuženika obveže na naknadu troškova upravnog spora, podredno da ukine presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. Potražuje trošak žalbenog postupka.
3. Tuženik, iako uredno pozvan, nije podnio odgovor na žalbu.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitivanjem pobijane prvostupanjske presude sukladno odredbi članka 73. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, 20/10., 143/12., 152/14., 94/16. i 29/17.; dalje: ZUS), ovaj Sud je utvrdio da ne postoje žalbeni razlozi zbog kojih se presuda pobija.
6. Prvostupanjski sud je, odlučujući o tužbi tužiteljice protiv rješenja tuženika, izvršio uvid u sudski i spis tuženika te na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, pravilno utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.
7. Iz spisa predmeta proizlazi da je prvostupanjski sud utvrdio da je tužiteljica 27. veljače 2015. podnijela prijavu poreza na dohodak za 2014. u kojoj je iskazala dohodak od nesamostalnog rada u iznosu 63.038,27 kuna te kao uzdržavane članove uže obitelji navela unuku D. P., snahu J. Š. i sina B. P. Nadalje, utvrdio je da je prvostupanjsko tijelo, u postupku naknadne provjere vjerodostojnosti podataka iskazanih u poreznoj prijavi tužiteljice, sukladno članku 89. stavku 4. Općeg poreznog zakona („Narodne novine“ 147/08., 18/11., 78/12., 136/12. i 73/13.) donijelo porezno rješenje 12. svibnja 2016., kojim je zamijenjeno privremeno porezno rješenje od 13. listopada 2015. te je tužiteljici osporeno pravo na uvećani osobni odbitak u odnosu na J. Š., izvanbračnu suprugu sina B. P., pri čemu je tužiteljici utvrđena razlika poreza i prireza za uplatu u iznosu od 311,52 kune. Rješenjem tuženika od 11. listopada 2019. odbijena je žalba tužiteljice izjavljena protiv rješenja od 12. svibnja 2016. Iz rješenja tuženika proizlazi da je žalba tužiteljice odbijena s obrazloženjem da se J. Š. ne može priznati kao uzdržavani član obitelji.
8. Visoki upravni sud prihvaća utvrđeno činjenično stanje od strane prvostupanjskog suda, jer po ocjeni Suda žalbenim navodima tužiteljice nisu dovedene u sumnju utvrđene činjenice kako ih je utvrdio prvostupanjski sud, a imajući na umu utvrđeno činjenično stanje u provedenom upravnom postupku.
9. Na tako utvrđeno činjenično stanje, prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo, članak 2., članak 6. stavke 1. i 3., članak 36. stavke 1., 2., 4., 5. i 7. Zakona o porezu na dohodak („Narodne novine“ 177/04., 73/08., 80/10., 114/11., 22/12., 144/12., 43/13., 120/13., 125/13., 148/13. i 83/14.) te pravilno zaključio da tužiteljica nema pravo na uvećanje osobnog odbitka po osnovi uzdržavanog člana
9.1. Odredbom članka 36. stavka 4. Zakona o porezu na dohodak propisano je da se uzdržavanim članovima uže obitelji i uzdržavanom djecom smatraju fizičke osobe čiji oporezivi primici, primici na koje se ne plaća porez i drugi primici koji se u smislu toga Zakona ne smatraju dohotkom, ne prelaze iznos peterostrukog osnovnog osobnog odbitka iz stavka 1. članka 36., na godišnjoj razini. Stavkom 7. istog članka propisano je da se djecom u smislu stavka 2. toga članka smatraju djeca koju roditelji, skrbnici, usvojitelji, poočimi i pomajke uzdržavaju. Djecom se smatraju i djeca nakon završetka redovnog školovanja do prvog zapošljavanja ako su prijavljena Hrvatskom zavodu za zapošljavanje. Drugim uzdržavanim članovima uže obitelji u smislu stavka 2. toga članka smatraju se bračni drug poreznog obveznika, roditelji poreznog obveznika i roditelji njegovoga bračnog druga, preci i potomci u izravnoj liniji, maćehe odnosno očusi koje punoljetno pastorče uzdržava, bivši bračni drugovi za koje porezni obveznik plaća alimentaciju i punoljetne osobe kojima je porezni obveznik imenovan skrbnikom prema posebnom zakonu.
10. Imajući na umu navedene odredbe, pravilno je prvostupanjski sud ocijenio neosnovanima tužbene navode tužiteljice. Pravilno je prvostupanjski sud tužiteljici ukazao da sukladno izričitoj odredbi članka 36. stavka 7. Zakona o porezu na dohodak, supruga sina tužiteljice kao takva, neovisno o bračnom ili izvanbračnom statusu, ne smatra se, u smislu Zakona o porezu na dohodak, članom uže obitelji poreznog obveznika, na osnovi čijeg uzdržavanja bi tužiteljica imala pravo na uvećanje osobnog odbitka.
10.1. Pravilno je prvostupanjski sud otklonio i prigovor tužiteljice da je rok za donošenje i dostavu drugostupanjskog rješenja stranci najkasnije 60 dana od dana predaje uredne žalbe, ako zakonom nije propisan kraći rok sukladno članku 121. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ 47/09.; dalje: ZUP) koji rok tuženik nije poštivao. Tužiteljici je ukazano da je imala na raspolaganju redoviti pravni lijek propisan ZUP-om za slučaj ne donošenja upravnih akata u predviđenom zakonskom roku.
11. Prvostupanjski sud je u obrazloženju presude odgovorio na sve navode tužiteljice istaknute u tužbi, obrazlažući razloge zbog kojih smatra iste neosnovanim, a žalbenim navodima tužiteljice nisu dovedene u sumnju odlučne činjenice kako ih je utvrdio prvostupanjski sud. Slijedom navedenoga, prigovore istaknute u žalbi ovaj Sud smatra neosnovanim i bez utjecaja na drugačije rješavanje predmetne upravne stvari, pogotovo budući da se radi o istim prigovorima koje je tužiteljica isticala i u postupku pred prvostupanjskim sudom, o kojima se prvostupanjski sud očitovao, a s čijim zaključcima se slaže i ovaj Sud.
12. Pravilna je i odluka prvostupanjskog suda o trošku upravnog spora donesena na temelju članka 79. stavka 4. ZUS-a s obzirom da je tužiteljica izgubila spor u cijelosti.
13. Budući da ne postoje razlozi zbog kojih tužiteljica pobija prvostupanjsku presudu, kao ni razlozi na koje Sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 73. stavka 1. ZUS-a, to je na temelju članka 74. stavka 1. ZUS-a žalba odbijena kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda.
14. S obzirom da je žalba tužiteljice odbijena, odbijen je njezin zahtjev za naknadu troška sastava žalbe sukladno odredbi članka 79. stavka 4. ZUS-a.
U Zagrebu 21. travnja 2021.
Predsjednica vijeća
dr.sc. Sanja Otočan, v.r.