- 1 -              Rev-x 388/2016-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev-x 388/2016-2

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Mirjane Magud, predsjednice vijeća te Davorke Lukanović-Ivanišević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Marine Paulić članice vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i Goranke Barać-Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja A. Š. iz D., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnica J. B., odvjetnica iz Zajedničkog odvjetničkog ureda J. B. i B. B. L. u O., protiv tuženika Z. T. d.d. Lj., R. S., kojeg zastupa punomoćnica D. B., odvjetnica iz B. M., radi naknade štete, rješavajući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Osijeku broj Gž-2889/15-2 od 21. siječnja 2016., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Osijeku broj Pn-6/15-10 od 30. listopada 2015., u sjednici održanoj 21. travnja 2021.,

 

 

r i j e š i o   j e :

 

Prihvaća se revizija tužitelja, ukida se presuda Županijskog suda u Osijeku broj Gž-2889/15-2 od 21. siječnja 2016. i predmet se vraća tom sudu na ponovno suđenje.

 

 

Obrazloženje

 

1. Presudom suda prvog stupnja je suđeno:

 

„I/ Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

Nalaže se tuženiku Z. T. d.d. Lj., R. S., da tužitelju A. Š. iz D., OIB: ..., na ime novčane rente, umjesto dosadašnjeg iznosa od 1.000.000,00 dinara, određenog presudom Općinskog suda u Belom Manastiru broj P-661/89, od 06. rujna 1989. god., plaća povišeni iznos novčane rente mjesečno, najkasnije do 15-tog u mjesecu za tekući mjesec i to:

- iznos od 288,92 kune mjesečno, počev od dana 14.03.1997. godine, kao dana podnošenja tužbe do 31. 12. 1997. godine, sa zakonskom zateznom kamatom koja na svaki pojedini mjesečni dospjeli, a neisplaćeni iznos teče od dospijeća do 31.12.2007. godine po stopi propisanoj Uredbom o visini stope zatezne kamate, a od 01. siječnja 2008. godine pa do isplate, po eskontnoj stopi HNB uvećanoj za pet postotnih poena,

- iznos od 326,01 kuna mjesečno, počev od 01.01.1998. godine do 31.12.1998. godine sa zakonskom zateznom kamatom koja na svaki pojedini mjesečni dospjeli, a neisplaćeni iznos teče od dospijeća do 31.12.2007. godine po stopi propisanoj Uredbom o visini stope zatezne kamate, a od 01. siječnja 2008. godine pa do isplate, po eskontnoj stopi HNB uvećanoj za pet postotnih poena, 

- iznos od 371,49 kuna mjesečno, počev od 01.01.1999. godine do 31.12.1999. godine sa zakonskom zateznom kamatom koja na svaki pojedini mjesečni dospjeli, a neisplaćeni iznos teče od dospijeća do 31.12.2007. godine po stopi propisanoj Uredbom o visini stope zatezne kamate, a od 01. siječnja 2008. godine pa do isplate, po eskontnoj stopi HNB uvećanoj za pet postotnih poena,

- iznos od 404,44 kuna mjesečno, počev od 01.01.2000. godine do31.12.2000. godine sa zakonskom zateznom kamatom koja na svaki pojedini mjesečni dospjeli, a neisplaćeni iznos teče od dospijeća do 31.12.2007. godine po stopi propisanoj Uredbom o visini stope zatezne kamate, a od 01. siječnja 2008. godine pa do isplate, po eskontnoj stopi HNB uvećanoj za pet postotnih poena, 

- iznos od 430,59 kuna mjesečno, počev od 01.01.2001. godine do 31.12.2001. godine sa zakonskom zateznom kamatom koja na svaki pojedini mjesečni dospjeli, a neisplaćeni iznos teče od dospijeća do 31.12.2007. godine po stopi propisanoj Uredbom o visini stope zatezne kamate, a od 01. siječnja 2008. godine pa do isplate, po eskontnoj stopi HNB uvećanoj za pet postotnih poena,

- iznos od 452,35 kuna mjesečno, počev od 01.01.2002. godine do 31.12.2002. godine sa zakonskom zateznom kamatom koja na svaki pojedini mjesečni dospjeli, a neisplaćeni iznos teče od dospijeća do 31.12.2007. godine po stopi propisanoj Uredbom o visini stope zatezne kamate, a od 01. siječnja 2008. godine pa do isplate, po eskontnoj stopi HNB uvećanoj za pet postotnih poena, 

