- 1 -              Rev-x 938/2017-3

 

 

 

 

 

Broj: Rev-x 938/2017-3

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i suca izvjestitelja, Renate Šantek članice vijeća, Željka Šarića člana vijeća i mr. sc. Igora Periše člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja A. D. iz Z., ..., zastupanog po punomoćniku I. Č., odvjetniku iz O. društva P.&partneri d.o.o. iz Z., ..., protiv tuženika W. o. V. I. G. d.d., OIB: ... iz Z., ..., zastupanog po punomoćnici V. K., odvjetnici iz Z., ..., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-2081/17-3 od 6. lipnja 2017., kojom je djelomično preinačena djelomična presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-3751/98-123 od 10. ožujka 2017., u sjednici održanoj 21. travnja 2021.,

 

p r e s u d i o   j e :

 

              Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom djelomičnom presudom je suđeno:

 

              "I. Nalaže se tuženiku da plati tužitelju iznos od 416.992,00 kn sa zateznom kamatom od 11.3.2017.g. do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunato za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećano za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka po čl. 29. st. 2. i 8. ZOO, sve u roku od 15 dana.

 

              II. Nalaže se tuženiku da za razdoblje od 1.3.2016.g. nadalje, sve do drugačije odluke suda isplaćuje tužitelju mjesečnu rentu od po 864,00 kn, time da dospjele iznose isplati odjednom, a dospijevajuće do svakog 15-og dana u nastupajućem mjesecu te da na svaki dospjeli neplaćeni iznos isplati zakonsku zateznu kamatu od 11.3.2017.g. do isplate po stopi iz st. 1. izreke ove presude, u roku od 15 dana.

 

              III. Odbija se preostali dio zahtjeva tužitelja za isplatom iznosa od 314.248,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom od presuđenja do isplate i dio zahtjeva za isplatom rente za tuđu pomoć i njegu za razdoblje od ožujka 2016.g. nadalje u iznosu od po 216,00 kn mjesečno.

 

              IV. Odluka o parničnom trošku bit će donesena s kasnijom presudom."

 

2. Drugostupanjskom presudom suđeno je:

 

              „I. Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja A. D. i potvrđuje djelomična presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-3751/98-123 od 10. ožujka 2017. godine, u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev (stavak III. izreke).

 

              II. Odbija se kao neosnovana žalba tuženika W. o. V. I. G. d.d. i potvrđuje navedena prvostupanjska presuda, u dijelu kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev u iznosu od 270.744,00 kn s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom (dio stavka I. izreke), te u dijelu kojim je prihvaćen zahtjev za mjesečnu rentu počem od 1. ožujka 2016. godine pa nadalje u iznosu od po 648,00 kn s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom (dio stavka II. izreke).

 

              III. Preinačuje se navedena prvostupanjska presuda, u dijelu kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev preko iznosa od 270.444,00 kn do iznosa od 416.992,00 kn, tj. za iznos od 146.248,00 kn s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom (dio stavka I. izreke), te u dijelu kojim je prihvaćen zahtjev za mjesečnu rentu počem od 1. ožujka 2016. godine preko iznosa od po 648,00 kn do iznosa od po 864,00 kn, tj. za iznos od po 216,00 kn s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom (dio stavka II. izreke), i u tome se dijelu sudi:

 

              Odbija se tužbeni zahtjev u iznosu od 146.248,00 kn s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, te se odbija zahtjev za mjesečnu rentu počem od 1. ožujka 2016. godine za iznos od po 216,00 kn mjesečno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom.“

 

3. Protiv presude suda drugoga stupnja, tužitelj je podnio reviziju, zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže pobijanu odluku preinačiti i prihvatiti tužbeni zahtjev u cijelosti.

 

4. Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

5. Revizija tužitelja nije osnovana.

 

6. Sukladno odredbi čl. 392.a st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 – dalje: ZPP) revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem je ona pobijana revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

7. Nije ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, na koju tužitelj ukazuje revizijom, jer su u presudi navedeni razlozi o odlučnim činjenicama. Ti razlozi nisu nejasni niti proturječni. O odlučnim činjenicama ne postoji proturječje između onog što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava i zapisnika. Presude nemaju nedostataka zbog kojih se ne mogu ispitati. Suprotno revizijskim navodima, iz nalaza i mišljenja vještaka upravo proizlazi što su sudovi u postupku i naveli vezano za dinamiku nastanka štetnog događaja.

