Broj: Kž 313/2018-4

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Miroslava Šovanja, predsjednika vijeća te Perice Rosandića i dr. sc. Zdenka Konjića, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Dubravke Kovačević, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženice V. C. i dr., zbog kaznenog djela iz članka 337. stavka 4. i dr. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 110/97., 27/98., 50/00., 129/00., 51/01., 111/03., 190/03. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 105/04., 84/05., 71/06., 110/07., 152/08. i 57/11. – dalje: KZ/97.), odlučujući o žalbi optuženika M. C., podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Puli-Pola od 13. veljače 2018. broj Kv I-45/2018. (K-8/2014-1414), u sjednici održanoj 11. rujna 2018.,

r i j e š i o   j e

Odbija se žalba optuženika M. C. kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Puli-Pola od 13. veljače 2018. broj Kv I-45/2018. (K-8/2014-1414), na temelju članka 557.e stavka 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17. - dalje: ZKP/08.), produljeno je trajanje privremene mjere osiguranja oduzimanja imovinske koristi ostvarene kaznenim djelom određene rješenjem Županijskog suda u Puli – Pola poslovni broj Kio-60/11. od 16. kolovoza 2011. kojom je naloženo Općinskom sudu u Puli – Pola, Stalna služba u Pazinu, zemljišnoknjižnom odjelu da izvrši zabilježbu zabrane otuđenja i opterećenja optuženiku M. C. iz R., ..., OIB: ..., nekretnine označene u zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Puli – Pola, Stalna služba u Pazinu, zk. ul. ..., kč.br. ... u naravi šuma i kč.br. ... u naravi pašnjak, uz zabilježbu zabrane otuđenja i opterećenja nekretnine u zemljišnu knjigu, koja može trajati najdulje 60 dana od dana obavijesti o tome da je presuda u predmetnom kaznenom postupku postala pravomoćna.

Protiv tog rješenja žalbu je pravovremeno podnio optuženik M. C. po branitelju M. Č., odvjetniku u P., zbog bitnih povreda odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači u njegovu korist, a podredno da se ukine i predmet vrati na ponovno odlučivanje nadležnom sudu.

Spis je dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske na temelju odredbe članka 495. u svezi s člankom 474. stavkom 1. ZKP/08.

Žalba optuženika M. C. nije osnovana.

Sadržajno upirući na bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08., optuženik M. C. u svojoj žalbi ističe da je izreka pobijanog rješenja nejasna, nerazumljiva i kontradiktorna samoj sebi, da u obrazloženju pobijanog rješenja uopće nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, odnosno da uopće nisu navedeni razlozi zbog kojih bi se baš prema njemu trebala primijeniti, tj. produljiti privremena mjera te da je obrazloženje pobijanog rješenja proturječno samom sebi i izreci „presude“, da nije precizno obrazložena opasnost zbog koje se imovinska korist neće moći oduzeti putem druge imovine u njegovom vlasništvu niti je na valjan način obrazložena sama potreba za produljenjem privremene mjere. Nadalje ističe da je izreka glede točnog opisa nekretnine neprecizna, a time i neprovediva u zemljišnim knjigama, odnosno da nije jasno o kojim se točno nekretninama radi niti jesu li one u vlasništvu tog optuženika.

Osim što su paušalni i neargumentirani, istaknuti žalbeni navodi su i neosnovani budući da izreka i obrazloženje pobijanog rješenja sadrže sve potrebne dijelove, jasni su i razumljivi te nema nikakvog proturječja ni unutar same izreke ni unutar obrazloženja, a ni između izreke i obrazloženja. Opis nekretnina u odnosu na koje je određena privremena mjera u izreci pobijanog rješenja je jasan i dostatan te sadrži sve potrebne sastojke za njihovu identifikaciju. I opasnost od osujećenja namirenja imovinske koristi je obrazložena jasnim i, doduše šturim, ali dostatnim razlozima. No, neovisno o tome, treba reći da se, sukladno odredbi članka 557.b stavka 1. ZKP/08., u postupku osiguranja privremenom mjerom pretpostavlja postojanje opasnosti da tražbina Republike Hrvatske glede oduzimanja imovinske koristi ostvarene protupravnom radnjom neće moći biti ostvarena ili da će njezino ostvarenje biti otežano ako privremena mjera ne bude određena. Dakle, postojanje te opasnosti je, prema citiranoj odredbi ZKP/08., neoboriva zakonska presumpcija, zbog čega je predlagatelj osiguranja ni ne mora dokazivati, dok protivnik osiguranja ne može osporavati njeno postojanje.

Promašeno je i pozivanje optuženika M. C. na odredbu članka 344. stavka 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj 112/12., 25/13., 93/14., 55/16. i 73/17. – dalje: OZ) prema kojoj se privremena mjera radi osiguranja novčane tražbine može odrediti ako predlagatelj osiguranja učini vjerojatnim postojanje tražbine i opasnost da će bez takve mjere protivnik osiguranja spriječiti ili znatno otežati naplatu tražbine time što će svoju imovinu otuđiti, prikriti ili na drugi način njome raspolagati, jer su privremene mjere osiguranja oduzimanja imovinske koristi pobijanim rješenjem produljene  na temelju odredaba ZKP/08., a primjena OZ dolazila bi u obzir samo u slučaju kad to pitanje ne bi bilo regulirano odredbama ZKP/08., a što u ovom predmetu nije slučaj.