- iznos od 479,10 kuna mjesečno, počev od 01.01.2003. godine do 31.12.2003. godine sa zakonskom zateznom kamatom koja na svaki pojedini mjesečni dospjeli, a neisplaćeni iznos teče od dospijeća do 31.12.2007. godine po stopi propisanoj Uredbom o visini stope zatezne kamate, a od 01. siječnja 2008. godine pa do isplate, po eskontnoj stopi HNB uvećanoj za pet postotnih poena, 

- iznos od 507,44 kuna mjesečno, počev od 01.01.2004 godine do 31.12.2004. godine sa zakonskom zateznom kamatom koja na svaki pojedini mjesečni dospjeli, a neisplaćeni iznos teče od dospijeća do 31.12.2007. godine po stopi propisanoj Uredbom o visini stope zatezne kamate, a od 01. siječnja 2008. godine pa do isplate, po eskontnoj stopi HNB uvećanoj za pet postotnih poena, 

- iznos od 532,12 kuna mjesečno, počev od 01.01.2005. godine do 31.12.2005. godine sa zakonskom zateznom kamatom koja na svaki pojedini mjesečni dospjeli, a neisplaćeni iznos teče od dospijeća do 31.12.2007. godine po stopi propisanoj Uredbom o visini stope zatezne kamate, a od 01. siječnja 2008. godine pa do isplate, po eskontnoj stopi HNB uvećanoj za pet postotnih poena, 

- iznos od 559,72 kuna mjesečno, počev od 01.01.2006. godine do 31.12.2006. godine sa zakonskom zateznom kamatom koja na svaki pojedini mjesečni dospjeli, a neisplaćeni iznos teče od dospijeća do 31.12.2007. godine po stopi propisanoj Uredbom o visini stope zatezne kamate, a od 01. siječnja 2008. godine pa do isplate, po eskontnoj stopi HNB uvećanoj za pet postotnih poena,

- iznos od 588,67 kuna mjesečno, počev od 01.01.2007. godine do 31.12.2007. godine sa zakonskom zateznom kamatom koja na svaki pojedini mjesečni dospjeli, a neisplaćeni iznos teče od dospijeća do 31.12.2007. godine po stopi propisanoj Uredbom o visini stope zatezne kamate, a od 01. siječnja 2008. godine pa do isplate, po eskontnoj stopi HNB uvećanoj za pet postotnih poena, 

- iznos od 629,64 kuna mjesečno, počev od 01.01.2008. godine do 31.12.2008. godine, sa zakonskom zateznom kamatom, koja na svaki pojedini mjesečni dospjeli, a neisplaćeni iznos teče od dospijeća pa do isplate, po eskontnoj stopi HNB uvećanoj za pet postotnih poena,

- iznos od 645,82 kuna mjesečno, počev od 01.01.2009. godine do 31.12.2009. godine, sa zakonskom zateznom kamatom, koja na svaki pojedini mjesečni dospjeli, a neisplaćeni iznos teče od dospijeća pa do isplate, po eskontnoj stopi HNB uvećanoj za pet postotnih poena,

- iznos od 649,71 kuna mjesečno, počev od 01.01.2010. godine do 31.12.2010. godine, sa zakonskom zateznom kamatom, koja na svaki pojedini mjesečni dospjeli, a neisplaćeni iznos teče od dospijeća pa do isplate, po eskontnoj stopi HNB uvećanoj za pet postotnih poena,

- iznos od 661,63 kuna mjesečno, počev od 01.01.2011. godine do 31.12.2011. godine, sa zakonskom zateznom kamatom, koja na svaki pojedini mjesečni dospjeli, a neisplaćeni iznos teče od dospijeća pa do isplate, po eskontnoj stopi HNB uvećanoj za pet postotnih poena,

- iznos od 666,12 kuna mjesečno, počev od 01.01.2012. godine do 31.12.2012. godine, sa zakonskom zateznom kamatom, koja na svaki pojedini mjesečni dospjeli, a neisplaćeni iznos teče od dospijeća pa do isplate, po eskontnoj stopi HNB uvećanoj za pet postotnih poena,

