- 1 -              Rev 5275/2019-2

Broj: Rev 5275/2019-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i suca izvjestitelja, Renate Šantek članice vijeća, Željka Šarića člana vijeća i Željka Pajalića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja A. Š. iz O., OIB: …, protiv tuženika L. O., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik B. F., odvjetnik u O., radi nedopuštenosti otkaza ugovora o radu i dr., odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Osijeku broj Gž R - 228/2018-2 od 19. rujna 2019., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Osijeku broj Pr - 402/2017-13 od 27. travnja 2018., u sjednici održanoj 21. travnja 2021.,

p r e s u d i o   j e:

Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužitelja i potvrđena prvostupanjska presuda kojom je odbijen zahtjev tužitelja na utvrđenje da je odluka tuženika o izvanrednom otkazu ugovora o radu klasa: 112 – 01/12 – 01/29, Ur. br. 376 – 02 – 12 - 1 od 12. studenog 2012. nedopuštena i nezakonita, te odbijen zahtjev tužitelja za isplatu 543.007,80 kuna s pripadajućom zateznom kamatom na ovaj iznos po osnovu otpremnine i kojom je tužitelj obvezan naknaditi tuženiku troškove postupka 22.277,50 kuna.

2. Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnio tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da revizijski sud preinači drugostupanjsku presudu shodno navodima iznijetim u reviziji.

3. Na reviziju nije odgovoreno.

4. Revizija nije osnovana.

5. Prema odredbi čl. 392.a Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 – dalje: ZPP) u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ovog Zakona revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

6. Nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a na koju u reviziji ukazuje tužitelj. Naime, suprotno tvrdnji tužitelja, pobijana presuda sadrži jasne razloge o odlučnim činjenicama, ti razlozi imaju podlogu u izvedenim dokazima, pa presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati. Drugostupanjski sud je u obrazloženju svoje presude, prihvaćajući činjenična utvrđenja kao i pravno shvaćanje prvostupanjskog suda, odgovorio na žalbene navode relevantne za odluku u sporu, pa nije ostvarena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP-a u svezi s odredbom čl. 375. st. 1. ZPP-a na koju revident ukazuje u reviziji. Pravo na ocjenu provedenih dokaza je odredbama parničnog postupka pridržano za nižestupanjske sudove (čl. 8. ZPP-a), kojima pripada i ovlast (čl. 304. ZPP-a) odlučivanja o trenutku u kojemu je predmet spora dovoljno raspravljen da se o njemu može donijeti valjana odluka, odnosno ovlast odlučivanja o dokazima koje će provesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica (čl. 220. st. 2. ZPP-a), pa postupanjem prema toj ovlasti i time što provedene dokaze nije ocijenio sukladno shvaćanju revidenta, drugostupanjski sud nije ostvario povredu iz odredbe čl. 354. st. 1. ZPP-a. Revizijskim prigovorom tužitelja istaknutom u pravcu pogrešne ocjene provedenih dokaza od strane nižestupanjskih sudova, faktično se prigovara pravilnosti utvrđenog činjeničnog stanja, a o čemu u smislu odredbe čl. 385. ZPP-a u revizijskom stadiju postupka nije dopušteno raspravljati.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja na utvrđenje da je nedopuštena i nezakonita odluka tuženika od 12. studenog 2012. kojom je tužitelju izvanredno otkazan ugovor o radu, te zahtjev za isplatu po osnovu prava na otpremninu.

8. Nižestupanjski sudovi su odbili zahtjev tužitelja temeljem činjeničnog utvrđenja: - da je tužitelj bio u radnom odnosu kod tuženika temeljem ugovora o radu za poslove ravnatelja od 13. ožujka 2006. i 15. srpnja 2010., - da je ugovorom o radu od 15. srpnja 2010. (čl. 10. st. 1.) usuglašeno da ukoliko poslodavac bez opravdanog razloga smijeni radnika – tužitelja s radnog mjesta ravnatelja prije isteka četverogodišnjeg mandata, tužitelj ostvaruje pravo na naknadu štete u visini 12. njegovih mjesečnih plaća isplaćenih mu u mjesecu prije smjene, - da je Upravno vijeće tuženika 12. studenog 2012. donijelo odluku o razrješenju tužitelja kao ravnatelja L. zbog utvrđenih nezakonitosti i nepravilnosti u njegovom radu, a sve zbog nezakonitosti u vezi izgradnje sportskih pristaništa N. i R. u O., te L. u N., - da je Upravno vijeće tuženika 12. studenog 2012. donijelo odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu tužitelju zbog utvrđenih nezakonitosti u radu kao ravnatelja L., a zbog kojih osobito teških povreda obveza iz radnog odnosa uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć, - da je Ministarstvo … 15. studenog 2012. dalo suglasnost na odluku o razrješenju tužitelja kao ravnatelja, - da su ispunjeni razlozi zbog kojih je tuženik izvanredno otkazao ugovor o radu tužitelju jer je tužitelj kao odgovorna osoba koja je bila odgovorna za zakonitost rada ustanove postupao suprotno pozitivnim propisima kada je pokrenuo postupke za izgradnju sportskih pristaništa i postupke javne nabave, a da pri tom nije osigurao zakonske uvjete za izgradnju istih, zbog čega pristanište L. u N. nije stavljeno u funkciju, iako je tuženik uložio značajna sredstva za izgradnju istog, - da je tuženik odlukom od 12. studenog 2012. opravdano tužitelju izvanredno otkazao ugovor o radu sklopljen na neodređeno vrijeme, jer zbog počinjenih osobito teških povreda obveza iz radnog odnosa od strane tužitelja i uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka nastavak radnog odnosa nije moguć, - da je u konkretnom slučaju riječ o kontinuiranim povredama radne obveze u dužem vremenskom razdoblju za koje nije znalo Upravno vijeće kao tijelo ovlašteno donijeti odluke o razrješenju i otkazu sve do 5. studenog 2012., tako da je odluka o otkazu tužitelju donijeta (12. studenog 2012.) u roku predviđenom odredbom čl. 108. st. 2. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 149/09, 61/11, 82/12 i 73/13 – u daljnjem tekstu: ZR).