Isto vrijedi i u odnosu na žalbenu tvrdnju optuženika da je prvostupanjski sud trebao primijeniti odredbu članka 351. stavka 2. OZ i prije sjednice vijeća na kojoj je doneseno pobijano rješenje pozvati državnog odvjetnika da se očituje o produljenju privremene mjere i da detaljno obrazloži zašto smatra da postoji vjerojatnost da će optuženik raspolagati imovinom na način da je otuđi ili optereti.

Naime, odredbom članka 2. Zakona o prestanku važenja Zakona o postupku oduzimanja imovinske koristi ostvarene kaznenim djelom i prekršajem („Narodne novine“ broj 70/17., - dalje: ZPVZPOIK), propisano je da će se postupci započeti prije stupanja na snagu toga zakona (kao u konkretnom slučaju) dovršiti po odredbama zakona kojim se uređuje kazneni postupak, a stupanjem na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 70/17.) brisan je članak 271. ZKP/08. kojim je bilo propisano da se privremena mjera može odrediti na prijedlog državnog odvjetnika prema odredbama koje vrijede za ovršni postupak. S obzirom da je materija privremenih mjera osiguranja oduzimanja imovinske koristi od 27. srpnja 2017., kada je stupila na snagu citirana novela ZKP/08., regulirana odredbama ZKP/08., u tom dijelu nema mjesta primjeni odredbe članka 344. stavka 1. i članka 351. stavka 2. OZ, odnosno supsidijarnoj primjeni OZ, koja je u odnosu na postupak za oduzimanje imovinske koristi ili oduzimanje predmeta, inače predviđena odredbom članka 563. stavka 1. ZKP/08. Slijedom toga, predlagatelj osiguranja nije trebao učiniti vjerojatnim opasnost da će bez te privremene mjere protivnik osiguranja spriječiti ili znatno otežati naplatu tražbine time što će svoju imovinu otuđiti, prikriti ili na drugi način njome raspolagati, kao što to tvrdi žalitelj, jer se ta opasnost pretpostavlja, sukladno odredbi članka 557.b stavka 1. ZKP/08.

Pri tome treba reći da nakon što je privremena mjera određena, kao što je u konkretnom slučaju, sud po službenoj dužnosti bez prijedloga ovlaštenog tužitelja svaka tri mjeseca ispituje postoje li zakonski uvjeti za njezinu daljnju primjenu te je rješenjem produljuje ili ukida (članak 557.e stavak 3. ZKP/08.).

Optuženik M. C. nadalje ističe da je u obrazloženju pobijanog rješenja navedeno da je u podignutoj optužnici stavljen prijedlog da se od optuženice V. C. i od optuženika M. M. C. oduzme znatan novčani iznos, no da nigdje takav prijedlog nije stavljen i u odnosu na njega, zbog čega smatra upitnim određivanje i produljenje privremene mjere u odnosu na njega.

Takav žalbeni prigovor nije utemeljen.

Naime, okolnost što u optužnici Županijskog državnog odvjetništva u Puli-Pola od 11. ožujka 2014. broj K-DO-66/10. u odnosu na optuženika M. C. nije stavljen prijedlog  za oduzimanje imovinske koristi  sama po sebi nije od utjecaja na zakonitost odluke o primjeni privremene mjere osiguranja oduzimanja imovinske koristi. To stoga što je imovinska korist ostvarena kaznenim djelom u odnosu na optuženika M. C. sadržana u činjeničnom opisu optužnice, čime su ostvarene zakonske pretpostavke za oduzimanje imovinske koristi i bez prijedloga ovlaštenog tužitelja, sukladno odredbi članka 557. stavka 2. ZKP/08.

Ni daljnje žalbene tvrdnje optuženika kojima iznosi svoja stajališta o kvalifikaciji kaznenih djela za koja se tereti u ovom kaznenom postupku i osporava postojanje osnovane sumnje da ih je počinio nisu utemeljene.

Naime, postojanjem potvrđene optužnice kojom se optuženiku M. C. stavlja na teret počinjenje kaznenog djela iz članka 337. stavka 4. KZ/97. i kaznenog djela iz članka 279. stavka 1. KZ/97. ispunjen je jedan od temeljnih uvjeta za primjenu privremene mjere, a to je postojanje osnovane sumnje da su počinjena kaznena djela kojima je ostvarena imovinska korist radi osiguranja čijeg eventualnog oduzimanja je privremena mjera i primijenjena. Osim toga, privremena mjera je, kako to proizlazi već iz njezinog naziva, privremenog karaktera te joj je svrha otklanjanje nemogućnosti kasnije naplate odluke o oduzimanju imovinske koristi, pri čemu ona ni na koji način ne prejudicira meritornu odluku o krivnji optuženika, koja će, kao i kvalifikacija kaznenih djela iz optužnice, biti predmetom rasprave u kontradiktornom postupku pred prvostupanjskim sudom.

S obzirom na to da žalbom optuženika M. C. nije s uspjehom dovedena u pitanje pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja, a ni njegovim ispitivanjem sukladno članku 494. stavku 3. točki 2. ZKP/08. nije utvrđeno da bi bila počinjena ni neka od povreda na koje Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno je kao u izreci ovoga rješenja.

Zagreb, 11. rujna 2018.