 

7.1.Stoga su neosnovane tvrdnje revidenta da bi sud drugog stupnja počinio navedenu povredu iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a.

 

7.2. Osim toga, neosnovan je revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi sa čl. 375. st. 1. ZPP, koji sadržajno ističe tužitelj, s obzirom na to da je drugostupanjski sud ocijenio sve žalbene navode koji su od odlučnog značaja za presuđenje.

 

7.3. U odnosu na ostale navode revizije u kojima podnositelj revizije u okviru revizijskog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka iznosi činjenice, drugačije ocjenjuje provedene dokaze i daje drugačije zaključke od zaključaka drugostupanjskog suda iznesenog u obrazloženju te odluke, valja reći da isti predstavljaju činjenične prigovore koji nisu od značaja u ovom postupku. To stoga što prema odredbi čl. 385. st. 1. ZPP reviziju nije dopušteno podnijeti zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

 

7.4. Zbog navedenog nije ostvaren revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka.

 

8. Predmet spora je zahtjev za naknadu nematerijalne i materijalne štete, iz štetnog događaja od dana 22. studenoga 1996. godine, u kojemu je tužitelj nastradao, kao pješak, time da je drugi sudionik prometne nesreće bio V. K., upravljajući vozilom reg. oznake ..., u vrijeme štetnog događaja, osiguranim kod tuženika.

 

8.1. I u revizijskom stupnju postupka, sporna su pitanja suodgovornosti, te visine dosuđene naknade nematerijalne i materijalne štete.

 

9. Iz utvrđenja sudova u postupku koji je prethodio reviziji proizlazi:

 

              - osiguranik tuženika se taxi vozilom kretao južnim kolničkim trakom ... od zapada prema istoku, brzinom od oko 30-35 km/h, područjem južne tramvajske pruge, po kojem je u tome smjeru dozvoljen promet isključivo za tramvaje i taxi vozila, vozeći na razmaku od 0,7 metara od južnog ruba kolnika;

 

              - tužitelj je, kao pješak, prelazio kolnik ... od sjevera u pravcu juga prema kućnom broju ..., dolazeći vozilu osiguranika tuženika s lijeve strane, a na mjestu udaljenom za 59 metara od obilježenog pješačkog prijelaza prema zapadu;

 

              - prije stupanja na prometni trak po kojemu se vozilom kretao osiguranik tuženika, tužitelj je lijevi prometni trak za vožnju prema zapadu prelazio iza vozila koje se kretalo brzinom od oko 30 km/h, zbog čega je za osiguranika tuženika postao uočljiv tek na srediti tog prometnog traka;

 

              - osiguranik tuženika je prednjim lijevim vrhom vozila zahvatio tužitelja, te ga povukao uz bok prednjeg lijevog blatobrana;

 

              - osiguranik tuženika je, uz koncentraciju na vožnju, mogao uočiti tužitelja na udaljenosti većoj od 14 metara, te bi za njega nalet na tužitelja bio izbježiv, ukoliko tužitelj nije pretrčavao kolnik;

 

              - tužitelj nije pretrčavao kolnik.

 

10. Slijedom gornjih utvrđenja sudovi zaključak je suda prvog stupnja, da postoji podijeljena odgovornost sudionika za štetni događaj i to u omjeru od 20% na strani tužitelja, a u omjeru od 80% na strani osiguranika tuženika.