9. Kako revident dijelom navoda iznesenih u okviru revizijskih razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava osporava i pravilnost navedenog utvrđenog činjeničnog stanja, valja reći da shodno odredbi čl. 385. st. 1. ZPP-a reviziju nije dopušteno podnijeti zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Tako navodi revidenta kojima se osporava utvrđeno činjenično stanje nisu mogli biti uzeti u razmatranje.

10. U prethodno navedenom utvrđenom činjeničnom stanju nižestupanjski sudovi su pravilno primijenili materijalno pravo kada su odbili zahtjev tužitelja. Naime, Upravno vijeće tuženika shodno odredbi čl. 8. st. 1. t. 21. Uredbe o upravljanju i vođenju poslova lučkih uprava unutarnjih voda ("Narodne novine" broj 100/08 i 76/12) bilo je nadležno donijeti odluku o izvanrednom otkazu tužitelju, dok su u konkretnom slučaju bile ispunjene pretpostavke iz odredbe čl. 108. st. 1. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 149/09, 61/11, 82/12 i 73/13 – u daljnjem tekstu: ZR) u kojima je taj otkaz dopušten. To iz razloga što prema odredbi čl. 108. st. 1. ZR-a, poslodavac i radnik imaju opravdani razlog za otkaz ugovora o radu sklopljenog na neodređeno ili određeno vrijeme, bez obveze poštivanja propisanog ili ugovorenog otkaznoga roka (izvanredni otkaz), ako zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa ili neke druge osobito važne činjenice, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć. Dakle, u smislu ove odredbe, izvanredni otkaz je dopušten samo ako strana koja ga daje ima opravdani razlog za otkaz. U konkretnom slučaju, prema utvrđenju nižestupanjskih sudova (uz pravilnu primjenu odredbe čl. 131. st. 3. ZR-a), tužitelj je kao odgovorna osoba koja je bila odgovorna za zakonitost rada ustanove postupao suprotno pozitivnim propisima kada je pokrenuo postupke za izgradnju sportskih pristaništa i postupke javne nabave a da pri tom nije osigurao zakonske uvjete za izgradnju istih, što kako to pravilno cijene nižestupanjski sudovi predstavlja osobito tešku povredu obveze iz radnog odnosa, zbog koje uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka nastavak radnog odnosa nije moguć.

11. Isto tako, ugovor o radu je izvanredno otkazan u roku od petnaest dana od dana saznanja za činjenicu na kojoj se izvanredni otkaz temelji (kako to nalaže odredba čl. 108. st. 2. ZR-a), pa je riječ i o zakonitom otkazu. Naime, kako je to navedeno i u odluci ovog suda broj Revr – 642/15-2 od 24. svibnja 2017., u okolnostima kada je radnik počinio više povreda radnih obveza u različitim vremenskim razdobljima, rok za izvanredni otkaz teče zasebno od saznanja za svaku povredu, dok u okolnostima povrede koja se vrši u dužem neprekidnom trajanju rok za izvanredni otkaz ne počinje teći sve dok traje takvo ponašanje radnika, jer upravo kontinuitet takvog postupanja u kršenju obveza iz rada opravdava mogućnost donošenja odluke o izvanrednom otkazu kroz čitavo postojanje takve povrede.

12. U prethodno navedenom, suprotno revizijskim navodima tužitelja, ispunjene su pretpostavke dopuštenog i zakonitog izvanrednog otkaza ugovora o radu.

13. Neosnovani su revizijski navodi tužitelja i u dijelu koji se odnose na odbijeni zahtjev za isplatu po osnovu otpremnine. To iz razloga što je u konkretnom slučaju riječ o dopuštenom i zakonitom izvanrednom otkazu kojeg je poslodavac dao radniku (otkaz iz razloga uvjetovanih ponašanjem radnika), pa nisu ostvarene pretpostavke iz odredbe čl. 119. st. 1. ZR-a u kojima je poslodavac obvezan isplatiti radniku otpremninu. S druge strane, kako je riječ o otkazu iz razloga uvjetovanih ponašanjem radnika, tužitelj ne ostvaruje pravo na naknadu niti prema ugovoru o radu kojeg je sklopio s tuženikom. Prema ovom ugovoru (čl. 10. st. 1.), tužitelj ostvaruje pravo na naknadu štete u visini 12. njegovih mjesečnih plaća isplaćenih mu u mjesecu prije smjene tek u okolnostima da je poslodavac bez opravdanog razloga smijenio tužitelja s radnog mjesta ravnatelja prije isteka četverogodišnjeg mandata, koje pretpostavke nisu ispunjene.

14. Slijedom izloženog, kako ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, valjalo je temeljem odredbe čl. 393. ZPP-a odbiti reviziju tužitelja kao neosnovanu, čime je odlučeno kao u izreci.

Zagreb, 21. travnja 2021.