- 1 -              Rev 2239/2017-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 2239/2017-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Dražena Jakovine predsjednika vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Davorke Lukanović-Ivanišević članice vijeća, Marine Paulić članice vijeća i Goranke Barać-Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice M. D. iz P., Š., OIB ..., koju zastupaju punomoćnici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda A. Z., V. Z. i T. K., odvjetnici iz P., protiv tuženika B. P. iz P., OIB ..., kojeg zastupa punomoćnica Lj. P.-J., odvjetnica iz P., radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Puli-Pola broj Gž-1708/15-2 od 20. ožujka 2017., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Puli-Pola broj P-142/14-48 od 21. svibnja 2015., u sjednici održanoj 21. travnja 2021.,

 

 

p r e s u d i o  j e :

 

Revizija tužiteljice odbija se kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

1. Presudom suda prvog stupnja je suđeno:

 

„I Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

 

Utvrđuje se da je tužiteljica dosjelošću stekla dio nekretnine k.č. 116/3 oranica upisane u zk.ul. 850 k.o. Š. i to dio koji je na skici mjerenja sastavljenoj po sudskom vještaku A. H. od 19.03.2002. godine, koja je skica sastavni dio ove presude, obojan žutom bojom, tlocrtno je u obliku trokuta i omeđen linijama koje se pružaju točkama A-B-C. Tuženik je dužan trpjeti da tužiteljica izvrši cijepanje nekretnine k.č.br. 116/3 - oranica upisane u zk.ul. 850 k.o. Š. i to na način da se Parcelacijskim elaboratom izrađenom po sudskom vještaku geodetske struke od predmetne parcele k.č.br. 116/3 – oranica upisana u zk.ul. 850 k.o. Š. odcijepi dio koji je na skici mjerenja sastavljenoj po sudskom vještaku A. H. od 19. 03. 2002. godine, koja je skica sastavni dio ove presude, obojan žutom bojom, tlocrtno je u obliku trokuta i omeđen linijama koje se pružaju točkama A-B-C i taj odcijepljeni dio pripoji nekretnini k.č.br. 117/2- vinograd upisanoj u zk.ul. 363 k.o. Š., pa se nalaže tuženiku da tako izrađeni Parcelacijski elaborat potpiše, jer u protivnom nedostatak toga potpisa zamjenjuje ova presuda, sve u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe.

 

II Nalaže se tužiteljici da tuženiku naknadi parnični trošak u iznosu od21.652,50 kuna u roku od 15 dana.“

 

2. Presudom suda drugog stupnja je odbijena žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđena je presuda suda prvog stupnja. Odbijen je zahtjev tužiteljice za naknadu troška žalbenog postupka.

 

3. Protiv presude suda drugog stupnja tužiteljica je podnijela reviziju iz odredbe članka 382. stavak 1. točka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP) zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predložila je da Vrhovni sud Republike Hrvatske preinači presude suda nižeg stupnja na način da prihvati tužbeni zahtjev, podredno da ukine presude suda nižeg stupnja i predmet vrati na ponovno suđenje. Potražuje troškove parničnog postupka i troškove revizije.

 

4. Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

5. Revizija nije osnovana.

 

6. Prema odredbi članka 392.a stavak 1. ZPP u povodu revizije iz članka 382. stavak 1. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

7. Nije ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP, na koju tužiteljica ukazuje revizijom, jer su u presudi navedeni razlozi o odlučnim činjenicama. Ti razlozi su jasni i nisu proturječni. Presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati.

 

7.1. Sud drugog stupnja je u obrazloženju presude odgovorio na žalbene navode odlučne za odluku u sporu, pa nije ostvarena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. ZPP u svezi s odredbom članka 375. stavak 1. ZPP na koju tužiteljica sadržajno ukazuje u reviziji.

 

7.2. Tužiteljica u reviziji u okviru revizijskog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka iznosi i navode kojima drukčije ocjenjuje provedene dokaze i iznosi drukčije činjenične zaključke od zaključaka suda drugog stupnja iznesenih u obrazloženju pobijane odluke, međutim, prema odredbi članka 385. stavak 1. ZPP reviziju nije dopušteno podnijeti zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja slijedom čega ovaj sud nije mogao ispitivati niti uzeti u razmatranje činjenične navode iznesene u reviziji.