- iznos od 670,62 kuna mjesečno, počev od 01.01.2013. godine do 31.12.2013. godine, sa zakonskom zateznom kamatom, koja na svaki pojedini mjesečni dospjeli, a neisplaćeni iznos teče od dospijeća pa do isplate, po eskontnoj stopi HNB uvećanoj za pet postotnih poena,

- iznos od 670,02 kuna mjesečno, počev od 01.01.2014. godine do 31.12.2014. godine, sa zakonskom zateznom kamatom, koja na svaki pojedini mjesečni dospjeli, a neisplaćeni iznos teče od dospijeća pa do isplate, po eskontnoj stopi HNB uvećanoj za pet postotnih poena,

- iznos od 670,02 kuna mjesečno, počev od 01.01.2015. godine pa ubuduće, sve dok za to budu postojali zakonski uvjeti, s tim da je dospjele obroke dužan platiti odmah, a dospijevajuće najkasnije do 15. u mjesecu za tekući mjesec, sve sa zakonskom zateznom kamatom u visini eskontne stope utvrđene po HNB, uvećane za pet postotnih poena, koja na svaki pojedini mjesečno dospjeli, a neisplaćeni iznos novčane rente teče od dospijeća pa do isplate, kao i naknaditi mu troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 47.031,25 kuna, sa zakonskom zateznom kamatom, po eskontnoj stopi HNB, uvećanoj za pet postotnih poena, u roku od 15 dana.

 

II/ Tužitelj je dužan naknaditi tuženiku parnične troškove u iznosu od 7.500,00 kuna, u roku od 15 dana.“

 

2. Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena je presuda suda prvog stupnja.

 

3. Protiv presude suda drugog stupnja reviziju je izjavio tužitelj pozivom na odredbu članka 382. stavak 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP) postavljajući materijalnopravna pitanja za koja smatra da su važna radi osiguranja jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Smatra da je sud drugog stupnja zauzeo pravno shvaćanje koje je u suprotnosti s pravnim shvaćanjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske zauzetog u odluci broj Rev-842/07 od 29. listopada 2008. Predlaže da se presude suda nižeg stupnja ukinu i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, podredno preinače i prihvati tužbeni zahtjev u cijelosti.

 

4. Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

5. Revizija je osnovana.

 

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za izmjenu - povećanje rente s osnova izgubljene zarade, prethodno utvrđene pravomoćnom presudom Općinskog suda u Belom Manastiru broj P-661/89 od 6. rujna 1989.

 

7. Tom presudom utvrđeno je pravo tužitelja na mjesečnu rentu u iznosu od 1.000.000,00 dinara, s osnova izgubljene zarade počev od 1. rujna 1989. pa nadalje, dok se u ovom postupku pokrenutom tužbom 14. ožujka 1997. traži povećanje postojeće rente počev od 1. ožujka 1997. pa nadalje.

 

8. U postupku koji je prethodio reviziji je utvrđeno:

 

- da je tužitelj, kao vozač motocikla, doživio prometnu nesreću 1979., kada je naletio na parkirano teretno vozilo,

 

- da je pravomoćnom presudom broj K-200/80 utvrđeno da je vozač kamiona teretnog automobila proglašen krivim što je u neosvijetljenoj ulici ostavio parkirano teretno motorno vozilo, u koje je, na motociklu naletio tužitelj,

 

- da je kamion bio osiguran kod prednika tuženika - T. o.,

 

- da je donesena pravomoćna presuda zbog izostanka Općinskog suda u Belom Manastiru broj P-849/87-3 od 13. siječnja 1988., kojom je tuženik obvezan da tužitelju na ime naknade štete za gubitak zarade plaća rentu u iznosu od 100.000,00 dinara mjesečno počevši od 19. travnja 1979. pa dok za to budu postojali uvjeti,

 

- da je tuženik temeljem pravomoćne presude zbog izostanka Općinskog suda u Belom Manastiru broj P-661/89-3 od 6. rujna 1989. u obvezi tužitelju plaćati rentu u iznosu od 1.000.000,00 dinara mjesečno počevši od 1. rujna 1989. pa nadalje,

 

- da tužitelju temeljem presude od 6. rujna 1989. ništa nije plaćeno,

 

- da je tužba u ovom predmetu podnesena 14. ožujka 1997.

