- 1 -              Revr 784/2018-2

 

 

 

 

 

Broj: Revr 784/2018-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i suca izvjestitelja, Renate Šantek članice vijeća, Željka Šarića člana vijeća i Željka Pajalića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Ž. M. iz S., OIB: …, kojeg zastupaju punomoćnici D. C. i S. P., odvjetnici u S., protiv tuženika Ž. S., S.,  OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik Ž. S., odvjetnik u S., radi nedopuštenosti otkaza ugovora o radu i dr., odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž R - 108/17-4 od 30. siječnja 2018., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Sisku broj Pr - 200/2015 od 20. listopada 2016., u sjednici održanoj 21. travnja 2021.,

 

 

p r e s u d i o   j e:

 

Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.

 

Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška odgovora na reviziju.

 

 

Obrazloženje

 

1. Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužitelja i potvrđena prvostupanjska presuda kojom je odbijen zahtjev tužitelja na utvrđenje da otkaz ugovora o radu kojeg je tuženik dao tužitelju Odlukom o izvanrednom otkazu od 22. srpnja 2015. nije dopušten pa stoga radni odnos tužitelju nije prestao, kao i zahtjev tužitelja za sudski raskid ugovora o radu, naknadu plaće i naknadu štete. Odlikom o troškovima postupka obvezan je tužitelj naknaditi tuženiku iznos od 10.000,00 kuna.

 

2. Protiv drugostupanjske presude reviziju je izjavio tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da revizijski sud istu ukine i predmet vrati na ponovno suđenje.

 

3. Tuženik je odgovorio na reviziju uz prijedlog da se odbije kao neosnovana.

 

4. Revizija nije osnovana.

 

5. Prema odredbi čl. 392.a Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 – dalje: ZPP) u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ovog Zakona revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

6. Nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a na koju u reviziji opisno ukazuje tužitelj. Naime, pobijana presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama, ti razlozi imaju podlogu u izvedenim dokazima, pa presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati. Revizijskim prigovorom tužitelja istaknutim u pravcu pogrešne ocjene provedenih dokaza od strane nižestupanjskih sudova, faktično se prigovara pravilnosti utvrđenog činjeničnog stanja, a o čemu u smislu odredbe čl. 385. ZPP-a u revizijskom stadiju postupka nije dopušteno raspravljati.

 

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja na utvrđenje nedopuštenosti otkaza ugovora o radu kojeg je tuženik dao tužitelju Odlukom o izvanrednom otkazu od 22. srpnja 2015., kao i zahtjev tužitelja za sudski raskid ugovora o radu, naknadu plaće i naknadu štete.

 

8. U provedenom postupku pred nižestupanjskim sudovima utvrđeno je: - da je tužitelj osnovom sklopljenog ugovora o radu s tuženikom radio na poslovima radnog mjesta ravnatelja, - da je temeljem izvršene provjere vjerodostojnosti izdanih isprava o završenom obrazovanju tužitelja utvrđeno da je pravni sljednik S. Đ. P. S., sada U. u B. L., M. B. L. obavijestio tuženika kako tužitelj nije upisan u matičnu knjigu studenata navedenog tijela, niti mu je izdana diploma, te da nikada nije postojala V. škola na strojarskom brodograđevnom fakultetu S. „Đ. P. S.“ u B. L., a za koju školu je tužitelj predočio tuženiku da je na istoj stekao stručnu spremu na temelju koje je zasnovao radni odnos, - da je tužitelj bio prisutan na sjednici Upravnog vijeća tuženika održanoj 22. srpnja 2015. na kojoj se raspravljalo o razrješenju tužitelja, - da je na ovoj sjednici tužitelj bio upoznat s razlozima izvanrednog otkaza na koje nije reagirao niti iznosio svoju obranu, - da je tuženik Odlukom o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 22. srpnja 2015. dao tužitelju otkaz „...radi važnih činjenica radi kojih radni odnos više nije moguć....“, dok se u obrazloženju odluke navodi „....da je tužitelj prilikom zasnivanja ugovora o radu na mjestu ravnatelja dao pogrešne podatke o svojoj stručnoj spremi.“

 

9. Kako revident dijelom navoda iznesenih u okviru revizijskih razloga pogrešne primjene materijalnog prava osporava i pravilnost navedenog utvrđenog činjeničnog stanja, valja reći da shodno odredbi čl. 385. st. 1. ZPP-a reviziju nije dopušteno podnijeti zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Tako navodi revidenta kojima se osporava utvrđeno činjenično stanje nisu mogli biti uzeti u razmatranje.

 

10. U prethodno navedenom utvrđenom činjeničnom stanju nižestupanjski sudovi su pravilno primijenili materijalno pravo kada su odbili zahtjev tužitelja. Naime, prema odredbi čl. 116. st. 1. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 93/14 – u daljnjem tekstu: ZR), poslodavac i radnik imaju opravdani razlog za otkaz ugovora o radu sklopljenog na neodređeno ili određeno vrijeme, bez obveze poštivanja propisanog ili ugovorenog otkaznoga roka (izvanredni otkaz), ako zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa ili neke druge osobito važne činjenice, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć.

 

11. Dakle, u smislu ove odredbe, izvanredni otkaz je dopušten samo ako strana koja ga daje ima opravdani razlog za otkaz. U konkretnom slučaju, prema utvrđenju nižestupanjskih sudova (uz pravilnu primjenu odredbe čl. 135. st. 3. ZR-a), tužitelj je predočio tuženiku nevjerodostojnu potvrdu o stečenoj stručnoj spremi na temelju koje je zasnovao radni odnos, a što kako to pravilno cijene nižestupanjski sudovi predstavlja osobito važnu činjenicu zbog koje uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka nastavak radnog odnosa nije moguć, a time i opravdan razlog za izvanredni otkaz u smislu odredbe čl. 116. st. 1. ZR-a.

 

12. Isto tako, tuženik je omogućio tužitelju da iznese svoju obranu kako to nalaže odredba čl. 119. st. 2. ZR-a. Naime, prema utvrđenju nižestupanjskih sudova, tužitelj je bio prisutan na sjednici Upravnog vijeća tuženika održanoj 22. srpnja 2015. na kojoj se raspravljalo o njegovom razrješenju i na kojoj je bio upoznat s razlozima izvanrednog otkaza, a na koje nije reagirao niti iznosio svoju obranu. Kod navedenog činjeničnog utvrđenja, te kod okolnosti da tužitelj u provedenom postupku ne iznosi činjenice niti predlaže dokaze koje bi dovele do drukčije odluke tuženika u postupku izvanrednog otkaza, na zakonitost predmetnog otkaza ne utječe niti obveza tuženika iz čl. 7. sklopljenog ugovora o radu, prema kojoj je tuženik prije dostave otkaza bio dužan obavijestiti tužitelja o namjeravanom otkazu i dati mu rok od najmanje tri dana za pisano očitovanje na namjeravani otkaz.

 

13. U naprijed utvrđenom činjeničnom stanju, suprotno revizijskim navodima tužitelja, ispunjene su pretpostavke dopuštenog i zakonitog izvanrednog otkaza ugovora o radu.

 

14. Slijedom izloženog, kako ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, valjalo je temeljem odredbe čl. 393. ZPP-a odbiti reviziju tužitelja kao neosnovanu, čime je odlučeno kao u izreci.

 

15. Odbijen je zahtjev tuženika za naknadu troška odgovora na reviziju jer taj trošak nije bio potreban za vođenje parnice (čl. 166. st. 1. i 155. st. 1. ZPP-a).

 

Zagreb, 21. travnja 2021.