 

7.3. U odnosu na nove činjenice i dokaze istaknute tek u reviziji, valja reći da prema odredbi članka 387. ZPP stranke mogu u reviziji iz članka 382. stavak 1. ZPP iznositi nove činjenice i predlagati nove dokaze samo ako se oni odnose na bitne povrede odredaba parničnog postupka zbog kojih se revizija može izjaviti, a što ovdje nije slučaj. Stoga, revizijski sud nije mogao ispitivati niti uzeti u obzir te revizijske navode tužiteljice.

 

7.4. Ovaj sud, ne nalazi da bi u konkretnom slučaju bile povrijeđene odredbe Ustava niti Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine – Međunarodni ugovori“ – broj 18/97 i 6/99 - dalje: Konvencija) odnosno dodatni Protokol broj 1 uz Konvenciju, koji u članku 1. jamči zaštitu prava vlasništva.

 

Naime, Protokolom 1. uz Konvenciju, člankom 1. uređena je zaštita prava vlasništva tako da je propisano: „Svaka fizička ili pravna osoba ima pravo na mirno uživanje svojega vlasništva. Nitko se ne smije lišiti svoga vlasništva, osim u javnom interesu, i to samo uz uvjete predviđene zakonom i općim načelima međunarodnoga prava (stavak 1.). Prethodne odredbe, međutim, ni na koji način ne umanjuju pravo države da primijeni zakone koje smatra potrebnima da bi uredila upotrebu vlasništva u skladu s općim interesom ili za osiguranje plaćanja poreza ili drugih doprinosa ili kazni (stavak 2.).

 

Prema odredbi članka 48. stavak 1. Ustava jamči se pravo vlasništva.

 

7.5. Međutim, to što sudovi nižeg stupnja zauzimaju drugačija pravna shvaćanja i različito ocjenjuju dokaze od tužiteljice ne predstavlja povredu niti Ustava, niti Protokola 1. uz Konvenciju.

 

8. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenje da je stekla pravo vlasništva dosjelošću na dijelu čest. zem. 116/3 k.o. Š., koji dio je na skici sudskog vještaka A. H. od 19. ožujka 2002. označen žutom bojom i točkama A-B-C, te zahtjev da je tuženik dužan trpjeti cijepanje nekretnine i pripajanje tog odcijepljenog dijela čest. zem. 117/2 k.o. Š.

 

9. U postupku pred sudom prvog stupnja je utvrđeno, a ta je utvrđenja prihvatio i sud drugog stupnja:

 

- da je tužiteljica vlasnica nekretnine čest. zem. 117/2 - vinograd površine 2126 m2 te čest. zem. 143/1 zgr.- kuća, štala, dvorište površine 120 m2, obje upisane u zk.ul. 363 k.o. Š., dok da je tuženik vlasnik susjednih nekretnina čest. zem. 116/3 – oranica, te čest. zem. 143/2 zgr – kuća u P., dvorište ukupne površine 50 m2, obje upisane u zk.ul. 850 k.o. Š.,

 

- da je tužiteljica svoje nekretnine darovala svojoj djeci - D. D. i T. D.,

 

- da je nekretnine čest. zem. 116/3 i čest. zem. 117/2, dijelio suhozid dužine cca 33 m, da se granica između tih nekretnina pružala upravo linijom tog suhozida,

 

- da je očevidom na licu mjesta utvrđeno da je suhozid porušen, te da se na mjestu suhozida nalazi betonski zid koji ide linijom A-D (skica vještaka B.),

 

- da su svjedoci koji su saslušani tijekom postupka iskazivali različito, pa tako svjedoci I. F., S. G., M. Š. i M. G. P. su tvrdili da se suhozid pružao od zida koji razdvaja kuće stranaka, ravno do točke B, pa prema točki C i zatim na točku A; dok su tužiteljica i svjedoci D. D. i M. L. tvrdili da je išao od točaka B-A (skica A. H.),

 

- da granica nekretnina prema kopiji katastarskog plana ide točkama A, B, C, D vještaka B., odnosno točkama B,C,A vještaka H.