 

10.1. Nastavno na utvrđeni omjer podijeljena odgovornost te s obzirom na utvrđenja o vrsti i karakteru ozljeda koje je zadobio tužitelj utemeljena na provedenom medicinskom vještačenju (teška kraniocerebralna ozljeda i razderotina lijeve uške, verificirana višestruka natučenja velikog mozga i moždanog stabla s krvarenjem u moždane komore, verificirane smetnje u vidu motoričkog deficita lijevih udova, u kasnijem tijeku i desnih, pretežito desne ruke, smetnje govora u smislu dizartrije i disfazije, smetnje ravnoteže, orijentacije, redukcija kognitivnih funkcija i smetnje raspoloženja), trajanje i intenzitet pretrpljenih fizičkih bolova (jakog intenziteta 7 dana, srednjeg intenziteta 15 dana, manjeg intenziteta 30 dana, a povremene bolove manjeg intenziteta 6 tjedana), trajanje i intenziteta pretrpljenog straha (primarni strah nije trpio, sekundarni strah srednjeg intenziteta 4 tjedna, umjerenog 2 mjeseca), umanjenje životne aktivnosti (60%), te izgled naruženja (naruženje blažeg do srednjeg stupnja), sud prvog stupnja dosudio je tužitelju u skladu s odredbom čl. 200. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01 - dalje: ZOO) s osnove naknade nematerijalne štete iznos od 220.000,00 kn, dok je s osnove naknade materijalne štete prihvatio zahtjev za isplatom mjesečne rente od po 856,00 kn, time da je za razdoblje od 26.2.1997. do 26.2.2016. tužitelju dosuđen iznos 196.992,00 kn.

 

11. Međutim sud drugog stupnja djelomično je preinačio prvostupanjsku presudu u odnosu na sporno pitanje podijeljena odgovornost, zaključujući kako je tužitelj doprinio nastanku štetnog događaja u omjeru od 40%.

 

11.1. Nadalje, sud drugog stupnja djelomično je preinačio i visinu dosuđenih iznosa s osnove naknade nematerijalne štete, osim pravične naknade za pretrpljeni strah, tako da je u konačnici u skladu s utvrđenim omjerom od 40%, tužitelju dosudio na ima naknade nematerijalne štete iznos 123.000,00 kn.

 

12. Suprotno tvrdnji revidenta drugostupanjski sud je u konkretnom slučaju pravilno ocijenio doprinos tužitelja nastanku štetnog događaja. Naime, kraj utvrđenja da je tužitelj prelazeći kolnik izvan pješačkog prijelaza, a što zbog udaljenosti od pješačkog prijelaza (59 m), nije bilo nepropisno prelaženje, ali je iziskivalo posebnu pozornost, te prelazeći kolnik iza vozila u gibanju, te ne obraćajući pažnju na promet iz suprotnog pravca kretanja kojim je bilo dopušteno kretanje vozila javnog prometa i taxi vozila, a u okolnostima smanjene vidljivosti zbog mraka, to je i prema ocjeni ovog suda pravilna ocjena suda drugog stupnja da je tužitelj doprinio nastanku štetnog događaja i to u omjeru od 40%.

 

12.1. Nadalje, pravilno je sud drugog stupnja primijenio i odredbe čl. 200. st. 1. ZOO-a imajući u vidu sve okolnosti u konkretnom slučaju, a posebno dob tužitelja u trenutku ozljeđivanja te stupanj smanjenja životne aktivnosti.

 

12.2. Upravo vodeći računa o težini povrede, okolnostima slučaja, ali i o značenju povrijeđenog dobra i cilju kome služi naknada, ali i tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njezinom prirodom i društvenom svrhom, pravilno je sud drugog stupnja odredio dosuđenu naknadu nematerijalne štete, s obzirom na težinu i utvrđeno smanjenje životne aktivnosti tužitelja od 60% te uzimajući u obzir utvrđeni omjer podijeljene odgovornosti od 40% kao i sve navedene okolnosti slučaja, koje je nižestupanjski sud ocijenio. Također je pravilna odluka suda drugog stupnja i u dijelu dosuđenog iznosa s osnove naknade materijalne štete, a sve u skladu s utvrđenim omjerom podijeljene odgovornosti tužitelja za nastanaka štetnog događaja.

 

13. Slijedom navedenog, budući da ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, valjalo je na temelju odredbe iz čl. 393. ZPP-a odbiti reviziju kao neosnovanu.

 

Zagreb, 21. travnja 2021.