 

9. Sudovi nižeg stupnja su izrazili shvaćanje da potraživanje rente s osnova izgubljene zarade predstavlja povremeno potraživanje iz članka 372. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01 - dalje: ZOO). Prihvatili su osnovanim prigovor zastare samoga prava u smislu odredbe članka 373. ZOO, prema kojoj odredbi samo pravo iz kojeg proistječu povremena potraživanja zastarijeva za pet godina, računajući od dospjelosti najstarijeg neispunjenog potraživanja poslije kojeg dužnik nije vršio davanja, s time da kada zastari pravo iz kojeg proističu povremena potraživanja, da tada vjerovnik (tužitelj u ovom predmetu) gubi pravo ne samo da zahtijeva buduća povremena potraživanja, nego i povremena potraživanja koja su dospjela prije te zastare. S obzirom na činjenicu da tuženik nije ispunjavao svoju obvezu plaćanja rente tužitelju od 1989. i da je predmetna tužba podnesena 1997., zastarjelo je samo pravo na rentu utvrđeno pravomoćnom sudskom odlukom, što podrazumijeva i gubitak prava na povećanje te rente. Stoga sudovi nižeg stupnja zahtjev tužitelja odbijaju kao neosnovan.

 

9.1. Osim toga, sud prvog stupnja je zaključio da nisu ispunjeni uvjeti iz odredbe članka 196. ZOO jer tužitelj tijekom postupka nije dokazao da su se znatnije promijenile okolnosti od donošenja ranije presude, pa njegov zahtjev nije osnovan i iz tog razloga.

 

10. Prema odredbi članka 382. stavak 2. ZPP u slučajevima u kojima se ne može podnijeti revizija prema odredbi članka 382. stavak 1. ZPP, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekoga materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

 

10.1. Odredbom članka 382. stavak 3. ZPP propisano je da stranka u izvanrednoj reviziji treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg je reviziju podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na postavljeno pravno pitanje odnose te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

 

10.2. Kad u reviziji izostane bilo koja od navedenih zakonskih pretpostavki za dopuštenost revizije, koje moraju biti kumulativno ispunjene, izvanredna revizija nije dopuštena u smislu članka 382. stavak 3. ZPP pa se posljedično tome, revizijski sud ne može upustiti u razmatranje osnovanosti izvanredne revizije.

 

11. Tužitelj postavlja sljedeća materijalnopravna pitanja:

 

„1. Da li je naknada štete u obliku povećanja novčane rente povremeno potraživanje i slijedom toga primjenjuje li se zastarni rokovi iz članka 372. i 373. ZOO ili oni iz članka 379. ZOO?

2. Da li se istaknuti prigovor zastare može odnositi na povećanje naknade za već nastalu štetu, za koju je izvjesno da će sukcesivno nastajati u budućnosti?

3. Do kada se može podnositi tužba radi povećanja ranije dosuđene rente?

4. Od kada počinje teći rok zastare za podnošenje tužbe radi povećanja ranije rente dosuđene pravomoćnom sudskom odlukom?

5. Da li pravomoćno dosuđena naknada štete u obliku novčane rente predstavlja povremeno potraživanje ako proistječe iz sudske odluke?‟

 

12. Za važnost postavljenih pitanja revident se pozvao na odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-842/07 od 29. listopada 2008.

 

13. Vrhovni sud Republike Hrvatske smatra da su postavljena pitanja važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, budući da se shvaćanje suda drugog stupnja temelji na shvaćanju koje nije podudarno s shvaćanjem revizijskog suda, što će u nastavku obrazloženja biti detaljnije pojašnjeno.

 

14. U smislu prednjeg, a polazeći od odredbe članka 392.a stavak 2. ZPP Vrhovni sud Republike Hrvatske ispitao je pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo zbog pitanja koje je važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni zbog kojeg je podnesena i koje je u njoj određeno naznačeno kao takvo.