 

10. Sudovi nižeg stupnja su odbili tužbeni zahtjev tužiteljice uz zaključak da tužiteljica, na kojoj je teret dokaza, nije dokazala svoj posjed predmetnog dijela nekretnine koji je u vlasništvu tuženika. Sudovi su analizom svakog dokaza zasebno i svih zajedno, cijeneći i rodbinske i prijateljske odnose svjedoka i stranaka zaključili da tužiteljica nije dokazala činjenice na kojima temelji svoj zahtjev odnosno da se suhozid protezao linijom B-A u skici vještaka H., odnosno A-D u skici vještaka B. Stoga su primjenom pravila o teretu dokazivanja (članak 221.a ZPP) zahtjev tužiteljice odbili, jer se nisu ispunile pretpostavke za stjecanje prava vlasništva na dijelu čest. zem. 116/3 k.o. Š. dosjelošću u smislu članka 159. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima.

 

10.1. Kako tužiteljica više nije vlasnica čest. zem. 143/1 zgr i 117/2 k.o. Š., sudovi nižeg stupnja su zaključili da nije ovlaštena tražiti pripajanje odcijepljenog dijela nekretnine čest. zem. 116/3 nekretnini čest. zem. 117/2 k.o. Š., te su i u tom dijelu odbili zahtjev tužiteljice.

 

11. Revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava tužiteljica obrazlaže isključivo u kontekstu činjeničnog stanja kako ga sama vidi, pa ni ovaj revizijski razlog nije ostvaren.

 

12. Naime, prema odredbi članka 159. stavak 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08 i 38/09 - dalje: ZVDSP) dosjelošću se stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari ako taj ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban da bude vlasnikom te stvari. Prema stavku 2. samostalni posjednik čiji je posjed pokretne stvari zakonit, istinit i pošten stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom 3 godine, a takav posjednik nekretnine protekom deset godina neprekidnog samostalnog posjedovanja. Prema stavku 3. istog članka samostalni posjednik pokretne stvari kojemu je posjed barem pošten stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom deset godina, a takav posjednik nekretnine protekom dvadeset godina neprekidnog samostalnog posjedovanja.

 

13. Prema odredbi članka 160. stavak 1. ZVDSP vrijeme potrebno za dosjelost počinje teći onog dana kada je posjednik stupio u samostalni posjed stvari, a završava se istekom posljednjeg dana vremena potrebnog za dosjelost.

 

14. Prema odredbi članka 129. stavak 1. ZVDSP kad je zakon odredio da će se vlasništvo steći ispunjenjem određenih pretpostavki koje nisu pravni posao, ni odluka suda ili drugog tijela na temelju kojeg se stječe vlasništvo, niti su nasljeđivanje, onaj kome se glede neke stvari ispune te pretpostavke stječe samim tim pravo vlasništva na njoj u trenutku ispunjenja tih pretpostavki.

 

15. Prema odredbi članka 130. stavak 1. ZVDSP tko stekne pravo vlasništva nekretnine na temelju zakona, ovlašten je ishoditi upis stečenog prava vlasništva u zemljišnoj knjizi.

 

16. Konkretno, na tužiteljici je bilo, a sve polazeći od odredaba članka 7. stavak 1. i članka 219. stavak 1. ZPP (prema kojima je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojima pobija navode i dokaze protivnika) - odnosno odredbe članka 221.a ZPP (kojom je propisano: „Ako sud na temelju izvedenih dokaza (članak 8.) ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja“), da dokazuje da su ona ili njezini prednici stekli prijeporni dio nekretnine čest. zem. 116/3 k.o. Š. dosjelošću.

 

17. Budući da tužiteljica nije dokazala svoj posjed predmetnog dijela nekretnine koji je u vlasništvu tuženika, nisu ispunjene pretpostavke za stjecanja prava vlasništva nad nekretninom dosjelošću, to je pravilnom primjenom materijalnog prava zahtjev tužiteljice odbijen.

 

18. U podnesenoj reviziji tužiteljica u bitnome iznosi tvrdnje prema kojima iz iskaza saslušanih svjedoka proizlazi drugačiji zaključak, tj. da je tužiteljica dokazala stjecanje prava vlasništva dosjelošću, međutim, na ovakav se način zapravo drugačije ocjenjuju izvedeni dokazi i osporava činjenično utvrđenje, što u reviziji nije dopušteno pa takvi revizijski navodi nisu uzeti u obzir (članak 385. ZPP).

 

19. Zbog svega gore navedenog valjalo je u smislu članka 393. ZPP odlučiti kao u izreci presude.

 

Zagreb, 21. travnja 2021.

 

Predsjednik vijeća:

mr. sc. Dražen Jakovina, v.r.