 

15. Postavljena pitanja tužitelja koja se u suštini svode na pitanje je li naknada štete na ime izgubljene zarade u obliku novčane rente povremeno potraživanje, su važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Naime, pravno shvaćanje izraženo u presudama suda nižeg stupnja da bi se kod potraživanja izgubljene zarade, odnosno rente s osnove izgubljene zarade radilo o povremenim potraživanjima i da bi se u tom slučaju trebale primijeniti odredbe članka 372. i članka 373. ZOO, nije pravilno, te nije u skladu s shvaćanjima revizijskog suda izraženim u odlukama broj Rev-842/07-2 od 29. listopada 2008., broj Rev-714/03-2 od 23. rujna 2003., broj Rev-1273/99 od 4. lipnja 2002., broj Rev-x-969/11-2 od 29. veljače 2012. i dr.

 

16. Naime, pitanje zastare naknade štete s osnove izgubljene zarade koja nastaje sukcesivno prosuđuje se prema odredbi članka 376. ili 377. ZOO, jer nije riječ povremenim potraživanjima u smislu članka 372. i 373. ZOO.

 

17. Prema odredbi članka 376. ZOO potraživanje naknade uzrokovane štete zastarijeva za tri godine od kada je oštećenik doznao za štetu i za osobu koja je štetu učinila (stavak 1.). U svakom slučaju ovo potraživanje zastarijeva za pet godina od kada je šteta nastala (stavak 2.).

 

18. Zastara zahtjeva za naknadu štete cijeni se prema propisu iz članka 376. i članka 377. ZOO bez obzira na to da li se naknada zahtijeva za već nastalu štetu ili za štetu za koju je po redovnom tijeku stvari izvjesno da će sukcesivno nastajati u budućnosti, kao i bez obzira na to da li se naknada buduće štete zahtijeva u obliku novčane rente ili u jednokratnom iznosu. Naknada štete koja će sukcesivno nastajati u budućnosti (izgubljeno uzdržavanje, izgubljena zarada, naknada za tuđu pomoć i njegu i u drugim slučajevima kad se po zakonu može tražiti naknada buduće materijalne štete) oštećeni može ostvarivati i sukcesivnim utuživanjem naknada za proteklo razdoblje, a ne samo u vidu rente. U tom slučaju rokovi zastare za prvo utuženo potraživanje računaju se po odredbama članka 376. i članka 377. ZOO, a za svako sljedeće utuženo potraživanje (utuženje) teče novi rok zastare od dana kad je prethodni spor okončan (članak 392. stavak 3. ZOO).

 

19. Nadalje, postavljena pitanja tužitelja koja se svode na to je li kod traženja povećanje već ranije dosuđene mjesečne rente teče zastara, obzirom da se traži povećanja za ubuduće tj. od podnošenja tužbe pa nadalje, su važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, budući se shvaćanje sudova nižeg stupnja temelji na shvaćanju koje nije podudarno s shvaćanjem revizijskog suda iznesenog u odlukama broj Rev-2089/11-2 od 9. studenoga 2011., Revx-1022/13 od 4. veljače 2015., Revx-514/13 od 18. veljače 2015., Revx-792/14 od 19. studenoga 2014.

 

20. Naime, prema zauzetom shvaćanju revizijskog suda, kada tužitelj zahtijeva povećanje već ranije dosuđene mjesečne rente, nema zastare, jer se povećanje rente dosuđuje za ubuduće, tj. od podnošenja tužbe pa nadalje (kako je zatraženo predmetnom tužbom), te je već ranijom odlukom uređen odnos između stranaka (članak 196. ZOO).

 

21. Kako je sud drugog stupnja zauzeo drugačije shvaćanje, zbog pogrešnog pravnog pristupa nije raspravio je li tužbeni zahtjev osnovan u smislu odredbe članka 196. ZOO, tj. jesu li ispunjene pretpostavke za povećanje rente iz tog propisa, valjalo je ukinuti presudu suda drugog stupnja i predmet vratiti tom sudu na ponovno suđenje u smislu odredbe članka 395. stavak 2. ZPP.

 

22. Budući da odluka o troškovima postupka ovisi o konačnom uspjehu stranaka u sporu, valjalo je ukinuti i odluku o troškovima (u smislu odredbe članka 164. stavak 4. ZPP).

 

Zagreb, 21. travnja 2021.

 

Predsjednica vijeća:

Mirjana Magud, v.r.